Postmoderno stanje društva, između ostalog, karakterizira razvoj nove interdisciplinarne znanosti - kibernetike. Kibernetika se, kao znanost o upravljanju i komunikaciji u živom i strojnom, razvija ...tijekom tri razdoblja. Prvo razdoblje, ili tzv. "kibernetika prvog reda" traje od 1943. do 1960. godine, a glavna tema tog razdoblja je homeostaza. Drugo razdoblje ("kibernetika drugog reda"), koje tematizira refleksivnost, traje do početka osamdesetih godina kada počinje treće razdoblje razvoja kibernetike. Glavna tema trećeg razdoblja je virtualnost. Rad analizira matematičko-kibernetičke pretpostavke koncepta virtualnosti s posebnim težištem na matematičku teoriju informacije. Unutar te teorije informacija se određuje kao funkcija vjerojatnosti bez dimenzija, nematerijalna i bez nužne povezanosti s odre|enim smislom/značenjem. Razvojem računalne tehnologije, te spajanjem matematičke teorije informacije s kibernetičkim zamislima o ljudskom biću kao informacijskom obrascu otvaraju se mogućnosti razvoja virtualnih svjetova i obitavanja ljudskih bića u tim svjetovima. S tim u vezi rad analizira virtualnu stvarnost i kibernetički prostor kao nove društvene i religijske prostore. Osnovna hipoteza rada je da koncepcije virtualnih svjetova narušavaju temeljna uporišta ljudskog identiteta (ljudsko tijelo i svijest), te otvaraju mogućnosti razvoja bestjelesnih oblika inteligentnog života. Nadalje, kibernetičko određivanje ljudskog organizma kao nestalnog oblika i mreže djelatnosti koja se, pomoću povratne sprege i obrade informacija, stalno reformira, s jedne strane vodi prihvaćanju višestrukosti ljudskog identiteta, a s druge, ukidanju granica između ljudskog i neljudskog, odnosno tehnološkog.
