Cilj je ovog rada prije svega razmotriti neke osnovne pojmove i njihova značenja, vezane uz suvremene društvene interakcije, polazeći od klasičnih socioloških pojmova društveni odnos i društvena ...interakcija te sagledati što se mijenja, a što je isto u doba umrežavanja i »preseljenja« u virtualni prostor. Drugim riječima, želimo preispitati formu i sadržaj istih u dobu bez nužnosti dimenzije prostora u nekom odnosu, pri čemu nastaju nove forme i pojmovi kao što su mreža, umreženost, virtualnost i sl. U prvom poglavlju prikazat će se značenje pojmova društveni odnos i društvena interakcija koji podrazumijevaju one dru- štvene odnose u kojima su prisutni kontakt/susret ili komunikacija te koji nas vode prema pojmu društvena interakcija u istom prostoru i istom vremenu. Tema drugog poglavlja je društvena interakcija u istom vremenu bez prostora, kada pojavom informacijske tehnologije pojedinci i društva ulaze u cyber prostor nove virtualne stvarnosti. To nas pak dovodi do razvoja različitih oblika interakcija na društvenim mrežama, što je tema trećeg poglavlja. U četvrtom poglavlju razmatraju se neki rizici i neke pozitivne mogućnosti virtualnih interakcija u odnosu na realne.
The aim of this paper is primarily to consider some basic concepts and their meanings related to contemporary social interactions, starting from the classical sociological concepts of social relationship and social interaction, and to see what is changing and what remains the same in the age of networking and “moving” to virtual space. In other words, we want to re-examine their form and content in an age without the necessity of the spatial dimension for a relationship, in which new forms and concepts occur, such as network, networking, virtuality, etc. The first chapter will show the meaning of social relations and social interaction, which imply those social relations in which contact/encounter or communication is present and which leads us to the concept of social interaction in the same space and at the same time. The topic of the second chapter is social interaction at the same time without space, when, with the application of information technology, individuals and societies enter the cyberspace of a new virtual reality. This leads us to the development of various forms of interaction on social networks, which is the topic of the third chapter. The fourth chapter discusses some of the risks and positive possibilities of virtual interactions over real ones.
Jedan od izazova s kojim se suočava kršćanska teologija, osobito iz svoje etičke perspektive, zasigurno je proces dekonstrukcije pojmova. Među takvim pojmovima spomenimo pojam kulture koja nije više ...shvaćena u svojoj izvornosti kao briga za stvorenje – uključujući i čovjeka. Rađa se tehnokratska kultura u kojoj čovjek prestaje biti subjekt tehnologije, a tehnologija prestaje biti moć u službi čovjeka, već postaje ključni činitelj antropološke i društvene preobrazbe. Razni znanstveno-kulturni pokreti preuzimaju glavnu ulogu i voditelji su procesa metamorfoze – kulturne i antropološke. Daleko od toga da treba suprotstaviti te dvije instancije – teologiju i tehnologiju, valja ići putem dijaloga i otkrivati na koji se način danas stvaranje nastavlja i u tehnološkoj kulturi te na koji način teologija može dati svoj doprinos tehnološkom razvoju kao novom obliku očitovanja kulture.
One of the challenges that Christian theology is faced with, especially from its ethical perspective, is certainly the process of deconstructing concepts. Among such concepts, let us mention the concept of culture that is no longer understood in its original meaning as care for the creature – including man. A technocratic culture is born in which man ceases to be a subject of technology, and technology ceases to be a power in the service of man but becomes a key factor in anthropological and social transformation. Various scientific and cultural movements take the leading role and lead the process of cultural and anthropological metamorphosis. Far from it that we should oppose these two instances – theology and technology, we are called to establish and promote dialogue and to discover how creation continues today in technological culture, and how theology can contribute to technological development as a new form of cultural expression.
Avtorica proučuje povezave med značilnostmi postmoderne, virtualnostjo novih tehnologij in kulturnim turizmom. Najprej opredeli kulturni turizem ter predstavi njegove sestavine in področja. Obravnava ...tudi izobraževanje odraslih, tako kulturnih turistov kot prebivalcev v kraju, zlasti izobraževanje za razvoj kulturnega turizma, ki je v postmoderni pomembno gibalo gospodarskega in družbenega razvoja.
Pojam virtualno je pojavom COVID-19 pandemije 2020., postao jedan od najkorištenijih u medijskom prostoru i u govoru svakodnevice. Sve je više i istraživanja o novoj stvarnosti, čiji rezultati se tek ...očekuju. Međutim, nedovoljno je poznato u domaćoj znanstvenoj periodici da koncept virtualne stvarnosti koju omogućava informacijska tehnologija, postoji u sociološkoj literaturi od devedesetih godina, kada ga u teoriju umreženog društva uvodi Castells. Stoga je glavni cilj rada prikazati i razmotriti neke osnovne pojmove kao npr. virtualna stvarnost, stvarna virtualnost, virtualne zajednice, virtualna društvenost i umreženi individualizam. Kratko ćemo se osvrnuti i na zaboravljeni klasični pojam zajednice kao temeljne forme društvenosti definirane od sociologa F. Tönniesa, koji ponovo ulazi u fokus znanstvenog interesa, bez jasne a u sociologiji poznate klasične definicije. Polazeći od tog okvira, u radu se propituje ključno pitanje, jesu li te nove virtualne zajednice uistinu zajednice u klasičnom smislu značenja pojma, ili je riječ o nekom obliku umreženog individualizma.
This article reverses the traditional notion of media (television, radio or news papers) as a unidirectional agent of communication from producer to receiver to a more appropriate paradigm in which ...information is not embedded with hierarchy. The new media perspective and the appropriation of technology (Internet) have changed the nature of information dissemination. One cannot discuss authenticity or credibility in terms of ”telling the truth or lying”. On the contrary, users today can verify information by contrasting traditional media, or by autonomous investigation on the Internet. In this manner, the obtained information is rendered semantically ambiguous. With an approach akin to cultural studies, the authority of the speakers becomes important (unlike today in mainstream television media where a speaker is hidden behind his or her program). New media provides a unique perspective in which the user is always the arbiter of informational usefulness. The crisis that is manifested in traditional media by the lack of subjectivity of the reporter becomes diametrically opposite on the Internet. The all-knowing subject vanishes and gives place to an inter-subjective exchange which deletes hierarchy and the ontology of the ”truth”. A mirror perspective becomes the dominant order, by which one becomes inter-subjective par excellence. Within the present and future of new media, credibility will not be reserved for the ideological mass producers of information, but rather the credibility of the users. By becoming media, users begin to bear the burden of subjective analysis and multivocality.
Novi mediji svojim značajkama u današnjoj (virtualnoj) kulturi, pružaju dvije mogućnosti u komuniciranju tradicionalnih poruka. To su virtualni identitet (virtualnost) ili simulacija. Analizom ...literature prepoznaju se pojmovi “digitalnost“, „multimedijalnost“, „interaktivnost“ i „hipermedijalnost“, kao dominantne značajke koje računalno posredovane medije čine različitima od ostalih elektronskih medija i time zaslužuju odrednicu 'novi mediji' na prijelazu iz dvadesetog u dvadesetprvo stoljeće. U članku se određuju značajke virtualnosti s ciljem da se pokaže kako bi trebao izgledati medij virtualnog muzeja. Autor koristi formalnu analizu sadržaja na uzorku od petnaest virtualnih zavičajnih muzeja za otkrivanje koji od njih komuniciraju virtualni identitet, a koji to samo simuliraju. Nakon obrade materijala na internetu uočeno je da određeni broj muzeja ne zadovoljava uvjete da bi se nazivali virtualnim, već su na razini elektroničkih brošura i digitalnih muzeja.
Tjelesnost i virtualnost Milivojević, Tatjana; Cvetkovska-Ocokoljić, Violeta; Jovanović, Dragana
In medias res,
09/2013, Letnik:
2, Številka:
3
Paper
Odprti dostop
Moje tijelo je osnova i točka susretanja svega postojećeg za mene. Međudjelovanje i objedinjenost osjetilnih sustava u jedinstvenoj, konkretnoj svijesti o svom jastvu i o svijetu, tvore cjelovito ...iskustvo, koje svoj sublimirani izraz nalazi u umjetnosti. Analogije, metafore, simboli, značenja i spoznaja izranjaju iz neurofizioloških sustava svih osjetila. Međutim, medijska virtualna stvarnost, isključivo je audiovizualna, s dominacijom vizualnog. Ostala eksteroreceptivna osjetila (dodir, miris i okus), kao i interoreceptivna (visceralna) i proprioreceptivna osjetila (informacije iz mišića, osjećaj tijela kao „uzemljenosti“ u svijetu) ostaju nestimulirana i nezaposlena. Budući da je oblikovanje bogatstvo i tanano diferenciranje iskustva, stoga razvoj i realizacija kreativnih potencijala, niču iz raznovrsnosti i integriranosti opažajno-osjetilne osnove, pokušat ćemo dokučiti moguće posljedice redukcije osjetilnog iskustva na samo dva dominantna osjetila: vid i sluh.
Sustav dinamičkog modeliranja, to jest sustavna dinamika, u razvijenim zemljama Zapada susreće se u simulaciji
najsloženijih sustava prije 35 godina. Na Pomorskom fakultetu u Splitu prvi diplomski ...radovi modela pomorskih sustava i
procesa pojavili su se prije dvadeset i pet godina pod mentorstvom prof. dr. sc. Ante Munitića, što znači da su do danas
stečena dragocjena iskustva. Studenti su izradili više od stotine kontinuiranih simulacijskih modela iz pomorskih znanosti, i
na njima su simulirali različite scenarije. Tema dinamika procesa učenja uz pomoć kibernetičkih sustava jedna je od glavnih
niti koje povezuju uzročno-posljedične veze – krugove povratnog djelovanja i ponašanje kibernetskih sustava upravljanja.
Temelj ovom radu je iskustvo stečeno u radu sa studentima, pa je opravdano pretpostaviti da bi se metodologija sustavne
dinamike mogla primijeniti u visokoškolskom i u srednjoškolskom obrazovanju.
Proučavanje kibernetičkih sustava zbog njihove složenosti zahtijeva nove metode i alate. Jedna od novih učinkovitih
metodologija je metodologija sustavne dinamike. Znanje učenika i studenta će se simuliranjem pomorskih sustava i procesa
povećati u usporedbi s dosadašnjim tradicionalnim metodama učenja.
Nasilje u medijima nije samo preslika nasilja prisutnog u životu pojedinaca ili društva jer treba uvijek imati u vidu da medijska posredovanje nasilja koje se prezentim dobiva nove funkcije i novo ...značenje. Govor o utjecaju nasilja u medijima pretpostavlja razumijevanje funkcioniranja i specifičnosti samoga medija, značenja koje taj medij ima za pojedinca i širi društveni ambijent te, na osobit način, poznavanje dinamike koja se razvija prigodom konzumiranja medija. Jedno je od važnih obilježja videoigara njihova interaktivnost. Onaj tko igra videoigre, nije samo pasivni promatrač onoga što se pred njim na ekranu odvija već aktivno „sudjeluje", značajno utječući na tijek i ishod igre. Virtualni svijet videoigara kao svojevrstan novi ambijent nudi nova iskustva i još je uvijek nedovoljno istražena područje te kao takvo ostaje izazov daljnjim istraživanjima. Kakvi su utjecaji ili posljedice nasilnih videoigara na svakodnevni život uvelike ovisi o složenim procesima dinamike prenošenja između virtualnog i stvarnog svijeta.
Izravni interes ove studije tiče se uvriježene opozicije između virtualnosti i materijalnosti kao razlikovno označenih pojmova u jeziku. Raspravlja se o virtualnosti odnosno materijalnosti jezičnoga ...medija i njegove podatnosti daljnjim remedijacijskim preobrazbama, o oblicima i modusima tekstualizacije virtualnog i materijalnog, a u tome kontekstu – oprimjerenu kroz različite vidove jezične uporabe (od njezinih svakodnevnogovornih do literarnih vidova) – i o suodnosima virtualnog i materijalnog u kontekstu čovjekova spoznajnog funkcioniranja. Pritom se propituju modusi i razine združivanja i/ili razdruživanja subjekta, objekta i medija, da bi se uputilo na fenomene predmedijacije (tijelo), medijacije (jezik) i remedijacije (unos drugih medija u inicijalno odabrani medij) koji se u svojoj ilustriranoj raznolikosti svode na uvijek iste sastavnice – materijalne i virtualne – povezane sa samim činom spoznavanja, razvidne i u proizvodima ljudske spoznaje.
PDF
