Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi da li je unos kalcija u pacijenata s osteoporozom i osteopenijom povezan sa znanjem o bolesti. Prikazani su dosad prikupljeni rezultati istraživanja o ...prehrambenim i drugim navikama u žena niske mineralne gustoće kosti. Ispitanici su bile 197 žena prosječne dobi 62,9 godina. Upotrijebljen je posebno napravljen upitnik o učestalosti konzumiranja hrane i pića (FFQ), te dodatan upitnik za demografske podatke. Na pitanje u kojem periodu života su konzumirali najveće količine mlijeka i mliječnih proizvoda, najveći postotak ispitanika (27,8%) je odgovorio nakon 50. godine života, ali utvrđena je negativna, iako ne i statistički značajna korelacija između dobi i unosa kalcija. Godine obrazovanja nisu statistički značajno korelirale s unosom kalcija. Ispitanici koji su znali koja je preporuka za unos kalcija su imali veći prosječan unos (1369,6 mg vs. 929,2 mg) i imali su statistički značajno veći unos kalcija dodatcima prehrani nego oni koji nisu znali preporuku (p = 0,01). Nije utvrđena značajna razlika unosa kalcija s obzirom na to da li u obitelji ima ili je bilo oboljelih od osteoporoze. Period koji je protekao od dijagnoze osteoporoze nije koreliralo s unosom kalcija. Statistički značajna korelacija (p < 0,01) je utvrđena za unos kalcija i broj točnih odgovora na pitanja o osteoporozi i prepoznavanju dobrih izvora kalcija. Ovo istraživanje je pokazalo da je znanje o osteoporozi u oboljelih značajno u postizanju adekvatnog unosa.
Već se kod Platona pravednost shvaća kao smisao i bitna svrha zbog koje uopće postoji država. Iako Platon razlikuje političku pravednost države i osobnu pravednost pojedinačne duše, tek će Aristotel ...u svojoj praktičnoj filozofiji osim općenite pravednosti razviti primjereno razumijevanje posebne ili partikularne pravednosti i njezinog značenja za društveni razvitak. O različitim vrstama pravednosti riječ je u prvom, a o civilnom društvu u drugom dijelu ovoga rada. Da bi se razumjele suvremene teorije političke pravednosti i uloga civilnoga društva u njezinu ozbiljenju, autor razmatra povijest europske političke misli i “građanskoga društva”, jer je “građansko” odnosno “civilno društvo”, kao što mu i ime “societas civilis” kaže, u izvornom smislu bilo političko društvo. Na tragu novovjekovnog razvitka tek je kod Hegela došlo do razlikovanja države kao političke zajednice i “građanskog društva” kao nepolitičkog društva, ali ne u smislu njihova razdvajanja nego integriranja putem javnosti i upravljanja građana. Time Hegel povezuje Lockeovo i Montesquieuovo oprečno određenje odnosa civilnoga društva i države. To je još važnije jer se Hegelova filozofija često krivo interpretira kao totalitarizam države, jer se ne vide opasnosti koje, osobito danas, dolaze kako iz civilnoga društva, svedenog na ekonomiju, tako i iz apsolutne države, a te je opasnosti Hegel svojom koncepcijom običajnosti vidio i izbjegao.
Prevladavajući empirizam i skepticizam (J. Locke, D. Hume) i nadovezujući se na Augustina i Descartesa, Solovjev nastoji pokazati nužnost teorijske filozofije koja počiva na potpuno sigurnoj ...spoznaji, tj. spoznaji koja ne počiva na apodiktičkoj izvjesnosti zornih danosti, već prije svega na čistom mišljenju i logici značenja koja izvire iz njega. Premda, antropološki gledano, razvija teoriju psihičkoga subjekta i njegovih stanja, Solovjev odlučno odbacuje svaki psihologizam, budući da filozofija nije nikakva činjenična znanost, nego podliježe zakonima čistoga mišljenja i iz njega izvedenih formi koje određuju njegov odnos prema mišljenom i s druge strane samoj spoznaji daju intersubjektivno (»ekumensko«) važenje. Stoga se teorijska filozofija može uvjetno razumjeti i kao logika značenja, tj. kao logika čovjekova smisaonog odnosa prema svijetu, iz kojega izrasta i odnos prema vlastitoj egzistenciji. Etika kao »higijena duhovnoga života nije dakle iznad logike i ontologije, nego samo pomaže duhu da u svom životno-svjetovnom traganju za istinom ne zapadne u kušnju zla, nego da uvijek bude spreman bezuvjetno se žrtvovati za Drugoga.
Suprotno općeprihvaćenom mišljenju, argumentiram da Gettierovi protuprimjeri za trodijelnu analizu znanja kao opravdanoga istinitog vjerovanja nisu uspjeli zato što uvjet opravdanja, a pogotovo uvjet ...istinitosti za znanje u tim slučajevima nisu jednoznačno ispunjeni. Jer sudovi u koje se vjeruje jesu semantički ambivalentni te se za njih ne može jasno reći jesu ili istiniti ili neistiniti, pa stoga ni jesu li predmeti opravdanih istinitih vjerovanja. To je zbog zbunjujuće semantičke uloge koju igra odreðeni opis (u prvom protuprimjeru) i ekskluzivna disjunkcija (u drugom protuprimjeru). Stoga nijedan od Gettierovih navodnih protuprimjera zapravo ne opovrgava trodijelnu analizu kao takvu, nego samo jednu njezinu interpretaciju. Gettierovi se slučajevi mogu u najboljem slučaju protumačiti kao oni koji zahtijevaju modifikaciju i poboljšanje tradicionalne analize, a ne kao oni koji zahtijevaju njezino zamjenjivanje. Neki se drugi gettierovski slučajevi, npr. oni koje su iznijeli Lehrer i Feldman, mogu razmatrati na analogan način.
U ovom se radu ispituje u kojoj se mjeri metode analize razvijene u okviru kognitivne teorije
metafore (CTM - Cognitive Theory of Metaphor) mogu primijeniti na analizu frazema. Konvencionalizirane
...figurativne metafore, a tako i frazemi, imaju različitu funkciju i različitu
kognitivnu i komunikacijsku vrijednost u odnosu na nove metafore. Frazemi znatno manje
doprinose strukturiranju nestrukturiranih situacija, već prenose različite vrste znanja koja su
akumulirali tijekom svojega postojanja u jeziku. Ono što je uz kognitivnu teoriju metafore
nužno je teorija koja je posebno osmišljena kako bi se opisale nepravilnosti frazema. Ovaj je
rad doprinos razvoju takve teorije.
Ratna i poslijeratna nasilja te politike etničkih čišćenja na području bivše Jugoslavije uzrokovala su prinudne migracije stanovništva. U razdoblju 1991 - 1997 stotine tisuća ljudi promijenile su ...prebivališta. Ti su tokovi bili popraćeni nasiljem i ratnim zločinima, te zlouporabom i ugrožavanjem ljudskih prava. Tijekom sukoba i poslije njih najistaknutija su tri problema: a) kako detektirati, prikupiti i pohraniti podatke o učestalosti i brojnosti raznih tipova nasilja i zlouporabe ljudskih prava, b) problem tipologije, klasifikacije nasilja, c) pouzdanosti i vjerodostojnosti prikupljenih podataka. Kao i u dosada poznatim slučajevima velikih sukoba i civilnih žrtava pokazalo se da vladine statističke službe nisu u stanju pouzdano i vjerodostojno odigrati svoju ulogu. Rat u Hrvatskoj i Bosni (1991-1997) bjelodano je pokazao da u vrijeme najveće potražnje za statističkim podacima o nasilju i zlouporabi ljudskih prava, mjesto vladinih službenih statističkih agensa zauzimaju nevladine udruge i međunarodne organizacije koje, svaka iz svog ugla, pribiru i klasificiraju te obrađuju podatke upitne pouzdanosti. Na taj se način nastavlja i u poslijeratnim prilikama: temeljni parametri stabilizacije ljudi u prostoru - mehaničko i prirodno kretanje stanovništva, prijelaz na mirnodopske migracije i planirane dislokacije stanovništva - rezultat su heteronomnih izvora i mitova o brojkama. Stabiliziranje društva pak traži vjerodostojne i pouzdane podatke o poslijeratnom nasilju. Prikupljanje, klasifikacija i tipologija takvih podataka državu zanima prema prilikama: ako tome i pristupi, službena joj statistika u tome ne pomaže.
U ovom se radu prikazuje studij slučaja jedne od takvih akcija: kako se, kojim instrumentarijem i na kojoj razini pouzdanosti nevladine udruge specifičnog profila suočavaju s ratnim nasiljem te novim i raširenim tipom poslijeratnog nasilja u Hrvatskoj - nasiljem nad ženama. Osnovna teza rada je da je nevladina udruga, ako je opremljena ekspertnim znanjem i temeljnom mrežom međunarodnih kontakata, u stanju za neko vrijeme preuzeti funkcije službenog vladinog statističara. Nevladina udruga ima prednost u inicijativi, fleksibilnosti, brzom stjecanju i proliferaciji ekspertnih sistema u stvaranju specifičnih data baza; no u fazi primjene to jest planiranja politika, suočava se neminovno s prirodnim granicama svoje kompetentnosti. U toj bi se točki morao dogoditi prijenos znanja i djelovanja na zakonodavca.
Pitanje o spremnosti za ekološko djelovanje izravno je povezano s pitanjem što mi, i koliko, znamo o okolišu, kako do znanja o okolišu i problemima okoliša dolazimo i što treba činiti da bi se ...čovjeka senzibiliziralo za prijam informacija iz okoliša? Istraživanja upućuju na to da je naše znanje o okolišu uglavnom znanje »iz druge ruke« (second hand), što će reći da se ne temelji na izravnoj percepciji konkretnih pojava. U tom se smislu verbalna deskripcija. pokazuje nedjelotvornom Vizualni znanstvenici upućuju na vrijednost vizualnog znanja koje kao svijest o prisutnosti u okolišu može pridonjeti ekološkom ponašanju. Budući da živimo u vremenu velikih tehnoloških mogućnosti vizualizacije okoliša, ova istraživanja treba ozbiljno uzeti u razmatranje, a to je upravo predmet ovoga rada.
Nakana ovog ogleda je da razvije jedan mogući scenarij troploške maskarade - označitelja monopolizacije sfere isključenja u feminističkom diskursu, koji preko efekata figure okreta i šireći vlastitu ...rezervu distinkcija i korekcija intenziviraju polje isključenog (J. Butler), osnažujući “slabu” poziciju (akademizirajući se, naprimjer). Preliminarno imajući u vidu de Certeauovu distinkciju strategija i taktika, nastoji se, naprotiv, ukazati na rascjep same taktičke logike koja u nekom neizvjesnom trenutku prelazi prag preživljavanja i konzumacije i proizvodi višak: psihologiziranu scenu “volje za moć”. Potezi primijenjeni u taktičke svrhe (kao kolaži propagiranih i/ili upitnih teoretskih ambicija), u kritičkom diskursu uvijek manje ili više uspješno upućuju na teatralizirane izvedbe samokonstitucije, a “radikalnom praksom citiranja norme” (Butler), samokreirani subjekt, iako prepoznaje svoju ovisnost od produktivne snage sprege moć/znanje, ipak se potajice nada sticanju strateških prednosti - sticanja nečeg vlastitog, recimo “potpisa u kontekstu”.
U istraživanju presupozicija u odnosu na logiku i dinamiku vjerovanja razlikujemo dva povezana dijela. Prvi dio se odnosi na presupozicije i logiku koja ne mora biti povezana s intenzionalnim ...operatorima. Tu se primarno koncentriramo na klasičnu, slobodnu i presupozicijsku logiku. U odnosu na klasičnu logiku razmatramo dobro poznati Strawsonov pristup problemu presupozicija. Nadalje, razmatramo
slobodne logike, posebice van Fraassenovo istraživanje uloge presupozicija u supervaluacijskim logičkim sistemima. Na kraju prvog dijela razmatramo izvornu Thomasonovu izgradnju presupozicijske logike. Drugi dio se odnosi na povezanost presupozicija i logike dinamike vjerovanja. Ovdje razmatramo logiku promjene vjerovanja u okviru epistemičkih pojmova imanentnih mehanizmu dinamičke logike. Tri razmatrana pristupa su situacijska semantika (Barwise, Perry), teorija promjene vjerovanja, odnosno, Alchourron/Gärdenfors/Makinsonova (AGM) teorija, te na kraju Hintikkin pristup u izgradnji epistemièke logike.
