Visoko obrazovanje u Republici Hrvatskoj djelatnost je od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku i kao takvo uživa i posebnu zaštitu kroz institut akademske samouprave i autonomije sveučilišta. ...Autonomija sveučilišta propisana je Ustavom Republike Hrvatske tako da se Ustavom jamči autonomija sveučilišta te da sveučilište samo odlučuje o svom ustroju i djelovanju, u skladu sa zakonom. Visoko obrazovanje u Republici Hrvatskoj prije svega je organizirano i ustrojeno kao javna služba što ga karakterizira kao djelatnost, službu od važnosti za društvenu zajednicu odnosno za Republiku Hrvatsku, za njezin znanstveni, kulturni, ekonomski i svekoliki razvitak. Visoko obrazovanje ima obilježje djelatnosti od javnog interesa i u skladu s tim načelima obavlja se kao javna služba, čime je visoko obrazovanje podvrgnuto posebnim propisima javnog prava, te je kao takvo podvrgnuto zakonodavnom okviru kojim se uređuje pojam ustanove.
Higher education in the Republic of Croatia is an activity of special interest to the Republic of Croatia and as such enjoys special protection through the institute of academic self-government and university autonomy. The autonomy of the university is prescribed by the Constitution of the Republic of Croatia, so that the Constitution guarantees the autonomy of the university and that the university alone decides on its organization and activities, in accordance with the law. Higher education in the Republic of Croatia is primarily organized and organized as a public service, which characterizes it as an activity, a service, of importance for the social community, that is, for the Republic of Croatia, for its scientific, cultural, economic and all-round development. Higher education has the characteristics of an activity of public interest and, in accordance with these principles, it is performed as a public service, whereby higher education is subject to special regulations of public law, and as such is subject to the legislative framework that regulates the term institution.
Epistemička uvjerenja su uvjerenja o prirodi znanja i načinima stjecanja znanja te su važan prediktor kako procesa, tako i ishoda učenja. Cilj je ovoga istraživanja bio utvrditi u kolikoj su mjeri ...epistemička uvjerenja povezana s ciljevima postignuća i pristupima učenju matematike te utvrditi imaju li ciljevi postignuća medijatorsku ulogu u povezanosti epistemičkih uvjerenja s pristupima studenata učenju u kontekstu učenja matematike na visokoškolskoj razini. Istraživana su dva aspekta epistemičkih uvjerenja – neadaptivno uvjerenje o jednostavnosti znanja i adaptivno uvjerenje o evaluaciji znanja. Dimenzija jednostavnosti znanja odnosi se na koncepciju znanja kao kontinuuma koji nastaje akumulacijom činjenica, za razliku od poimanja znanja kao visoko povezanih i međuzavisnih koncepata, dok se evaluacija znanja odnosi na uvjerenja o tome kako se mogu provjeriti različite informacije, uključujući i korištenje dokaza. U istraživanju su sudjelovala 333 studenta prve godine elektrotehnike i računarstva koji su ispunjavali upitnik koji se odnosio na kolegij iz matematike i koji je obuhvaćao mjere epistemičkih uvjerenja, ciljeva postignuća te pristupa studenata učenju. Rezultati istraživanja ukazuju na to da su uvjerenja o jednostavnosti znanja negativno, a uvjerenja o evaluaciji znanja pozitivno povezana s učinkovitim motivacijskim i kognitivnim procesima pri učenju. Pritom, u skladu s hijerarhijskim modelom ciljeva postignuća, ciljevi postignuća predstavljaju značajne medijatore odnosa epistemičkih uvjerenja i pristupa studenata učenju matematike. Na temelju dobivenih rezultata možemo zaključiti da je tijekom nastave važno poticati adaptivna epistemička uvjerenja ukazivanjem na vrijednost poznavanja teorije te poticanjem integracije i praktične primjene stečenih znanja.
Rastući trend korištenja alata umjetne inteligencije u obrazovanju, poput jezičnih modela za generiranje prirodnog teksta, donosi brojne nove mogućnosti i izazove za obrazovne institucije. Uz ...potencijal za personalizirano učenje, poboljšanje administrativnih procesa i napredak istraživanja, primjena umjetne inteligencije u obrazovanju otvara vrata inovativnim metodama poučavanja i pruža nove perspektive za razvoj obrazovnih sustava. U kontekstu brzog razvoja tehnologije i sve veće integracije umjetne inteligencije u svakodnevni život, važno je razumjeti kako se ove promjene odražavaju na obrazovnom sektoru. Posebno se to odnosi na korištenje ChatGPT alata umjetne inteligencije u procesu učenja i poučavanja. Cilj ovog rada je istražiti razinu korištenja ChatGPT alata umjetne inteligencije kod studenata i nastavnika na Veleučilištu u Šibeniku. Rad predstavlja rezultate dvaju anketnih upitnika. Prvi upitnik bio je namijenjen studentima, dok je drugi bio usmjeren prema nastavnicima. Rezultati su otkrili da većina studenata na Veleučilištu u Šibeniku poznaje i koristi ChatGPT alat te ocjenjuje dobivene odgovore kao vrlo korisne, ali postoje različiti stavovi o povjerenju u te odgovore. S druge strane, nastavnici su upoznati s ChatGPT alatom, koriste ga u različite svrhe, ali postoji raznolikost u njihovim stavovima o povjerenju u odgovore ovog alata. Važno je napomenuti da većina nastavnika ne potiče studente na korištenje ChatGPT alata i nije ih poučavala o njegovoj upotrebi.
The growing trend of using artificial intelligence tools in education, such as language models for generating natural text, brings numerous new possibilities and challenges for educational institutions. With the potential for personalized learning, improved administrative processes, and advancements in research, the application of artificial intelligence in education opens doors to innovative teaching methods and provides new perspectives for the development of educational systems. In the context of rapid technology development and increasing integration of artificial intelligence into everyday life, it is important to understand how these changes are reflected in the educational sector. This particularly pertains to the use of the ChatGPT artificial intelligence tool in the learning and teaching process. The aim of this paper is to explore the level of usage of the ChatGPT artificial intelligence tool among students and teachers at the Šibenik University of Applied Sciences. The paper presents the results of two survey questionnaires. The first questionnaire was intended for students, while the second one was directed towards academic teachers. The results revealed that the majority of students at the Šibenik University of Applied Sciences are familiar with and use ChatGPT, and they rate the received responses as highly useful, but there are different opinions regarding trust in those responses. On the other hand, academic teachers are acquainted with ChatGPT, use it for various purposes, but there is diversity in their attitudes towards trusting ChatGPT's responses. It is important to note that the majority of academic teachers do not encourage students to use ChatGPT and have not taught them about its usage.
Rad ispituje utjecaj outputa sustava visokog obrazovanja i različitih obilježja radnog okruženja na pojavnost nezadovoljstva među zaposlenicima na hrvatskom tržištu rada. Znanstveni se doprinos ...ogleda u dosad neistraženim efektima strukturnih promjena sustava visokog obrazovanja poput Bolonjskog procesa na pojavnost nezadovoljstva na radu te u upotrebi mjere nezadovoljstva oslobođene subjektivnosti – namjere promjene posla zaposlene osobe. U analizi koriste se podaci 91 045 na puno vrijeme zaposlenih osoba, prikupljeni za razdoblje od 2009. do 2019., a korištene metode uključuju logističku i probabilističku regresiju. Rezultati pokazuju da je procijenjena vjerojatnost nastupanja nezadovoljstva na radu viša za visokoobrazovane zaposlenike koji su visoko obrazovanje stekli u okviru Bolonjskog procesa u odnosu na one koji su visoko obrazovanje stekli prije uvođenja Bolonjskog procesa te za zaposlenike između 35 i 55 godina starosti. Višu vjerojatnost nastupanja nezadovoljstva na radu također pokazuju svi zaposleni koji sudjeluju u različitim programima usavršavanja, bez obzira na stečenu razinu obrazovanja, dok se rast produktivnosti još jednom pokazuje važnim prediktorom smanjene vjerojatnosti nastupanja nezadovoljstva.
Posjedovanje određenih vještina neophodno je za obavljanje računovodstvenih poslova. Međutim, percepcija važnosti tih vještina može se razlikovati između poslodavaca, računovođa i studenata kao ...potencijalnih budućih računovođa. Na tragu istraživanja usklađenosti vještina koje se stječu visokim obrazovanjem, onih traženih od strane poslodavaca te onih koje same računovođe smatraju važnim, ova studija ispituje koje su to nužne, a koje opcionalne vještine za zanimanje rukovoditelja/ice računovodstva. Promatrane vještine proučavaju se iz perspektive poslodavaca, računovođa i studenata završne godine ekonomskih fakulteta u Hrvatskoj kako bi se utvrdilo postoji li značajno odstupanje u percepciji važnosti promatranih vještina između triju skupina ispitanika. Rezultati istraživanja ukazuju da su najvažnije vještine planiranje, organiziranje i nadziranje vlastitog rada te vođenje poslovnih knjiga i sastavljanje financijskih izvještaja, uz podršku računovodstvenog programa, dok je vještina prezentiranja ključnih računovodstvenih informacija ocijenjena kao najmanje važna. Nadalje, rezultati istraživanja potvrđuju postojanje jaza očekivanja pri promatranim vještinama između poslodavaca, računovođa i studenata, ali i neočekivanu usklađenost procjena među poslodavcima i računovođama.
Cilj ovoga kvantitativnog anketnog istraživanja bio je utvrditi doživljaj i iskustva rodne diskriminacije na Sveučilištu u Zagrebu iz perspektive studenata/ica te doprinos sociodemografskih obilježja ...i obilježja studiranja u objašnjavanju iskustva, svjedočenja i percepcije rodne diskriminacije. Kao polazište korištene su teorije kongruentnosti uloga i teorija grupne osviještenosti. U istraživanju koje je provedeno 2020. godine sudjelovalo je 274 studenata/ica sa Sveučilišta u Zagrebu. Rezultati su analizirani regresijskom analizom (jednostavna i hijerarhijska regresijska analiza s dodatnom provjerom moderatorskog učinka svjedočenja rodnoj diskriminaciji na odnos između iskustva i percepcije rodne diskriminacije). Rezultati su pokazali da iskustvo rodne diskriminacije postoji na onim studijima gdje je nominalno izjednačen broj studenata i studentica, no postoje određeni džepovi diskriminacije poput biomedicinskih studija i integriranih studija gdje se češće osobno doživljava rodna diskriminacija i svjedoči diskriminaciji drugih. U percepciji i svjedočenju rodne diskriminacije ključan je čimbenik osobno iskustvo koje pomaže izgradnji grupne osviještenosti. Rodni stereotipi najčešći su oblik rodne diskriminacije. Kad govorimo o sadržaju stereotipa, češće se uočavaju rodni stereotipi deskriptivnog karaktera usmjerenog na oba spola, ali i preskriptivni stereotipi koji su usmjereni protiv žena na pozicijama moći. Stoga možemo zaključiti kako je akademsko okruženje iz perspektive studenata i studentica još uvijek obilježeno „staklenim stropom“, i to neovisno o dominantnoj zastupljenosti studentica na sveučilištu. No, iskustvo diskriminacije nije isključivo žensko pitanje te su svakako potrebna dodatna istraživanja kako bi se istražile dimenzije diskriminacije studenata. Rezultati upućuju na potrebu snažnije zastupljenosti teme rodne ravnopravnosti u akademskoj zajednici uz uspostavljanje institucionalne podrške u suzbijanju diskriminacije.
Cilj je rada analiza imena poljskih sveučilišta, instituta Poljske akademije znanosti,
središnjih institucija znanstvenoga sustava, i imena programa potpore Nacionalnoga
centra znanosti (Narodowe ...Centrum Nauki, NCN), koji čine krematonimiju
poljske znanosti. Utvrđen je imenski status tih imena, istaknuti su najvažniji
pojmovi teorije politike imenovanja te navedena formalna i pragmatična dimenzija
te politike, kao i njezin mogući sofisticirani ili implicitni karakter. U radu
se govori i o pravnoj osnovi za imenovanje poljskih sveučilišta i visokih učilišta,
a predložena je i klasifikacija modela imenovanja. Raspravlja se o pravnoj osnovi
za imenovanje instituta Poljske akademije znanosti i strukture njihovih imena.
Imena programa potpore NCN-a predstavljena su kao tipični slijed imenovanja.
Pogled unazad Sadžakov, Slobodan; Antolović, Michael
Metodički ogledi,
02/2023, Letnik:
29, Številka:
2
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
U radu se analizira provođenje »bolonjske reforme« visokog obrazovanja u Republici Srbiji tijekom prethodnih petnaest godina. Naglašavajući neoliberalizam kao ideološku osnovu reforme, autori su ...podvrgli kritičkoj raščlambi njezine normativne ciljeve i postignuća. Autori zaključuju da restrukturiranje sveučilišta na tržišnim načelima i njihovo pretvaranje u profitne organizacije vodi postepenom urušavanju osnovne funkcije modernog sveučilišta, oličene u traganju za istinom i proizvodnjom znanja. Nasuprot proklamiranom »društvu znanja«, reforma je dovela do snižavanja znanstvenih i obrazovnih standarda i zanemarivanja neposredno neprimjenjivih znanja što posve mijenja društveno vrednovanje znanja i znanosti te ima za posljedicu uspostavljanje »društva neznanja«.
The paper analyzes the implementation of the “Bologna reform” of higher education in the Republic of Serbia during the last fifteen years. Emphasizing neoliberalism as the ideological basis of the reform, the authors subjected the reform to a critical analysis of its normative goals and achieved achievements. The authors conclude that the restructuring of universities based on market principles and their transformation into for-profit organizations leads to the gradual collapse of the basic function of a modern university embodied in the search for truth and the production of knowledge. Contrary to the proclaimed “knowledge society”, the reform led to the lowering of scientific and educational standards and the neglect of immediately inapplicable knowledge, which completely changed the social evaluation of knowledge and science and resulted in the establishment of a “society of ignorance”.
Epistemička uvjerenja su uvjerenja o prirodi znanja i načinima stjecanja znanja te su važan prediktor kako procesa, tako i ishoda učenja. Cilj je ovoga istraživanja bio utvrditi u kolikoj su mjeri ...epistemička uvjerenja povezana s ciljevima postignuća i pristupima učenju matematike te utvrditi imaju li ciljevi postignuća medijatorsku ulogu u povezanosti epistemičkih uvjerenja s pristupima studenata učenju u kontekstu učenja matematike na visokoškolskoj razini. Istraživana su dva aspekta epistemičkih uvjerenja – neadaptivno uvjerenje o jednostavnosti znanja i adaptivno uvjerenje o evaluaciji znanja. Dimenzija jednostavnosti znanja odnosi se na koncepciju znanja kao kontinuuma koji nastaje akumulacijom činjenica, za razliku od poimanja znanja kao visoko povezanih i međuzavisnih koncepata, dok se evaluacija znanja odnosi na uvjerenja o tome kako se mogu provjeriti različite informacije, uključujući i korištenje dokaza. U istraživanju su sudjelovala 333 studenta prve godine elektrotehnike i računarstva koji su ispunjavali upitnik koji se odnosio na kolegij iz matematike i koji je obuhvaćao mjere epistemičkih uvjerenja, ciljeva postignuća te pristupa studenata učenju. Rezultati istraživanja ukazuju na to da su uvjerenja o jednostavnosti znanja negativno, a uvjerenja o evaluaciji znanja pozitivno povezana s učinkovitim motivacijskim i kognitivnim procesima pri učenju. Pritom, u skladu s hijerarhijskim modelom ciljeva postignuća, ciljevi postignuća predstavljaju značajne medijatore odnosa epistemičkih uvjerenja i pristupa studenata učenju matematike. Na temelju dobivenih rezultata možemo zaključiti da je tijekom nastave važno poticati adaptivna epistemička uvjerenja ukazivanjem na vrijednost poznavanja teorije te poticanjem integracije i praktične primjene stečenih znanja.
Epistemic beliefs are individual’s beliefs about the nature of knowledge and knowing, as well as an important predictor of the learning process and outcome. The aim of this research was to explore the relationship of epistemic beliefs with achievement goals and approaches to learning mathematics at the university level, and to determine whether achievement goals have a mediating role in the relationship between epistemic beliefs and student approaches to learning mathematics. Two aspects of epistemic beliefs were explored - the maladaptive belief about simple knowledge and the adaptive belief about knowledge justification. The dimension of simple knowledge refers to the concept of knowledge as a continuum with the accumulation of facts on one side, and the concept of knowledge as highly connected and interdependent concepts on the other, while the justification dimension refers to beliefs on how different information can be verified, including practical application and proving. The participants were 333 first-year students of electrical engineering and computer science. They completed scales of their epistemic beliefs, achievement goals, and student approaches to learning, all related to the mathematics course. The results show that epistemic beliefs are negatively, and beliefs about justification, positively related to effective motivational and cognitive processes during learning. Also, in line with the hierarchical model of achievement goals, they represent significant mediators of the relationship between epistemic beliefs and students’ approach to learning mathematics. Therefore, it is important that teachers encourage adaptive epistemic beliefs by promoting the value of understanding theory and by encouraging the integration and practical application of acquired knowledge.
Cilj ovog rada jest ukazati na važnost koncepta otvorene znanosti te istaknuti povezanost i primjenu te globalne ideje unutar sektora visokog obrazovanja. U radu će se istaknuti brojne europske ...inicijative koje se razvijaju među različitim organizacijama s ciljem zagovaranja otvorene znanosti. Naglasak u radu stavit će se na ideju otvorenosti u znanosti te važnost vrijednosti koje promiče inicijativa Europsko sveučilište u odnosu na zadanu temu.
Metodologija. Ovim radom nastoji se kroz studiju slučaja Knjižnično-dokumentacijskog centra Ekonomskog fakulteta Zagreb (EFZG) pokazati kako je moguće, slijedeći primjere dobre prakse, približiti se integrativnom pristupu otvorene znanosti unutar akademske zajednice.
Ograničenje rada je u tome da je riječ o studiji slučaja jedne organizacije – Ekonomskog fakulteta Zagreb i Knjižnično-dokumentacijskog centra – na temelju čega se ne mogu izvoditi valjani zaključci za ukupan visokoškolski prostor u Hrvatskoj, s obzirom na pristup i djelovanje vezane za koncept otvorene znanosti.
Originalnost. Originalnost ovoga rada u tome je što koristeći recentnu literaturu stranih i hrvatskih stručnjaka o otvorenoj znanosti i visokom obrazovanju donosi prikaz teme s aspekta jedne visokoškolske knjižnice.
Društveni utjecaj i praktična primjena ovog rada očituju se u potrebi promoviranja koncepta otvorene znanosti u visokom obrazovanju navodeći trenutnu praksu na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i pripadajuće mu visokoškolske knjižnice koja nastoji usvojiti model „otvorenosti“ kroz različite aktivnosti i brojne projekte.
PDF
