Zakon o općem upravnom postupku sadržava više odredaba na temelju kojih se, u slučaju izvanrednih situacija, u konkretnim predmetima može odstupiti od redovitih postupovnih pravila. Tiču se ...neposrednog rješavanja upravne stvari, usmenog rješenja (uz moguće hitno izvršenje), isključenja odgodnog učinka žalbe, određivanja privremenog zastupnika stranke, vremena dostave akta i poduzimanja radnji bez obzira na mjesnu nadležnost. Po prirodi stvari, pretpostavke za primjenu tih odredaba propisane su općenito, a uglavnom rezultiraju donošenjem oneroznih upravnih akata. Premda Zakon o upravnim sporovima nema takve odredbe, postoje instituti uređeni tim Zakonom koji su u većoj mjeri povezani s rješavanjem predmeta u izvanrednim situacijama. Spomenuta opća pravila hrvatskoga upravnog postupka i upravnog spora predviđena za izvanredne situacije u radu su analizirana i sistematizirana, uz prateće interpretacije i pojmovna razgraničenja.
The General Administrative Procedure Act contains several provisions on the basis of which, in case of emergency, regular procedural rules may be deviated from in specific cases. They concern the direct deciding, oral decision (with possible urgent enforcement), exclusion of the suspensive effect of the appeal, appointment of a temporary representative of the party, time of service (delivery) of the act, and taking procedural action regardless of local jurisdiction. By the nature of things, the preconditions for the application of these provisions are prescribed in general, and mainly result in the adoption of onerous administrative acts. Although the Act on Administrative Disputes does not contain such provisions, there are institutes regulated by this Act that are more related to resolving cases in emergency situations. In this paper the mentioned general rules of the Croatian administrative procedure and administrative dispute envisaged for emergencies are analyzed and systematized, with corresponding interpretations and conceptual distinctions.
U radu se obrađuje tijek upravnog spora od podnošenja tužbe do izvršenja odnosno sporna pitanja koja su se u odnosu na navedeno pojavila od početka primjene novog Zakona o upravnim sporovima. Posebna ...je pozornost usmjerena na spor pune jurisdikcije odnosno na donošenje reformacijskih presuda u upravnom sporu, dakle u situacijama kada sud u upravnom sporu ne odlučuje samo o pitanju zakonitosti upravnog akta, već svojom presudom neposredno odlučuje o pravima ili obvezama određene osobe u upravnim sporovima. Pri tome obrađuju se pitanja koja se odnose na ocjenjivanje pretpostavki za vođenje upravnog spora te sadržaja tužbe. Isto tako, posebno se obrađuju sporna pitanja u praksi koja se odnose na postupak predlaganja, izvođenja i ocjene dokaza u upravnom sporu odnosno tereta dokazivanja, pri tom uvažavajući podrednu primjenu odredaba Zakona o parničnom postupku kao i sporna pitanja u praksi u svezi s ostvarivanjem odnosno postojanjem uvjeta za donošenje reformacijskih presuda u upravnom sporu, uzimajući u obzir pitanje vezanosti suda tužbenim zahtjevom. Također, analiziraju se i uvjeti za odlučivanje o naknadi štete te povratu stvari kao akcesorni zahtjevi u upravnom sporu. Uz navedeno, analizirane su i odredbe kojima se uređuje prisilno izvršenje presuda upravnih sudova kao i sporna pitanja koja su se pojavila u dosadašnjoj praksi upravnih sudova u odnosu na nepostupanja po upravnosudskim presudama.
U radu se razmatra koliko je pravni okvir izvršenja u upravnome sporu u Hrvatskoj dobro osmišljen i pravno uređen te čini li on učinkovito sredstvo provedbe presuda upravnih sudova kada ih ...javnopravna tijela odbijaju izvršiti. U tu svrhu, najprije se razmatra doseg sudskih odluka te učinak koji one imaju na pojedine subjekte. Zatim se daju specifičnosti izvršenja sudskih presuda uopće. Nakon pregleda mehanizama prinudnoga izvršenja presuda donesenih u upravnim sporovima, detaljno se analiziraju hrvatska pozitivnopravna rješenja sadržana u Zakonu o upravnim sporovima. Konačno, nastoji se ukazati na sve nedostatke ovakvog pravnoga režima, a u zaključku dati neke prijedloge de lege ferenda.
Naknada štete u upravnom sporu Jadranko Jug; Inga Vezmar Barle
Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu,
06/2013, Letnik:
50, Številka:
2
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
U radu se obrađuje mogućnost ostvarivanja zahtjeva za naknadu štete, kao akcesornog zahtjeva u upravnom sporu. Iznose se materijalnopravne pretpostavke za utvrđivanje odgovornosti za štetu zbog ...nezakonitog ili nepravilnog rada javnopravnih tijela te procesnopravni aspekt ostvarivanja tog zahtjeva.
Upravni spor protiv postupanja Božidar Horvat
Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu,
04/2014, Letnik:
51, Številka:
2
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
U radu autor ukazuje na novost u upravnom sporu odnosno ocjenu zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke ...protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek.
Izvršenje u francuskom upravnom sporu Britvić Vetma, Bosiljka; Malenica, Ivan
Zbornik pravnog fakulteta u Zagrebu,
2/2021, Letnik:
70, Številka:
6
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Court decisions are mandatory for the party who must execute them. Similarly, the party may seek that the administrative court “order” the public legal entity to execute court judgements within a ...specific timeframe. In the case of a refusal to execute a decision, the administrative court can punish the public legal entity. To be more specific, in administrative court adjudication, the Republic of France’s procedural methods used in the case of non-execution of administrative court decisions range from incentive to repressive measures. An immense contribution to effective execution of administrative court decisions has been made by two institutions: the Department for Reporting and Studies of the State Council and the Public Ombudsman.
U radu se opisuje i analizira institut konačnosti u hrvatskom općem upravnom postupku. Sumarno se opisuje povijesni razvoj instituta konačnosti kroz zakone kojima se u hrvatskom pravu uređivala ...materija općeg upravnog postupka. Analizira se izostavljanje instituta tj. izraza konačnost u važećem Zakonu o općem upravnom postupku te ukazuje na činjenicu da se u posebnim zakonima izraz konačnost još uvijek koristi. Kako bi se navedeni institut mogao bolje razumjeti, u radu se u kraćim crtama opisuju i instituti legitimnih očekivanja i pravomoćnosti koji su u bliskoj vezi s institutom konačnosti. U zaključku rada zalaže se za ponovno uvođenje instituta konačnosti u Zakon o općem upravnom postupku te dosljednog korištenja izraza konačnost za označavanje procesnog trenutka u kojem se upravni akt nalazi nakon što je iskorištena žalba u upravnom postupku.
The institute of finality in Croatian general administrative procedure is described and analyzed in his paper. The historical development of the institute of finality is summarily described through the laws by which, in Croatian law, the substance of general administrative procedure was regulated. The absence of the institute of so-called finality in the valid General Administrative Procedure Act is analyzed and the fact that in certain laws the expression finality is still used is pointed out. For the stated institute to be better understood, this paper also briefly describes the institutes of legitimate expectations of legal validity which are closely related to the institute of finality. In conclusion, the author purports the re-introduction of the institute of finality in the General Administrative Procedure Act as well as the consistent use of the expression of finality for marking the procedural moment at where the administrative act is after appeals have been used in the administrative procedure.
Prava iz članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe počivaju na ideji djelotvorne pravne zaštite. Suđenje u razumnom roku u uskoj je vezi s poimanjem poštenog ...suđenja o kojemu nije moguće govoriti u slučaju pretjerano duge neizvjesnosti stranaka u pogledu njihovih prava i obveza o kojima se odlučuje pred sudom. U tom je kontekstu za hrvatski upravni spor iznimno značajna 2012. godina u kojoj je zaživio bitno izmijenjen sustav upravnog sudstva u Republici Hrvatskoj. Pored nove organizacije upravnog sudstva i ovlasti upravnih sudova i Visokog upravnog suda proizašlih iz reforme upravnog sudstva u Republici Hrvatskoj, koja se odrazila i na trajanje upravnih sporova u Republici Hrvatskoj, novi je Zakon o upravnim sporovima u upravni spor ugradio mehanizme čija je svrha postizanje što veće učinkovitosti upravnih sudova. Važnost zahtjeva za bržim i efikasnijim upravnim sporom, kao i suđenjem u razumnom roku hrvatski je zakonodavac izrazio inkorporirajući načelo učinkovitosti u novi Zakon o upravnim sporovima kao jedno od temeljnih načela upravnosudskog postupka. Normativna rješenja Zakona o upravnim sporovima upućuju na zaključak da je tim Zakonom učinjen prvi korak usmjeren k učinkovitom upravnom sporu odnosno ostvarenju prava na suđenje u razumnom roku u upravnim stvarima, čime su stvorene normativne pretpostavke za poštovanje konvencijskog prava na donošenje odluke u upravnim stvarima u razumnom roku. Praksa upravnih sudova pokazuje da se upravni sporovi u pravilu vode u skladu s načelom učinkovitosti, što potkrepljuju i statistički podaci o prosječnom trajanju upravnih sporova u Republici Hrvatskoj koji ne izlaze izvan okvira razumnog roka prema standardima Europskog suda za ljudska prava. Ipak, uvažavajući potrebu uspostavljanja ravnoteže između zahtjeva za učinkovitim postupanjem suda i zahtjevima poštenog suđenja u ostalim aspektima koji bi u slučaju pretjeranog formalizma u tumačenju načela učinkovitosti, mogli biti dovedeni u pitanje, u svakom je konkretnom slučaju potrebno koristiti procesne mehanizme upravnog spora na način da oba zahtjeva budu zadovoljena.
Rights from Article 6 of the Council of Europe’s convention of the protection of Human Rights and Fundamental Freedoms rest on the idea of effective legal protection. The right to a speedy trial is closely related to the concept of a fair trial which cannot be in the case of exaggerated lengthy uncertainty of parties in relation to their rights and obligations to be decided upon before the court. In this context, Croatian administrative dispute the year 2012 was exceptionally significant when a significantly changed system of administrative adjudication in the Republic of Croatia occurred. Besides this new organisation of administrative adjudication and administrative court and High Administrative Court powers emerging from administrative court reforms in the Republic of Croatia which also reflected on the duration of administrative disputes in the Republic of Croatia, the new Administrative Dispute Act in administrative dispute built in mechanisms the purpose of which is to achieve maximum efficiency of administrative courts. The Croatian legislator expressed the importance of demands for speedy and effective administrative dispute, as well as speedy trial, in the incorporation of the principle of effectiveness in the new Administrative Dispute Act as one of the fundamental principles of administrative court procedure. Normative solutions of the Administrative Dispute Act imply the conclusion that this law is the first step towards efficient administrative dispute or achieving rights to speedy trial for administrative matters. This creates normative presumptions for respecting convention rights to reaching decisions in administrative matters within a reasonable timeframe. Administrative court practice shows that administrative disputes in principle are carried out according to the principle of efficacy. This is supported by statistical data on the average duration of administrative disputes in the Republic of Croatia, which do not exceed a reasonable timeframe according to European Court of Human Rights’ standards. However, taking into account that the need to establish a balance between the demand for efficient court procedure and the demand for the right to fair trial in other aspects could be called into question in the case of exaggerated formalism in the interpretation of the principle of effectiveness. In every concrete case, it is necessary to use the process mechanisms of administrative dispute in a way that both demands are met.
U radu se razmatraju uloga i nadležnost prizivnog suca u hrvatskom upravnom sporu tako da se ukazuje na posebnosti drugostupanjskog upravnog spora pri čemu se otvaraju određena pitanja oko tumačenja ...pojma reformacijske presude, što je jedna od primarnih dužnosti prizivnog suca budući da se radi o nužnom preduvjetu za dopuštenost žalbe protiv presude.
Postojeća tzv. decentralizirana politika upravljanja pomorskim dobrom, koja bi podrazumijevala ponajprije mjere i aktivnosti usmjerene ka uspostavi i održanju učinkovitog sustava dodjele koncesijskih ...odobrenja, a posebno uzimajući u obzir geografske komparativne mogućnosti i ekonomske učinke, bitna je za učinkovit razvoj pravnog i gospodarskog sustava u Republici Hrvatskoj. Centralni dio te politike, uz dodjelu koncesija, predstavlja i politika davanja koncesijskih odobrenja na pomorskom dobru. Cilj ovoga rada je analizirati pozitivnu regulaciju davanja koncesijskih odobrenja na pomorskom dobru te potom istražiti neke u upravnosudskoj praksi sporne aspekte davanja tih odobrenja i dvojbe koje su iz nje proizašle uz kritički osvrt i prijedloge de lege ferenda. Stav je autora da pozitivno pravno uređenje dodjele koncesijskih odobrenja opterećuje podnormiranost i nedorečenost propisa, što je otežalo rad primjenjivačima propisa u javnopravnim tijelima i upravnoj grani sudovanja. Osim toga, u praksi javnopravnih tijela prisutan je pretjerani pravni formalizam u tumačenju pravnih normi u postupcima davanja koncesijskog odobrenja. Postoji i nekoliko bitnih segmenata u regulaciji koji zahtijevaju dodatnu analizu i praćenje te drugačije i potpunije uređivanje. To je pokazala i recentna upravnosudska praksa.
The existing so called decentralised policy of managing maritime demesne, firstly including measures and activities directed towards the establishment and maintenance of an effective system of allocating concessional permits and in particular taking into account geographical comparative possibilities and economic effects, is important for the effective development of legal and economic systems in the Republic of Croatia. The pivotal part of such policy, together with granting concessions, also represents the policy of granting concessional permits for maritime demesne. The aim of this paper is to analyse the positive regulation of allocating concessional permits for maritime demesne therewith investigating in administrative practice some disputable aspects of granting these permits and the arising concerns together with a critical analysis and suggestions de lege ferenda. The author is of the opinion that positive legal regulating of allocating concessional permits burdens the under-normed and undefined regulations. This made the work of the application of regulations more difficult in public bodies and the administrative branch of adjudication process. Additionally, in the practice of public bodies, an exaggerated legal formalism is present in the interpretation of legal norms in the procedures for granting concessional permits. Several important segments in regulating exist which require additional analysis and monitoring and different and fuller regulation. This was also shown in recent administrative court practice.
PDF