Sveta Ema Krška i Trakošćan Vrkić Žura, Slavica
Kaj,
12/2019, Letnik:
52, Številka:
5-6
Journal Article, Paper
Odprti dostop
Car Heinrich II. darovao je u Bambergu dana 16. travnja 1015. godine savinjskom grofu Wilhelmu, starijem sinu svoje nećakinje, koruške kneginje Eme od Friesacha i Zeltschacha, vilu Trakošćan i 30 ...kraljevskih seoskih gazdinstava te sve što on, car, posjeduje na području Wilhelmove markgrofovije između rijeka Save, Savinje, Sutle i Mirne. Wilhelmova majka Ema rođena je 983. godine na dvorcu Peilenstein (slov. Pilštanj) od oca Elgelberta von Peilensteina i majke Tute. Odrasla je na dvorcu cara (sv.) Heinricha II. i njegove žene (sv.) Kunigunde. Udala se za Wilhelma II. od Friesacha, Zeltschacha i Truxena. Nakon pogibije obojice sinova (1030.) i smrti supruga (1036.) osnovala je veliki broj crkava, podigla ženski benediktinski samostan u Gurku (Krško) te omogućila osnivanje krške biskupije. Veliki dio svojih posjeda poklonila je salzburškom biskupu Baldwinu u svrhu osnivanja benediktinskog samostana u Admontu. Pokopana je u novoj kripti krške katedrale 1174., beatificirana 1287., a kanonizirana 1938. god., iako je proces proglašenja sveticom počeo već sredinom 15. stoljeća. Među dvorcima koje je poklonila krškoj biskupiji nije naveden Trakošćan. Umrla je na Dan sv. Petra i Pavla 29.lipnja, ali joj se blagdan slavi dva dana ranije, 27.lipnja. Zaštitnica je trudnica, slijepih i nepokretnih osoba. Atributi su joj ruža i katedrala, a ponegdje i povelja koju drži u rukama. Svojom sveticom smatraju je Slovenci, Austrijanci i Nijemci. Nakon smrti njezinog supruga Wilhelma II. savinjski markgrof postaje Emin rođak grof Askuin Plain. Njega nasljeđuje sin Starhand I., a Starhanda I. sin Starhand II. koji je imao braću Ulrika, Weriganda i Bernarda. Starhand II. u ratnom pohodu gubi svoju markgrofoviju, a dobiva je Pilgrim Hohenwart. Njegov sin Ginter kratko vrijeme vlada savinjskom markgrofovijom, da bi je ponovo preuzeo Pilgrim. Nakon Pilgrimove smrti car Konrad III. tu markgrofoviju 1149. predaje Otokaru I. Štajerskom. Tim činom je Celje zvanično sjedinjeno sa Štajerskom. Godine 1341. u Münchenu car Ludwig IV. imenuje Miroslava Friedricha Savinjskog prvim celjskim grofom. Celjski grofovi će vladati ukupno 115 godina. Nakon pogibije posljednjeg celjskog grofa Ulrika II. 1456. god. posjedi celjskih grofova se dijele. Češki plemić Jan Vitovec postaje kapetan celjske grofovije. 1459. od cara dobiva Krapinu, a godinu dana kasnije i Zagorsku grofoviju. Udovici Ulrika II. Katarini car namjenjuje, među ostalim, i nekoliko hrvatskih mjesta, dok je ostatak „mjesta, trgova i gradova“ koji su bili u vlasništvu celjskih grofova, a nalazili se na području Hrvatske, vraćen hrvatskoj kruni. Među njima je naveden i Trakošćan (Trakenstein).
Emperor Henry II Heinrich II gave away Villa Trakoscan and 30
royal estates to Count William Wilhelm of Savinja, older son of his niece,
the Carinthian Princess Emma of Friesach and Zeltschach, on April 16th, 1015,
in Bamberg. The Emperor also gave the
Count all that he possessed in William's Margraviate, situated between the
rivers Sava, Savinja, Sutla, and Mirna. William's
mother Hemma was born in 983 at Peilenstein castle, as the daughter of
Engelbert von Peilenstein, and wife Tuta. She was raised in the palace of Emperor
Henry II and his wife (Saint) Cunigunde, and
was married to William II of Friesach, Zeltschach and Truxen. After both of her
sons were murdered (in 1030), and then her husband (in 1036), Hemma founded a
large number of churches, the women's Benedictine monastery at Gurk and enabled the founding of the Gurk
Diocese. She gave away a large number of
her estate properties to the Salzburg Bishop Baldwin
for founding the Benedictine monastery at Admont. Hemma’s remains were buried in the new crypt
of the Gurk Cathedral in 1174. She was
beatified in
1287, and canonised in 1938, although the process of being declared a saint
began as far back as the middle of the 15th century. Castle Trakoscan
is not mentioned among the castles she gave away to the Gurk Diocese. She died on St Peter's
and Paul's day, but her feast day is celebrated two days earlier, on June 27th. Saint Hemma is the
patron of pregnant women, the blind, and the immobile. Her attributes are the rose and the
cathedral, and sometimes a charter she holds in her hands. Slovenes, Austrians, and Germans venerate her
as their saint. After the death of her husband William II, Hemma’s relative, Count Askuin Plain
becomes the Savinja Margrave. He is succeeded by his son Starhand I, who is succeeded by Starhand II,
whose brothers were Ulrich, Werigand, and Bernard. Starhand II loses his Margraviate to Pilgrim
of Hohenwart, following a military campaign.
The Savinja
Margraviate was once again taken over by Pilgrim after a short reign of his son
Ginter. After Pilgrim’s death, Emperor Conrad III gives away the
Margraviate to Ottokar I of Styria, in 1149. By this act Celje was officially united with Styria.
In 1341, in Munich, Emperor Louis IV
appointed Miroslav (Friedrich) of Savinja as the first count of
Celje. The Celje counts will reign for 115 years. After the death of the last Celje count Ulrich II in
1456, the Celje counts’ estates are divided. The Czech nobleman Jan Vitovec becomes the captain of the Celje County.
By the Emperor’s will he acquires Krapina in 1459, and the Zagorje County a year later. Among others,
the Emperor allotted several Croatian settlements to Katarina, widow of
Ulrich II, while the remaining
settlements,
squares and towns
possessed
by the Celje counts and situated in the Croatian area were returned to the Croatian Crown. Trakoscan (Trakenstein) is mentioned
among those.
Članak obrađuje dva portreta na kojima je vjerojatno prikazana Beatrica Frankapan (Modruš ?, oko 1480. – ? 1510.) s ordenom Labudova reda (njem. Schwanenorden). Prema literaturi, berlinski portret ...nalazio se u zbirci njemačkoga Krunskoga princa (Fridrik III. Pruski), a nakon 1918. godine otuđen je i s vremenom zaboravljen. Drugi je portret nazvan ‘admontski’ prema benediktinskom samostanu u Admontu, ali arhivske provjere pokazuju da ne potječe iz njega. Bio je na pohrani u Joanneumu u Grazu od prije 1903. do 1935. godine, a od tada je u zbirci Thyssen-Bornemisza, prvo u Castagnoli kraj Lugana, a sada u Madridu. Pripisan je neznanome njemačkom slikaru, djelatnome u Ansbachu, odakle je rodom drugi suprug Beatrice Frankapan, Juraj Brandenbuški iz kuće Hohenzollern i gdje je središte južnoga ogranka viteškoga Labudova reda. U 18. stoljeću ženski lik na tom portretu protumačen je kao sv. Ema Krška (njem. Hl. Hemma von Gurk). Bio je predloškom za brojne kopije u Štajerskoj, Koruškoj i Kranjskoj (slikarske, kiparske i grafičke), među kojima su dva grafička prikaza sačuvana i u Grafičkoj zbirci Hrvatskoga državnoga arhiva u Zagrebu. U austrijskoj literaturi takvi prikazi sv. Eme Krške, nastali kao kopije ‘admontskoga’, odnosno madridskoga portreta, za koji je moguće pretpostaviti da prikazuje Beatricu Frankapan, zovu se Frangepani-Typus. Causa occasionalis za madridski portret mogla je biti udaja za Jurja Brandenburškoga 1509. godine, što određuje dataciju slike Portret Beatrice Frankapan (?).
PDF
