Suvremeni koncept liječenja shizofrenije teži postizanju funkcionalne remisije, smanjenju broja i duljine hospitalizacija i poboljšanju kvalitete života pacijenata. Cilj ove studije bio je ...identificirati i usporediti sociodemografske i kliničke karakteristike ispitanika oboljelih od shizofrenije koji su liječeni stacionarno i onih liječenih putem dnevne bolnice. Ovo istraživanje u trajanju od četiri mjeseca, obuhvaćalo je nasumično odabranih 60 ispitanika sa shizofrenijom u dobi od 18 do 55 godina, koji su bili podijeljeni u dvije skupine. Prva skupina od 30 ispitanika liječena je samo stacionarno, a ostalih 30 ispitanika liječeno je samo u dnevnoj bolnici. Ispitanici su ispunili Upitnik o sociodemografskim i kliničkim karakteristikama koji je stvoren za potrebe ovog istraživanja. Rezultati su pokazali da su ispitanici liječeni u dnevnoj bolnici mlađe životne dobi, višeg stupnja obrazovanja, radno sposobniji te su uključeni u psihijatrijski tretman već u ranim fazama bolesti. Nadalje, zamijećen je manji broj rehospitalizacija ispitanika liječenih u dnevnoj bolnici u odnosu na ispitanike liječene stacionarno, što je bilo statistički značajno (t=3,763; p=0,001), a znači manji broj akutnih epizoda bolesti i dulja razdoblja remisije. Navedeno pridonosi boljem osobnom i socijalnom funkcioniranju, kao i adekvatnijem snalaženju u svakodnevnom životu, a time podrazumijeva višu razinu kvalitete života u usporedbi s ispitanicima liječenim stacionarno.
Cilj ove prospektivne kohortne studije bio je istražiti postoji li razlika u povezanosti parodontnog statusa sa slabljenjem kvalitete remisije shizofrenije ovisno o dobi pacijenta. Ispitanici i ...metode: - Istraživanje je provedeno na susljednom uzorku od 67 pacijenata s dijagnosticiranom shizofrenijom koji su otpušteni iz bolnice radi ostvarenih kriterija remisije. Indeks krvareće papile (PBI, engl. papilla bleeding index) izmjeren je pri otpustu iz bolnice. Ispitanici su procijenjeni ljestvicom pozitivnih i negativnih simptoma (PANSS) pri otpustu iz bolnice, nakon tri i nakon šest mjeseci. Rezultati: - Nakon prilagodbe za potencijalne zbunjujuće varijable, indeks krvareće papile bio je značajno inverzno povezan s ukupnim PANSS rezultatom, te rezultatom subljestvica za negativne i generalne psihotične simptome kod pacijenata mlađih od 45 godina nakon tri i nakon šest mjeseci poslije otpusta iz bolnice, te s rezultatom subljestvice za pozitivne simptome kod pacijenata mlađih od 34 godine. Kod najmlađih 10% pacijenata, jedinična razlika u indeksu krvareće papile bila je za 8.12 (95% CI 2.78-13.47; p=0.004) viša za ukupni PANSS rezultat tri mjeseca nakon otpusta iz bolnice. Zaključci: Naše je istraživanje pokazalo da mlađi pacijenti s lošijim parodontnim statusom imaju povećan rizik za lošiju kvalitetu remisije shizofrenije, odnosno brže pogoršanje simptoma tijekom remisije. Ovo istraživanje ukazuje na potrebu za pojačanom i češćom kontrolom mlađih pacijenata sa shizofrenijom koji imaju lošiji parodontni status nakon otpusta iz bolnice kako bi poboljšali kvalitetu života pacijenta kao i pridonijeli učinkovitijoj terapiji primarnog mentalnog poremećaja.
Psihijatrijski bolesnici, osim poteškoća povezanih sa svojim primarnim oboljenjem, suočeni su i s poteškoćama koje proizlaze iz njihove stigmatizacije u sredini u kojoj žive. Diskriminirajuća ...ponašanja poput ograničavanja zdravstvene skrbi ili prava na obrazovanje i različitih situacija povezanih sa zapošljavanjem samo su neki od primjera koji mogu dodatno ugroziti i fizičko i psihičko zdravlje stigmatiziranih osoba. Stigmatizacija dovodi do sniženja samopoštovanja te do osjećaja izolacije, usamljenosti i diskriminacije, što dodatno otežava liječenje primarne bolesti.
Stigma je čest pratitelj psihičkih bolesti koji ometa liječenje i funkcioniranje. U Republici Hrvatskoj nakon Domovinskog rata postoji velik broj oboljelih od posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), koji se u medijima često prikazuju na negativan način.
Ovo je istraživanje provedeno na 94 studenta i studentica sestrinstva. Žena je bilo 85 %, prosječne dobi od 32 godine (raspon od 22 do 54). Stigma prema shizofreniji, depresiji i PTSP-u ispitivana je upitnikom koji se sastoji od po 15 izjava o svakoj od bolesti, koje se ocjenjuju po Likertovoj ljestvici.
Studenti su pokazivali značajno veću stigmu prema shizofreniji nego prema PTSP-u i depresiji. Žene su bile više stigmatizirajuće prema shizofreniji. Studenti prve godine više su stigmatizirajući prema PTSP-u od studenata druge i treće godine. Stariji studenti (od 36 godina) bili su više stigmatizirajući od mlađih.
Shizofreniji, kao i drugim psihotičnim oboljenjima, često prethode prodromalne izmjene u ponašanju, koje mogu trajati od nekoliko dana do nekoliko godina, nagovještavajući početak psihoze. Ako bolest ...počne u ranijem uzrastu, posebno u adolescenciji, prodromalna faza je nespecifična i teža za prepoznavanje i intervencije. Postoji veći broj operacionalnih instrumenata kojima se klinički procjenjuju i kvantificiraju prodromalni simptomi i “rizično mentalno stanje“, kao i prediktivni potencijal za psihozu. U radu je opisana prodromalna faza u razvoju shizofrene psihoze s ranim početkom, s naglaskom na postupnom, višemjesečnom obogaćivanju psihopatologije i evolucijom nespecifičnih i atenuiranih (subklinički) prodromalnih simptoma u floridne shizofrene simptome. Također se ukazuje na optimalne mogućnosti terapijskog tretmana psihoze s ranim početkom u svrhu prevencije težih simptoma i razvijene kliničke slike shizofrenije.
Zoofilija kao rani znak psihoze Lesandrić, Vinka; Orlović, Ivona; Peitl, Vjekoslav ...
Alcoholism and psychiatry research,
06/2017, Letnik:
53, Številka:
1
Paper
Odprti dostop
Zoofilija je poremećaj seksualne sklonosti kojeg karakteriziraju ponavljajuće seksualne fantazije ili ponašanja koja uključuju životinje. Zoofilija se češće javlja u komorbiditetu s drugim ...parafilijama. U preglednoj literaturi je rijetko zabilježen komorbiditet zoofilije i drugih psihijatrijskih poremećaja, uglavnom su to izolirani prikazi slučajeva, a isti su prikazani u našem radu. Od sedamnaest nama poznatih izoliranih slučajeva pacijenata sa zoofilijom u komorbiditetu s drugim psihijatrijskim poremećajima, zabilježeno je njih devet sa zoofilijom i psihozom. Upravo kod tih pacijenata, pa onda i u slučaju našeg pacijenta koji smo opisali, možemo govoriti o zoofiliji kao o jednom od znakova psihoze, iako je s obzirom na mali uzorak i nepouzdanost podataka teško moguće tvrditi kako je zoofilija rani ili bilo kakav drugi znak psihoze. S obzirom da se u našem slučaju zoofilija prezentirala kao rani znak psihotičnog procesa ostaje nam za zaključiti kako je prilikom uočavanja takvog seksualno devijantnog ponašanja ipak potrebno obratiti pažnju i na ostalu psihopatologiju ne bi li se dobio uvid u mogući početak ili egzacerbaciju psihotičnog procesa kako bi i liječenje bilo usmjerenije
Neurobiologija shizofrenije Savić, Aleksandar
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992)
32, Številka:
1. Psihoze
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Složena priroda poremećaja iz spektra shizofrenije nije dopustila nastanak jednostavnih objedinjenih bioloških modela koji bi objasnili točan mehanizam nastanka. Unatoč tome, od samih početaka ...konceptualizacije tih poremećaja identificirane su jasne strukturne promjene mozga oboljelih s općenitim gubitkom volumena i proširenjem moždanih komora, koje su pokazivale i longitudinalnu dinamiku te imale određenu prediktivnu vrijednost. Neke od navedenih promjena volumena sive tvari povezuju se i sa specifičnim domenama simptoma. Iako postoji više neurokemijskih teorija psihotičnih poremećaja, teorija dopaminske disfunkcije (hiperdopaminergije) u mezolimbičkom putu i dalje se smatra dominantnom i objašnjava nastanak pozitivnih simptoma psihoze te terapijski učinak lijekova koji blokiraju dopaminske D2 receptore. Glutamatna teorija koja se zasniva na mogućoj disfunkciji glutamatnih NMDA receptora te upalna teorija shizofrenije objašnjavaju određene mehanizme koji mogu prethoditi dopaminskoj disfunkciji kao „konačnome zajedničkom putu“ u psihozu. Ništa ne pokazuje složenost prirode poremećaja koliko podaci o genskim lokusima povezanima s rizikom za nastanak shizofrenije. Istraživanja su, u skladu s općeprihvaćenim poligenskim modelom poremećaja, identificirala više od 100 lokusa povezanih s rizikom, među kojima i one koji kodiraju bitne komponente dopaminske i glutamatne neurotransmisije. Zanimljivo je da snažnu povezanost pokazuju lokusi na 6. kromosomu vezani uz sustav uključen u imuni odgovor, potvrđujući na taj način i značajno mjesto upalne teorije shizofrenije. Upalna teorija promatra intrauterine infekcije, ali i kasnije infekcije, kao udarce koji na podlozi postojeće vulnerabilnosti sustava dovode do njegove disfunkcije i nastanka poremećaja. Prema većini prihvaćenih modela, osnova za nastanak poremećaja postoji prenatalno te s naknadnim „udarcima“ tijekom života dovodi do javljanja poremećaja.
Antipsihotici Šagud, Marina; Šimunović Filipčić, Ivona; Klinar, Ivana
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992)
32, Številka:
1. Psihoze
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Antipsihotici su primarno namijenjeni liječenju shizofrenije. Međutim, primjenjuju se i u drugim poremećajima što je navedeno i u Hrvatskim smjernicama za liječenje shizofrenije. Mehanizam djelovanja ...antipsihotika temelji se na dopaminskoj teoriji shizofrenije tako što ublažavaju učinak dopamina na D2 receptore. Antipsihotici se razlikuju prema učinku na ostale neurotransmitorske sustave. Na taj se način ostvaruju učinci na negativne, kognitivne i depresivne simptome. Najbolji je odgovor na antipsihotik u ranoj fazi shizofrenije kako bi se spriječile kasnije komplikacije, poput učestalih hospitalizacija, terapijske rezistencije, kršenja zakona i zlouporabe supstancija. Nastavak terapije antipsihoticima u bilo kakvom obliku više sprječava relaps nego prekid terapije. Nuspojave antipsihotika ovise o njihovu mehanizmu djelovanja. Najčešće su nuspojave ekstrapiramidni sindrom, sedacija, akatizija, porast tjelesne mase, antikolinergičke nuspojave, ortostatska hipotenzija, hiperprolaktinemija i produljenje QTc intervala, no njihova pojavnost se razlikuje ovisno o vrsti antipsihotika. U članku su prikazane mogućnosti ublažavanja nuspojava antipsihotika. Pri izboru antipsihotika vodimo se simptomima koji dominiraju kliničkom slikom, podnošljivošću antipsihotika te načinom primjene.
Koncept sekundarne prevencije ili rane intervencije primjenjiv je na sve duševne bolesti i poremećaje, a imajući u vidu često progresivan tijek bolesti kod psihotičnih poremećaja, posebno je važan za ...shizofreniju i poremećaje iz spektra shizofrenije. Sekundarne intervencije za cilj imaju modificiranje tijeka bolesti. Naime, rana detekcija, rano postizanje remisije, prevencija relapsa i postizanje funkcionalnog oporavka od bolesti moraju biti prioriteti u liječenju shizofrenije i poremećaja iz spektra shizofrenije.
Stigma mentalnog poremećaja povezana je s nizom negativnih posljedica na oporavak osoba s dijagnozom psihoze te često predstavlja veći problem od same bolesti. Istraživanja potvrđuju da sve društvene ...skupine, uključujući i stručnjake u službama liječenja, imaju stigmatizirajuće stavove, osobito u očekivanju oporavka, što za posljedice ima povećan rizik za samostigmatizaciju, pretjerani fokus na farmakoterapiju uz zanemarivanje psihosocijalnih metoda te nerazvijene usluge za socijalno uključivanje u zajednicu. Cilj je ovog rada prikazati negativne posljedice stigme i postupke prevencije na nivou društva i u svakodnevnoj psihijatrijskoj praksi kako bi se potaknula implementacija programa borbe protiv stigme i diskriminacije na nacionalnom nivou, osobito da se prevenira stigma unutar službi za mentalno zdravlje i samostigmatizacija putem izgradnje terapijske kulture oporavka i primjene postupaka prevencije samostigmatizacije.
Vodeći čimbenici rizika za agresivno ponašanje bolesnika sa shizofrenijom su antisocijalne osobine ličnosti, pozitivni
simptomi u kliničkoj slici te ovisnost ili zlouporaba psihoaktivnih tvari. S ...ciljem analiziranja utjecaja i povezanosti
kliničke slike i pojedinih simptoma shizofrenije na agresivno ponašanje uspoređivali smo skupinu agresivnih (N=60) i
neagresivnih (N=60) muškaraca sa shizofrenijom. S obzirom da se u literaturi raspravlja o mogućoj zajedničkoj osnovi
hetero- i autoagresivnosti, agresivni su ispitanici razdvojeni na heteroagresivnu (N=32) i suicidalnu skupinu (N=28).
Prisutnost i intenzitet pojedinih simptoma shizofrenije ocijenili smo PANSS-om, stupanj heteroagresivnosti OAS (Overt
Aggression Scale), a suicidalnosti C-SSRS (Columbia-Suicide Severity Rating Scale) i InterSePT (International Suicide
Prevention Trial) ljestvicama. U heteroagresivnoj skupini značajno je viši ukupni PANSS te njegova pozitivna i opća
podljestvica. Stupanj heteroagresivnosti u pozitivnoj je korelaciji s ukupnim PANSS-om i impulzivnošću, a u negativnoj
korelaciji s depresivnošću i imperativnim halucinacijama. Stupanj suicidalnosti u pozitivnoj je korelaciji s depresivnošću
i imperativnim halucinacijama, a u negativnoj s ukupnim PANSS-om, stupnjem heteroagresivnosti i impulzivnošću. Jedini
je značajni prediktor izrazitog agresivnog ponašanja viši rezultat pozitivne podljestvice PANSS-a.
Ovi rezultati upućuju na nužnost prepoznavanja pozitivnih simptoma shizofrenije kao značajnog čimbenika za pojavu
agresivnosti s ciljem što ranijeg terapijskog djelovanja i sprečavanja agresivnih incidenata.
PDF
