Prema podacima dostupnima javnosti, smatra se da je u Hrvatskoj broj aktivnih mobilnih linija dosegao broj od oko 4 milijuna, dok se u cijelome svijetu taj broj penje na vrtoglave 2 milijarde. Zbog ...toga se postavlja pitanje djelovanja radiofrekvencijskog (RF) zračenja na zdravlje čovjeka, posebno na reprodukcijsko zdravlje i eventualne posljedice na zdravlje budućeg potomstva. Svrha ovog članka je pregled dosadašnjih istraživanja utjecaja RF zračenja mobilnih telefona na muški reprodukcijski sustav. Neka istraživanja provedena u uvjetima in vivo i in vitro pokazala su da RF zračenje može utjecati na stanicu i pojedine stanične dijelove. Dio istraživanja je pokazao da RF zračenje može utjecati na reprodukcijski sustav sisavaca i na stanice spermatogeneze. Budući da je spermatogeneza u normalnim fiziološkim uvjetima uravnotežen proces diobe, sazrijevanja i pohrane stanica, podložan je i osjetljiv na vanjske podražaje. Posebno osjetljive strukture u stanici su proteini koji čine stanični kostur, odnosno citoskelet. Citoskelet je strukturalni i funkcionalni dio stanice koji, između ostaloga, ima važnu ulogu u pokretanju spermija te sudjeluje u morfološkim i funkcionalnim promjenama stanica tijekom spermatogeneze.
This article reviews studies about the effects of radiofrequency electromagnetic (RF EM) fields on male reproductive system and reproductive health in mammals. According to current data, there are almost 4 million active mobile phone lines in Croatia while this number has risen to 2 billion in the world. Increased use of mobile technology raises scientific and public concern about possible hazardous effects of RF fields on human health. The effects of radiofrequencies on reproductive health and consequences for the offspring are still mainly unknown. A number of in vivo and in vitro studies indicated that RF fields could interact with charged intracellular macromolecular structures. Results of several laboratory studies on animal models showed how the RF fields could affect the mammalian reproductive system and sperm cells. Inasmuch as, in normal physiological conditions spermatogenesis is a balanced process of division, maturation and storage of cells, it is particularly vulnerable to the chemical and physical environmental stimuli. Especially sensitive could be the cytoskeleton, composed of charged proteins; actin, intermedial filaments and microtubules. Cytoskeleton is a functional and structural part of the cell that has important role in the sperm motility, and is actively involved in the morphologic changes that occur during mammalian spermiogenesis.
Cilj ovog istraživanja bio je ustvrditi učinke davanja GnRH analoga na reprodukcijske pokazatelje u prirodno parenog hrvatskog velikog bijelopaljenog (HVBO) kunića, izvorne pasmine. Za ovo ...istraživanje ukupno je šest plodnih mužjaka i 36 spolno zrelih HVBO ženki kunića (u dobi od 8-10 mjeseci) bilo podijeljeno u tri skupine. Dvije su skupine bile tretirane nakon prirodnog parenja pa je prva skupina (n=12) primila intramuskularno 0,25 mL Receptala® (RPL) koji je sadržavao 0,84 μg buserelin acetata, dok je druga skupina (n=12) primila 0,25 mL Fertagyla® (FGL) koji je sadržavao 20 μg gonadorelina. Treća se skupina (n=12) sastojala od netretiranih ženki, i poslužila je kao kontrolna (KON) skupina. Svaka je skupina ženki kunića bila parena s mužjakom iz različite skupine nakon slijedeće laktacije. Nakon 35 dana laktacije, kunići su bili odbijeni. Sve su ženke (n=36) imale po tri legla, s prosječnom veličinom legla od 8,01 novorođenčadi (mrtvo ili živo rođenih), ili ukupno 865 nakon 108 uspješnih parenja. Ukupni gubitci novoređenčadi do odbića u dobi od 35 dana bili su 30,52 % (n=263), a sastojali su se od: mrtvorođenih 9,71% (n=84), 8,79 % je uginulo u prvih 7 dana života (n=76), 6,24 % je uginulo od 8. do 21. dana (n=54), a 5,78 % od 22. dana do odbića 35. dana (n=50). Nuliparne ženke imale su manja legla od primiparnih i sekundiparnih ženki kunića, odnosno 7,78 prema 8,06 i 8,19 mladunčadi. Reprodukcijski pokazatelji, uključujući stopu porođaja i veličinu legla po rođenju i odbiću (u dobi od 35 dana), bili su značajno bolji u RPL i FGL skupinama u odnosu na KON skupinu.
U radu su prezentirani rezultati istraživanja pozadinskog vizualnog efekta nabiranja u ovisnosti o svjetlini pozadine. Provedeno je istraživanje na grafičkim reprodukcijama sa specifično ...konstruiranim rješenjima u kojima se javlja spomenuti efekt. Reprodukcije su dizajnirane putem varijacija 4 različite pozadine svjetlina 25%, 50%, 75% i 100% RTV (sekundarni stimulus), na kojima se nalaze unutrašnji pravokutnici svjetlina 45%, 50% i 55% RTV (primarni stimulusi). Vizualni eksperiment proveden je upotrebom tehnike simultanog binokularnog usuglašavanja sa 10 ispitanika. ANOVOM s ponovljenim mjerenjima utvrđene su statističke razlike među aritmetičkim sredinama odstupanja u svjetlinama za 4 varijacije pozadine i to kod sva 3 primarna stimulusa. Daljnjom post-hoc analizom po Fisheru identificirane su grupe koje se međusobno razlikuju. Dobiveni rezultati ukazuju na pravilnosti kojima se podvrgava efekt nabiranja u izabranom grafičkom mediju. Istraživanje je provedeno s ciljem standardizacije tiskarskog procesa prilikom pojavnosti efekta nabiranja u realnim uvjetima grafičke proizvodnje.
Suradnja obitelji i škole dugi se niz godina u teorijskim
diskursima i odgojno-obrazovnoj praksi apostrofira kao jedan od
krucijalnih čimbenika osiguranja djetetova školskog uspjeha i
cjelovita ...razvoja, čime je dosegla status bitnoga indikatora
kvalitete nastavnikova rada, ali i zainteresiranosti roditelja za
dijete. Takvo percipiranje važnosti suradnje obitelji i škole stvorilo
je plodno tlo za reprodukciju društvenih nejednakosti, jer zbog
svojih osobnih karakteristika ili obilježja svoje obitelji mnogi
roditelji na zahtjev da surađuju jednostavno ne mogu odgovoriti,
riskirajući time da budu etiketirani kao nezainteresirani, nemarni
ili čak loši roditelji. Polazeći od toga temeljnog ambigviteta
suradnje, smještene u kontekst škole kao mjesta socijalne
reprodukcije, u središnjem dijelu rada analiziraju se elementi
pluralizma suvremenih obitelji koji u suradnji sa školom mogu
djelovati kao faktori moguće opresije nad roditeljima, dok se u
završnome dijelu rada promišlja kako škole mogu odgovoriti na
analiziranu situaciju te postići da u suradnji s obiteljima ne
stvaraju nejednakosti koje inicijalno nastoje eliminirati.
Cilj istraživanja bio je pregledom građe jajnika utvrditi raspon dobi i reproduktivne aktivnosti u mladih i starih ženki smeđega medvjeda (Ursus arctos) iz zatočeništva. Jajnici su dobiveni ...ovariektomijom dviju dvogodišnjih ženki i tijekom razudbe 31-godišnje te 36-godišnje ženke. Svi su jajnici pregledani makroskopski i histološki. Histološkom pretragom u mladih su životinja u kori jajnika otkriveni primordijalni, primarni, sekundarni i tercijarni folikuli. U jednom je jajniku dokazano zrelo žuto tijelo (corpus luteum), pokazatelj nedavne ovulacije što je, prema nama dostupnim podacima, prvi zabilježen histološki dokaz najranije ovulacije u smeđih medvjeda u zatočeništvu. Atrofija jajnika povezana sa starenjem i praćena razvojem multiplih cističnih supseroznih epitelnih struktura (SES) u starih medvjeda u ovom istraživanju upućuje na to da se u smeđih medvjeda pojavljuju slične degenerativne i proliferativne promjene kao i u domaćih kanida. Najstarija ženka imala je zabilježene uspješne porođaje u dobi od 26 i 28 godina. Oba porođaja pripadaju najkasnijim potvrđenim pojavama uspješne ovulacije, začeća i porođaja u smeđih medvjeda.
The subject of this doctoral dissertation is appropriation as a creative procedure in the 20th century art from its origins within the fold of the historical avant-garde (readymade, collage, ...photomontage) to the contemporary practices of postappropriation. Appropriation is defined as an instrument of transfer of the elements from one system of meanings or art discourse to another, or as an act of creation which is strategically reaching for the extant artistic or non-artistic artifacts and using them as material to produce new artistic creations. Examination of appropriation as a creative procedure requires analysis of a variety of heterogeneous conceptual, linguistic, thematic, generic, technological, media, cultural and other aspects of use of the appropriated elements in creation of new works of art. The concept of appropriation was first introduced into the vocabulary of art criticism in the early eighties of the last century to describe a range of procedures applied in the postmodern art, based on appropriations of the artistic and cultural texts in paintings, objects, photography and video. At the same time the concept was examined from a historical point of view, which provided an index of its diverse historical manifestations in the modern art and drafted the lineage of appropriation art in the 20th century which continues to this date. So far the lineage of appropriation art has not been exhaustively profiled or thoroughly studied in art history and the purpose of this dissertation is to expand and revise current knowledge about the phenomenon which pertains to a number of significant individual and collective art practices of the last century. Rereading of the art of appropriation should open new insights needed for proper understanding of the various forms of repetition, transformation and relocation in the artistic practice, the revolutionary significance of appropriation practices and their impact in the world of art. Investigation of the poetics and politics of appropriation also requires indexing of the highly complex networks of relations between the identity of the artistic subject, artistic creation and material practices in art, culture and society, as well as analytical and critical examination of the extant interpretations of appropriation in art history and theory.
Predmet doktorske disertacije je aproprijacija kao stvaralačka procedura u umetnosti 20. veka, u rasponu od njene pojave u krilu istorijskih avangardi (redimejd, kolaž, fotomontaža) pa sve do savremenih praksi postaproprijacije. Aproprijaciju definišemo kao instrument prenosa elemenata iz jednog u drugi sistem značenja ili umetnički diskurs, odnosno kao akt stvaranja koji strategijski poseže za postojećim, umetničkim ili neumetničkim, tvorevinama kao građom za konstituiciju nove umetničke tvorevine. Kada razmatramo aproprijaciju kao stvaralačku proceduru onda podrazumevamo heterogene idejne, jezičke, tematske, žanrovske, tehničke, medijske, kulturološke i ostale aspekte upotrebe prisvojenih elemenata u kreaciji umetničkog dela. Pojam aproprijacija je u vokabular umetničke kritike uveden početkom osamdesetih godina prošlog veka kako bi opisao lepezu stvaralačkih procedura postmodernističke umetnosti zasnovanih na slikarskom, objektnom, fotografskom i videografskom prisvajanju umetničkih i kulturnih tekstova. U isto vreme, ovaj je pojam počeo da se razmatra i u istorijskoj perspektivi koja je indeksirala raznorodne instance njenog ispoljavanja u modernoj umetnosti, čime je skicirana aproprijacionistička linija umetnosti 20. veka čije kontinuirano prisustvo pratimo sve do danas. Aproprijacionistička linija umetnosti nije do kraja profilisana ni sveobuhvatnije razmatrana u istorijsko-umetničkoj nauci ni u svetu ni kod nas i stoga je cilj ove disertacije da produbi i revidira postojeći fond znanja o ovom fenomenu koji obuhvata brojne značajne, individualne i kolektivne, umetničke pojave koje su obeležile umetnost prošlog veka. Ponovno čitanje umetnosti prisvajanja donosi nove uvide neophodne za razumevanje različitih oblika ponavljanja, preobražaja i premeštanja u umetničkoj praksi i omogućava da se shvati revolucionarni značaj pojave aproprijacije, kao i reperkusija po svet umetnosti koje je ona za sobom ostavila. Istraživanje poetika i politika aproprijacije takođe podrazumeva i indeksiranje složenih mreža odnosa između identiteta umetničkog subjekta, umetničke kreacije i materijalne prakse umetnosti, kulture i društva, kao i analitičko-kritičko preispitivanje postojećih istorijsko-umetničkih i teorijskih interpretacija aproprijacije.
Minkšto, subtiliai niuansuoto piešinio litografijoje meistriškai atkurtas gabiausio Jono Rustemo mokinio Kanuto Rusecko 1847 m. tapytas paveikslas „Lietuvaitė su verbomis“. Kanuto Rusecko kūryba ...nesutelpa į vieno stiliaus rėmus. Jo paveiksluose galime rasti romantizmo, sentimentalizmo, realizmo bruožų, kai kuriuos klasicizmo atgarsius. Tačiau emocionalus, gyvenimą mylėjęs dailininkas pasaulį matė visų pirma romantiko akimis. Didžiulio pasisekimo to meto visuomenėje sulaukė paveikslai, kuriuose dailininkas vaizdavo liaudies tipus, Vilniaus apylinkių papročius ir tradicijas („Pjovėja“, „Lietuvaitė su verbomis“ ir kt.). Tai liudija ir meistriškas jo kūrinio reprodukavimas už Lietuvos ribų – Varšuvoje, Maksimiljano Fajanso litografijos spaustuvėje.
Aprašė Regina Urbonienė
Minkšto, subtiliai niuansuoto piešinio litografijoje meistriškai atkurtas gabiausio Jono Rustemo mokinio Kanuto Rusecko 1847 m. tapytas paveikslas „Lietuvaitė su verbomis“. Kanuto Rusecko kūryba ...nesutelpa į vieno stiliaus rėmus. Jo paveiksluose galime rasti romantizmo, sentimentalizmo, realizmo bruožų, kai kuriuos klasicizmo atgarsius. Tačiau emocionalus, gyvenimą mylėjęs dailininkas pasaulį matė visų pirma romantiko akimis. Didžiulio pasisekimo to meto visuomenėje sulaukė paveikslai, kuriuose dailininkas vaizdavo liaudies tipus, Vilniaus apylinkių papročius ir tradicijas („Pjovėja“, „Lietuvaitė su verbomis“ ir kt.). Tai liudija ir meistriškas jo kūrinio reprodukavimas už Lietuvos ribų – Varšuvoje, Maksimiljano Fajanso litografijos spaustuvėje.
Aprašė Regina Urbonienė
„Šv. Jonas Nepomukas“ – įdomus reprodukcinės grafikos pavyzdys. Šią minkšto niuansuoto piešinio litografiją Boleslovas Ruseckas sukūrė, sekdamas savo tėvo Kanuto Rusecko 1844 m. litografuotu kūriniu, ...sukurtu pagal Pranciškaus Smuglevičiaus (1745–1807) tapytą paveikslą „Šv. Jonas Nepomukas prieš karalių Vaclovą“, buvusį Vilniaus katedroje. Jonas Nepomukas, kilęs iš mažo Nepomuko miestelio Bohemijoje, studijavo teisę ir teologiją, buvo Prahos Šv. Vito katedros kanaunininku, Prahos generaliniu vikaru. Pasak „Čekų kronikų“ Jonas Nepomukas atsisakė išduoti karaliui Vaclovui IV jo žmonos išpažinties paslaptį. Už tai buvo kankinamas ir paskandintas Vltavos upėje. Dailininkas įtaigiai pavaizdavo karaliaus ir Jono Nepomuko dialogą, paryškindamas jų gestikuliaciją, papildydamas kompoziciją angelų, nešančių šventojo nimbą bei palmės šakelę, grupe. Šv. Jonas Nepomukas laikomas tiltų globėju, saugo nuo potvynių, vandens nelaimių ir kt.
Aprašė Regina Urbonienė
Minkšto, subtiliai niuansuoto piešinio litografijoje meistriškai atkurtas gabiausio Jono Rustemo mokinio Kanuto Rusecko 1847 m. tapytas paveikslas „Lietuvaitė su verbomis“. Kanuto Rusecko kūryba ...nesutelpa į vieno stiliaus rėmus. Jo paveiksluose galime rasti romantizmo, sentimentalizmo, realizmo bruožų, kai kuriuos klasicizmo atgarsius. Tačiau emocionalus, gyvenimą mylėjęs dailininkas pasaulį matė visų pirma romantiko akimis. Didžiulio pasisekimo to meto visuomenėje sulaukė paveikslai, kuriuose dailininkas vaizdavo liaudies tipus, Vilniaus apylinkių papročius ir tradicijas („Pjovėja“, „Lietuvaitė su verbomis“ ir kt.). Tai liudija ir meistriškas jo kūrinio reprodukavimas už Lietuvos ribų – Varšuvoje, Maksimiljano Fajanso litografijos spaustuvėje.
Aprašė Regina Urbonienė
PDF
