Postoje različita tumačenja pojma javne diplomacije, no većina teoretičara se slaže da je suština javne diplomacije ideja o direktnoj komunikaciji sa stranim narodima, sa ciljem da se utječe na ...njihovo mišljenje, što će naposljetku utjecati i na odluke koje donose njihove vlade.
Glavni instrumenti kojima se koristi javna diplomacija su mediji – osobito radio i televizija, filmovi, knjige, brošure, magazini, kulturna, znanstvena i obrazovna razmjena, ali i dijalog sa određenim ciljnim skupinama. Upotreba medija kako bi se pridobilo javno mnijenje u zemljama čije su vlade neprijateljski nastrojene najočitije je započela tijekom Hladnog rata. Sjedinjene Američke Države i Sovjetski Savez razvile su i uvelike se koristile javnom diplomacijom kako bi preoblikovale stavove javnosti na drugoj strani u korist svojih ideologija. Njihovo glavno oružje bilo je emitiranje međunarodnih programa, s naglaskom na radiopostaje kao što su Voice of America, Radio Liberty i Radio Free Europe sa američke strane i Radio Moskva sa sovjetske strane. Osim pokretanja javne diplomacije kroz medije od strane država i vlada, koja je bila tipična za doba hladnog rata, tijekom posljednje tri dekade sve veću ulogu imaju mediji čiji osnivači spadaju u nevladin sektor. Počeci javne diplomacije u Hrvatskoj bili su usmjereni ka javnostima stranih
zemalja s ciljem stvaranja pozitivnog imagea o novoj hrvatskoj državi. S druge strane - javna diplomacija usmjerena je posljednjih godina prema domaćoj javnosti, kako bi se utjecalo na podršku ulaska Hrvatske u Europsku Uniju i NATO, budući daje od 2002. godine ta podrška zabrinjavajuće padala. U provođenju komunikacijskih strategija Vlade, osim Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija i medija sve je više uključen i nevladin sektor.
Hrvatski primjer dokazuje kako je u proces «uvjeravanja» javnosti (u ovom slučaju - domaće) potrebno uključiti i druge, direktne oblike komunikacije s javnošću - javnih tribina, seminara i konferencija u organizaciji pojedinih diplomatskih predstavništava, instituta, i naročito nevladinih udruga, ali i kako na porast ili pad podrške neminovno utječu i međunarodne okolnosti, te događaji u neposrednom okruženju koji se odražavaju na formiranje javnog mnijenja.
U ovom radu se razmatra način na koji dramski pisac Dušan Kovačević tretira pojmove domovine i smrti u svojim komadima, počev od prvih (Maratonci trče počasni krug i Radovan III) do najnovijih ...(Hipnoza jedne ljubavi). Autor utvrđuje da se ideja domovine u komadima Dušana Kovačevića sastoji od više različitih ideja koje se stapaju sa idejom smrti, kao što su zemlja (u koju se mrtvi zakopavaju), vlast (koja šalje u smrt) i zavičaj (početak i kraj za glavnog junaka). Susretanja i mešanja ovih pojmova daju kompleksnu sliku domovine u svim komadima jednog od najpoznatijih srpskih komediografa.
U ovome se radu Udruženje umjetnika Zemlja (1929. –
1935.) – organizirana skupina slikara, kipara i arhitekata s lijevom
političkom orijentacijom i društveno angažiranom motivacijom
– sagledava kao ...društvenu mrežu. Bipartitna mrežna analiza
i pripadajuće vizualizacije pružaju mogućnost identificiranja
umjetnika koji u toj mreži imaju najvažniju ulogu, odnosno središnji
položaj, kao i izložaba koje se – kao događaji koji te umjetnike
povezuju – pojavljuju kao ključne. Takav pristup – temeljen na
podacima o broju izloženih radova svih izlagača na Zemljinim
izložbama te analizi četiriju mjera centralnosti – omogućuje nove
uvide u položaj i važnost pojedinih umjetnika i izložaba u mreži,
služi kao potvrda postojećih povijesnoumjetničkih tumačenja, ali i
otvara neka nova istraživačka pitanja. Također, pružit će se i sažet
osvrt na „geografiju Zemlje”, koja se pokazuje široko položenom –
od Londona na zapadu, do Sofije na istoku Europe.
Prikaz djelovanja nepolitičke, nevladine i neprofitne međunarodne organizacije za unapređenje akademske razmjene, znanstvenih i tehnoloških inovacija, obrazovanja i međunarodne suradnje.
Prostori Humske zemlje do kraja 12. stoljeća bili su u jurisdikciji stonskoga katoličkog biskupa. Krajem 12. stoljeća, kad je Humska zemlja došla pod vlast kneza Miroslava Nemanjića, stonski biskup ...je prognan. Osnivanjem srpske pravoslavne arhiepiskopije 1219. godine ovi prostori dolaze pod utjecaj istočne Crkve. Zbog nestabilnih političkih prilika humski episkop sjedište eparhije sredinom 13. stoljeća premješta u manastir sv. Petra na Limu. Sredinom 80-ih godina ponovno dolazi do imenovanja stonskih biskupa te ovi krajevi dolaze pod utjecaj zapadne Crkve koja je priznavala različitost jezika i obreda. Kad su Ston i Rât došli pod vlast Dubrovčana, dolazi do velikih promjena. Dubrovčani, želeći stanovništvo Stona i Râta što više vezati uz "Republiku" i ujedno zapriječiti stonsko-korčulanskom biskupu vršenje njegove jurisdikcije na Stonu i Râtu, dovode strane svećenike i franjevce (strance?) Bosanske vikarije koji uvode "rimski" obred i latinski jezik u bogoslužje.
Ovaj se rad bavi analizom predstave Hard Ground / Tvrda zemlja (2011) Ahmeda Yerimaea da bi pokazao kako se autor koristi dramskim elementima u ispitivanju manifestacija korupcije i unutarnjeg ...kolonijalizma potaknutih nasilnom borbom za naftnim bogatstvom u regiji delte Nigera. Neki znanstvenici iz regije tvrde da Yerimaeova Tvrda zemlja nije „realističan“ prikaz naftne krize u delti rijeke Niger i da je to samo predstava u službi establišmenta. Međutim, ovo istraživanje pokazuje da Yerimaevo predstavljanje korupcije i unutarnjeg kolonijalizma u krizi nema svrhu ni podcijeniti ulogu vladajućih elita ni zanemariti patnje ljudi u regiji. Dramski prikazi korupcije i različitih oblika unutarnjeg kolonijalizma, koji generiraju naftnu krizu, prikazuju postkolonijalne, višestruke, oprečne i komplementarne stvarnosti/istine, koje otkrivaju složenost društveno-ekonomske i političke krize u postkolonijalnoj afričkoj državi. Studija otkriva da su egoizam i neuspjeh upravljačkih struktura među ključnim faktorima koji pogoršavaju strahovite krize koje se javljaju u regiji. U zaključku, rad tvrdi da različiti pogledi o naftnoj krizi koje donosi Tvrda zemlja pozivaju na zajedničke napore posebno unutar regije delte Nigera, ali i Nigerije u cjelini, kako bi se pronašla trajna rješenja za krizu orkestriranu silovitom borbom za naftnim bogatstvom.
Svrha – Tema rada su specifičnosti poduzeća koja se rano globaliziraju (engl. born global) iz posttranzicijske europske zemlje, u pogledu uloge društvenih i poslovnih mreža u procesu ...internacionalizacije.
Metodološki pristup – S obzirom da su poduzeća koja se rano globaliziraju (engl. born global) pojava u nastajanju u jugoistočnoj Europi, odabrana je metoda studije slučaja. Za analizu su odabrana četiri slučaja, i to oni za koje se predviđaju slični rezultati (engl. Literal replication)
kao i slučajevi za koje se pretpostavlja da će pružiti kontradiktorne rezultate (engl. Theoretical replication).
Rezultati i implikacije – Što se tiče uloge društvenih i poslovnih mreža u pokretanju i poticanju internacionalizacije u posttranzicijskim zemljama, rezultati pokazuju obrasce ovog suvremenog fenomena slične onima u razvijenim zemljama. Glavne implikacije za poduzetnike i kreatore politika u području su poticanje suradnje između malih poduzeća i jačanju njihovih osobnih i poslovnih interakcija kroz razvoj industrijskih/tehnoloških parkova, industrijskih klastera i poslovnih inkubatora.
Ograničenja – Rezultati se moraju razmatrati uz određena ograničenja zbog malog broja ispitanih poduzeća i činjenice da ih je polovica iz IT industrije.
Doprinos – Rad doprinosi istraživanju fenomena poduzeća koja se rano globaliziraju (engl. born global) zahvaljujući činjenici da temu razmatra u jugoistočnoj Europi gdje ne postoji puno istraživanja, posebno u kontekstu zemlje sa socijalističkim naslijeđem.
Papa Franjo, u svojoj enciklici Laudato si', usudio se otvorenije i ozbiljnije progovoriti ne samo o ekološkoj problematici, nego i prepoznati da je tema zemlje u kršćanskoj vjerničkoj svijesti ...zaboravljena. Iako su na važnost zemlje u posljednjih nekoliko desetljeća upozoravali biblijski teolozi, tek je u enciklici Laudato si' ova tema stavljena pred kršćansku teološku javnost kao jedna od važnih sastavnica biblijske vjere. Namjera je ovoga članka prikazati osnovne postavke biblijskoga nauka o zemlji i iz njega proizašle teologije zemlje, ukazati na važnost biblijsko-teološkoga promišljanja o zemlji u rješenju ekološkoga problema s kojim se suočava ljudski rod i na taj način oslikati potku koja se krije u tkanju enciklike pape Franje Laudato si' gdje je zemlja shvaćena kao zajednički dom cijeloga čovječanstva i svih stvorenja. Ipak, kršćansko razumijevanje zemlje, teološki govor i razmišljanje o njoj ne može se zaustaviti samo na promatranju zemlje iz ekološkoga vida, jer se zemlja, kako pokazuju biblijski tekstovi, čini daleko kompleksnijom i dubljom temom nego što to na prvi pogled izgleda. Tri su razloga uočavanja važnosti zemlje u kršćanskoj teologiji: osnutak suvremene države Izrael, ekološka kriza i uočavanje važnosti zemlje za ljudski identitet. Biblijska teologija zemlje, izrasla u kontekstu krize sužanjstva, promatra zemlju kao dar koji zahtijeva poštovanje i ljubav, ali i neprestano premišljanje. Zemlja, temeljna sastavnica biblijske vjere, zbog svoje važnosti u teološkom premišljanju odnosa Bog-zemlja-čovjek, nudi se suvremenoj Crkvi kao transtemporalna tema po kojoj se može utažiti glad i žeđ suvremenoga čovjeka za ukorijenjenjem, smještenošću u prostor, za zemljom kao mjestom konkretnoga življenja kršćanske vjere. Iako je enciklika pape Franje Laudato si' primljena kao „ekološka“, opseg njezinih poruka nipošto nije čisto ekološki. U njoj se prije svega uočava poziv na teološki i praktični povratak zemlji i svemu onomu što zemaljski život u sebi uključuje, a što je tijekom povijesti kršćanstvo smetnulo s uma i jednostavno zaboravilo smatrati središnjom porukom svoje vjere. Iako na prvi pogled nevidljiva, teologija zemlje je ona nit koja čitav ekološki i teološki nauk pape Franje u enciklici Laudato si' drži na okupu i oblikuje tkanje sustavnog teološkog i socijalnog nauka koji se u njoj izlaže. Teologija zemlje daje temelj osnovnoj poruci Pape Franje, da je zemlja zajednički dom ne samo ljudima, nego i čitavom stvorenomu svijetu.
U članku se objavljuju prva povijesna i književnopovijesna analiza te transliteracija kasnosrednjovjekovnoga teksta ot er(u)s(o)l(i)ma i groba b(o)žiê čt(enie) koji je zapisan u Vinodolskom zborniku ...(Zagreb: Arhiv HAZU, sign. III a 15). Posrijedi je jedini zasad poznati hrvatski srednjovjekovni itinerar po Svetoj zemlji, koji je vjerojatno bio sastavljen na temelju nepoznata latinskoga ili romanskoga teksta. Obrazlaže se hipoteza prema kojoj hrvatskoglagoljski itinerar nije bio zamišljen kao praktičan hodočasnički vodič, nego kao poučan tekst namijenjen učvršćivanju »kolektivnoga pamćenja« o Svetoj zemlji kao prostoru na koji kršćani imaju isključivo pravo. Osim toga, iznosi se hipoteza da je hrvatskoglagoljski itinerar mogao biti namijenjen razmatranju povijesti Spasenja u obliku virtualnoga hodočašća
This article presents a literary and historical analysis of the text ot er(u)s(o)l(i)ma i groba b(o)žiê čt(enie) The reading on Jerusalem and God’s Sepulchre which is preserved in a late medieval Glagolitic codex known as the Vinodol miscellany (Zagreb: Archives of the Croatian Academy of Sciences and Arts, sign. III a 15). In addition it contains the first edition of the source. The text is identified as a
member of the itineraria genre and it is the only known medieval itinerary in the Holy Land written in the Croatian language. While the direct source of the Croatian texts has not been found, a few idiosyncratic toponyms point to the conclusion that the Croatian writer was using a Latin or a Romance source. The itinerary describes the pilgrimage from the Holy Sepulchre in Jerusalem to Hebron, where the creation of Adam was to be commemorated. In this article, I argue that the pilgrims’ progression through the sites could have been envisaged as
the commemoration of the history of salvation in a reverse order. Given
that the text refers to the contemporary Muslim presence in the Holy Land only once, it was unlikely to be intended as a practical guide for a
real pilgrimage. The avoidance of the references to the Muslim presence
allow for an interpretation of the itinerary as an instructive text which was promoting the western construct of the Holy Land as a sacred area to which the Christians have the exclusive right. A further support
for the conclusion that the text was not a practical guide comes from the codicological placement of the itinerary between texts which were written for the purpose of religious instruction. Apart from serving the
purpose of Christian memory building, the itinerary could have also been used as a script for a meditative religious devotion in the form of
a virtual pilgrimage
PDF
