Monografija Grad i obred. Zadarska svetišta i njihova liturgija od 5. do 11. stoljeća, autorice Ane Mišković, prva je monografska publikacija u hrvatskoj znanosti u kojoj se ranokršćanska i ...ranosrednjovjekovna sakralna baština nekog užeg područja proučava s aspekta liturgije koja se odvijala unutar crkve, ali i izvan nje, na području cijeloga grada.
How can we explain the large number of Good Friday processions that characterised Catholic Europe from the 16th to the 18th century? Jaša Drnovšek presents these early modern performances as ...eminently political phenomena that could only exist against the background of the Counter-Reformation and Catholic renewal. In doing so, he takes up Joachim Küpper's theory of cultural production, according to which culture can be seen as a virtual network. In his comparative cultural-historical study, Drnovšek takes an in-depth look at the history of the Capuchin and Jesuit orders, both of which contributed significantly to the rise of Good Friday processions. The Škofjeloški pasijon, the oldest Slovenian drama, whose revived performance tradition has been under UNESCO protection since 2016, plays here a special role.
Saint Mark the Evangelist (Cyrene around 10 AD – Alexandria April 25th 68 AD) was a member of the Jewish tribe o Levi. He is nephew of Saint Barnabas, close associate of Saint Paul and Peter to whom ...he was secretary. In the New Testament he is mentioned eight times and Mary mother of John called Mark is mentioned for the ninth time. The first Christian community in Jerusalem gathered in his mother Mary’s home. According to some sources Jesus ate his last supper in Mark’s mother Mary’s house.
He is worshipped by: The Roman Catholic Church, The Orthodox Church, The Coptic Church, the eastern Catholic churches, the Lutheran Church. He is multiple patron. Worship of Saint Mark the evangelist in Croats’ Christian traditional culture is reflected in legends; cathedrals and churches consecrated to that evangelist; toponyms; chrematonyms; processions and blessings of fields, crops, vineyards; folk celebrations (fairs); helping the poor; cult shrines; folk divinations and sayings; bonfires; oral lyrical poems; prayers. The paper cites the results of field research conducted from the year 1997 until the year 2016. About fifty legends, prayers, customs, rituals, processions, divinations have been originally recorded among Croatian Catholics in Croatia, Bosnia and Herzegovina, Montenegro and Serbia.
The paper (re)constructs the life of Saint Mark the Evangelist on the basis of the New Testament, tales and legends. Further, the aim of the paper is to save from the oblivion the old legends, customs, rituals, processions, oral lyrical poems, prayers, divinations and to point out their social and aesthetic function using the multidisciplinary interpretation. Inductive-deductive method and methods of description, comparison, analysis and synthesis are used alongside the filed research work.
Sveti Marko Evanđelist (Cirena, oko 10. – Aleksandrija, 25. travnja 68.) bio je od židovskoga roda levita. Štuju ga: Rimokatolička crkva, Pravoslavna crkva, Koptska crkva, istočne katoličke crkve, Luteranska crkva. Višestruki je zaštitnik. Štovanje sv. Marka Evanđelista u kršćanskoj tradicijskoj kulturi Hrvata ogleda se u: legendama; katedralama i crkvama posvećenim tomu evanđelistu; toponimima; krematonimima; procesijama i blagoslovima polja, usjeva, vinograda; pučkim veseljima (kirbajima, dernecima); pomaganju sirotinji; kultnim svetištima; pučkim divinacijama i izrekama; krjesovima; usmenim lirskim pjesmama; molitvama. U radu se navode rezultati terenskoga istraživačkog rada koji se odvijao od 1997. do 2016. godine. Na terenu u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji u Hrvata katolika izvorno je zapisano pedesetak legendi, molitvi, običaja, obreda, ophoda, divinacija. Na temelju Novoga zavjeta te predaja i legendi (re)konstruira se život sv. Marka Evanđelista. Pored toga, cilj rada je i od zaborava sačuvati starinske legende, običaje, obrede, ophode, usmene lirske pjesme, molitve, divinacije, te multidisciplinarnom interpretacijom ukazati na njihovu socijalnu i estetsku funkciju. Pored terensko-istraživačkoga rada primjenjuje se induktivno-deduktivna metoda, te metode: deskripcije, komparacije, analize i sinteze.
U radu se navode primjeri iz Stona i Broca na poluotoku Pelješcu, a baziraju se na štovanju i slavljenju Velikog tjedna (Cvjetnica, Veliki četvrtak, Veliki petak, Velika subota). Veliki broj običaja ...sačuvao se do današnjice, poglavito među mlađim naraštajima, iako su ispitanici bili pretežno u trećoj životnoj dobi ili u srednjim godinama života.
Postoje raznorazne tradicije vezane uz posljednje dane i smrt Isusa Krista, a jedna od najpoznatijih je iluminacija, što je specifičnost gradića Stona zbog monumentalnih zidina koje gore na Veliki petak. Impozantan je i gorući križ na kuli Stoviš u središtu zidina poviše Stona.
U kulturnoj baštini Stona i Broca zabilježene su procesije za svaki veliki blagdan kao i popratni blagoslovi. Za Cvjetnicu i za Veliki petak karakteristične su procesije, a vjernici na dan Isusove smrti obilaze cijeli Ston i vraćaju se u crkvu za nastavak obreda.
U radu se, na temelju arhivskog gradiva i literature, analiziraju tri krupna praktična pitanja koja su dobrim dijelom bila uzroci napetosti i nesporazuma između Katoličke crkve u Istri i lokalne ...vlasti u razdoblju 1945.-1947. godine. U prvu grupu spadaju napadi na slobodu djelovanja Crkve, tj. na njezin, najkraće rečeno, pastoralni rad. To su zabrane procesija, kao javnih iskaza vjere, stavljanje na marginu, u privatnu sferu, podjelu sakramenata krštenja i vjenčanja te smetnje
održavanju vjeronauka u školama. Druga i treću grupu uzroka čine izvanjski pritisci na Crkvu. Oduzimanjem crkvenih posjeda, mjerama agrarne reforme, na temelju „istarskih zakona“, osiromašilo se Crkvu u Istri i nerijetko dovelo u gori materijalni položaj nego u drugim dijelovima Hrvatske. Traženjem podrške Petogodišnjem planu, nastojalo se, s jedne strane, osigurati podršku tom gospodarskom
programu, a s druge strane, onemogućiti bilo kakav disonantan ton iz
crkvenih redova, odakle je jedino i mogao doći, prema mjerama državne politike.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Tržič, procesija na telovo, pred prvo svetovne vojno.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under ...the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Autor u ovom radu analizira Rimski obrednik: "Sveta pričest i
štovanje euharistijskog otajstva izvan mise". Obrednik Je utemeljen
na najvažnijem teološkom načelu o euharistijskom otajstvu, naime
da ...Je euharistijsko slavlje, misna žrtva središte liturgijskog života
Crkve, te stoga izvor i svrha svih vidova štovanja euharistije izvan
mise. Stoga misa ima prednost pred svim oblicima štovanja
euharistije izvan mise. Obrednik prihvaća i pretoče u obrede
ispravne teološke norme i upute o štovanju euharistijskog otajstva
sadržane u raznim posaborskim dokumentima, ali donosi i neke
nove. Upravo stoga ovaj obrednik dijeljenje pričesti i sve oblike
štovanja euharistije izvan mise usko povezuje s misom i naglašava
da svi ti oblici štovanja počinju od mise, proširuju milost
euharistijske žrtve i na one koji nisu mogli sudjelovati na misi, i
ponovno ih upućuju i pripravljaju na buduća euharistijska slavlja.
Kristu u euharistiji treba se klanjati, ali prije svega taj sakrament
treba blagovati, jer je blagovanje prvotnije od klanjanja. Prvotna
svrha čuvanja euharistije nakon mise jest davanje popudbine
bolesnicima, na drugom mjestu je dijeljenje pričesti onima koji nisu
mogli sudjelovati na misi, a klanjanje dolazi na treće mjesto. I kad
govori o opravdanosti i potrebi dijeljenja pričesti izvan mise,
obrednik jasno ističe da pričest pod misom spada na bit mise, te
vjernici najsavršenije sudjeluju u misi, ako se pričeste nakon
svećenikove pričesti, i to hostijama posvećenima u toj misi, ali
preporučuje i pričest izvan mise, koja je također bitno povezana s
misom. Obrednik opetovano naglašava da i svi ostali oblici štovanja euharistije izvan mise: klanjanje, izlaganje, euharistijski blagoslov,
euharistijske procesije i kongresi, imaju svoje izvorište u euharistijskoj žrtvi i stoga ona treba biti središte i vrhunac, polazna i dolazna točka svih oblika štovanja euharistije. Pastoralna praksa pokazuje da još uvijek ima postupanja koja nisu u skladu s ispravnim teološkim načelima ovog obrednika. Potrebno gaje dobro upoznati, da bi se moglo po njemu postupati. Ovim radom želimo tome pridonijeti.
Autor u ovom radu analizira Rimski obrednik: "Sveta pričest i
štovanje euharistijskog otajstva izvan mise". Obrednik Je utemeljen
na najvažnijem teološkom načelu o euharistijskom otajstvu, naime
da ...Je euharistijsko slavlje, misna žrtva središte liturgijskog života
Crkve, te stoga izvor i svrha svih vidova štovanja euharistije izvan
mise. Stoga misa ima prednost pred svim oblicima štovanja
euharistije izvan mise. Obrednik prihvaća i pretoče u obrede
ispravne teološke norme i upute o štovanju euharistijskog otajstva
sadržane u raznim posaborskim dokumentima, ali donosi i neke
nove. Upravo stoga ovaj obrednik dijeljenje pričesti i sve oblike
štovanja euharistije izvan mise usko povezuje s misom i naglašava
da svi ti oblici štovanja počinju od mise, proširuju milost
euharistijske žrtve i na one koji nisu mogli sudjelovati na misi, i
ponovno ih upućuju i pripravljaju na buduća euharistijska slavlja.
Kristu u euharistiji treba se klanjati, ali prije svega taj sakrament
treba blagovati, jer je blagovanje prvotnije od klanjanja. Prvotna
svrha čuvanja euharistije nakon mise jest davanje popudbine
bolesnicima, na drugom mjestu je dijeljenje pričesti onima koji nisu
mogli sudjelovati na misi, a klanjanje dolazi na treće mjesto. I kad
govori o opravdanosti i potrebi dijeljenja pričesti izvan mise,
obrednik jasno ističe da pričest pod misom spada na bit mise, te
vjernici najsavršenije sudjeluju u misi, ako se pričeste nakon
svećenikove pričesti, i to hostijama posvećenima u toj misi, ali
preporučuje i pričest izvan mise, koja je također bitno povezana s
misom. Obrednik opetovano naglašava da i svi ostali oblici štovanja euharistije izvan mise: klanjanje, izlaganje, euharistijski blagoslov,
euharistijske procesije i kongresi, imaju svoje izvorište u euharistijskoj žrtvi i stoga ona treba biti središte i vrhunac, polazna i dolazna točka svih oblika štovanja euharistije. Pastoralna praksa pokazuje da još uvijek ima postupanja koja nisu u skladu s ispravnim teološkim načelima ovog obrednika. Potrebno gaje dobro upoznati, da bi se moglo po njemu postupati. Ovim radom želimo tome pridonijeti.
U okolnostima izrazito zategnutih crkveno-državnih odnosa u Jugoslaviji nakon 1945. godine, pitanje vjerskih sloboda i slobodnog izražavanja vjerskih osjećaja za Katoličku je crkvu predstavljalo ...jedno od najvažnijih pitanja. S druge strane i predstavnici vlasti posvećivali su veliku pažnju praćenju vanjskih formi religijske prakse i njenih obreda te su na temelju podataka o sudjelovanja stanovništva u različitim crkvenim obredima i svečanostima ocjenjivali društveni utjecaj Katoličke crkve. Na koji su se način komunističke vlasti odnosile prema religijskoj praksi katoličkih vjernika na području Đakovačke i Srijemske biskupije najbolje je vidljivo na primjeru održavanja različitih procesija i hodočašća, koji su kao jedan od najznačajnijih oblika pučke religioznosti svojom masovnošću predstavljali i svojevrstan društveni događaj. U tom smislu, njihovo održavanje uvelike je ovisilo i o trenutnim društveno-političkim prilikama, koje su u razdoblju komunističkog režima bile izrazito nepovoljne prema takvim oblicima javnog i masovnog iskazivanja vjersko-ideoloških osjećaja. Navedeni podaci u članku pružaju jasne dokaze o izuzetno ograničenim vjerskim slobodama na području Đakovačke i Srijemske biskupije. Odnos komunističkih vlasti prema održavanju vjerskih procesija i hodočašća, koji su predstavljali i svojevrstan pokazatelj sloboda koje uživa katolička zajednica, bio je izuzetno netolerantan, iako su vlasti uporno odbacivale i negirale optužbe o ugroženosti Katoličke crkve i njenih vjernika u Jugoslaviji. U svoju obranu, vlasti su vrlo često isticale različite zakone, ponajprije Ustav i Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica, koji su jamčili široke vjerske slobode i ravnopravnost svih građana, no u praksi su Katolička crkva i njeni vjernici vrlo rijetko bili u mogućnosti ostvariti prava zajamčena tim zakonima. Za održavanje vjerskih procesija i hodočašća nerijetko je presudan bio i stav lokalnih vlasti, koje su često samovoljno tumačile i provodile zakone, uglavnom na štetu vjernika i svećenstva. U takvim okolnostima, stoljetna tradicija održavanja brojnih hodočašća i procesija na području Đakovačke i Srijemske biskupije do 1960. godine svedena je na najmanju moguću razinu.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Procesija po sežanski glavni ulici ob praznovanju Svetega Rešnjega telesa. - All metadata published by Europeana are available free ...of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
PDF
