Brojne suprotnosti prevladavaju u Miltonovim djelima čak i pri površnom
pogledu; od njegovih ranih pjesama L’Allegro i Il Penseroso, kratke
drame Comus, do tri najpoznatija djela: Izgubljeni raj, ...Pronađeni raj i
Samson Agonistes. Suprotnosti omogućuju predstavljanje različitih gledišta i mišljenja o mnogobrojnim temama; one su zapravo element koji čini ova djela i dalje svježima i relevantnima od trenutka njihova objavljivanja u drugoj polovici 17. stoljeća, sudeći prema ogromnome broju objavljenih kritičkih osvrta nakon toga. Najvažnija relacija suprotnosti u ovim je djelima ona između glavnih likova, promišljanje o ovim vezama čini Miltonov didaktički izražaj puno bogatijim i složenijim od jednostavne podjele na dobro i zlo koja je ponekad prisutna. Usprkos očitoj moralnoj dimenziji poznatih biblijskih priča o čovjekovu padu, pobuni u raju, Isusovu i Samsonovu iskušenju, povremeni višeznačni aspekti binarne podjele dobra i zla, milosti i okrutnosti, poniznosti i arogancije određenih likova mogu dovesti do neočekivanih zaključaka u načinima na koje se moralnost i važnost tih likova mogu promišljati. Zbog toga Miltonov moralni izričaj može ići iznad jednostavnoga dualizma dobra i zla te biti bliži složenosti prisutnoj u životu općenito. U Izgubljenom su raju Sotona i Adam prikazani na dosta različite i naizgled nepomirljive načine: prvi je klasični karizmatični ratnik i zli pobunjenik, dok je drugi krotki, poslušni i miroljubivi dobri kršćanski junak. Koliko god ova dva lika bila suprotna, bilo moralno, kulturološki i sl., ponekad se može doći do iznenađujućih sličnosti.
Među prvima koji su javno odali počast životu i smrti Pietra Riarija (1445-1474), franjevca i kardinala Sv. Siksta te utjecajnog nećaka pape Siksta IV, našao se modruški biskup Nikola (1427-1480), ...rodom Kotoranin. Nikolin nadgrobni govor, prva poznata tiskom objavljena knjiga hrvatskog autora, doživio je u razdoblju 1474-1484. sedam izdanja, a poznato je i sedam rukopisnih prijepisa. Ovaj rad prikazuje povijest tiskanja Nikoline knjige, donosi podatke o tiskarima i o povijesnom kontekstu ponovnih izdanja. Potom se daje pregled tematske strukture govora. Naposljetku, upozorava se da se djelo može kontekstualizirati ne samo unutar žanra nadgrobnih pohvalnica ili orationes in funere cardinalis i ne samo kao apologija politike Pietra Riarija i Siksta IV. već i kao rani primjer prikaza idealnog kardinala kao »kneza Crkve«.
Nova znanost vrlinâ Bassi, Romana
Synthesis philosophica,
01/2016, Letnik:
30, Številka:
2
Paper
Odprti dostop
Iako je Vicova Nova znanost (NZ) bila interpretirana sa stajališta praktičke filozofije, njegovo razmatranje moralnih vrlina većinom je bilo zanemareno. U radu ću ukazati na ključnu ulogu koju vrline ...imaju u NZ, gdje je povijest čovječanstva prikazana kao priča o tome kako se razvijaju mane i vrline, a domena slobodne volje je usmjerena na mogućnost stvaranja vrlina strasti. Ovo baca novo svjetlo na pojmove poput »heterogonije svrha«, veze između »bestionija« i čovječanstva, te prijetnje »barbarizma refleksije«. To nam također omogućuje da se fokusiramo na fiktivne, mitološke i povijesne ličnosti, koje su primjer njihovih vrlina/mana i koje nude uvid u način na koji vrline oblikuju stadije povijesti. Nakon prikaza nekih Vicovih izvora, nastojat ću pokazati da Vico vodi blizak dijalog s aristotelovskom tradicijom te interpretira moralne vrline kao historijski okvir i hermeneutičko oruđe prikladno za procjenu moralnih stadija ljudske povijesne evolucije na putu prema i od civilizacije.
Vrijednosni obrat u epistemologiji iznjedrio je posebno utjecajnu poziciju – epistemologiju vrlina. Radi se o raširenom i utjecajnom epistemološkom projektu čiji je cilj postulirati intelektualne ...vrline spoznavatelja, a ne istinitost propozicije, kao središnje epistemičke vrijednosti. U prvom dijelu članka kratko ćemo izložiti o kakvom se vrijednosnom obratu radi te izložiti temeljne postavke epistemologije vrline, ukazujući na raznorodnost stavova epistemologa koji su se priklonili ovom pristupu, ali i na plodno širenje epistemoloških obzora. U drugom dijelu fokusirat ćemo se na vrline epistemičke odgovornosti i epistemičke pravednosti kao osobito primjerene za vrednovanje socijalnih spoznajnih procesa kao što je, primjerice, svjedočanstvo i komunikacija/konverzacija općenito. U trećem dijelu ćemo pokazati kako specifična spoznajna aktivnost – komunikacijski akt u psihijatriji i psihoterapiji – može biti analizirana i vrednovana iz perspektive vrline epistemičke pravednosti na epistemički bolji i učinkovitiji način nego što je to moguće kroz tradicionalni epistemički pristup utemeljen na monizmu istine.
Autor pojašnjava glavne kategorije i argumente koje zagovara u svojoj knjizi Civic Virtue and the Sovereignty of Evil: Political Ethics in Uncertain Times (knjiga izlazi u drugoj polovici 2012). ...Autor nudi dvojno razumijevanje javnog moraliteta, uspoređujući aspiracijsku s preventivnom politikom i argumentirajući da je preventivna politika često zanemarivana u suvremenoj političkoj teoriji. Nastavlja uvodeći ideju suvereniteta zla i pojašnjavajući njenu ulogu u konstituiranju preventivnih građanskih vrlina. Autor zaključuje tvrdeći kako se smisleno prakticiranje građanskih vrlina u uvjetima sukoba i nesigurnosti treba voditi preventivnom etikom.
Rawlsovo shvaćanje pravednosti kao prve vrline društvenih institucija otkriva nam važnost modernih institucija osnovne strukture liberalne ustavne demokracije kao najvažnijih generatora i ...distributera pravednosti. U kontekstu dvaju središnjih pojmova ovoga rada – pravednost i institucija – možemo reći da institucije koje nisu u skladu s opće prihvaćenom predodžbom (zdravorazumskih načela) pravednosti treba ili reformirati ili dokinuti. Rawlsovo shvaćanje institucija osnovne strukture društva u okvirima političkog liberalizma i njegovih ciljeva nije moguće odvojiti od njegova shvaćanja pravednosti kao pravičnosti.
Platonova gimnastika Tokić, Marko
Metodički ogledi,
12/2012, Letnik:
19, Številka:
1
Paper
Odprti dostop
Platonova gimnastika nije skup vježbi kojima se postiže samo snaga, izdržljivost i lijep izgled tijela, već dio umijeća cjelovitog obrazovanja uz pomoć kojeg se ostvaruje savršen život. Takva ...gimnastika je prosvjetljavanje tijela čovjeka na način da prijatelji koji pogledom uživaju u njemu razotkrivaju savršenu prirodu svojih duša i istinu. U radu se posebno tvrdi da se savršen život čovjeka sastoji i iz osjetilnosti koja je u skladu s umom, odnosno, iz čiste tjelesne ugode koju duša ima ukoliko se uvježbava u Platonovoj gimnastici. Takvom gimnastikom ostvaruje se prijateljstvo između čovjeka i kozmosa.
Mogući doprinosi Stanleya Hauerwasa samorazumijevanju baptističkih crkava u Hrvatskoj tema je ovoga rada. Najprije se identificiraju različitosti i sličnosti između ta dva društvena konteksta. ...Baptističke crkve su tijekom dugoga razdoblja komunizma bile oblikovane paradigmom »geta«, dok Hauerwas, progovarajući iz društvenoga okruženja u kojemu protestantske crkve uživaju značajnu razinu zaštite i potpore, sugerira da bi uloga i svrha crkve trebali biti definirane paradigmom »kolonije«. Unatoč tomu, moguće je tvrditi da i Hauerwas i hrvatski baptisti društva u kojima žive percipiraju kao specifične varijante konstantinovske države. Stoga se Hauerwas, tragajući za odgovorom na pitanje: Što znači biti crkva u takvom društvenom okruženju?, utječe etici vrline. Njegova argumentacija polazi od toga da okupljanje zajednice koja stvara ljude vrlinā, ljude vjerne pripovijesti kršćanskoga sudjelovanja u Božjem ophođenju prema svijetu jest za crkvu njezin poziv. On konstatira da se crkva ne treba zamarati »prevođenjem« svoje poruke i uvjerenja; svijet je taj koji treba steći kredibilitet u odnosu na pripovijest Isusa Krista. U tom smislu, uloga crkve jest prije svega biti crkva, odvojena od svijeta, ali odvojena radi svijeta. Hauerwasovi kritičari ističu da je njegova ovako izložena ekleziologija izložena optužbama za sektaštvo, da je neodrživo zastupati mišljenje da je za vjernike crkva jedina formativna zajednica te da se njegova kruta i jasna diferencijacija između »nas« i »njih«, između »crkve« i »svijeta« naprosto ne podudara sa stvarnošću. U promišljanju svojega identiteta i svoje uloge u društvu baptistima u Hrvatskoj može biti korisno razmatranje Hauerwasove etike. U stvaranju okosnice socijalne etike koristan im može biti njegov naglasak na moralnoj formaciji unutar zajednice vrlinā, a istodobno trebaju imati na umu i njegova ozbiljna promišljanja o crkvama u liberalnim društvima. Međutim, u obzir treba uzeti i njegove kritičare koji istupaju protiv sektaštva i suzdržanosti u dijalogu te ukazuju na odsutnost konstruktivnih, pozitivnih elemenata u Hauerwasovoj etici. U trenutnoj situaciji, nakon dugog razdoblja boravka u paradigmi »geta«, umjesto prihvaćanja Hauerwasove paradigme »kolonije«, baptisti bi u Hrvatskoj trebali usvojiti neku za njih prikladniju paradigmu, poput one »naroda na putu«.
Da je etika – kakvom je poimaju i prakticiraju u našoj zapadnjačkoj kulturi – neopozivo zašla u slijepu ulicu, previđaju samo još oni akademski filozofi za koje je ona i nadalje ezoterična i ...samodostatna stvar valjanog argumentiranja po pitanju moralnosti. Zakazale su kako religiozno, tako i sekularno koncipirane teorije etike. To je osobito razvidno u okolnosti da o etici nikada nismo toliko umovali kao danas, a istodobno se tako rijetko povodili za moralnim načelima. Etička refleksija i moralno postupanje već su poodavno postali oprečni svjetovi i egzistiraju u međusobno obrnuto proporcionalnom odnosu. Uz takvu se pozadinu iznova aktualizira vječito pitanje: Mogu li se unutar jedinstvene etičko-moralne sheme prebroditi neslaganja između etičkog mišljenja i moralnog djelovanja s jedne strane te sekularnih i religioznih polazišta s druge strane? U članku će se pokušati istražiti postsekularna etika te uzroci i mogućnosti grupiranja poticajnih uvjerenja s kritičkim, odgovornim i na osobnoj autonomiji zasnovanim mišljenjem u okviru neproturječne, iskušane i paralelno refleksivne konstelacije.
U ovom se radu analiziraju elementi teorije znanja Bernarda Lonergana u svrhu njezine rekonstrukcije i kontekstualizacije u terminima suvremene analitičke epistemologije. Lonerganov model ...epistemičkog opravdanja kao funkcije reflektivnog dohvaćanja faktički bezuvjetnoga u središte opravdanja postavlja ulogu autentičnog subjekta, pri čemu se autentičnost definira odnosom epistemičke odgovornosti i samotranscendencije s obzirom na čistu težnju za znanjem, odnosno na njoj inherentnu normativnost. Taj subjektivni pol opravdanja ujedno je i osnova za dohvaćanje objektivnoga pola, tj. pouzdanosti spoznajnih operacija u jamčenju istinitosti stečenih vjerovanja, preko transcendentalnog pojma bitka koji se težnjom za znanjem dohvaća kao heuristički limit. Lonergan tako preko subjektovnih vrlinskih dispozicija povezuje uspješnost spoznaje i individualnu zaslugu pri stjecanju znanja, pa ovaj članak ističe da je najbolje njegovu epistemologiju interpretirati kao oblik vrlinske epistemologije, i to one responsibilističkog usmjerenja.
