Ustav kao simbol i instrument Vorländer, Hans
Politička misao,
04/2002, Letnik:
38, Številka:
4
Conference Proceeding
Recenzirano
Odprti dostop
Autor razmatra razvoj i značenje modernog ustava. Po njemu, osim institucionalizacije političkog, moderni ustav utvrđuje cilj i svrhu političkog poretka. Najčešće su to valjanost ljudskih prava, ...načelo demokracije, pravne i socijalne države. Moderni ustav nastaje činom ustavotvorstva, a ima oblik pisane ustavne povelje koja ima prednost pred jednostavnim zakonom. U osnovi, moderni ustav konstituira političku zajednicu, ograničava političku vladavinu, a građanima ostavlja slobodu djelovanja u socijalnoj, ekonomskoj i političkoj sferi. Postoje dva različita razumijevanja ustava. Thomas Paine, Amerikanci i kontinentalni Europljani pristaše su racionalno-volunarističkog shvaćanja ustava. Ustav je ovdje rezultat racionalnog promišljanja i izraz volje sudionika u ustavotvornom procesu. U Engleskoj se, s druge strane, razvilo shvaćanje da su institucija, zakoni i običaji nastali organski, u povijesnom kontinuitetu. Autor relativizira razlike između ovih shvaćanja naglašavajući da je bit u tome da ustav treba stalnu suglasnost da bi bio valjan i nakon konstitucijske faze. U tom smislu razlikuje dvije funkcije ustava: instrumentalnu i simboličku. Prva se sastoji od upravljanja političkim procesom kroz pripravu pravila i ograničavanja političke moći. Druga je funkcija simbolička jer je ustav simbol dobrog i pravednog društva. Autor zaključuje da je za ustav presudno da građani prihvaćaju poredak koji se njime održava. Otud je njegova simbolička funkcija više stvar tijeka vremena nego samog čina ustavotvorstva.
Extended description:
<!--if gte mso 10>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
...mso-style-priority:99;
mso-style-qformat:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:11.0pt;
font-family:"Calibri","sans-serif";
mso-ascii-font-family:Calibri;
mso-ascii-theme-font:minor-latin;
mso-fareast-font-family:"Times New Roman";
mso-fareast-theme-font:minor-fareast;
mso-hansi-font-family:Calibri;
mso-hansi-theme-font:minor-latin;
mso-bidi-font-family:"Times New Roman";
mso-bidi-theme-font:minor-bidi;}
<!endif-->
Udeleženci Zbora za ustavo se zavzemajo za demokratično ustavno ureditev in soglašajo s temeljnimi demokratičnimi vrednotami.
Udeleženci Zbora za ustavo, člani Društva slovenskih pisateljev, Zveze socialistične mladine - ZSMS, Univerzitetne konferenco zveze mladine Ljubljana, Odbora za varstvo človekovih pravic, Kmečke zveza Slovenije, Socialdemokratske zveze in Slovenske demokratične zveze ter drugih organizacij:
dr. Mojca Drčar Murko, Tanja Starič v klopi, dr. Rastko Močnik, dr. Vojan Rus, dr. Boštjan M. Zupančič, dr. Jože Mencinger, dr. Jože Pučnik, France Tomšič, dr. Rajko Pirnat, dr. Ivan Urbančič, dr. Danilo Türk, govor dr. Dimitrij Rupel ("Mi pobudimo nastanek neke drugačne ustave, z drugačnim postopkom, z drugimi ljudmi"), govor France Tomšič ("Socialistična zveza mora že zdaj realnost spoznati in mora adekvatno en glas, torej eno mesto, če gremo po tem principu, dati nam toliko mest v komisiji, da bomo prišli do svoje veljave. To je ena možnost, ki bi bila seveda najboljša"), govor Mojmir Ocvirk ("bi predlagal, da se zbor odloči za neko ožjo skupino, ki bo naše ideje sporočila ustavni komisiji, dr. Tone Peršak ("Mislim, da bi bilo prav, da bi SDZ, SDZ in druge organizacijo preko SZDL zahtevale, da dobijo delegate v republiški ustavni komisiji"), Jože Školč, dr. Peter Jambrek, dr. Ciril Ribičič, dr. Drago Klemenčič.
Information:
Ljubljana: the participants of the Zbor za ustavo (Assembly for Constitution) push forward the claim for a democratic constitutional order and agree on basic democratic principles.
Original language summary:
Ljubljana: udeleženci Zbora za ustavo se zavzemajo za demokratično ustavno ureditev in soglašajo s temeljnimi demokratičnimi vrednotami.
Autorice se u svom radu osvrću na vrlo aktualnu tematiku ustavnih izmjena u pogledu uvođenja nezastarijevanja za kaznena djela počinjena u pretvorbi i privatizaciji u Republici Hrvatskoj. Uz ...predstavljanje problemske osnovice s tekstom prijedloga Kluba zastupnika te Vlade, ključni dio rada posvećen je analizi argumentacije predlagača uz ocjenu dopuštenosti izmjene sa stajališta osnovnih pravnih načela. Posebno je proučeno pitanje usklađenosti izmjene s načelom zakonitosti, odnosno zabranom retroaktivnosti, kao i zahtjeva lex certa te jednakosti svih pred zakonom. Svojim opservacijama autorice pridodaju komparativno-pravna gledišta kroz analizu inozemnih tekstova zakona i ustava, kao i njihove sudske prakse. Na temelju sudske prakse Europskog suda za ljudska prava izvode zaključke o mogućem negativnom stavu Suda u pogledu retroaktivne primjene novog pravnog pravila na slučajeve u kojima je već nastupila zastara. Radu dodaju i analizu pitanja praktičnih implikacija predložene izmjene. Uz doktrinarni dio, rad sadrži i empirijsko istraživanje na reprezentativnom uzorku od 1500 studenata prava, za koje se ustanovilo da većinom podržavaju predloženu izmjenu.
Charles Austin Beard jedan je od najutjecajnijih američkih konstitucionalista prve polovice 20. stoljeća. Objavio je velik broj radova iz područja povijesnih, pravnih i političkih znanosti. Njegovi ...najpoznatiji tekstovi uključuju među ostalim i radikalne poglede na djelovanje “očeva utemeljitelja” SAD-a, za koje je vjerovao da su tijekom stvaranja najznačajnijeg modernog pisanog Ustava prije bili motivirani svojim ekonomskim, a tek poslije toga političko-filozofskim principima. Zato je Beardova knjiga An Economic Interpretation of the Constitution (1913.) neposredno nakon objave postala predmetom brojnih rasprava i osporavanja. U tekstu se rekapituliraju temeljna pitanja Beardove interpretacije ustavotvorne konvencije i Ustava SAD-a te aktualiziraju veze koje konstitucionalizam ima ne samo s ustavnim idejama jednakosti i slobode nego i s ekonomijom.
Prava i slobode nacionalnih manjina i njihovih pripadnika kao sastavni dio ljudskih prava i temeljnih sloboda jedan su od najizazovnijih segmenata društvenih odnosa za pravno uređivanje, teorijsko ...osmišljavanje i sistematiziranje te za zaštitu i njihovo ostvarivanje u društvenoj i državnoj zajednici. Unatoč svem svojem značaju o njima postoji na svim ovim razinama popriličnog nesuglasja, ili, još točnije rečeno, znatan broj pitanja oko kojih se vode rasprave i traže ujednačena, općeprihvatljiva rješenja kako na teorijskom tako i na normativno-pravnom (zakonodavnom) planu. Za ilustraciju dostatno je naznačiti da u svijetu ne postoji suglasnost čak ni oko definicije pojma nacionalne manjine, kao ni oko toga pripadaju li prava i slobode nacionalnih manjina samo njihovim članovima pojedincima ili/i nacionalnoj manjini kao kolektivitetu. Unatoč tome, prije svega zbog njihova značaja i uloge u uspostavljanju stabilnosti i sigurnosti u društvu te kao faktoru povezivanja naroda i država, širenje između njih i unutar njih dijaloga, razumijevanja tolerancije i stalnog jačanja instrumenata za rješavanje svih društvenih (pa i međudržavnih) napetosti, uključivo i otvorenih sukoba na demokratskim osnovama, primjenom načela i vrednota, pravednosti, sloboda, jednakosti i ravnopravnosti uz poštovanje i zaštitu njihovih prava i sloboda kao ljudskih prava i temeljnih sloboda na najboljim iskustvima države, vladavine prava, poštovanje i primjena ustava, ona su predmet pravnog uređenja nadnacionalnog i nacionalnog prava. Dakako, u okvirima nacionalnog normama ustavnog prava za uređenje njihova ustavnopravnog okvira, ako sam ustavnopravni poredak kao svoj dio unutrašnjeg prava to nije preuzeo iz nadnacionalnog prava (kao što je to u Hrvatskoj), a zakonskog za uređivanje i razradu sadržaja ostvarivanja i zaštite prava i slobode nacionalnih manjina i njihovih pripadnika.
Republika Hrvatska je početkom ovog stoljeća (od 2000. do 2002. g.) prije svega na temelju svoga Ustava, Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina, okončala i zaokružila dugogodišnji (od početka svoga osamostaljenja i samostalnosti) rad na pravnom uređenju ovih pitanja. Za pravnu regulaciju prava i sloboda nacionalnih manjina i njihovih pripadnika zbog obuhvata i sadržaja Republika Hrvatska je od mnogih članica EU-a, i ne samo njih, dobila otvorena priznanja da je to učinila na najvišoj razini u Europi, pa dakle i u svijetu, uz podstrek i potporu za njihovo ostvarivanje i zaštitu u realnom društvenom životu. Tim više, što su i ova pitanja bila jedna od točaka napetosti, pa i izgovora, za pobunu srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj i opravdanje za provođenje velikosrpskih aspiracija prema Republici Hrvatskoj, pa i primjenom oružane agresije.
Uz ostalo i ta pitanja su uzrokom osjetljivosti svake ozbiljnije intervencije u pravno uređivanje i zaštitu prava i sloboda nacionalnih manjina i njihovih pripadnika, a osobito onih koja zadiru u promjenu ustavno-pravnog pristupa ovim pitanjima te na temelju ustavnog uređenja uspostavljene konstitucionalizacije države i društvene zajednice s jedne strane, a s druge uspostavljenog hijerarhijskog sustava hrvatskog ustavnopravnog poretka.
Šesti “Prijedlog promjene Ustava Republike Hrvatske“, upravo to čini i k tome smjera. On mijenjajući ustavno-pravnu prirodu pravnih propisa (ustavnog zakona i zakona) kojim se uređuju prava i slobode nacionalnih manjina i njihovih pripadnika izdižući ih iz ranga organskih zakona na razinu ustavnih normi i ustavnopravnih akata ne samo što mijenja hijerarhijsku strukturu hrvatskog ustavno-pravnog poretka, nego istodobno stvara (ako se prihvati i donese) ustavnu osnovu kojom se prihvaća građansko načelo kao konstitueus hrvatskog društva mijenja u etničko načelo, stvaranjem ustavnopravne osnove za uspostavu drukčijih odnosa između etničke većine i etničkih manjine prema načelu podjele “mi i vi“ itd.
O tim pitanjima raspravlja se u ovom radu na temelju kritičke analize predloženih (šestih promjena) Ustava Republike Hrvatske. Ukazuje se na probleme i posljedice koje bi usvajanjem predloženih promjena glede uređivanja prava i sloboda nacionalnih manjina mogle proizaći. U konačnici dolazi se do stajališta da bi ove promjene Ustava bile retrogradne u odnosu na njegova važeća rješenja s jedne, a s druge strane da bi za ustavno-pravni poredak i realni život bile štetne i s neprihvatljivim posljedicama.
Nastojanje međunarodne zajednice da pitanje međunarodne vladavine prava postavi u sami fokus interesa međunarodnog i nacionalnog prava imalo je za posljedicu intenziviranje migracije ustavnih ideja, ...ustavne posudbe, ustavnog bricolagea, trendova koji na poseban način osvjetljavaju suvremenu poziciju nacionalnog ustavotvorca i znanosti komparativnog ustavnog prava. U ovome tekstu ukazuje se na opće karakteristike toga stanja kao i reflekse toga globalnog trenda u Republici Hrvatskoj. Temeljno je pitanje: utječu li procesi “migracije ustavnih ideja”, “ustavne posudbe” odnosno “ustavnog bricolagea” na ulogu koju ustavi i konstitucionalizam u nacionalnim okvirima imaju u stvaranju “plodotvorne međuigre između jačanja identiteta i očuvanja različitosti”?
Promjenom Ustava Republike Hrvatske iz 2010. u ustavni
je tekst izrijekom uvršteno jamstvo prava na pristup infor-
macijama u posjedu tijela javne vlasti. Tim povodom analiziraju se osnovne teorijske ...postavke o regulaciji prava na
pristup informacijama, obrazloženje Prijedloga promjene
Ustava, novosti do kojih je doš
lo u normiranju pretpostavki
za ograničenje navedenog prava, odnos s ustavnim pravom
na sigurnost i tajnost osobnih podataka te poziciju spram
ostalih ustavnih prava i sloboda, kao i utjecaj novih ustav-
nih odredbi na važeće zakonodavstvo na području informacijskoga upravnog prava.
Izričito ustavno normiranje bitno je izmijenilo »regulacijsku
perspektivu« na području prava na pristup informacijama
javnog sektora. Do donošenja Promjene Ustava, sadržaj
tog prava bio je ograničen na ono što je izrijekom normira-
no u (međusobno često neusklađenim) zakonima. Novim
stavkom 4. u članku 38. Ustava pravo na pristup informacijama javnog sektora (osim pristupa osobnim podacima)
postavljeno je kao opće pravilo, koje zakonom može biti
samo ograničeno, uz Ustavom propisane pretpostavke.
Kontrola ustavnosti i zakonitosti osnovna je djelatnost ustavnih sudova, sve ostale njihove nadležnosti su izvedene. Poštovanje ustava znači uklanjanje svih pravnih akata koji su suprotni ustavnim ...normama. Analiziraju se oblici povreda Ustava s primjerima iz prakse Ustavnog suda Republike Makedonije, rješenja toga pitanja u Ustavu Republike Makedonije, nedostaci koji se pritom javljaju te načini na
koje Ustavni sud reagira na te povrede. Neodređenost i nepreciznost ustavne norme može stvoriti prazninu i prostor za različita pravna tumačenja Ustavnog suda. Zato je nužno revidirati određene ustavne norme da bi se pridonijelo stvaranju koherentnijeg pravnog poretka i omogućilo unificiranje stajališta Suda. Izmjene Ustava prvenstveno bi
trebale jasnije definirati što jest, a što nije opći akt te koji akt može, a koji ne može biti predmetom ocjene ustavnosti i zakonitosti.
