Empirijsko analitički pristup znanosti šumarske politike primijenjen je na primjeru specijalnog rezervata prirode „Koviljsko-Petrovaradinski Rit“ (Srbija) s ciljem sveobuhvatne analize korisnika, ...njihovih interesa i potencijalnih sukoba interesa. Istraživanje je provedeno od kolovoza 2017. do kolovoza 2018. godine. Procjena intenziteta interesa identificiranih korisnika temelji se na kvalitativnoj analizi sadržaja i kritičkoj analizi te kombinaciji tehnika triangulacije, logičkog zaključivanja, indukcije i dedukcije. Unosom procijenjenog intenziteta interesa korisnika (vlasnici šuma – država i privatni šumovlasnici; zaposleni u šumarstvu; poduzeća/institucije – drvna industrija, pokrajinski sekretarijat, itd.; građani) u analitičku shemu jasno se mogla izdvojiti zona sukoba između korisnika s vrlo jakim interesom za korištenje drvne mase (Vojvodinašume, crkva, prerada drva) i korisnika koji pripadaju interesnom polju očuvanja/zaštite prirode (institucije zaštite prirode, građani). Uz navedeno, država tj. Vojvodinašume su u unutarnjem sukobu, jer (također) imaju vrlo snažan interes za proizvodnju drva s jedne strane i za zaštitu prirode s druge strane. Kako bi uravnotežila interese, država/pokrajina je u prednosti jer rješenje može potražiti interno, ali analitička shema pokazuje i da će rezultat neizbježno dovesti do sukoba s drugim korisnicima (drvnom industrijom ako se poveća opseg zaštite ili zaštitom prirode ako se pojača sječa drva). Koncept zaštitnih zona pokazuje trenutni kompromisni paket između zainteresiranih strana (stroga zaštita 6%, aktivna zaštita 29% i korištenje drva 65%), koji će opstati dok ga država bude mogla podržati političkim mjerama. Empirijsko analitički pristup omogućio je sveobuhvatni uvid u korisnike i interese vezane za Rit, a metodološka postavka je uz zaključake relevantne za daljnja znanstvena istraživanja stvorila osnovu za aktivniju komunikaciju rezultata s praksom.
This study, based on modified Schusser´s sequential method, was conducted from August 2017 to August 2018 with the aim of using accessible and familiar case example from Serbia to verify the claim of forest policy science - that users, their interests and potential conflicts of interest can be comprehensively identified and analysed while applying empirically analytical approach. On the example of special nature reserve Koviljsko-Petrovaradinski Rit the intensity of user´s interest is assessed based on qualitative content analysis and critical reasoning in combination with the techniques of triangulation, induction and deduction. By entering the estimated intensity of user interests into the analytical sheme (users categorized as forest owners- state/province and private, forestry employees, enterprises/institutions and citizens), the first conflicting zone was identified between the very strong interests in forest utilization (priority of profitable timber harvesting) and the interest field comprising the very strong and strong user interests for nature conservation. In addition, the state/province (public enterprise Vojvodinašume) is in an internal conflict, having (also) a very strong interest in wood production (creating revenues) on the one hand and in nature conservation on another. In order to balance them (towards the general social interest), the state/province has an advantage of being in the position to look internally for a solution, but the analytical scheme also shows how potential changes could trigger conflicts with other users (wood industry if protection is increased or nature protection actors if logging intensifies). The current solution of protection zones, divided into strict protection 6%, active protection 29% and profitable use of wood 65%, reflects the actual compromise package between the state/province andinterests of remaining users, which will last as long as the state/province is in the position to support it with available political means.
Whereas individual discourses take into account only partial aspects, the current approach has provided a comprehensive insight into Rit´s actors and interests. Methodological set-up of existing theoretically-based analytical categories has offered conclusions relevant for further research, forming at the same time a strong basis for more active communication of results with practice: users can more clearly perceive each other’s positions and evaluate own abilities to act, while searching for the implementation concepts that work in practice.
Inozemna izravna ulaganja smatraju se dugoročnim i stabilnim oblikom kapitala. Liberalizacijom tržišta zemlje su postale otvorene za ovakav tip ulaganja, a tijekom godine jača konkurencija za ...privlačenjem inozemnih ulagača. Općenito se smatra da će ekonomski stabilne zemlje s politikama koje olakšavaju i potiču djelovanje inozemnih ulagača imati veću vjerojatnost privlačenja inozemnih izravnih ulaganja. Cilj je ovog rada utvrditi te usporediti prednosti i nedostatke zemalja u privlačenju inozemnih izravna ulaganja na primjeru Republike Hrvatske, Slovenije, Mađarske, Srbije, Bosne i Hercegovine te Crne Gore. Iako postoje određene sličnosti među analiziranim zemljama, zaključak je da su oneipak heterogene s obzirom na poslovnu klimu, percipiranu korupciju te općenito, s obzirom na privlačnost za inozemna ulaganja.
Stupanj demokratičnosti jednog društva može se procijeniti na različite načine, a jedan je od njih analiza načina funkcioniranja medijskog sustava, zakonskih okvira, načina formiranja i principa ...djelovanja tijela i institucija kojima je povjerena uloga regulatora u području medija. Opisujući medijski pejsaž Srbije s posebnim naglaskom na medijske zakone i način izbora članova regulatornih tijela za medije u razdoblju 2000. – 2021., rad problematizira pitanja regulacije i deregulacije kao sredstava za uređenje medijske sfere, odnosno pokušava utvrditi jesu li samoregulacija i koregulacija najdemokratičniji modeli uređenja medijske prakse. Političke promjene koje su se dogodile 2000. godine u Srbiji utjecale su na unaprjeđenje medijske produkcije i prakse, počevši od usvajanja novih zakonskih akata, u prvom redu Zakona o radiodifuziji (2002). Taj zakon postavio je inovativan, proeuropski i demokratski okvir uređenja medijske sfere predvidjevši izbor nezavisnoga regulatornog tijela, Saveta republičke radiodifuzne agencije, koje je imalo vrlo velike ovlasti na području uređenja medijske sfere. Posebno je bitna činjenica da su većinski predlagači članova ovog tijela bili predstavnici civilnog sektora. Nakon 2012. godine, u Srbiji dolazi do jačanja autoritarnih političkih elita i populističkih trendova čime jačaju politički i ekonomski pritisci na medije, koji se smatraju protivnicima ili opozicijom. Novim setom medijskih zakona koji su usvojeni 2014., uključujući i Zakon o elektronskim medijima, uređenje medijske sfere povjereno je Regulatornom telu za elektronske medije (REM) i njegovom Savetu. Novo tijelo nije unaprijedilo područje medija, već je došlo do suprotnog. Neovisnost regulatornog tijela bila je više formalna nego neophodna, simulirano je poštovanje demokratskih principa i pritisci na izbor članova postali su sve češći. Također, ovo tijelo radilo je u necjelovitom sastavu, a marginaliziran je udio civilnog sektora u izboru članova. Iz spomenutih razloga možemo zaključiti kako je Srbija u posljednjih sedam godina značajno regresirala u pogledu uređenja područja elektroničkih medija i nezavisnosti regulatornih tijela. Premda su zakonska rješenja korektno izvedena, njihova je primjena obilježena nedosljednošću i simulacijom. Ovaj trend dovodi do lošeg položaja medija, ugroženosti nezavisnih regulatornih tijela i generalno ljudskih prava i sloboda, što je utvrđeno i u brojnim izvještajima međunarodnih institucija.
The degree in which a society has been democratised can be evaluated in different ways. One of the approaches is based around the analysis of the ways media system operates, legal framework, manner of establishing and principles behind the operation of bodies and institutions entrusted with the role of regulators in the field of media. Describing the media landscape in Serbia, with special emphasis on media laws and the manner of electing members of media regulatory bodies in the period between 2000 and 2021, the paper problematises the issue of regulation and deregulation as a mean of managing the media sphere. Moreover, the paper tends to determine whether selfegulation and co-regulation are the most democratic models of regulating media practice. Political changes in Serbia in 2000 affected the improvement of media production and practice, which began with the adoption of new legislation, primarily the Law on Broadcasting (2002). This law set an innovative, pro-European and democratic framework for media regulation as well as the constitution of an independent regulatory body - the Council of the Republic Broadcasting Agency, which had large jurisdiction in the field of media regulation. It is particularly important to state that representatives of the civil sector were the majority that nominated the members of this body. After 2012, authoritarian political elites and populist trends flourished in Serbia, increasing political and economic pressure on the media, which were seen as opponents or opposition. With the new set of media laws adopted in 2014, including the Law on Electronic Media, the regulation of media sphere has been entrusted to the Regulatory Body for Electronic Media (REM) and its Council. The newly established body did not improve the media sphere, but instead quite the opposite happened. Regulatory body had moreformal than essential independence, respect for democratic principles was simulated and pressures on the election of members became more frequent. This body worked in an incomplete composition, and the share of the civil sector in the election of members was marginalised. For the above-mentioned reasons, we can conclude that in the last seven years Serbia has significantly regressed in terms of regulating the field of electronic media and the independence of regulatory bodies. Although the legal solutions were executed satisfactorily, their application was marked by inconsistency and simulation. This trend leads to the poor position of the media, and represents a threat to independence of regulatory bodies and human rights and freedoms in general, which is stated in numerous reports of international institutions.
This paper presents the first record of a taxon here newly recorded in the dendroflora of Serbia, namely Sorbus × semipinnata Hedlund (Rosaceae), as well as some notes on morphological properties of ...material from the Serbian site
S obzirom na sve izraženiju tendenciju suvremenih ekoloških pokreta da internacionaliziraju svoje borbe, u ovom radu pokušavamo istražiti potencijale i prepreke nedavnih ekoloških inicijativa u ...Srbiji - prosvjeda protiv malih hidroelektrana i borbi protiv eksploatacije litija - da se prošire s lokalne do nacionalne i transnacionalne razine. Fokusirajući se na diskurzivno uokvirivanje ovih inicijativa temeljeno na analizi digitalnog sadržaja koji su ekološke organizacije i aktivisti kreirali i dijelili na društvenim mrežama, istražujemo u kojoj mjeri ekonacionalizam predstavlja poticaj ili prepreku za stvaranje transnacionalnih saveza te njihovu spremnost na sudjelovanje u organiziranim kolektivnim akcijama upravljenima prema meðunarodnim institucijama, a posebno prema Europskoj uniji. Pojavu eko-nacionalizma tumačimo povezanom s ekologizmom siromašnih/razvlaštenih, koji se javlja kao reakcija na komodifikaciju prirodnih resursa, širenje neoliberalnih politika i neoekstraktivizam na (polu)periferiji svjetskog kapitalističkog sustava.
Dugotrajno nastojanje Vijeća Europe i Europske unije za suzbijanjem dominacije na medijskom tržištu nije u potpunosti riješilo pitanje medijske koncentracije. Cilj je ovog rada ispitati u kojoj je ...mjeri europska medijska politika dosljedna u uklanjanju koncentriranoga medijskog vlasništva. U radu ispitujemo primjenjivost europskih standarda na dvjema postkomunističkim zemljama, Crnoj Gori i Srbiji, kojima je pluralno medijsko tržište jedan od neophodnih preduvjeta za pridruživanje Europskoj uniji. Analizom smo utvrdili kako je europska medijska politika imala periode diskontinuiteta koji su rezultat balansiranja između neoliberalne paradigme i demokratskog pluralizma, nadmetanja s američkim tržištem, naglih tehnoloških promjena i svjetske financijske krize iz 2008. godine. Također smo ustanovili kako Crna Gora i Srbija usklađuju svoje medijsko zakonodavstvo s europskim, ali da još uvijek imaju izražen problem s medijskom koncentracijom, osobito u području transparentnoga medijskog vlasništva, javnog financiranja i političkog utjecaja. Rezultati ovog rada time postavljaju implikacije za analizu europske medijske politike, a posebno medijskog ambijenta postkomunističkih zemalja koje se još uvijek nisu u potpunosti odrekle nasljeđa personaliziranih sustava.
The long-standing efforts of the Council of Europe and the European Union to prevent monopoly in the media market have failed to fully resolve the issue of media concentration. This paper aims to examine the consistency of the European media policy in eliminating media consolidation. It also analyses the suitability of European standards for two post-communist countries, Montenegro and Serbia, for which media pluralism is required as one of the priorities for EU accession. The analysis demonstrated inconsistency in European media policy. More precisely, the discontinuity has been caused by the tension between the neoliberal paradigm and democratic pluralism, competitiveness with the US media market, sudden technological development, and the global financial crisis of 2008. The results further indicate that Montenegro and Serbia have harmonized their media legislation with European regulations. However, both countries still have profound problems with media concentration, especially in the domain of media ownership, public media funding, and political influence. The results of this paper provide implications for the analysis of European media policies and the media environment of post-communist countries, which have not entirely renounced the legacy of personalized systems.
Sveukupne promjene u političkoj, socijalnoj i ekonomskoj sferi u Srbiji, zajedno s kontinuiranim demografskim procesima, utjecali su na razne politike i sve aspekte života ljudi, uključujući ...sustav(e) skrbi. Iako je skrb postala važan analitički koncept i kategorija analiza socijalne politike u međunarodnom kontekstu, ona još nije sustavno primijenjena u analizi srpske socijalne države. Uvrštenje skrbi u analizu socijalne države nužno je potrebno jer njezina organizacija u nacionalnom kontekstu otkriva mnogo o prirodi socijalne države, promjenama u socio-institucionalnom uređenju i, što je najvažnije, učincima pružanja skrbi. Rad nastoji izložiti evoluciju politike skrbi za djecu i skrbi za starije u Sbiji tijekom posljednjeg desetljeća, koristeći koncept četverokuta socijalne skrbi koje je razvila Shahra Razavi, a koji omogućuje analizu ˝arhitekture˝ unutar koje se socijalna skrb pruža: obitelji/kućanstva, tržišta, država i dobrovoljni sektor. Analizom prevladavajuće ˝arhitekturu˝ politike skrbi za djecu i starije osobe u Srbiji i uloge različitih sektora u tom pogledu, kao i identifikacijom sličnosti i razlika u pružanju skrbi za djecu i za starije osobe u nacionalnom kontekstu, rad prikazuje razvoj i sadašnje stanje u pružanju skrbi za djecu i starije osobe u Srbiji. Analiza ukazuje na bitnu ulogu neformalne sfere u oba sustava skrbi u Srbiji, skrbi za djecu i skrbi za starije osobe. Isto tako, mogu se uočiti neke razlike između dviju domena skrbi. One se odnose na konfiguraciju sektora socijalne skrbi uključenog u pružanje skrbi i otkrivaju modificirani oblik četverokuta socijalne skrbi u slučaju skrbi za djecu. Drugim riječima, iako su sva četiri sektora uključena u pružanje skrbi za starije osobe tvoreći četverokut socijalne skrbi, to nije slučaj u pogledu skrbi za djecu. U potonjem slučaju dobrovoljni, neprofitni sektor ne postoji kao pružatelj skrbi u Srbiji, te ˝arhitektura˝ ima oblik trokuta socijalne srbi. U kontekstu ovih dokaza, uloga obitelji i dobrovoljnog, neprofitnog sektora trebala bi se uzeti u obzir u budućem planiranju i financiranju politika, kao i u njihovoj primjeni.
Bijela knjiga je uobičajeni naziv za internu analizu Saveza komunista Hrvatske iz ožujka 1984. u kojoj su sabrane antisistemske pojave iz javnoga prostora od 1982. do 1984., najvećim dijelom iz ...Srbije, a koje su bile u suprotnosti s politikom Saveza komunista Jugoslavije. Ona je bila rezultat dosljedne provedbe zaključaka Centralnoga komiteta Saveza komunista Jugoslavije u Hrvatskoj, ali i većem dijelu republika i autonomnih pokrajina. U Srbiji su to radili parcijalno, očito iz pobuda da ne idu do kraja u obračun s kritičarima komunizma jer su dijelu političkoga vrha Srbije služili i za druge ciljeve – promjenu političkoga sustava, što je bio eufemizam za redefiniranje jugoslavenskoga federalizma. Analiza je bila uvod u Savjetovanje kulturnih stvaralaca održano 23. svibnja 1984. u Zagrebu. Izazvala je razmimoilaženje između komunista Hrvatske i Srbije i potaknula dugotrajne polemike u medijima.
The White Book is the popular name for the internal analysis of the League of Communists of Croatia from March 1984, in which anti-system occurrences in the public space—i.e. those that were at odds with the policies of the League of Communists of Yugoslavia—from 1982 to 1984 and
mostly from Serbia, were gathered. It was the result of the consistent implementation of the policies of the Central Committee of the League of
Communists of Yugoslavia in Croatia as well as in most parts of the other Yugoslav republics and autonomous provinces. In Serbia, this was done only partially, obviously due to a desire to avoid a thorough settling of accounts with the media and anti-communists, because they were important to a part of the political leadership that wanted a change of the political system, which was a euphemism for redefining Yugoslav federalism. The goal of the Analysis was to highlight this issue, while the Consultations of Cultural Creators held on 23 May 1984 were intended to offer help from Zagreb. It appears that the White Book purposefully ended up in the hands of persons in Belgrade for whose eyes
it had not been intended, and thus worsened relations between the Leagues of Communists of Croatia and Serbia. The White Book was also the
cause of long-lasting media polemics, despite the Party leadership’s demands that they be stopped. It is a concrete example that there existed serious differences in the approach to the topic of ideological struggle within the League of Communists of Yugoslavia, and that the conclusions of the League’s Central Committee were not being conducted according to the principles of ‘democratic centralism’.
PDF
