Cilj: Cilj istraživanja bila je usporedba djelovanja tramadola i petidina tijekom porođaja na opstetričke ishode (njihov analgetski učinak, trajanje porođaja, pojavnost nuspojava u rodilja i ...neonatalni status). Metode:
Djelovanje analgetika ispitano je prospektivnim usporedbenim (engl. head-to-head) randomiziranim dvostruko slijepim intervencijskim istraživanjem na uzorku od 60 rodilja tijekom ročnog porođaja. U istraživanju su upotrijebljene doze tramadola i petidina od 50 mg primijenjene intravenski. Pri analizi podataka služili smo se testom razlike u proporcijama dvaju nezavisnih skupova i Studentovim t-testom. Prije provedbe t-testa normalnost je ispitana Kolmogorov-Smirnovljevim testom.
Rezultati: Primjena tramadola povezana je s manje prijavljenih nuspojava te kraćim trajanjem porođaja u odnosu prema skupini rodilja liječenih petidinom. Analizom analgetskog učinka statistički značajno niža vrijednost boli nakon 10 minuta i 30 minuta utvrđena je u pacijentica kojima je primijenjen petidin u odnosu prema onima na tramadolu, uz negativnu razliku osjeta boli u obje promatrane točke mjerenja. Efekt primjene tramadola iščeznuo je nakon 30 minuta. Nisu utvrđene statistički značajne razlike u karakteristikama CTG zapisa, Apgarina zbroja, vrijednosti pH iz pupkovine.
Zaključak: Prema rezultatima istraživanja, tramadol skraćuje trajanje porođaja, a petidin ima jači analgetski učinak, ali i više neugodnih nuspojava za majku. Neonatalni je ishod neovisan o vrsti opioida.
Arteritis divovskih stanica Perković, Dijana; Grazio, Simeon; Kehler, Tatjana ...
Liječnički vjesnik,
04/2021, Letnik:
143, Številka:
3-4
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Arteritis divovskih stanica ili gigantocelularni arteritis (engl. Giant Cell Arteritis – GCA) najčešći je vaskulitis starije životne dobi. Obično zahvaća ogranke karotidnih arterija, poglavito ...temporalnu i oftalmičku arteriju. Nastanku bolesti uz genetsku predispoziciju doprinose i okolišni čimbenici. Interleukin 6 (IL-6), čija razina korelira s upalnom aktivnošću, jedan je od ključnih citokina u patogenezi bolesti. Sterilna upala stijenke arterije uz hiperplaziju intime i razvoj okluzije dovodi do ishemije koja je odgovorna za nastanak simptoma. U kliničkoj slici dominira glavobolja uz opće simptome. Može nastati i nagli gubitak vida zbog anteriorne ishemičke optičke neuropatije (engl. anterior ischemic optic neuropathy – AION). Nerijetko su prisutni i znakovi reumatske polimijalgije (polymyalgia rheumatica – PMR). U laboratorijskim nalazima tipična je izrazito ubrzana sedimentacija eritrocita (SE) i povišen C reaktivni protein (CRP). Dijagnoza se temelji na kliničkoj slici, laboratorijskim nalazima, patohistološkoj analizi bioptata temporalne arterije te radiološkim slikovnim prikazima. Brzo postavljanje dijagnoze ključno je za pravodobno i adekvatno liječenje i sprječavanje nastanka ranih i kasnih komplikacija (sljepoće, aneurizme i disekcije arterija). Liječenje je donedavno bilo ograničeno na primjenu glukokortikoida (GK) i konvencionalnih imunomodulatora. U ovom preglednom radu navedene su nove terapijske mogućnosti proizašle iz boljeg poznavanja patofiziologije bolesti. Recentna istraživanja rezultirala su korekcijama smjernica za liječenje GCA (što je 2018. godine učinilo i Hrvatsko reumatološko društvo) preporukom primjene IL-6 inhibitora, tocilizumaba u bolesnika s refraktornom ili relapsnom bolešću, a inicijalno u bolesnika s povišenim rizikom za razvoj komplikacija. U tijeku su klinička istraživanja koja otvaraju i druge terapijske opcije u skoroj budućnosti.
Koronavirusna bolest (COVID-19) zarazna je bolest koju uzrokuje novi koronavirus odnosno virus teškoga respiratornog sindroma (engl. Severe acute respiratory syndrome coronavirus 2 – SARS-CoV-2). U ...većeg broja zaraženih bolest obilježavaju opći simptomi infekcije koji su praćeni upalnim promjenama donjih dišnih putova. U osoba starije dobi s komorbiditetima, osobito s kardiovaskularnim bolestima, koronavirusna bolest češće napreduje prema akutnomu respiratornom distresu, akutnoj ozljedi miokarda, višestrukom zatajenju organa i mogućemu smrtnom ishodu. Bolest se prvi put pojavila u prosincu 2019. u kineskom gradu Vuhanu i do danas je poprimila razmjere pandemije, s više od 70 milijuna oboljelih i 1,6 milijuna umrlih. Koronavirus SARS-CoV-2 inficira stanice domaćina preko receptora enzima koji konvertira angiotenzin tipa 2 (engl. Angiotensin converting enzyme 2 – ACE2) i važna je komponenta renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (engl. Renin-angiotensin-aldosterone system – RAAS). Kao membranski protein, ACE2 je prisutan u plućima, srcu, bubrezima i crijevima. Patologija koronavirusne bolesti pokazuje povezanost s raspodjelom ACE2 po tkivima. RAAS je presudan u homeostazi kardiovaskularnog sustava. Inhibitori RAAS-a (inhibitori enzima koji konvertira angiotenzin, blokatori receptora angiotenzina II tipa 1) primjenjuju se u liječenju kardiovaskularnih bolesti, hipertenzije i šećerne bolesti. Iz pretkliničkih radova poznato je da inhibitori RAAS-a mogu povećati ekspresiju ACE2. U vrijeme pandemije koronavirusne bolesti javila se zabrinutost o sigurnosti njihove primjene. Razmatra se kako povećana ekspresija ACE2 može utjecati na tijek te bolesti: povećanjem infektivnosti koronavirusa (SARS-CoV-2) ili zaštitnim, organoprotektivnim učincima koji vode do smanjene smrtnosti. Znanstvenici su postulirali potencijalno štetne učinke inhibitora RAAS-a u patogenezi koronavirusne bolesti (COVID-19), kao i njihove moguće korisne učinke, međutim, rezultate eksperimentalnih i pretkliničkih radova ne možemo potpuno primijeniti na ljudsku fiziologiju. Stručna društva preporučila su nastavak primjene inhibitora RASS-a za vrijedeće kardiovaskularne indikacije. Potrebna su klinička ispitivanja o sigurnosti i učinkovitosti rekombinantnoga humanog ACE2 i drugih inhibitora RAAS-a u koronavirusnoj bolesti. Dotad inhibitore RAAS-a treba i dalje primjenjivati u liječenju stabilnih pacijenata bez obzira na rizik ili koronavirusnu bolest.
SAŽETAK
Obilježja infekcije Helicobacterom (H.) pylori kod djece razlikuju se od infekcije u odraslih pa su tako i dijagnostički i terapijski pristupi različiti. Osim toga, brojni podatci ukazuju na ...zabrinjavajući porast rezistencije na antibiotike i na nezadovoljavajuću stopu eradikacije H. pylori u dječjoj dobi. Zbog svega toga, a i budući da u Hrvatskoj postoje samo smjernice za odrasle, javila se potreba za smjernicama o dijagnozi i liječenju infekcije H. pylori kod djece i adolescenata. Pristup “testiraj i liječi” nije opravdan u dječjoj populaciji. Dijagnostičke se pretrage trebaju usmjeriti na otkrivanje uzroka simptoma, a ne na traženje H. pylori. Dijagnozu infekcije treba temeljiti na pozitivnom mikrobiološkom nalazu kulture ili kombinaciji nalaza bakterije u histopatološkom preparatu uz još jedan pozitivan test u bioptatu. Eradikacijska terapija treba se temeljiti na antimikrobnoj osjetljivosti/rezistenciji, koristeći dovoljno visoke doze lijekova tijekom 14 dana. Ako je osjetljivost na antibiotike nepoznata, prva linija terapije uključuje visoku dozu inhibitora protonske pumpe, amoksicilin i metronidazol kroz 14 dana. Nakon provedenog liječenja treba provjeriti eradikaciju koristeći ili C13-urejni izdisajni test ili dokazivanjem antigena u stolici, najmanje četiri tjedna nakon završetka terapije. U slučaju neuspjele eradikacije koristi se druga linija terapije uzimajući u obzir već korištene antibiotike u prvoj liniji i trajanje terapije, a terapiju treba temeljiti na antibiogramu ako je moguće.
Eozinofilni ezofagitis je kronična bolest posredovana putem Th2 obrasca imunosne reakcije, karakterizirana prisutnošću predominatno eozinofilnih upalnih promjena u jednjaku. Bolest je posredovana ...imuno/antigenim patofizološkim putem, a za definiciju bolesti potrebno je prisustvo kliničkih simptoma i histoloških elemenata bolesti. Unatrag desetak godina bilježi se porast incidencije i prevalencije EoE, gdje prevalencija EoE varira, te u općoj populaciji iznosi 0,2–4/1000 u asimptomatskih bolesnika, dok kod simptomatskih bolesnika ona iznosi 5–6%. Smatra se da prevalencija u općoj populaciji iznosi 43 do 52/100000. Patofiziološki riječ je o poligenskoj bolesti u kojoj određeni citokini (IL-4, IL-5,IL-13, IL-14, TGF-β) igraju ključnu ulogu aktivirajući eotaksin-3 u sluznici jednjaka. Eotaksin-3 snažno privlači eozinofile u sluznicu jednjaka, a tako aktivirani eozinofili dovode do privlačenja drugih upalnih stanica, oslobađanja medijatora i nastanka bolesti. Histološki kriterij dijagnoze EoE je prisutnost više od 15 eozinofila prisutnih u vidnom polju bioptata sluznice jednjaka. Klinički, bolest se može manifestirati spektrom simptoma, od akutne impakcije hrane, disfagije, boli u žličici i žgaravice, a i nespecifični simptomi poput inapetencije ili povraćanja također se javljaju kod ovih bolesnika. Osnova liječenja ovih bolesnika temelji se na medikamentnom liječenju, dijetalnim preporukama i endoskopskoj dilataciji. Cilj ovih kliničkih smjernica jest prikazati preporučeni algoritam dijagnostike i liječenja eozinofilnog ezofagitisa.
Disfunkcija ošita se javlja kod 60 – 80% bolesnika koji su podvrgnuti mehaničkoj respiracijskoj potpori u jedinicama intenzivnog liječenja. Patofiziološki procesi koji dovode do disfunkcije toga ...najvažnijeg respiracijskog mišića započinju već nakon 24 sata mehaničke ventilacije. Disfunkcija ošita značajno doprinosi otežanom odvajanju bolesnika od ventilatora, produljenju mehaničke ventilacije, povećanju morbiditeta i mortaliteta bolesnika. Etiologija disfunkcije ošita uzrokovane mehaničkom ventilacijom (engl. ventilator induced diaphragm dysfunction – VIDD) složena je i ovisna o više čimbenika, uključuje neusklađenost disanja između bolesnika i ventilatora, višednevnu vazopresornu potporu, ali i metaboličke i upalne promjene u mišićnom tkivu kod kritično oboljelih. Uz liječenje osnovnog uzroka zatajenja disanja, temelj uspješne prevencije i liječenja VIDD-a predstavlja pravilno titriranje sedativa i mišićnih relaksansa, praćenje udjela spontane respiracijske aktivnosti, odabir proporcionalnih modaliteta ventilacije čija potpora spontanom disanju u odnosu na konvencionalne modalitete nije konstantna, već je propocionalna spontanoj respiracijskoj aktivnosti. S ciljem prikaza najnovijih spoznaja iz područja patofiziologije i liječenja VIDD-a stručnoj javnosti, elektronički su pretraživane baze podataka PubMed, Medline i Google Scholar. Naše pretraživanje je bilo ograničeno na randomizirana klinička istraživanja i na pregledne radove na engleskom jeziku koji su uključivali bolesnike starije od 18 godina, a koji su bili publicirani u razdoblju od 2016. do 2021., korištenjem rječnika MeSH (engl. medical subject headings). Zaključak: Pandemija virusa SARS-CoV2 posebno je aktualizirala tematiku mehaničke ventilacije kao „life saving“ metode liječenja koja može uzrokovati i značajne nuspojave poput disfunkcije ošita. Neprestano se razvijaju i usavršavaju nove strategije i modaliteti mehaničke ventilacije s ciljem zaštite pluća, ali i ošita. Provođenjem mehaničke ventilacije s ciljem zaštite ošita smanjuju se vrijeme trajanja mehaničke ventilacije, incidencija komplikacija poput višestrukoga organskog zatajenja te posljedično i mortalitet.
Rak mokraćnog mjehura (RMM) jest, u skladu s podatcima hrvatskog Registra za rak iz 2015. godine, drugi prema učestalosti tumor urinarnog sustava, odmah nakon raka prostate. U 90% slučajeva radi se o ...urotelnom karcinomu, a razlika u preživljenju kod bolesnika s mišićnoinvazivnim RMM-om (MIRMM) i nemišićnoinvazivnim RMM-om (NMIRMM) znatna je. Liječenje NMIRMM-a usmjereno je na smanjenje recidiva i sprječavanje napredovanja bolesti, a sastoji se od transuretralne resekcije (TUR) tumora i primjene intravezikalne terapije ovisno o procjeni rizika od povrata bolesti. Temelj liječenja bolesnika s MIRMM-om jest radikalno kirurško liječenje, tj. cistektomija kojoj u bolesnika koji su sposobni primiti cisplatinu prethodi neoadjuvantna kemoterapija (NKT). U trenutku postavljanja dijagnoze bolest je kod 4 – 6% bolesnika proširena, dok će se u 50% bolesnika razviti povrat bolesti nakon cistektomije. Metode liječenja proširenje bolesti uključuju: kemoterapiju temeljenu na cisplatini, imunoterapiju, palijativnu radioterapiju te simptomatsko i potporno liječenje. Važno obilježje RMM-a jest prisutnost visoke stope somatskih mutacija koje su omogućile promjenu paradigme u liječenju proširenog RMM-a i dovele do odobravanja niza novih lijekova koji pripadaju inhibitorima PD-1 i PD-L1, tj. inhibitorima nadzornih točaka imunosnog odgovora posredovanog T-stanicama .
SAŽETAK
Međunarodne smjernice za farmakološko liječenje epilepsija općenite su, sveobuhvatne i ne prepoznaju lokalne specifičnosti poput ekonomskih i tehničkih mogućnosti u pojedinim državama, ...dostupnosti pojedinih antiepileptika ili drugih metoda liječenja i slično. Stoga se nameće potreba izrade nacionalnih smjernica, čiji su zapravo temelj međunarodne smjernice Internacionalne lige protiv epilepsije. Hrvatske smjernice za farmakološko liječenje epilepsija plod su suradnje svih relevantnih stručnih društava i referentnih centara u RH, na čelu s Hrvatskom ligom protiv epilepsije te Hrvatskim neurološkim društvom i Hrvatskim društvom za dječju neurologiju Hrvatskoga liječničkog zbora, a odražavaju aktualne socioekonomske i regulatorne specifičnosti u našoj zemlji, najnovije spoznaje farmakoloških profila i učinkovitosti pojedinih antiepileptika kao i ekspertna mišljenja. Antiepileptička terapija se uvodi nakon postavljanja dijagnoze epilepsije, stoga profilaktička primjena nije opravdana. Nakon postavljanja dijagnoze potrebno je bolesnika informirati o prognozi bolesti, mogućnostima liječenja i samopomoći, životnim ograničenjima te mogućim neželjenim događajima. Ciljevi farmakoterapije epilepsija su potpuna kontrola napada uz izbjegavanje nuspojava te održavanje ili poboljšanje kvalitete života. Zlatni standard liječenja je monoterapija odnosno primjena adekvatnog antiepileptika u adekvatnoj dozi. Izbor i titracija lijeka su individualni, a temelje se na smjernicama za liječenje pojedinih vrsta napada, karakteristikama bolesnika i regulatorno specifičnim čimbenicima. Nakon neuspjeha inicijalne monoterapije, potrebna je reevalucija anamnestičkih i dijagnostičkih podataka te potom postupna i spora zamjena antiepileptika. Racionalna politerapija podrazumijeva kombinaciju dvaju antiepileptika različitih mehanizama djelovanja, prvog ili eventualno drugog izbora za postavljenju dijagnozu, niskoga interakcijskog potencijala, različitog profila nuspojava i sinergističkog ili aditivnog djelovanja. Zamjena generičkih ili originalnog i generičkog oblika lijeka nije preporučljiva, a poglavito nakon postizanja remisije ili prilikom uzimanja visokih doza lijeka. Ukidanje antiepileptičke terapije treba biti postupno i sporo, u slučaju politerapije jedan po jedan lijek, a u donošenju odluke o ukidanju, kao i o uvođenju antiepileptika, mora biti uključen bolesnik i njegova obitelj.
Cilj. Otvoreni istraživački podaci postaju bitan čimbenik istraživačkog procesa u svim znanstvenim disciplinama, pa tako i u arheologiji koja je predmet ovoga rada. Samim tim dio su i procesa ...oblikovanja novoga znanja. Cilj je ovog istraživanja utvrđivanje i opis čimbenika oblikovanja istraživačkih podataka povezanih s arheologijom i otvorenom znanosti kojima se može utjecati na unaprjeđenje kvalitete otvorenih istraživačkih podataka u svrhu njihove ponovne uporabe u novim istraživanjima i arheološkoj zajednici.
Pristup/metodologija/dizajn. Istraživanje je provedeno metodom sadržajne analize dostupnih članaka i publikacija koji su proizašli iz znanstvenih istraživanja te projekata u području arheologije i otvorene znanosti.
Rezultati. Pregledom i sadržajnom obradom relevantnih članaka ukazuje se na najznačajnije odrednice istraživačkih podataka te na tradiciju primjene digitalne tehnologije u arheologiji. Kroz istraživanje je definirano sedam faza primjene digitalne tehnologije koje je moguće percipirati kao razine zrelosti primjene digitalne tehnologije. Otvoreni istraživački podaci i njihova ponovna uporaba od interesa su za istraživačku, ali i širu zajednicu. Kao čimbenici istraživačkih podataka u arheologiji utvrđeni su arheološki podaci, arheološki zapis, životni ciklus istraživačkih podataka, digitalni objekt, strukturirani i povezani otvoreni podaci, citiranje otvorenih istraživačkih podataka, digitalni repozitorij i kvaliteta otvorenih istraživačkih podataka. Kod svakog od navedenih čimbenika istraženi su, opisani i povezani pojedini fenomeni. Proces je bitan jer se samo tako može osigurati povjerenje korisnika u istraživačke podatke za ponovnu uporabu, odnosno osigurati potrebna razina kvalitete otvorenih istraživačkih podataka. Utvrđena su daljnja područja istraživanja s obzirom na granularnost trajnog identifikatora u području arheologije i dimenzije kvalitete istraživačkih podataka za ponovnu uporabu.
Ograničenja. U okviru ovog istraživanja u obzir su uzeti samo radovi koji su objavljeni na hrvatskome ili engleskom jeziku, pa nisu uključeni rezultati relevantnih istraživanja predstavljenih na drugim jezicima. Istraživanja o otvorenim istraživačkim podacima u mnogim su sredinama u začetku. Veći broj istraživanja koji je proveden i objavljen u publikacijama za područje arheologije temelji se na studijima slučaja ili na prigodnim uzorcima. Ovim istraživanjem nisu detaljnije istraženi metapodaci.
Praktična primjena. Kreiranje otvorenih istraživačkih podataka zahtijeva sudjelovanje istraživača ili stručnjaka iz područja arheologije, ali i informacijskih znanosti. Rezultati ovog istraživanja mogu im pomoći u razumijevanju primjene digitalne tehnologije te unaprjeđenju procesa nastajanja, pohrane, dugotrajnog očuvanja, kao i ponovne uporabe otvorenih istraživačkih podataka.
Originalnost/vrijednost. Istraživanja o otvorenim istraživačkim podacima na području Hrvatske u početnoj su fazi. Nedostaju istraživanja o tome kako je moguće kreirati otvorene istraživačke podatke i kako ih ponovno upotrijebiti. Ovaj rad daje doprinos u proširenju spoznaja o digitalnom tijeku pohranjivanja istraživačkih podataka u arheologiji, čimbenicima oblikovanja otvorenih istraživačkih podataka te dimenzijama kvalitete za njihovu ponovnu uporabu.
Uporaba egzonima jedan je od najranijih izazova za stručnjake koji se na
međunarodnoj razini bave geografskim imenima. Prevladavajuće je motrište da egzonimi ometaju međunarodnu komunikaciju pa ...njihovu uporabu
treba smanjiti. Drugo je mišljenje da su egzonimi sastavni dio rječnika
jezične zajednice koja ih stvara i rabi, važan su dio njezina kulturnog
nasljeđa i identiteta te ih ne treba zanemarivati. U novije se vrijeme učvršćuje ideja o srednjem rješenju prema kojem egzonime treba rabiti različito, ovisno o dobnim skupinama korisnika, namjeni publikacije i vrsti komunikacije (međunarodnoj ili nacionalnoj). Slijedeći to motrište, članovi Radne skupine za egzonime pri UNGEGN-u donijeli su zaključke vezane uz globalno zajedničke karakteristike egzonima i kriterije njihove uporabe. Tri kriterija odnose se na obilježja geografskoga objekta za koji se rabi egzonim (tip, veličina, važnost, poznatost i lokacija objekta). U radu se kvantitativnom analizom brojnosti i zastupljenosti hrvatskih egzonima u nekoliko kategorija pokazuje da je uporaba hrvatskih egzonima sukladna tim kriterijima, što znači da se egzonimi rabe: a) kad geografski objekt ima bliske i tradicionalne veze s hrvatskom jezičnom zajednicom, a najčešće je riječ o
geografski bližim objektima; b) kad je objekt povijesno ili danas važan, globalno i/ili za hrvatske govornike; c) kad se objekt prostire na više govornih područja.
The use of exonyms is one of the earliest challenges faced by experts who deal with geographical names on an international level. The prevalent view is that exonyms hinder international communication and their use should therefore be reduced. Another opinion is that exonyms are a constituent part of the vocabulary of the linguistic community that creates and uses them, an important part of cultural heritage and identity, and should therefore not be overlooked. Recently, the idea that a middle ground should be found is gaining traction; according to it, exonyms should be used differently depending on the users’ age groups, the purpose of the publication they appear in, and the type of communication (international or national). Following this view, members of the UNGEGN Working Group on Exonyms have reached conclusions regarding the globally shared characteristics of exonyms and the criteria of their use. Three criteria are related to the characteristics
of the geographical features for which the exonym is used (type, size, importance, familiarity, and location). Qualitative analysis of the number and distribution of Croatian exonyms in several categories shows that the use of Croatian exonyms is in accordance with these criteria. This means that exonyms are used: a) when a geographical feature has close and traditional ties with the Croatian linguistic community – most
commonly features that are geographically nearby; b) when the feature is historically or currently important, globally and/or for Croatian language speakers; c) when the feature covers more than one speaking area.