U radu su opisane osnovne karakteristike kapilarnosti kao jedne od osnovnih svojstva kapljevina. Definiran je pojam površinskog naprezanja, značajke kohezijskih i adhezijskih sila unutar kapljevine, ...način određivanja visine kapilarnog dizanja te najznačajnije metode za mjerenje kapilarnosti u praksi. Drugi dio rada baziran je na izradi eksperimentalnih pokusa u hidrotehničkom laboratoriju Građevinskog fakulteta u Rijeci. Prvi pokus je obuhvatio eksperimentalna mjerenja visina kapilarnog dizanja kapljevine između dviju staklenih pločica, a drugi određivanje visina kapilarnog dizanja kapljevine u malim uskim cjevčicama različitih promjera za četiri različite vrste kapljevina pri njihovim različitim temperaturama.
The paper describes the basic characteristics of capillarity as one of the basic properties of liquids. The concept of surface tension, the characteristics of cohesion and adhesion forces, the method of determining the height of capillary rise and the most important methods for measuring capillarity in practice are defined. The second part of the paper is based on the creation of an experiments in the Hydrotechnical laboratory of the Faculty of Civil Engineering in Rijeka. The first experiment included experimental measurements of liquid rise heights between two glass plates and the second one was determination of liquid rise heights in small narrow tubes of different diameters for four different types of liquids at their different temperatures.
A functionally graded Ni2Al3 coating, prepared with a two-step method of nickel electroplating and pack aluminizing, can improve the hardness of low-carbon steel and other surface performance ...features. However, the adhesion between the coating and the substrate is an important factor affecting these properties. The primary purpose of this study was to introduce a test for determining the adhesion of the Ni2Al3 coating, which included two tools, namely a micro scratch tester (MST) and a WS-2000 automatic scratch tester, used for measuring the coating adhesion and observing the scratch morphology. Results show that the adhesion is about 14 N according to the MST, which is equivalent to 56 N obtained with WS-2000. As the load increases, the scratches gradually become larger and deeper. Finally, the surface morphology shows cracks, indicating that the coating has failed.
U ovom radu istražen je utjecaj obrade plamenom polipropilena (PP) i termoplastičnih poliolefina s talkom i čađom (TPO) na površinska svojstva i adheziju nanesenog premaza u uvjetima industrijskog ...procesa robotskog bojenja. Obrada plamenom provedena je na dvije udaljenosti plamena od površine (7,5 cm i 12,5 cm) pri konstantnom protoku zraka i metana te brzini kretanja plamenika. Toplinska postojanost netretiranih uzoraka ispitana je primjenom termogravimetrijske analize (TGA). Promjena toplinskih svojstava prije i nakon obrade plamenom praćena je primjenom diferencijalne pretražne kalorimetrije (DSC). Metodom kontaktnog kuta određena je površinska energija uzoraka prije obrade plamenom te 1 h i 24 h nakon obrade plamenom. Promjene uzrokovane obradom plamenom istražene su ATR – FTIR analizom, a morfološke promjene pretražnim elektronskim mikroskopom (SEM). Nakon nanošenja temeljnog sloja, sloja boje i sloja laka na površinu obrađenih uzoraka određena je adhezija standardnim metodama ISO 2409 i ISO 16925/D25 2018-B. Rezultati su pokazali da TPO uzorci koji sadrže punilo talk i čađu imaju bolju toplinsku postojanost u odnosu na PP. Obrada plamenom utječe na promjenu površinskih karakteristika uzoraka, povećanje slobodne površinske energije i na izgled/strukturu površine. ATR – FTIR analizom utvrđeno je postojanje polarnih skupina na površini nakon obrade plamenom. Svi obojeni uzorci prema zahtjevima normi zadovoljavaju uvjete izvrsne adhezije na međupovršini supstrat/premaz.
Ovo djelo je dano na korištenje pod licencom Creative Commons Imenovanje 4.0 međunarodna .
Preventing bacterial attachment to surfaces is the most efficient approach to controlling biofilm proliferation. The aim of this study was to compare anti-adhesion potentials of 5 and 50 mmol/L ...polyelectrolyte multilayers of poly(allylamine hydrochloride)/poly(sodium 4–styrenesulfonate), poly(4-vinyl-
-ethylpyridinium bromide)/ poly(sodium 4–styrenesulfonate), and poly(4-vinyl-
-isobutylpyridinium bromide)/poly(sodium 4–styrenesulfonate) against
. Glass surface was covered with five polyelectrolyte layers and exposed to bacterial suspensions. Poly(4-vinyl-
-ethylpyridinium bromide)/poly(sodium 4–styrenesulfonate) was the most effective against bacterial adhesion, having reduced it by 60 %, followed by poly(4-vinyl-
-isobutylpyridinium bromide)/poly(sodium 4– styrenesulfonate) (47 %), and poly(allylamine hydrochloride)/poly(sodium 4–styrenesulfonate) (38 %). Polyelectrolyte multilayers with quaternary amine groups have a significant anti-adhesion potential and could find their place in coatings for food, pharmaceutical, and medical industry.
The characteristics of plasma spray coatings are directly related to the type of process applied (APS - atmospheric plasma spray, VPS - vacuum plasma spray, and SPS - suspension plasma spray), the ...characteristics of the powder and the powder deposition parameters. The properties of plasma spray coatings can be changed and adjusted depending on the operating conditions, i.e. the purpose of coatings. Applying the same powder in the deposition process can lead to coatings of different properties, depending on their purpose. If the deposited coating is intended for corrosion protection and biomedical application, it is necessary that the coating is compact. When the coating is deposited for the purpose of thermal insulation, it should be porous. Powder particles in the plasma are spherical liquid drops which, in collision with the substrate, form a lamellar structure of the coating. A higher degree of powder melting and a higher velocity of molten droplets lead to a denser structure of deposited layers. When colliding with the substrate, deposited particles transfer heat to a working part until cooling to ambient temperature. If the working part is cooled by compressed air, molten droplets solidify extremely quickly with columnar crystals in lamellae. The aim of this paper is to describe the influence of temperature and velocity of powder particles on the deformation and hardening of particles defined by the D/d ratio, chemical changes in molten particles as well as porosity, crystal changes, and internal stresses in coatings. / Характеристики покрытий, нанесенных плазменным напылением напрямую взаимосвязаны с видом применяемого процесса (APS - atmospheric plasma spray, VPS - vacuum plasma spray и SPS - suspension plasma spray), свойствами порошка и параметрами осаждения порошка. Свойства покрытий, нанесенных плазменным напылением, могут быть изменены и приспособлены к условиям эксплуатации и их назначению. При использовании одного и того же порошка в процессе осаждения могут быть получены различные свойства покрытий в зависимости от их назначения. Так, например, если покрытие предназначено для антикоррозионной защиты или биомедицинских нужд, то необходимо чтобы оно было как можно более компактным. В то время как при нанесении покрытия для нужд термоизоляции благоприятным свойством будет считаться пористость. Частицы порошка в плазменной струе представляют собой капли жидкости, имеющие сферическую форму, которые при сцеплении с подложкой образуют ламинарную структуру покрытия. Чем выше температура плавления порошка и чем больше скорость капель расплава, тем плотнее будет структура нанесенных слоев. При столкновении с подложкой осажденные частицы передают тепло рабочей поверхности до момента их охлаждения до температуры окружающей среды. В случаях, когда рабочая поверхность охлаждается сжатым воздухом, отверждение капель расплава ускоряется максимально со столбчатыми кристаллами в ламелях. Целью данной работы являлось описание того, каким образом температура и скорость частиц порошка влияют на образование деформаций и затвердения частиц, которые определяют соотношение D/d, пористость в слоях покрытия, химические реакции в частицах расплава и на кристаллические изменения в слоях покрытия, пористость и внутреннее напряжение покрытия. / Karakteristike plazma sprej prevlaka su u direktnoj vezi sa vrstom primenjenog procesa (APS - atmospheric plasma spray, VPS - vacuum plasma spray i SPS - suspension plasma spray), karakteristikama praha i parametrima depozicije praha. Svojstva plazma sprej prevlaka mogu se menjati i podešavati u zavisnosti od radnih uslova, odnosno namene prevlaka. Pri upotrebi istog praha u postupku depozicije mogu se postići različita svojstva prevlake, zavisno od namene. Ako se prevlaka deponuje za korozionu zaštitu i biomedicinsku primenu, neopohodno je da bude kompaktna, a kada se deponuje radi toplotne izolacije poželjno je da bude porozna. Čestice praha u plazmi su tečne kapi sfernog oblika koje u sudaru sa podlogom formiraju lamelarnu strukturu prevlake. Veći stepen topljenja praha i veća brzina istopljenih kapi proizvodi gušće strukture deponovanih slojeva. Na kontaktu sa podlogom deponovane čestice prenose toplotu radnom delu do hlađenja na temperaturu okoline. Ako se radni deo hladi komprimovanim vazduhom, očvršćavanje istopljenih kapi odvija se ekstremno brzo sa stubastim kristalima u lamelama. Cilj rada jeste da se opišu: uticaj temperature i brzine čestica praha na deformaciju i očvršćavanje čestica koje definiše odnos D/d, poroznost u prevlakama, hemijske promene u istopljenim česticama i kristalne promene u prevlakama, poroznost u prevlakama i unutrašnji naponi prevlaka.
The slip control is important for an adhesion force transmission between locomotive wheels and rails. The slip control consists of two tasks. The first task is the slip value detection and the second ...one is the evaluation of a slip value with a subsequent control action. These two tasks can be realized by many types of methods. Several detection methods use an adhesion coefficient or the adhesion force determination. Because of difficulty of the adhesion coefficient measurement during the train run the adhesion coefficient or the adhesion force has to be estimated. In this paper, the adhesion force is estimated by the Kalman filter. The Kalman filter uses the locomotive model and measured locomotive velocity. The Kalman filter is implemented in Matlab and also applied on measured data.
Poboljšanje adhezijskih svojstava na međupovršini u nanokompozitima, u odnosu na standardne mikrokompozite, posljedica je velike specifične površine nanopunila i uspostavljenih interakcija na ...nanorazini. U ovom radu dan je pregled rezultata istraživanja svojstava međupovršine i svojstava materijala u uvjetima promjene parametara adhezije kontroliranom predobradom površine punila. Predobrada nanopunila kalcijeva karbonata (CaCO3) silanom, stearinskom kiselinom, radijacijskim cijepljenjem poli(vinil-acetata) i/ili njihovom kombinacijom mijenja adhezijske parametre na
međupovršini u istraživanim kompozitima i polimernim mješavinama na osnovi poliuretana (PUR) i poli(vinil-acetata) (PVAC). Energija površine komponenata u kompozitu i polimernoj mješavini mjerena je metodom kontaktnoga kuta. Morfologija je istražena primjenom optičke mikroskopije, a mehanizam popuštanja kompozita tehnikom pretra`ne elektronske mikroskopije (SEM). Mehanička svojstva kompozitnih sustava određena su rasteznim ispitivanjem, a toplinska svojstva metodom diferencijalne pretražne kalorimetrije (DSC). Strukturne promjene matrice pod utjecajem nanopunila analizirane su metodom raspršenja rendgenskih zraka pod malim kutom (SAXS). Rezultati poboljšanja mehaničkih svojstava polimernih sustava punjenih nanočesticama u vezi su s postignutom homogenom morfologijom i smještanjem nanopunila na međupovršini u uvjetima optimalne adhezije. Uvjeti optimalne adhezije u kojima je energija međupovršine minimalna i teži nuli, a postižu se kontroliranom predobradom površine punila, rezultiraju znatno boljim svojstvima u odnosu na sustave u kojima su uvjeti na međupovršini daleko od optimalnih.
U radu je istraživan utjecaj čeonog blanjanja, brušenja i UV zračenja grabovine i jasenovine na kvašenje i adhezivnu čvrstoću premaza na bazi organskih otapala i vodenog premaza. Adhezija premaza ...jedan je od najvažnijih parametara za kvalitetu površinske obrade i trajnost premaza za drvo, dok svojstva kvašenja obično služe za ocjenu kvalitete nanošenja i adhezije premaza. Na različito pripremljenim uzorcima (obrađenim čeonim blanjanjem, brušenjem ili UV zračenjem) nemodificirane i toplinski modificirane grabovine i jasenovine ispitivana je hrapavost, kontaktni kut premaza i vode te adhezivna čvrstoća premaza. Hrapavost površine mjerena je profilometrom na duljini vrednovanja 12,5 mm, uz referentnu duljinu od 2,5 mm. Kontaktni kut mjeren je metodom s kapljicom, i to 2 s, 10 s i 30 s nakon nanošenja kapljice na površinu uzorka, a adhezivna čvrstoća određivana je prema normi ASTM D4541. Rezultati su pokazali da je brušenje grabovine i jasenovine rezultiralo najmanje hrapavom površinom u usporedbi s čeono blanjanom i UV zračenom površinom. Kontaktni kutovi vodenog premaza bili su u prosjeku tri puta veći od kontaktnih kutova premaza na bazi organskih otapala. Brušenjem površine uzoraka grabovine i jasenovine adhezivna je čvrstoća postala veća od čvrstoće čeono blanjanih površina, dok je UV zračenjem na brušenim površinama većine uzoraka smanjena adhezivna čvrstoća premaza na bazi organskih otapala.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Probiotics are life microorganisms that, after administration in gastrointestinal (GI) tract, excert positive effects on host’s ...health. Host reaction to probiotic administration largely depands on ability of bacteria to closely interact with epithelial cells of GI mucosa. On the other hand, considering the unknown antigenic nature of administered bacteria, in immune-compromised host there is a risk of immune reaction of gut tissue which could lead to disturbance of mucosal barrier integrity and chronic inflammation in GI tract. The aim of the study was to examine the effects of the strain Lactobacillus fermentum BGHI14, which is alochtonous to GI tract of rats, after peroral administration in healthy rats and in rats with TNBS (trinitrobenzenesulfonate)-induced colitis. Methodologically, following parameters were examined in experiments: body masses of rats and expression of mRNA of inflammatory cytokines (IL-1β, TNFα, IL-17F), as well as markers of cellular stress (HSP70) and barrier integrity maintenanace (TJP1); next histological and biochemical analyses and microflora profiling were performed. Results of the study indicated immune-stimulating effects of BGHI14 in colon tissue after administration in GI tract of healthy rats in first 16 days of peroral treatment of rats. Although, histologically, with prolongation of BGHI14 treatment of rats for next 12 days, immune reaction in colon tissue had retreated, mRNA levels of proinflammatory IL-1β and TNFα cytokines remained elevated which points to the risk of uncontrolled inflammation in the case of subsequent colon epithelial barrier damage. In research it was shown that after immunostimulation of colon tissue with BGHI14, in the case of colitis induction, but with sequel of treatment with bacteria, transcription of Hsp70 gene was induced, in early (48 h) as well as late (7 days) acute phase of colitis. The increase of Hsp70 gene transcription, according to histological and inflammatory markers, as well as body mass changes during the experiment, was not followed by positive action of the strain. On the other hand, the cessation of treatment with BGHI14 after colitis induction had led to less pronounced body mass decrease compared to control colitic rats, but without concomitant reduction in inflammatory scores in colon tissue, at least in late acute phase of disease (seven days from induction). Based on the above, it could be concluded that mechanisms of adaptive immunity including memory T-cells might had been activated during interaction of BGHI14 with healthy colon tissue and those systems were induced after the injury in the case of continuous presence of same bacterial antigen. Contrary, therapeutic treatment with BGHI14 had brought about the protection in late acute colitis phase according to body mass changes as well as indicators of mucosal barrier disruption. Obtained results implicate that use of immune-stimulating probiotics immediately after colon tissue damage would represent effective approach in treatment of bowel inflammatory diseases, though more detailed research is needed in this area. Considering the importance of interaction of bacteria with gut mucosa in achieving its probiotic potential, in current research mechanisms for improvement of potential probiotic lactobacilli binding to rat’s GI mucosa were tested. In this respect the effects of mucinbinding domain containing protein (MbpL) from strain Lactococcus lactis subsp. lactis BGKP1-20 in ability of bacterial host to bind to ileal and colonic mucosa in vivo and ex vivo, as well as in assays in vitro with isolated mucin and mucin-producing HT29-MTX colonic cells were tested. Aside from using the homologous host, for functional tests we have used potential probiotic strain Lactobacillus salivarius BGHO1. Results have demonstrated that the expression of MbpL protein was not sufficient for binding of BGHO1 to gut mucosa, although it influenced positively the binding of BGKP1-20 to pig gastric mucin and HT29-MTX cells in culture. It is possible that in lactococcal strain BGKP1-20, phenotypic effects of MucBP protein expression are more pronounced compared to BGHO1 strain, because of presence of other potential adhesion factors synthesized in lactobacilli strains. Simultanously, utillizing the same methodology, the role of aggregation factor AggL from BGKP1-20 in binding to GI tract mucosal surfaces was tested. Expression of aggregation factor is commonly correlated to enhanced affinity of bacterial host to GI mucosa. Our results have demonstrated that, although, by increasing surface hydrophobicity, in lactococcal strains it could contribute to binding to colonic surface, the expression of aggregation factor generally aggravates binding of bacteria to surfaces exposed to dynamic peristaltic contractions such as those present in ileum. That way strains expressing aggregation factor could facilitate removal of pathogens but without directly affecting the host’s immune system.- Probiotici predstavljaju žive mikroorganizme koji, nakon unošenja u gastrointestinalni (GI) trakt, ostvaruju pozitivne efekte na zdravlje domaćina. Reakcija domaćina na unos probiotika u velikoj meri zavisi od sposobnosti bliske interakcije bakterija sa epitelnim ćelijama GI mukoze. S druge strane, s obzirom na nepoznatu antigenu prirodu unetih bakterija, kod imunokompromitovanog domaćina je prisutan rizik od imunske reakcije crevnog tkiva što može da dovede do narušavanja integriteta mukozne barijere i hronične inflamacije u GI traktu. Cilj istraživanja bio je ispitivanje efekta soja Lactobacillus fermentum BGHI14, alohtonog za GI trakt pacova, nakon peroralnog unosa u zdrave pacove i u pacove sa kolitisom indukovanim TNBS-om (trinitrobenzensulfonat). Metodološki, u eksperimentima su praćeni: telesna masa pacova i ekspresija iRNK za parametre inflamacije (IL-1β, TNFα, IL-17F), pokazatelje ćelijskog stresa (HSP70) i parametre uključene u održavanje integriteta mukoze (TJP1); zatim su rađene histološke i biohemijske analize i analiza sastava crevne mikroflore. Rezultati istraživanja su pokazali imunostimulišuće delovanje soja BGHI14 na nivou tkiva kolona nakon unosa u GI trakt zdravih pacova u prvih 16 dana peroralnog tretmana pacova. Iako se, histološki, sa produžetkom tretmana pacova sojem BGHI14 tokom narednih 12 dana, imunska reakcija u tkivu kolona povukla, nivoi iRNK za proinflamatorne IL-1β i TNFα citokine ostali su povišeni što ukazuje na rizik od nekontrolisane inflamacije u slučaju naknadnog oštećenja epitelne barijere kolona. U istraživanju je pokazano da je nakon imunostimulacije tkiva kolona sojem BGHI14, u slučaju indukcije kolitisa, ali uz nastavak tretmana sojem BGHI14 došlo do indukcije transkripcije iRNK za HSP70 protein, kako u ranoj (48 h) tako i u kasnoj (7 dana) akutnoj fazi kolitisa. Povećanje transkripcije Hsp70 gena, sudeći po histološkim i inflamatornim pokazateljima, kao i promenama telesnih masa pacova tokom eksperimenta, nije bilo praćeno pozitivnim delovanjem soja. S druge strane, prestanak tretmana sojem BGHI14 nakon indukcije kolitisa doveo je do manje izraženog pada telesnih masa životinja u poređenju sa kontrolnim pacovima sa kolitisom, iako bez pratećeg smanjenja inflamatorne reakcije u tkivu kolona, bar u kasnoj akutnoj fazi bolesti (sedam dana od indukcije). Na osnovu opisanog može se zaključiti da su se u interakciji soja BGHI14 sa zdravim tkivom kolona aktivirali mehanizmi adaptivne imunosti u vidu memorijskih T-limfocita koji su indukovani nakon povrede u slučaju kontinuiranog prisustva istog bakterijskog antigena. Nasuprot, terapijski tretman pacova sojem BGHI14 doveo je do pozitivnog efekta u kasnoj akutnoj fazi kolitisa ocenjujući po promenama telesnih masa životinja kao i na osnovu parametara oštećenja mukozne barijere kolona. Dobijeni rezultati ukazuju da bi primena imunostimulišućih probiotika neposredno po nastanku oštećenja crevnog tkiva predstavljala efikasan pristup u lečenju inflamatornih oboljenja crevnog trakta, iako su na ovu temu potrebna dodatna istraživanja. S obzirom na značaj koji interakcija bakterija sa crevnom mukozom ima u ostvarivanju njihovog probiotičkog potencijala, u istraživanju su testirani mehanizmi kojima se može poboljšati vezivanje laktobacila kao potencijalnih probiotika za GI mukozu pacova. U tom smislu praćeni su efekti proteina sa mucin-vezujućim domenom (MbpL) poreklom iz soja Lactococcus lactis subsp. lactis BGKP1-20 na sposobnost vezivanja bakterijskog domaćina za mukozu ileuma i kolona u uslovima ex vivo i in vivo, kao i u in vitro esejima sa izolovanim želudačnim mucinom i mucin-produkujućim HT29-MTX ćelijama kolona. Osim homolognog domaćina, za funkcionalna ispitivanja korišćen je potencijalni probiotički soj Lactobacillus salivarius BGHO1. Rezultati su pokazali da eksprimirani MbpL protein nije bio dovoljan za vezivanje soja BGHO1 za crevnu mukozu, iako je pozitivno uticao na vezivanje BGKP1-20 soja za svinjski želudačni mucin i HT20-MTX ćelije u kulturi. Moguće je da je fenotipski efekat ekspresije MucBP proteina kod laktokokalnog BGKP1-20 soja veći u odnosu na BGHO1 soj, s obzirom na prisustvo drugih potencijalnih adhezivnih faktora koji se sintetišu u laktobacilima. Koristeći istu metodologiju testirana je uloga koju u vezivanju za mukozne površine GI trakta ostvaruje agregacioni faktor AggL poreklom iz soja BGKP1-20. Agregacioni faktor eksprimiran na površini bakterijskih ćelija često se dovodi u vezu sa povećanim afinitetom bakterijskog domaćina za GI mukozu. Naši rezultati su pokazali da, iako bi, povećanjem površinske hidrofobnosti mogao doprineti vezivanju za površinu kolona kod laktokokalnih sojeva sa niskom ukupnom hidrofobnošću površine, eksprimirani agregacioni faktor generalno otežava vezivanje bakterija za površine izložene dinamičkim peristaltičkim kontrakcijama kakva je u najvećoj meri površina ileuma. Na taj način bi sojevi koji sintetišu faktor agregaci