Psihijatrijski bolesnik i debljina Herceg, Miroslav; Puljić, Krešimir; Herceg, Dora
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
04/2018, Letnik:
27, Številka:
1 Debljina i ...
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Debele osobe i osobe s prekomjernom tjelesnom težinom imaju više psihičkih poremećaja u usporedbi s osobama normalne tjelesne težine. Debljina je jedan od najčešćih tjelesnih problema u osoba ...oboljelih od teških i dugotrajnih psihičkih bolesti i poremećaja. Dok je prevalencija debljine u općoj populaciji 20 – 30%, prevalencija debljine u populaciji oboljelih od shizofrenije jest između 40 – 60%. Debljina se kod osoba oboljelih od shizofrenije povezuje s karakteristikama i značajkama same bolesti kao što su loše i nezdrave prehrambene navike, sjedilački način života, socijalno povlačenje, psihomotorna usporenost i činjenica da mnogi psihotropni lijekovi (antipsihotici, stabilizatori raspoloženja i antidepresivi) koji se rabe u liječenju ove bolesti povećavaju tjelesnu težinu. U liječenju debljine kod psihijatrijskih bolesnika mogu se primjenjivati farmakološke i nefarmakološke metode.
Cilj: Ispitali smo utječu li, i u kojoj mjeri, koncentracije lipida i glukoze u plazmi te vrijednosti indeksa tjelesne mase (engl. body mass index; BMI), na težinu kliničke slike shizofrenije u ...hrvatskih bolesnika, ovisno o njihovom pušačkom statusu.
Ispitanici i metode: U istraživanju je sudjelovalo 263 kroničnih bolesnika (muškarci/žene: 139/124). Težina kliničke slike procijenjena je korištenjem ocjenske ljestvice PANSS-a (engl. Positive and Negative Syndrome Scale) u akutnoj fazi bolesti tijekom posljednje hospitalizacije. U pušače su klasificirani ispitanici koji puše najmanje jednu cigaretu dnevno u periodu duljem od godine dana, a u nepušače oni koji su popušili manje od 100 cigareta tijekom života.
Rezultati: Koncentracije triglicerida, glukoze i vrijednosti BMI-a nisu pokazale povezanost s PANSS psihopatologijom, niti u bolesnika, niti u bolesnica, ovisno o pušačkom statusu (svi P > 0,05), a na težinu kliničke slike u bolesnica, utjecale su isključivo koncentracije kolesterola. Bolesnice pušači s višim koncentracijama LDL kolesterola (engl. low density lipoprotein cholesterol) imale su značajno niže vrijednosti općih i ukupnih simptoma (P = 0,023 i P = 0,015), dok su u bolesnica nepušača s višim koncentracijama HDL kolesterola (engl. high density lipoprotein cholesterol), uočene značajno niže vrijednosti pozitivnih i ukupnih PANSS simptoma (P = 0,041 i P = 0,002). Koncentracija LDL kolesterola opisuje približno 20% varijabilnosti općih simptoma i 23% varijabilnosti ukupnih simptoma u bolesnica pušača, a vrijednosti HDL kolesterola pridonose s otprilike 39% težini pozitivnih simptoma te s 69% težini ukupnih simptoma u bolesnica nepušača.
Zaključak: Na temelju naših rezultata možemo zaključiti da na težinu kliničke slike shizofrenije utječu isključivo koncentracije kolesterola u bolesnica. Nadalje, koncentracije kolesterola opisuju mali do umjereno veliki udio varijabilnosti PANSS psihopatologije.
Cilj: Shizofreniju karakterizira visoka učestalost ovisnosti o pušenju, kao i visoka učestalost metaboličkog sindroma. Unatoč tome, malo se zna o učinku pušenja na komponente metaboličkog sindroma u ...toj bolesti. Cilj ovog rada bio je ispitati doprinosi li, i u kojoj mjeri, pojava ovisnosti o pušenju, koncentracijama lipida i glukoze u plazmi, te vrijednostima indeksa tjelesne mase (BMI), u skupini hrvatskih bolesnika sa shizofrenijom.
Ispitanici i metode: U istraživanju je sudjelovalo 263 kroničnih bolesnika (muškarci/žene: 139/124) s dijagnozom shizofrenije utvrđenom prema DSM-IV klasifikaciji (engl. Diagnostic and statistical manual for mental disorders – DSM-IV). U pušače su klasificirani ispitanici koji puše najmanje jednu cigaretu dnevno u periodu duljem od godine dana, a u nepušače oni koji su popušili manje od 100 cigareta tijekom života.
Rezultati: Unatoč visokoj stopi ovisnosti o pušenju (muškarci: 70,5%; žene: 60,5%), nije pronađena značajna razlika u koncentracijama lipida i glukoze u plazmi te vrijednostima BMI-a između muškaraca pušača i nepušača, a u žena su se samo koncentracije triglicerida razlikovale ovisno o pušačkom statusu. Pri tome su bolesnice koje puše imale nešto više vrijednosti triglicerida u usporedbi s bolesnicama nepušačima (1,6 ± 0,7 vs. 1,3 ± 0,5; F = 4,25, P = 0,042). Ipak, multipla regresijska analiza pokazala je da je samo dob značajni prediktor vrijednosti triglicerida u bolesnica (β = 0,41; promjena R2 = 0,171; P < 0,001), dok je učinak pušenja na koncentracije triglicerida, kao i na ostale ispitane metaboličke parametre, u bolesnika i bolesnica, ostao izvan granica statističke značajnosti (P > 0,05).
Zaključak: Na temelju naših rezultata, možemo zaključiti da pušenje ne utječe na koncentracije lipida i glukoze u plazmi te vrijednosti BMI-a niti u bolesnika, niti u bolesnica sa shizofrenijom.
Uzrok polovice do dvije trećine smrtnih ishoda pacijenata sa shizofrenijom pripisuje se kardiovaskularnim bolestima. Smatra se da visoka učestalost metaboličkog sindroma najviše povećava rizik za ...nastanak kardiovaskularnih oboljenja u shizofreniji. Iako je metabolički sindrom jedan od vodećih uzroka morbiditeta i mortaliteta u pacijenata sa shizofrenijom, do prije petnaestak godina istraživanje etiologije metaboličkog sindroma u shizofreniji nije predstavljalo veći znanstveni interes. Novije spoznaje ukazuju na mogućnost da bi pojačano stanje upalnog odgovora u organizmu moglo predstavljati zajedničku etiopatogenetsku podlogu u nastanku metaboličkog sindroma i shizofrenije. Primjerice, značajno povišena koncentracija proupalnih citokina te C reaktivnog proteina uočena je u pacijenata sa shizofrenijom koji nisu uzimali antipsihotične lijekove ili su ih uzimali u vrlo malim dozama, a zamijećeno je i da uzimanje inhibitora ciklooksigeneze-2, uz antipsihotičnu terapiju, može ublažiti težinu kliničkih simptoma i kognitivnih deficita u oboljelih. U ovom preglednom radu iznesene su najnovije spoznaje o ulozi okolišnih i genetičkih čimbenika u etiopatogenezi metaboličkog sindroma u shizofreniji. Mnogi mehanizmi kojima bi okolišni čimbenici, poput nezdrave prehrane i pušenja, mogli pridonijeti nastanku metaboličkog sindroma u shizofreniji ne razlikuju se značajno u odnosu na opću populaciju. Ipak, uzimanje antipsihotičnih lijekova, posebice tzv. atipičnih antipsihotika, te njihova interakcija s okolišnim čimbenicima, kao i genetičkim čimbenicima podložnosti, dodatno pridonose heterogenosti etiopatogeneze metaboličkog sindroma u shizofreniji, ali i otežavaju adekvatan terapijski pristup. Budući da su dosadašnja istraživanja uglavnom bila usredotočena na moguću poveznicu antipsihotičnih lijekova i metaboličkih abnormalnosti u oboljelih, detaljnije su razmotrene značajke nezdrave prehrane i ovisnosti o pušenju te njihova moguća povezanost s metaboličkim sindromom.
Elektrokonvulzivna terapija (EKT) i nakon više od 80 godina primjene i dalje predstavlja najučinkovitiju terapiju kod najtežih kliničkih slika psihijatrijskih poremećaja. U Hrvatskoj se EKT ...primjenjuje od 40-ih godina prošlog stoljeća. Danas se koristi samo u KBC-u Zagreb, najčešće u pacijenata sa shizofrenijom. Brojna istraživanja su utvrdila različite biološke učinke EKT-a koji pridonose antidepresivnom, antimaničnom, antipsihotičnom, antikonvulzivnom i antiparkinsonskom učinku. Konvulzije imaju snažan učinak na perfuziju i metabolizam pojedinih moždanih regija, povećanje propusnosti krvnomoždane barijere te imaju modulatorni učinak na glutamatnu, GABA, serotoninsku, dopaminsku i noradrenergičku neurotransmisiju, hormonalnu sekreciju, promjene u ekspresiji brojnih gena te potiču neuroplastičnost i u konačnici dovode do strukturnih promjena mozga. Neke su od ovih promjena kratkog vijeka, a neke traju mjesecima, poput neuroplastičnosti. Iako se EKT smatra medicinskim postupkom niskog rizika, mnoge teške somatske bolesti zahtijevaju pažljivu procjenu koristi i rizika. Najčešće su neželjene reakcije prolazne teškoće pamćenja i glavobolja. Prije prve aplikacije kandidati prolaze detaljnu dijagnostičku obradu u skladu s međunarodnim standardima. U postupku primjene EKT-a sudjeluje interdisciplinarni tim koji uključuje psihijatra, anesteziologa, anesteziološku sestru/tehničara i psihijatrijsku sestru/tehničara. Primjena opće anestezije omogućuje brz gubitak svijesti, kratkotrajnu mišićnu relaksaciju, smanjenje hiperdinamskog odgovora na električnu stimulaciju te brz oporavak spontane ventilacije i svijesti. Nedavno su predložene Hrvatske nacionalne smjernice o primjeni EKT-a. Zbog učinka u terapijskoj rezistenciji te kod vrlo teških kliničkih slika EKT može ostvariti značajan učinak u pažljivo odabranih bolesnika.
The introduction of antipsychotic medication in the 1950s forever changed the outlook on the treatment of schizophrenia, although there is still a large proportion of patients who do not reach ...functional recovery. At least 30% of patients do not respond to clozapine, the tricyclic dibenzodiazepine with complex pharmacological actions, which was proven to be more effective than any other antipsychotic in the treatment of schizophrenia. According to most of the therapeutic guidelines for schizophrenia, clozapine is the third line therapy for patients who did not respond to other antipsychotics. Large inter-individual variability exists for clozapine bioavailability and plasma steadystate concentrations and clearance. Clozapine is metabolized by the cytochrome P450 oxidase enzyme family (CYP450). Cytochrome P450 1A2 (CYP1A2), which is polymorphically expressed in humans, is the main enzyme of clozapine metabolism. This case report addresses the influence of CYP1A2*1F genetic polymorphism on cloza - pine metabolism, explains the primary non-response of a young patient with schizophrenia due to increased gene expression in homozygous genotype *1F/*1F (increased metabolism of clozapine) and underlies the importance of personalizing schizophrenia treatment by means of genetic and other molecular tools, at least in the cases of »treatment resistance«.
Početak primene antipsihotika pedesetih godina prošlog veka zauvek je promenio perspektivu lečenja shizofrenije, mada značajan broj pacijenata sa ovom bolešću još uvek ne postiže funkcionalni oporavak. Klozapin, triciklični di- benzodijazepin sa kompleksnim tarmakološkim profilom, koji se u tretmanu shizofrenije pokazao efikasnijim od osta- lih antipsihotika, uglavnom je treča linija terapijskog izbora. Međutim, u najmanje 30% slučajeva obolelih od shizofreni- je stanje se ne poboljšava ni na terapiji klozapinom, pa se zbog toga pristupa polifarmaciji i odstupa od racionalne primene psihofarmaka. Postoji velika interindividualna vari- jabilnost u bioraspoloživosti klozapina, stabilnoj koncentra- ciji u plazmi i njegovom klirensu. Klozapin se metaboliše preko sistema citohrom P450 oksidaza (СYР450). Cito- hrom P450 1A2 (СYР1А2), koji se u humanoj populaciji odlikuje genskim polimorfizmima, glavni je enzim u meta- bolizmu klozapina. Aktuelni prikaz slučaja ilustruje uticaj polimorfizma CYP1A2*1F na metabolizam klozapina, gde je primarni izostanak odgovora na terapiju kod mlade paci- jentkinje sa shizofrenijom objašnjen povećanjem ekspresije gena kod homozigotnog genotipa *1F/*1F (povišen meta- bolizam klozapina), i naglašava značaj personalizacije tret- mana shizofrenije uz pomoć genetike i drugih molekularnih parametara, posebno u slučajevima »terapo-rezistence«.
Background: Brain-derived neurotrophic factor (BDNF) and nitric oxide (NO) play multiple roles in the developing and adult CNS. Since BDNF and NO metabolisms are dysregulated in schizophrenia, we ...measured these markers simultaneously in the blood of schizophrenics and assessed their diagnostic accuracy.
Methods: Thirty-eight patients with schizophrenia classified according to demographic characteristics, symptomatology and therapy and 39 age- and gender-matched healthy controls were enrolled. BDNF was determined by the ELISA technique while the concentration of nitrite/nitrate (NO
/NO
) was measured by the colorimetric method.
Results: Serum BDNF levels were significantly lower (20.38±3.73 ng/mL, P=1.339E-05), whilst plasma NO
/NO
concentrations were significantly higher (84.3 (72-121) mmol/L, P=4.357E-08) in patients with schizophrenia than in healthy controls (25.65±4.32 ng/mL; 60.9 (50-76) mmol/L, respectively). The lowest value of BDNF (18.14±3.26 ng/mL) and the highest NO
/NO
concentration (115.3 (80-138) mmol/L) were found in patients treated with second-generation antipsychotics (SGA). The patients diseased before the age of 24 and the patients suffering for up to one year had significantly lower serum BDNF levels than those diseased after the age of 24 and the patients who were ill longer than one year. Both BDNF and NO
/NO
showed good diagnostic accuracy, but BDNF had better ROC curve characteristics, especially in patients with negative symptomatology.
Conclusions: BDNF and nitrite/nitrate showed inverse changes in schizophrenic patients. The most pronounced changes were found in patients treated with second-gene - ration antipsychotics. Although BDNF is not specific of schizophrenia, it may be a clinically useful biomarker for the diagnosis of patients expressing predominantly negative symptoms.
Kratak sadržaj Uvod: Moždani neurotrofički faktor (BDNF) i azot-mono- ksid (NO) imaju višestruke uloge u toku razvoja mozga i u adultnom CNS. Kako su metabolizam BDNF i NO pore- mećeni u shizofreniji, ovi marked su simultano mereni u krvi obolelih od shizofrenije i procenjivana je njihova dijag- nostička tačnost.
Metode: U studiju je uključeno trideset i osam pacijenata sa shizofrenijom klasifikovanih prema demografskim karak- teristikama, simptomatologiji i terapiji i 39 zdravih osoba. Moždani neurotrofički faktor je određivan ELISA metodom, a koncentracija nitrita-nitrata (NO
/NO
) kolorimetrijskom metodom.
Rezultati: Koncentracija BDNF u serumu je bila značajno niža (20,38±3,73 ng/mL, P=1,339E-05), a koncentracija NO
/NO
u plazmi značajno viša (84,3 (72-121) pmol/L, P=4,357E-08) kod pacijenata sa shizofrenijom u poređenju sa kontrolnom grupom (25,65±4,32 ng/mL, odnosno 60,9 (50-76) pmol/L). Najniža vrednost za BDNF (18,14 ±3,26 ng/mL) i najviša za NO
/NO
(115,3 (80-138) pmol/L) dobijene su kod pacijenata tretiranih antipsihotici- ma druge generacije. Pacijenti kod kojih je bolest počela pre 24. godine starosti i pacijenti koji su bolovali do godinu dana imali su značajno nižu koncentraciju BDNF u odnosu na pacijente kod kojih je bolest počela posle 24. godine i one koji su bolovali duže od godinu dana. Oba markera (BDNF i NO
/NO
) pokazala su visoku dijagnostičku tač- nost, ali je BDNF imao bolje karakteristike ROC krive, na- rodto kod pacijenata sa negativnom simptomatologijom.
Zaključak: Kod obolelih od shizofrenije moždani neurotro- fički faktor i metaboliti azot-monoksida se menjaju inverzno. Najveće promene su uočene kod pacijenata tretiranih anti- psihoticima druge generacije. Mada BDNF nije specifičan za shizofreniju, može biti klinički koristan dijagnostički marker kod pacijenata, narodto onih kod kojih dominiraju neg- ativni simptomi.
Iako se uvid u bolest može činiti važnim faktorom u oporavku od shizofrenije, ponajprije jer je usko povezan sa spremnošću pacijenata na uspostavu suradnje sa stručnjacima koji sudjeluju u liječenju, ...uvid ima i drugu stranu, nepovoljnu za pacijenta i njegov osjećaj subjektivne dobrobiti. Naime, dosadašnja istraživanja uvida kod oboljelih od shizofrenije pokazuju da je veći uvid negativno povezan s različitim aspektima subjektivne dobrobiti pojedinca, tj. više razine uvida povezuju se s depresivnijim raspoloženjem, lošijom kvalitetom života, slabijim osjećajem samopoštovanja pacijenata i dr. U radu iznosimo moguća tumačenja ovog paradoksa prikazom doprinosa različitih faktora na uvid, odnosno nedostatak uvida: od bioloških (uvid kao neurološki simptom), psiholoških (obrambenog i personalnog značenja simptoma) do socijalnih faktora (socijalne i internalizirane stigme), kao i prikaz sukladnih teorija i modela. Razumijevanje uvida u kontekstu navedenih modela nužno je kako bi se primjenom specifičnih postupaka potaknuo koristan uvid, važan za oporavak od psihičke bolesti.
Atipični antipsihotici u kliničkoj praksi Varda, Robert; Srkalović Imširagić, Azijada
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
12/2008, Letnik:
17, Številka:
2_Sumamed
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Svi su atipični antipsihotici (antipsihotici druge generacije) odobreni za liječenje shizofrenije gdje su pokazali dobre rezultate. Neki su također indicirani u liječenju akutne manije, bipolarnog ...poremećaja raspoloženja, psihotične agitiranosti itd. Još prije deset godina 70% svih propisanih atipičnih antipsihotika opravdano se rabilo u tzv. off-label indikacijama, tj. u indikacijama u kojima je dokazana učinkovitost, ali lijek nije još prošao proces registracije za tu indikaciju. Atipični antipsihotici kao skupina lijekova nisu u tome posebni jer u medicini, a osobito u psihijatriji ima još puno takvih situacija, npr. sve šira uporaba u osnovi antikonvulzivnih lijekova u stabiliziranju raspoloženja ili u liječenju boli. Risperidon, olanzapin
i kvetiapin smatraju se lijekovima prvog izbora u liječenju shizofrenije. To pokazuje klinička praksa u nas i u svijetu. Sve su
veća iskustva kliničara sa ziprasidonom i aripiprazolom. Intenzivno
se istražuju i novi farmaceutski oblici atipičnih antipsihotika i čini se da nas na tom polju u sljedećem razdoblju čekaju najveće novosti.
PDF
