Nastava koja učenicima daje širok spektar mogućnosti za postizanje boljega razumijevanja nastavnih sadržaja i pristup nastavnom sadržaju sa širega aspekta jest integrirana nastava, a nastava glazbe ...pruža mnoštvo mogućnosti pri međupredmetnom povezivanju. U okviru rada provedeno je istraživanje na uzorku od 110 učitelja razredne nastave i učitelja predmetne nastave Glazbene kulture iz četiriju hrvatskih županija. Cilj istraživanja bio je utvrditi postoje li statistički značajne razlike u provođenju integrirane nastave Glazbene kulture i drugih predmeta između učitelja razredne nastave i učitelja Glazbene kulture, kao i razlike u njihovim mišljenjima o takvoj nastavi. Rezultati istraživanja upozorili su na potrebu intenzivnijega provođenja međupredmetne povezanosti nastave Glazbene kulture i drugih predmeta, koja doprinosi cjelovitosti, učinkovitosti i suvremenosti nastave u korist dobrobiti učenika.
Teaching that provides students with a wide range of opportunities to achieve a better understanding of curriculum content and an approach to curriculum content from a wider perspective is called integrated teaching, and teaching music offers many opportunities for cross-curricular integration. As part of the work, research was conducted on a sample of 110 classroom teachers and Music Culture subject teachers from four Croatian counties. The goal of the research was to determine whether there are statistically significant differences in the implementation of integrated teaching of Music Culture and other subjects between classroom teachers and Music Culture teachers, as well as differences in their opinions about such teaching. The results of the research pointed to the need for more intensive implementation of cross-curricular integration between the teaching of Music Culture and other subjects, which contributes to the completeness, efficiency, and modernity of the teaching for the benefit of the students.
Cilj ovoga istraživanja bio je utvrditi ulogu poslovne suradnje i potpore kolega školskom ravnatelju te ravnateljevo zadovoljstvo poslovnom suradnjom u osnovnim školama. Tijekom travnja, svibnja i ...lipnja 2021. godine metodom mrežne ankete provedeno je empirijsko kvantitativno istraživanje radi uvida u razumijevanje poslovnih odnosa između suradnje i potpore na radnom mjestu i razine poslovnog zadovoljstva među osnovnoškolskim ravnateljima Republike Hrvatske. Istraživanje je provedeno na prigodnom uzorku od 483 pripadnika referentne populacije. Sudionici istraživanja, ravnatelji osnovnih škola, zadovoljni su poslovnom suradnjom te potporom na radnom mjestu, odnosno potporom svojih kolega, dok su osrednje zadovoljni svojim poslom. Pritom je utvrđeno da su sve konceptualne varijable statistički značajno pozitivno povezane.
Obrazovne su nejednakosti sustavne prepreke koje dovode do nejednakog pristupa različitim razinama kvalitetnog obrazovnog sustava te, kao posljedica toga, do različite uspješnosti unutar njega, a ...uvjetovane su podrijetlom, društvenim uvjetima i brojnim drugim činiteljima koji su izvan osobne odgovornosti pojedinca. Razvijanje politika koje osiguravaju obrazovnu jednakost zahtijeva prepoznavanje činjenice da poteškoće djece proizlaze iz različitih karakteristika samoga obrazovnog sustava uključujući: organizaciju i strukturu sustava, oblike školovanja, okruženje za učenje, načine na koje se podupire napredak djece te načine vrednovanja njihova napretka. Ovaj se rad odnosi na analizu načina na koje odgojno-obrazovni djelatnici pružaju podršku djeci u nepovoljnom položaju, u svrhu prevencije obrazovnih nejednakosti. U sklopu projekta Tematska mreža: ‘Cjeloživotno obrazovanje dostupno svima’ provedeno je istraživanje na reprezentativnom uzorku odgojitelja i učitelja za Republiku Hrvatsku (n = 1.288). Oni su u mrežnom okruženju popunjavali Upitnik o mogućnostima prevencije obrazovne nejednakosti djece rane, predškolske i osnovnoškolske dobi koji je razvijen za potrebe ovog istraživanja. Percipirano iskustvo odgojitelja i učitelja u odgoju i obrazovanju različitih skupina djece u nepovoljnom položaju analizirano je temeljem deskriptivnih pokazatelja, χ² testom i analizom varijanci razlika između odgojitelja te učitelja razredne i predmetne nastave. Rezultati istraživanja upućuju na zaključak da su izvori obrazovne nejednakosti različiti na trima analiziranima razinama obrazovanja. U ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju osobito je primjetan deficit podrške drugih stručnjaka djeci i odgojiteljima. U razrednoj nastavi utvrđena je pretežna usmjerenost na individualne i individualizirane oblike podrške djeci, dok u predmetnoj nastavi dominira oslanjanje na podršku stručnih suradnika.
Educational inequalities are systemic barriers that result in unequal access to various levels of a quality education system, leading to divergent levels of success. These disparities are caused by background, social conditions and numerous other factors beyond the personal responsibility of individuals. Developing policies to ensure educational equality requires recognising that children’s difficulties stem from various features of the education system. These include system organisation and structure, types of schools, learning environment, ways of supporting children’s progress and of assessing their progress. This paper explores how educational professionals support children in disadvantaged situations to prevent educational inequalities. Within the ‘Lifelong Education for All’ Thematic Network project, a survey was conducted among a representative sample of educators and teachers in Croatia (n = 1,288). Participants completed an online questionnaire developed specifically for this research, addressing strategies to prevent educational inequality among preschool and primary-school children. The perceived experiences of educators and teachers in educating various groups of children in disadvantaged situations were analysed using descriptive indicators, the χ²-test and analysis of variance to assess differences between educators, classroom teachers and subject teachers. The research findings suggest that the causes of educational inequality differ across the three levels of education. In early childhood and preschool education, there is a striking deficit of support from other experts for both children and educators. In classroom teaching, there is a predominant focus on individual and personalised forms of support for children, while
Metodički pristup vrednotama u nastavi hrvatskoga jezika podrazumijeva uključivanje znanstvenih spoznaja supstratnih znanosti u planiranje i provedbu nastave. Generička struktura metodike ukazuje na ...sinergiju odgoja i obrazovanja radi ostvarivanja kognitivnih i afektivnih ishoda. Stoga je u znanstvenom smislu potrebno, uz sadržaje matične znanosti, u proces poučavanja interpolirati i etičke i aksiološke sastavnice – vrednote, radi cjelovitog razvoja učenika. U radu je evidentirana frekvencija svake pojedine vrednote u metodičkim predlošcima u udžbenicima za hrvatski jezik. Objedinjeni podatci ukazuju na to da su vrednote visoke frekvencije znanje, zahvalnost i ljubav. Učitelji (N = 137) i roditelji (N = 102) slažu se da su navedene vrednote povezane s obitelji. Više od 50 % učitelja sve navedene vrednote (osim vjere, poniznosti i požrtvovnosti) uvijek unosi u metodički kontekst, a manje od 50 % roditelja misli da vjeru i poniznost treba uvijek unositi u nastavu. Rezultati pokazuju da su vrednote koje ispitani učitelji i roditelji smatraju povezanima s obitelji te potrebnima u metodičkom kontekstu ujedno vrednote visoke i srednje frekvencije u metodičkim predlošcima.
V članku prikazujemo analizo učnih priprav, ki jih je ustvaril veliki jezikovni model ChatGPT, in se sprašujemo, kakšen vir informacij lahko tovrstne priprave predstavljajo (bodočim) učiteljem in ...učiteljicam nemščine. Ugotavljamo, da so učne priprave, ki jih ponudi ChatGPT, podobne običajnim zgledom načrta za učno enoto, kot jih poznamo v praksi. ChatGPT predlaga tako strukturni kot tudi procesni del didaktične enote. Čeprav je strukturni del glede na prakso nekoliko pomanjkljiv, a se vseeno z izpisom zadovoljimo, pa se več problematičnih točk pojavlja v procesnem delu generiranih priprav. Predlagane dejavnosti za doseganje določenega učnega cilja so pogosto premalo osredinjene na učenca in učenje. Učenec sicer sodeluje v učnem procesu, vendar je njegova vloga omejena pretežno na vadenje in urjenje, ni pa zaznati aktivne participacije pri odločitvah. Glavni posredovalec znanja je učitelj, saj učenja z odkrivanjem ali raziskovanjem ali problemskega pristopa skoraj nismo zasledili. Vsebinsko so učne priprave popolnoma prazne, saj ne vsebujejo nobenih napotkov, katero konkretno vsebino se pri določeni učni uri obravnava. ChatGPT pri izdelavi priprav ne upošteva dovolj natančno razlik glede na stopnje, določene po SEJO. Terminološko ChatGPT poskrbi za pravo zmedo, saj nekatere ustaljene izraze s področja didaktike in tujejezikovne didaktike popolnoma napačno uporablja, nekatere med seboj pomeša ali občasno uporabi termine, ki so v slovenščini neustrezni. Kljub veliko pomanjkljivostim, ki smo jih prepoznali, pa vseeno lahko to orodje bodočim učiteljem in učiteljicam pomaga pri uresničevanju nekaterih didaktično-metodičnih načel sodobnega pouka tujega jezika, saj v pripravah najdemo tudi dobre primere dejavnosti za spodbujanje interakcije, avtomatizacije in evalvacije. Da bi bodoči učitelji in učiteljice nemščine nevarnosti in določene potenciale ChatGPT-ja znali izluščiti, pa jim je v času študija nujno treba omogočiti, da v luči različnih teorij izdelke ChatGPT-ja kritično vrednotijo.
Pravično i uključivo obrazovanje podrazumijeva spremnost okoline na prilagodbu potrebama sve djece, meðusobnu suradnju i komunikaciju koja doprinosi osjećaju pripadnosti i zaokupljenosti obrazovanjem ...svakog djeteta. Budući da su uključivost i pravičnost apostrofirani u hrvatskoj obrazovnoj i socijalnoj politici, očekuje se njihova implementacija u svim segmentima i aspektima odgojno-obrazovnih ustanova. Cilj ovog istraživanja jest analizirati razinu zadovoljstva odgojitelja i učitelja zakonski predviðenim oblicima podrške djeci te njihovu procjenu doprinosa sastavnica obrazovne politike izjednačavanju obrazovnih mogućnosti sve djece. Korišten je eksplanatorni sekvencijalni nacrt istraživanja. Kvantitativni podaci prikupljeni su na reprezentativnom uzorku 3% odgojitelja i učitelja (N = 1288), a kvalitativni na prigodnom uzorku odgojitelja i učitelja iz šest hrvatskih regija (N = 15). Ispitanici su ispunjavali mrežni Upitnik o mogućnostima prevencije obrazovne nejednakosti djece rane, predškolske i osnovnoškolske dobi te sudjelovali u strukturiranim intervjuima. Utvrðeno je da je većina odgojitelja i učitelja nezadovoljna ili indiferentna u odnosu na zakonski definirane oblike podrške djeci u nepovoljnom položaju i da tek mali broj odgojno-obrazovnih djelatnika prepoznaje doprinos odgojno-obrazovnih politika izjednačavanju odgojno-obrazovnih mogućnosti djece. Rezultati ukazuju na razlike izmeðu ranog i predškolskog te osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja (razredna i predmetna nastava) u mogućnostima osiguravanja pravičnog i uključivog obrazovanja, što problematizira mogućnosti pružanja primjerene podrške učenju i razvoju djece u nepovoljnom položaju. Pedagoški diskontinuitet na različitim razinama obrazovanja i mehanički pogled kreatora obrazovnih politika na uvoðenje promjena koji zanemaruje mogućnosti njihova ostvarivanja u pojedinim odgojno-obrazovnim ustanovama važne su prepreke ostvarivanju uključivog i pravičnog obrazovanja.
Čim višja stopnja inkluzivnosti izobraževalnega sistema je cilj, h kateremu stremimo na vseh vzgojno-izobraževalnih ravneh. Inkluzivnost se nanaša na tiste posameznike in skupine, ki so bili skozi ...zgodovino večkrat izključeni, zaradi odstopanja od pričakovanih norm razvoja pa so bili pogosto tudi stigmatizirani. V članku so predstavljene glavne teoretske opredelitve koncepta inkluzije in sodobne sistemske rešitve vključevanja oseb s posebnimi potrebami v izobraževanje. Osredotočamo se na podobnosti in razlike med izobraževanjem oseb s posebnimi potrebami na različnih ravneh izobraževanja. Zanima nas, ali se identificirane prepreke na poti k inkluzivnosti šolskega sistema prenašajo z nižjih na višje ravni vzgojno-izobraževalnega sistema in kako to vpliva na inkluzivno naravnanost učnih skupnosti. Izhajamo iz analize relevantnih zakonodajnih dokumentov, spletnih strani, teoretske literature in sekundarnih virov o vključevanju oseb s posebnimi potrebami v sistem izobraževanja v Sloveniji. Ugotavljamo, da to, kar velja za izobraževalni sistem na douniverzitetni ravni, v veliki meri velja tudi za terciarno izobraževanje. Bolj kot inkluzivno se na vseh ravneh izobraževanja odraža integracijsko razumevanje vključevanja oseb s posebnimi potrebami. To hkrati pomeni odmik od širšega razumevanja inkluzije kot temelja za vzpostavljanje bolj inkluzivno naravnane učne skupnosti.
Djeca se već u prvim godinama života susreću s medijskim sadržajima, pri čemu izloženost i vrijeme koje provode uz medije s odrastanjem sve više raste. Upravo je stoga važno medijsko obrazovanje koje ...djecu treba pripremiti na suživot s medijima, a u tom procesu, uz obitelj, najvažniju ulogu imaju učitelji koji provode medijsko obrazovanje u školama te kao takvi i sami moraju biti medijski pismeni. Cilj je ovoga rada utvrditi medijske kompetencije učitelja razredne nastave i Hrvatskoga jezika, kao primarnih medijskih edukatora u hrvatskim školama, i njihovu povezanost s procjenom medijskih kompetencija učenika. U istraživanju, koje je provedeno metodom samoprocjene ispitanika, sudjelovalo je 2229 učitelja, a rezultati su pokazali da su medijske kompetencije učitelja povezane s procjenama medijskih kompetencija učenika te da učitelji najlošije ocjenjuju vlastite vještine proizvodnje medijskih sadržaja, primarno onih složenijih, te da im je potrebno dodatno usavršavanje u području medijske pismenosti. Pritom učitelji Hrvatskoga jezika svoje sposobnosti analize i kritičkog vrednovanja medijskog sadržaja procjenjuju višom u odnosu na učitelje razredne nastave. Rezultati pokazuju da su medijske kompetencije učitelja slabo povezane s procjenom kritičke medijske pismenosti učenika.
The possession of media competences has become necessary in modern societies in which children already encounter media content in the first years of their lives, while the exposure and time they spend with the media grows more and more as they grow up. Media education should prepare children for coexistence with the media and develop the skills of using, analyzing, critically evaluating and creating media content, and in this process, along with the family, the most important role is played by teachers who carry out media education in schools and as such they must be media literate themselves. The aim of this work is to determine the media competences of classroom and Croatian language teachers, as primary media educators in Croatian schools, and their connection with the evaluation of students’ media competences. 2,229 teachers participated in the research, which was conducted using the self-assessment method of respondents, and the results showed that teachers’ media competences are related to assessments of students’ media competences, and that teachers rate their own skills in the production of media content, primarily the more complex ones, the worst, and that they need additional training in the field of media literacy. At the same time, teachers of the Croatian language rate their ability to analyze and critically evaluate media content higher than classroom teachers. The results show that the media competence of teachers is weakly related to the assessment of students’ critical media literacy.
Cilj ovog istraživanja bio je provjeriti postoji li razlika između učitelja glazbenih škola i učitelja predmetne nastave u radnim orijentacijama, učestalosti iskustva zanesenosti u poučavanju, ...zadovoljstvu poslom i dobrobiti. Uz to ispitana je medijacijska uloga zanesenosti u odnosu između radnih orijentacija i zadovoljstva poslom te dobrobiti općenito. U istraživanju je sudjelovalo 209 predmetnih učitelja iz 10 općeobrazovnih osnovnih škola (75,1 % ženskog roda) i 173 učitelja glazbe iz 10 osnovnih glazbenih škola (71,2 % ženskog roda). Primijenjeni su Upitnik radnih orijentacija, Upitnik zanesenosti u poučavanju, Skala zadovoljstva životom, Skala psihološkog procvata te Skala zadovoljstva poslom. Rezultati su pokazali da se dvije skupine učitelja statistički značajno ne razlikuju u ispitivanim varijablama, osim što učitelji predmetne nastave češće doživljavaju zanesenost u poučavanju. Zanesenost u poučavanju je bila posredujuća varijabla u odnosu između radnih orijentacija i dobrobiti te zadovoljstva poslom u oba uzorka.
