Sestrinski vjestnik Čuljak, Martina; Franković, Sanda
Acta medico-historica Adriatica,
12/2022, Letnik:
20, Številka:
2
Journal Article, Web Resource
Recenzirano
Odprti dostop
Osnutak Škole za sestre pomoćnice u Zagrebu 1921. označio je početak profesionalizacije sestrinstva u Hrvatskoj. Sestre pomoćnice ubrzo osnivaju strukovno udruženje i pokreću stručno glasilo. U ...prosincu 1932. izdaju prvi časopis na području tadašnje države, Vjesnik Sekcije za Savsku banovinu Jugoslavenskoga društva diplomiranih sestara pomoćnica. Izašao je samo jedan broj nakon čega u siječnju 1933. dolazi do promjene naziva časopisa u Sestrinsku riječ, koja izlazi do 1940. Nakon stanke od dvije godine, 1942. počinje se izdavati Sestrinski vjestnik (dalje Sestrinski vjesnik) koji izlazi zaključno s prvim brojem časopisa 1945. Prilozi u časopisu analizirani su s obzirom na stalne i povremene rubrike kojima su pripadali ili s obzirom na teme koje su obrađivali. Prilozi su objavljivani u sedam stalnih rubrika i jednu povremenu. Stalne rubrike bile su: Sestre nam pišu, Iz družtva, Iz uredništva, Promjene u službi kod sestara Glavnog ravnateljstva za zdravstvo, Mi čitamo, Zrnca i Sa kućnih posjeta, a povremena rubrika je Što drugi pišu. Ostali prilozi grupirani su tematski, prema sadržaju koji obrađuju, na sljedeće teme: položaj sestara u državi, sestrinsko zvanje, sestra kao promicatelj socijalne medicine i rad u institucijama, rad sestara na selu, zaštita žene (majke) i djeteta, bolesti i ozljede te priče iz sestrinske prakse. Autori većine priloga su sestre, a priloge o bolestima i ozljedama pišu liječnici. Sestrinski vjesnik imao je nekoliko funkcija: informativnu, edukativnu i promicanje profesionalne solidarnosti. Uz zapisnike Društva diplomiranih sestara pomoćnica Nezavisne Države Hrvatske od 1940. do 1945., časopis je iznimno vrijedna građa za analizu rada sestara pomoćnica toga vremena.
The founding of the School for Nursing in Zagreb in 1921 marked the beginning of the professionalization of nursing in Croatia. Nurses founded an association and started a professional newsletter. The Sestrinski vjesnik (Nursing Journal) was preceded by the Sestrinska riječ (Nursing Word). The journal articles were analyzed regarding the permanent and occasional sections to which they belonged or regarding the topics they covered. The regular columns were: Nurses write to us, From the Association and From the editorial board, Changes in the service of the nurses of the General Directorate of Health, We read, Grains, Home visits, and the occasional column was What others write. Other contributions are grouped according to the following topics: The position of nurses in the country, Nursing, Nursing as a promoter of social medicine and work in institutions, Nursing work in the countryside, Protection of women (mothers) and children, Diseases and injuries, and Stories from nursing practice. The authors of most of the articles were nurses, while in the thematic section, Diseases and injuries, the authors were doctors. The journal had several functions: informative, educational, and promotion of professional solidarity. Together with minutes of the Association of Graduate Nurses from 1940 to 1945, it makes exceptionally valuable material for analysis of the nursing work of that time.
Cilj rada bio je ispitati učinke učestalog izlaganja kriznim situacijama u pandemiji na psihičko zdravlje medicinskih
sestara/tehničara s naglaskom na simptome sagorijevanja i posttraumatskog stresa ...te razine psihološke otpornosti
na zadovoljstvo životom. U istraživanju, provedenom na Odjelu za zdravstvene studije Sveučilišta u Splitu u
Hrvatskoj, sudjelovalo je 125 medicinskih sestara/tehničara. Razina sindroma sagorijevanja ispitana je upitnikom
intenziteta sagorijevanja na poslu, simptomi posttraumatskog stresa procijenjeni su posttraumatskim upitnikom
za poremećaj stresa, psihološka otpornost procijenjena je ljestvicom za kratku otpornost, za procjenu općeg
zadovoljstva životom korištena je ljestvica zadovoljstva životom. Nakon dvogodišnjeg rada tijekom pandemije
COVID-19 otprilike 30 % medicinskih sestara/tehničara prijavilo je simptome posttraumatskog stresnog
poremećaja i visok stupanj sagorijevanja. Simptomi sagorijevanja i posttraumatskog stresa nisu se pokazali
povezanima sa zadovoljstvom životom. Međutim, psihološka otpornost je pozitivno povezana sa zadovoljstvom
životom, čak i nakon kontrole učinka sagorijevanja i posttraumatskog stresa. Pandemija COVID-19 je velik izazov
za zdravstvene sustave diljem svijeta s visokim stopama sagorijevanja i simptoma PTSP-a među zdravstvenim
radnicima. Važnost psihološke otpornosti naglašava se kao čimbenik u promicanju psihičkog zdravlja među
zdravstvenim radnicima.