Djeca se već u prvim godinama života susreću s medijskim sadržajima, pri čemu izloženost i vrijeme koje provode uz medije s odrastanjem sve više raste. Upravo je stoga važno medijsko obrazovanje koje ...djecu treba pripremiti na suživot s medijima, a u tom procesu, uz obitelj, najvažniju ulogu imaju učitelji koji provode medijsko obrazovanje u školama te kao takvi i sami moraju biti medijski pismeni. Cilj je ovoga rada utvrditi medijske kompetencije učitelja razredne nastave i Hrvatskoga jezika, kao primarnih medijskih edukatora u hrvatskim školama, i njihovu povezanost s procjenom medijskih kompetencija učenika. U istraživanju, koje je provedeno metodom samoprocjene ispitanika, sudjelovalo je 2229 učitelja, a rezultati su pokazali da su medijske kompetencije učitelja povezane s procjenama medijskih kompetencija učenika te da učitelji najlošije ocjenjuju vlastite vještine proizvodnje medijskih sadržaja, primarno onih složenijih, te da im je potrebno dodatno usavršavanje u području medijske pismenosti. Pritom učitelji Hrvatskoga jezika svoje sposobnosti analize i kritičkog vrednovanja medijskog sadržaja procjenjuju višom u odnosu na učitelje razredne nastave. Rezultati pokazuju da su medijske kompetencije učitelja slabo povezane s procjenom kritičke medijske pismenosti učenika.
The possession of media competences has become necessary in modern societies in which children already encounter media content in the first years of their lives, while the exposure and time they spend with the media grows more and more as they grow up. Media education should prepare children for coexistence with the media and develop the skills of using, analyzing, critically evaluating and creating media content, and in this process, along with the family, the most important role is played by teachers who carry out media education in schools and as such they must be media literate themselves. The aim of this work is to determine the media competences of classroom and Croatian language teachers, as primary media educators in Croatian schools, and their connection with the evaluation of students’ media competences. 2,229 teachers participated in the research, which was conducted using the self-assessment method of respondents, and the results showed that teachers’ media competences are related to assessments of students’ media competences, and that teachers rate their own skills in the production of media content, primarily the more complex ones, the worst, and that they need additional training in the field of media literacy. At the same time, teachers of the Croatian language rate their ability to analyze and critically evaluate media content higher than classroom teachers. The results show that the media competence of teachers is weakly related to the assessment of students’ critical media literacy.
Slovensko-hrvatske veze kompleksni su procesi koji se ostvaruju na različitim razinama, a u velikoj mjeri ih realiziraju pojedinci koji spajaju obje kulture. U radu se, stoga, promatraju slovenski ...pojedinci koji su dio svojega života proveli na hrvatskim prostorima, školujući se u hrvatskim obrazovnim institucijama ili radeći kao nastavnički kadar u školskom sustavu u vrijeme kada su oba naroda bila u sklopu Austro-Ugarske Monarhije. U radu je naveden pregled najznačajnijih radova koji su se bavili tematikom slovensko-hrvatskih odnosa, pri čemu se ističe pristup u kojem se sagledavaju pojedinci za koje pojedini autor procjenjuje da je od značaja za hrvatsku ili slovensku zajednicu. Iako je u posljednjim desetljećima intenziviran rad na promatranju slovensko-hrvatskih odnosa, još uvijek nedostaje kompleksnije sagledavanje ove problematike.
Cilj rada je ustanoviti razloge zbog kojih su pojedinci dolazili raditi u hrvatske gimnazije, jesu li se i na koji način istaknuli u svojem djelovanju, te na koji su način utjecali na okolinu u kojoj su se našli. Analizom života i rada pojedinih slovenskih gimnazijskih profesora može se zaključiti da su u hrvatske krajeve došli po službenoj dužnosti, uglavnom zato što nisu mogli birati mjesto na kojem će službovati ili zato što nisu mogli riješiti svoje egzistencijalno pitanje na prostoru Slovenije. Veći
dio doseljenih profesora snašao se u novoj okolini i svojim je djelovanjem utjecao
na lokalne i šire društvene i kulturne okolnosti, pri čemu je nerijetko istican i nacionalni
identitet (hrvatski i/ili slovenski) kao važan dio njihovoga djelovanja. Na
taj su se način, naročito oni profesori koji su se javno isticali svojim djelovanjem i
to zahvaljujući izvanškolskim aktivnostima i interesima poput pisaca, glazbenika i
slikara, pojedinci uklapali u okolinu u koju su doseljavali i postajali ugledni i priznati
članovi zajednice. Ipak, iako su svoj posao obavljali profesionalno, određen broj
tih pojedinaca čeznuo je za povratkom u Sloveniju i realizacijom svojih interesa u
matičnoj zemlji. Drugu skupinu pojedinaca čiji se život i rad analizira u djelu čine
Slovenci koji se nisu snašli u okolinu u koju su doselili, otvoreno su iskazivali svoje
nezadovoljstvo i aktivno su radili na tome da odu s hrvatskih prostora. O djelovanju
odabranih pojedinaca doznaje se u velikoj mjeri na temelju tiska i literature, ali i na
temelju književnog stvaralaštva Augusta Šenoe.
Zaključuje se, stoga, da su slovenski učitelji i profesori koji su doselili na hrvatske prostore
svojim djelovanjem obilježili zajednicu u koju su došli, pridonijeli su stvaranju
i jačanju slovensko-hrvatskih veza uvažavajući posebnosti kraja u koji su došli
i unoseći u njega elemente svoje kulture. S obzirom da su bili dio javnoga života,
njihovo je djelovanje dokumentirano u tisku, ali i u hrvatskoj književnosti. Ipak,
treba naglasiti da ova tema nije u dovoljnoj mjeri istražena i da ovaj rad predstavlja
poticaj za daljnje istraživanje kompleksnih ljudskih sudbina slovenskih pojedinaca
koji su doselili na hrvatske prostore.
Cilj ovog istraživanja bio je provjeriti postoji li razlika između učitelja glazbenih škola i učitelja predmetne nastave u radnim orijentacijama, učestalosti iskustva zanesenosti u poučavanju, ...zadovoljstvu poslom i dobrobiti. Uz to ispitana je medijacijska uloga zanesenosti u odnosu između radnih orijentacija i zadovoljstva poslom te dobrobiti općenito. U istraživanju je sudjelovalo 209 predmetnih učitelja iz 10 općeobrazovnih osnovnih škola (75,1 % ženskog roda) i 173 učitelja glazbe iz 10 osnovnih glazbenih škola (71,2 % ženskog roda). Primijenjeni su Upitnik radnih orijentacija, Upitnik zanesenosti u poučavanju, Skala zadovoljstva životom, Skala psihološkog procvata te Skala zadovoljstva poslom. Rezultati su pokazali da se dvije skupine učitelja statistički značajno ne razlikuju u ispitivanim varijablama, osim što učitelji predmetne nastave češće doživljavaju zanesenost u poučavanju. Zanesenost u poučavanju je bila posredujuća varijabla u odnosu između radnih orijentacija i dobrobiti te zadovoljstva poslom u oba uzorka.
The aim of this study was to test the difference between teachers in elementary music schools and subject teachers in general elementary schools in work orientations, the frequency of the experience of flow in teaching, job satisfaction and well-being. In addition, the mediating role of flow in the relationship between work orientations and job satisfaction and well-being was examined. The sample consisted of 209 subject teachers from 10 primary schools (75.1% female) and 173 music teachers from 10 primary music schools (71.2 % female). Modified University of Pennsylvania Work-Life Questionnaire, Work Related Flow Inventory WOLF, The Satisfaction with Life Scale, The Flourishing Scale and Job Satisfaction, JS – Single Item Scale were used. The results showed that there were no statistically significant differences between two groups of teachers in the examined variables, except that teachers of subject classes more often experienced flow in teaching. Flow in teaching was a mediating variable in the relationship between work orientations and well-being and job satisfaction in both samples.
U novije vrijeme smatra se da učitelji imaju ključnu ulogu u suočavanju s problemom vršnjačkog nasilja, a za kvalitetne intervencije važna je kompetentnost učitelja. Cilj ovog istraživanja je ...ispitati odnos kompetentnosti i percipirane ozbiljnosti nasilne situacije u predviđanju intervencija učitelja u slučajevima vršnjačkog nasilja. Istraživanje je provedeno na nacionalno reprezentativnom uzorku (N=639) učitelja osnovnih škola u Republici Hrvatskoj, prosječne dobi 43 godine (sd=10,59). Za prikupljanje podataka, uz upitnik sociodemografskih karakteristika, korištene su Vinjete te Skala samoprocjene kompetentnosti za rad učitelja na problemima vršnjačkog nasilja. Uz analizu temeljnih odrednica kompetentnosti utvrđeno je da će učitelji koji su kompetentniji procjenjivati nasilje ozbiljnije od svojih manje kompetentnih kolega, a oni koji nasilje percipiraju ozbiljnije češće će i intervenirati. Rezultati pokazuju da kompetentnost ima značajnu prediktivnu ulogu u predviđanju intervencija, a u tom odnosu ozbiljnost nasilja ima moderatorski efekt. Najnižu vjerojatnost intervencije imaju učitelji s niskom kompetentnosti i niskom percepcijom ozbiljnosti nasilja, a najvišu vjerojatnost intervencije imaju učitelji koji imaju visoke razine kompetentnosti i procjenjuju nasilje ozbiljnim. Uz temeljno određenje kompetentnosti, ovaj rad nudi i relevantne smjernice za edukaciju učitelja.
In recent times, teachers are considered to play a key role in dealing with the problem of peer violence and their competence is very important for quality interventions. The aim of this study was to examine the relationship between competence and perceived severity of a violent situation in predicting teacher intervention in cases of peer violence. The research was conducted on a nationally representative sample (N = 639) of primary school teachers in the Republic of Croatia, average age 43 years (SD = 10,599). In addition to the socio-demographic characteristics questionnaire, data was collected via Vignettes and the Self- Assessment Competence Scale for Teachers’ Work on Peer Violence Problems. In addition to the analysis of the basic determinants of competence, it was found that teachers who are more competent will assess violence somewhat more seriously than their less competent colleagues, and those who perceive violence more seriously will also intervene more often. The results show that competence has a significant predictive role in predicting interventions, and in this respect the severity of violence has a moderating effect. Teachers with low competence and low perception of the severity of violence have the lowest probability of intervention, and teachers with high levels of competence who assess violence as serious have the highest probability of intervention.
Kompetencije učitelja u razrednoj nastavi za tjelesno i zdravstveno odgojno-obrazovno područje dijele se na generičke i predmetno specifične. Generičke kompetencije odnose se na opće kompetencije, a ...obuhvaćaju teorijska i praktična znanja, dok se predmetno specifične kompetencije odnose na primjenu spoznaja supstratne znanosti predmetnog područja u cilju izvršavanja postavljenih zadaća. U dosadašnjim istraživanjima utvrđene su statistički značajne razlike između procjene razine kompetencija učitelja i studenata. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi razinu kompetencija učitelja i studenata koje su potrebne za provođenje sata Tjelesne i zdravstvene kulture (TZK) te utvrditi razlike u njihovoj razini procijenjenih kompetencija. Istraživanje je provedeno s učiteljima osnovnih škola u Dubrovniku i studentima pete godine Odjela za izobrazbu učitelja i odgojitelja. Razina kompetencija procijenjena je indirektno primjenom hrvatske verzije upitnika Kompetencije u Tjelesnom i zdravstvenom području (Competencies in Physical Education Teaching, Al-Tawel i AlJaafreh, 2017). Rezultati istraživanju pokazali su kako učitelji svoje ukupne kompetencije procjenjuju izrazito visokima (AS = 4.52), a studenti visokima (AS = 4.23). Vezano za subskale upitnika, dobiven je rezultat da učitelji visokima procjenjuju svoje kompetencije za provedbu (AS = 4.34) i planiranje sata TZK-a (AS = 4.30), a izrazito visokima procjenjuju motivacijske (AS = 4.85) te osobne i socijalne kompetencije (AS = 4.60). Studenti procjenjuju visokima svoje kompetencije provedbe (AS = 4.22), kompetencije planiranja (AS = 4.00) te osobne i socijalne kompetencije (AS = 4.17), a izrazito visokima procjenjuju motivacijske kompetencije (AS = 4.51). Testiranjem razlika utvrđeno je kako postoje statistički značajne razlike u tri subskale: kompetencijama potrebnim za provođenje sata TZK-a, motivacijskim kompetencijama te osobnim i socijalnim kompetencijama. Učitelji razinu svojih kompetencija za te tri subskale procjenjuju višima u odnosu na studente. Nadalje, istraživanjem je utvrđeno kako ispitanici dijele mišljenje da bi tijekom učiteljskog studija trebalo uvesti više prakse iz kineziološkog područja kako bi se poboljšale i unaprijedile njihove kompetencije. Rezultati istraživanja mogu pomoći u osmišljavanju učinkovitijeg plana i programa Učiteljskih studija usmjerenih poboljšanju kompetencija koje će steći budući učitelji razredne nastave.
Cilj je studije bio utvrditi učiteljsku procjenu znanja o simptomima, etiologiji i tretmanu ADHD-a te njenu povezanost sa sociodemografskim obilježjima učitelja, obilježjima škole i učiteljevoj ...samoprocjeni općeg znanja o ADHD-u. Prigodan uzorak činilo je 233 učitelja. Primijenjen je Upitnik učiteljskih znanja o ADHD-u trofaktorske strukture: Simptomi, Etiologija i Tretman ADHD-a, odgovarajuće pouzdanosti. Učitelji poznaju važnost tretmana za akademske i socijalne ishode učenika s ADHD-om te simptome ADHD-a, dok iskazuju nedovoljno poznavanje etiologije ADHD-a. Prisutne su zablude u identificiranju uzroka ADHD-a u obiteljskim stresnim okolnostima. Učiteljska procjena općeg znanja o ADHD-u povezana je s višom razinom znanja o simptomima i tretmanu, radnim mjestom učitelja razredne nastave, dok je viša razina znanja o tretmanu povezana s nižom kronološkom dobi učitelja. Implikacije dobivenih nalaza ukazuju na značaj stjecanja kompetencija učitelja za poučavanje učenika s ADHD-om tijekom inicijalnog obrazovanja i trajnog profesionalnog razvoja, kao i osiguravanja podrške stručnjaka edukacijskih rehabilitatora.
Cilj ovoga istraživanja bio je prevesti, primijeniti i validirati upitnik MOST na uzorku hrvatskih učitelja. U istraživanju, koje je provedeno online uz upotrebu g-suite platforme, sudjelovalo je 288 ...učitelja razredne i predmetne nastave iz različitih gradova Republike Hrvatske. Korištena je hrvatska inačica Upitnika stresora i podrške za učitelje (MOST – Measure of Stressors and Supports for Teachers) koja je prevedena za potrebe ovoga istraživanja. Upitnik je namijenjen ispitivanju 10 skupina potencijalnih izvora stresa i potpore za učitelje, i to: roditelji, kolege, učenici, vodstvo, učenici s poteškoćama u razvoju, sigurnost, pripadanje, emocionalno stanje, profesionalni razvoj i vremenski pritisak. Eksploratorna faktorska analiza uputila je na strukturu od 10 faktora, vrlo sličnu izvorniku, pri čemu je samo manji dio čestica imao zasićenja na više faktora. Provjera pouzdanosti pokazala je vrlo dobru pouzdanost svih podskala. Korelacijske analize uputile su na značajnu, umjerenu povezanost između gotovo svih 10 konstrukata koji predstavljaju potencijalne izvora stresa i potpore za učitelje. Učitelji su najvišim ocjenama procijenili sigurnost a potom emocionalno stanje i svoje učenike. Najniže vrijednosti dodijelili su profesionalnom razvoju, no treba napomenuti kako su procjene na svim dimenzijama veće od prosječnih što upućuje na zaključak da učitelji većinu konstrukata procjenjuju izvorom potpore u svom radu više nego stresorima.
The aim of this research was to translate, apply and validate the Measures of Stressors and Supports for Teachers (MOST) questionnaire on a sample of Croatian teachers. The research, conducted online using the g-suite platform, involved 288 teachers from different cities in the Republic of Croatia. The Croatian version of the Measures of Stressors and Supports for Teachers questionnaire, translated for the purpose of this research, was used. The questionnaire is intended to test ten groups of potential sources of stress and supports for teachers, namely parents, colleagues, students, school leadership, students with developmental problems, safety, belonging, emotional state, professional development and time pressure. The exploratory factor analysis indicated a structure of 10 factors, similar to the original, where only a small part of the items had saturation on several factors. The reliability check showed very good reliability of all subscales. Correlation analyses indicated a significant, moderate relationship between almost all 10 constructs representing potential sources of stress and support to teachers. Teachers assessed the safety with their highest marks and then the emotional state and their students. The lowest values were assigned to professional development. Still, it should be noted that the estimates on all dimensions were higher than average, suggesting that teachers estimate most of the structures as a source of support in their work rather than stressors.
Zadaća svakog učitelja Tehničke kulture je osigurati da učenici steknu tehnička znanja, vještine i sposobnosti koje će moći primijeniti u svakodnevnom životu. Obzirom na dinamiku razvoja tehnike i ...tehnologije to često zahtjeva prilagodbu nastavnih sadržaja i metoda poučavanja interesima i potrebama učenika. Rad istražuje nekonvencionalne načine realizacije praktičnih aktivnosti u nastavi Tehničke kulture te daje četiri konkretna primjera osmišljavanja i realizacije praktičnih aktivnosti u praksi. Rezultati istraživanja ukazuju da su učenici visoko motivirani za praktične aktivnosti u Tehničkoj kulturi te da praktične aktivnosti pozitivno utječu na ostvarivanje ishoda učenja Tehničke kulture.
Namen raziskave je bil ugotoviti raven digitalne pismenosti in izkušnje učiteljev glasbene umetnosti v osnovnošolskem izobraževanju s poučevanjem na daljavo v obdobju pred razglasitvijo epidemije ...covid-19 in po njej. Izsledki potrjujejo dvig ravni digitalne pismenosti v navedenem obdobju in kažejo na pozitivne izkušnje z uporabo informacijsko-komunikacijske tehnologije v praksi.
Upoznavanje učenika s likovno-umjetničkom djelom značajan je cilj predmeta likovne kulture. Utjecaj likovno-umjetničkog djela na dječju percepciju, moć uočavanja kao i razvoj estetskih vrijednosti ...iznimno je važan za daljnji razvoj i napredak učenika ne samo u likovnoj kulturi, već i u ostalim odgojno-obrazovnim područjima. Znanstvena teorija drži da ni jedan nastavni sat likovne kulture ne bi trebao proteći bez prikaza likovno- umjetničkog djela. Cilj istraživanja je bio utvrditi učestalost upotrebe likovno-umjetničkog djela u nastavi likovne kulture u nižim razredima osnovne škole. Uspoređeni su odgovori 80 učitelja s područja Splitsko-dalmatinske županije i 80 studenata četvrte i pete godine Učiteljskog studija u Splitu koji u okviru studija održavaju ispitne satove iz likovne kulture. Svrha je istraživanja bila utvrditi koliko učitelji ili studenti koriste likovna djela na nastavi likovne kulture i na koji način ih predstavljaju učenicima. Istraživanje je pokazalo da većina navedenih varijabli ide u korist studentima, izuzev pitanja koja se odnose na pokazivanja figurativnih djela na nastavi likovne kulture i pokazivanje djela domaćih umjetnika na nastavi likovne kulture, kod kojih ne postoji statistička značajnost. I učitelji u studenti se u podjednakoj mjeri odlučuju za figurativna djela i djela domaćih umjetnika.
Introducing students with the artwork is a significant goal of the subject of visual arts. The influence of the artwork on child perception, the power of observation and the development of aesthetic values is extremely important for the further development and advancement of students not only in visual arts but also in other educational areas. Scientific theory consider that no curriculum lesson of art classes should go without displaying an artwork.
The aim of the research was to determine the way of using art works in the teaching of fine arts in the lower grades of elementary school. Compared to 80 teachers from Splitsko – dalmatinska County and 80 students of the fourth and fifth year of the Teacher’s Study in Split, who are conducting test workshops in the field of visual arts. The purpose of the research was to determine to what extent teachers or students use artwork in the teaching of visual arts and how they represent them to the students. The research has shown that most of the variables mentioned are beneficial to students, with the exception of issues related to the display of figurative works in visual art and showing the works of domestic artists in the teaching of visual culture where there is no statistical significance. Teachers and students choose likewise figurative works and works of domestic artists. The research has shown that most of the above variables are beneficial to students, with the exception of issues related to the display of figurative works in the teaching of visual arts and showing the works of domestic artists in the teaching of visual arts, where there is no statistical significance. Teachers and the students chose equally the figurative works and works of domestic artists.
PDF
