Planned structuring of Trogir’s main square in the period from the 13th-15th centuries can be traced based on the demolitions and constructions according to the concept of organized space and ...deliberate interventions. In this period, the most important secular and sacral buildings were situated there: the ecclesiastical ones traditionally and the communal ones to represent the new public functions of the main square. Thus, the square developed in accordance with the new “communal urbanity”: buildings that were seats of municipal institutions were now prominent points in urban structure and the city’s visual landmarks
U ovom radu donose se nove hipoteze o izvornom smještaju sakristijskog ormara iz samostana Sv. Križa na Čiovu. U uvodnom dijelu govori se o samostanu i crkvi Sv. Križa, posebno o drvenom inventaru iz ...15. stoljeća. Donosi se kratak pregled povijesti intarzije te se navode neki od brojnih komparativnih primjera iz Italije. Nakon detaljnog pregleda sakristije i ormara, zaključeno je da su ormaru mijenjane dimenzije te da se ne nalazi na izvornom mjestu. Povijesno-umjetnička i tehnička analiza potvrdila je pretpostavku, koja je već postojala u stručnim krugovima, da su isti majstori izradili navedeni ormar i mnogo poznatiji sakristijski ormar iz trogirske katedrale. Poznato nam je, iz opisa katedrale trogirskoga biskupa Didaka Manole 1756. godine, da su autori sakristijskog ormara iz katedrale Grgur Vidov i nepoznati venecijanski drvorezbar, a naručen je 1457. godine. U Manolinu opisu trogirske katedrale stoji da se uz južni zid sakristije nalazi još jedan ormar, izrađen 1457. godine, koji je u međuvremenu nestao. Daljnja istraživanja navodila su nas na zaključak da su dva ormara zapravo dio cjeline koja je izvorno stajala u sakristiji trogirske katedrale. Prema hipotezi koja se obrazlaže u ovom radu, taj ormar za koji se pretpostavljalo da nije sačuvan, danas je u sakristiji samostana Sv. Križa na Čiovu. Možemo zaključiti da se premještaj ormara dogodio između Manolina opisa trogirske katedrale iz 1756. i Eitelbergerova opisa iz 1859. godine.
U tekstu se obrađuju podaci koji su vezani za uporabu imena Dujam / Duje / Dujka, kod trogirskih obitelji uključujući plemićke, građanske i pučke, slijedom podataka iz matičnih knjiga i literature.
U radu se objavljuje slučajni nalaz iz „helenističkog/ih groba/ova” na otoku Čiovu kod Trogira, kao rijedak dokument pogrebnih praksi Tragurina i korištenja izvangradskog zemljišta u 2./1. st. pr. Kr.
Intervju s članovima projekta Motel Trogir Natašom Bodrožić, Lidijom Butković Mićin i Sašom Šimpragom.
Projekt Motel Trogir posvećen je istraživanju, zaštiti i afirmaciji moderne baštine i ...predstavlja spoj aktivističkog, znanstvenog i umjetničkog pristupa arhitekturi druge polovice 20. stoljeća, u prvome redu u Hrvatskoj, ali i na Sredozemlju. Projekt je nastao 2013. godine kao građanska kampanja za zaštitu motela arhitekta Ivana Vitića izgrađenog u Trogiru 1965. godine. Okuplja suradnike iz različitih polja i disciplina, a djeluje kroz udrugu Slobodne veze iz Zagreba. Tekst stavlja fokus na publikacije o splitskom kompleksu Koteks-Gripe i modernoj arhitekturi grada Trogira te istraživanja o opusu arhitekta Davida Fincija i aktivnosti na zaštiti Kuće pokraj mora u Tunisu, arhitekta Ivana Prtenjaka. Svi istraživački poduhvati nastali u sklopu aktivnosti projekta su pionirski.
Članak donosi kontekstualni i filološki okvir nastanka epilija Topographia divi Hieronymi sacelli talijanskog humanista i trogirskog učitelja Gilberta Grinea, kao i njegovo prvo cjelovito izdanje, ...hrvatski prijevod u metru i komentar teksta nužan za tumačenje složene pjesničke slike koju je Grineo sastavio u 172 heksametra.
In 1980 literary historian Šime Jurić drew the attention of the Croatian academia to MS BAV Vat. lat. 5174, a humanist miscellany copied in 1464/1465 in the Dalmatian city of Trogir, comprising ...Propertius’s Elegies, Ovid’s Epistula Sapphus, and shorter medieval and humanist poetry, most notably the elegiac poem by Ivan Lipavić, an otherwise unknown local humanist. While MS BAV Vat. lat. 5174 is thus long considered important as one of some twenty identified humanist manuscripts of Dalmatian provenance, this paper focuses on its annotations which have so far escaped scholarly attention. As is shown, the two sequences of glosses (V1 next to first three books of Propertius, and V2 next to Epistula Sapphus) reveal that the manuscript was used in the local school, which makes it the very first identified school manuscript from fifteenth-century Dalmatia. Highlighting the dominance of Italian humanist teachers in Dalmatian cities, such as Trogir, Zadar and Split, the paper turns to Robert Black’s seminal study of Italian humanist curriculum to categorize and contextualize the glosses of the two Trogir pupils, and reflect on some questions of humanist teaching in Dalmatia before the expansion of Venetian printing industry in the 1470s. Finally, the paper presents the transcription of the marginalia made by the two pupils.
Unatoč dugoj, tisućljetnoj tradiciji, trogirska brodogradnja u historiografiji nije dovoljno osvijetljena i valorizirana, iako je najveći doprinos povijesti trogirske brodogradnje kroz vjekove dao ...početkom XX. stoljeća marni Trogiranin, ljekarnik, konzervator i publicist Roko Slade-Šilović (1872.-1944.) u Nekojim crticama iz narodnog gospodarstva u Trogiru (Dubrovnik, 1909.). Stoga sam njegova saznanja nastojala nadopuniti novim podacima koja sam otkrila mojim najnovijim arhivskim i terenskim istraživanjem privatnih zbirki nasljednika trogirskih brodograditelja. Zahvaljujući susretljivosti pojedinih, donosim čitav niz novih podataka o trogirskoj brodograđevnoj tradiciji. Sačuvane isprave koje se tiču nacionalizacije imovine trogirskog brodogradilišta Strojan koje donosimo u radu,, zanimljive su s više aspekata, posebno za povijest hrvatskog pomorskog, brodograditeljskog nazivlja pojedinih predmeta.
Autor u radu razmatra ključne čimbenike razvoja trogirske pragmatične pismenosti u 13. stoljeću, koji se dovodi u vezu s promjenama u komunalnom poretku, tj. s aproprijacijom svjetovne vlasti u gradu ...od strane korporacije komune i pratećim slabljenjem moći gradskoga biskupa, potrebom za (re)pozicioniranjem komunalnih institucija vlasti u odnosu na vanjske (kralj, hrvatski velikaši, Venecija) i unutarnje (biskup, druge frakcije) centre moći, kao i u odnosu na druge članove gradske zajednice. Veći oslonac lokalne vladajuće skupine na pisanu riječ kao sredstvo oblikovanja i održavanja poželjnoga društvenoga poretka u tom kontekstu postaje sve izraženiji. Pragmatična pismenost u trinaestostoljetnom Trogiru stoga je bila jedan od glavnih nosivih stupova u razvoju novih institucija vlasti i (re)konfiguriranju odnosa moći pa se njezin razvoj povezuje sa stvaranjem prve statutarne zbirke, postavljanjem gradske kancelarije na profesionalne temelje i tranzicijom “od isprave prema registrima” u načinu organizacije komunalnih spisa.
Razdoblje 13. stoljeća bilo je ključno formativno razdoblje trogirske komune, koje karakterizira akumulacija moći u rukama ne tako velikoga broja gradskih obitelji čiji se članovi počinju redovitije izmjenjivati na najvažnijim pozicijama u tada još uvijek promjenjivim institucijama vlasti. Takav razvoj vodio je stvaranju manjih gradskih vijeća pa najkasnije 1267. godine iz sačuvanih pisanih tragova prošlosti izranja “vijeće grada” (consilium civitatis) sastavljeno od 20 “dobrih ljudi”, premda je nesumnjivo postojalo i ranije. Nedugo nakon toga ovo se vijeće počinje označavati kao consilium generale, a 1284. godine preobražava se u Veliko vijeće koje je inicijalno bilo sastavljeno od 40 vijećnika, da bi se do kraja 13. stoljeća broj povećao na 80 članova. Oblikovanje Velikoga vijeća sa znatno većim brojem članova zasigurno je bilo rezultat povećanih pritisaka raznih grupacija i pojedinaca koji su tražili ulazak u gradsku političku arenu u vrijeme znatnog demografskog rasta koji je Europa doživljavala u to vrijeme.
Imajući sve to na umu, oblikovanje prve trogirske statutarne zbirke sredinom 13. stoljeća izravno je povezano s isključivim preuzimanjem svjetovne vlasti u gradu od strane korporacije komune, koja je bila utjelovljenje gradskoga patricijata. Baš kao u talijanskim gradovima, prvi Trogirski statut također je najvećim dijelom definirao sklop pravila za političko djelovanje i “kalibraciju” odnosa između lokalne vladajuće elite i drugih članova gradske zajednice. Interesi gradskoga plemstva, koje je težilo petrificiranju takvog društvenog poretka, bili su utkani u njegovo tkivo. Taj proces vodio je profesionalizaciji gradske kancelarije početkom šezdesetih godina 13. stoljeća, što je u osnovi podrazumijevalo izravnu i isključivu kontrolu gradske vladajuće skupine nad njezinim osobljem, djelovanjem i spisima. To je pak rezultiralo stvaranjem prvoga registra bilježničkih i sudskih spisa, koji se kroz ostatak 13. stoljeća počeo račvati na više knjiga; najprije razdvajanjem javnih komunalnih od privatnih bilježničkih spisa, a onda i daljnjom diferencijacijom komunalnih spisa ovisno o tipovima dokumentacije. Slično tome, registar odluka trogirskih komunalnih vijeća oblikovan je u korelaciji između spomenutih transformacija u političkom i društvenom poretku s jedne strane i povećanjem broja građana koji su tražili politička prava s druge.
PDF
