Cilj ovog istraživanja bio je ispitati može li se otvorena i relacijska agresija mladića i djevojaka predvidjeti na temelju roditeljskog ponašanja njihovih majki i očeva te je li doprinos ...roditeljskog ponašanja u objašnjavanju agresivnog ponašanja različit ovisno o spolu djeteta i roditelja. U istraživanju je sudjelovalo 605 sudionika (273 djevojke i 332 mladića), učenika trećih razreda srednjih škola. Podaci o otvorenom i relacijski agresivnom ponašanju adolescenata prikupljeni su Upitnikom vršnjačkog konflikta (Marsee i Frick, 2007.), a podaci o percepciji roditeljskog ponašanja prikupljeni su Upitnikom roditeljskog ponašanja (Keresteš i sur., 2012.). Rezultati su pokazali da mladići općenito iskazuju veću razinu otvorene agresije i da očeve percipiraju više podržavajućima, a manje popustljivima u odnosu na djevojke. Kada je riječ o otvorenoj agresiji mladića, regresijska analiza pokazala je da je njen značajni prediktor veća razina majčine restriktivne kontrole, dok su prediktori otvorene agresije djevojaka veća majčina restriktivna kontrola i popustljivost te slabija očeva roditeljska podrška. Značajnim prediktorima relacijske agresije i mladića i djevojaka pokazali su se i majčina i očeva veća restriktivna kontrola, niža očeva podrška te veća majčina popustljivost. Rezultati istraživanja doprinose razumijevanju složenog odnosa roditeljskog ponašanja i agresivnog ponašanja adolescenata, a mogu biti korisni i različitim stručnjacima koji su uključeni u rad s adolescentima i njihovim roditeljima, te mogu sudjelovati u osmišljavanju i provođenju programa koji bi osvještavali važnost uloge roditeljskog ponašanja i međuovisnost njihovog i djetetovog ponašanja, kako općenito, tako i u kontekstu spolnih razlika.
U radu je analiziran slučaj udžbenika povijesti za četvrti razred gimnazije koji je duže od dvije godine bio u Katalogu odobrenih udžbenika, a potom je izbrisan iz kataloga. Analizom su obuhvaćene ...tri tematske cjeline (druga Jugoslavija, Republika Hrvatska, Domovinski rat), a analiza je provedena usporedbom sadržaja udžbenika s odredbama kurikuluma i drugih zakonskih i podzakonskih propisa koji su obvezujući za udžbenike povijesti. Uz to je pojašnjen i širi kontekst rasprava i sukoba koji u Hrvatskoj traju dva desetljeća glede problematike udžbenika i nastave povijesti. Analizom je zaključeno da sadržaj spornog udžbenika nije utemeljen ni na znanstvenim i obrazovnim standardima niti na propisanim vrijednosnim i etičkim zahtjevima, pa stoga ima iznimno razorne odgojne i obrazovne učinke. Na koncu je rad otvorio i ključno pitanje, kako je uopće bilo moguće da je takav udžbenik u ministarstvu uspio proći postupak stručne procjene i uvrštavanja u Katalog udžbenika.
Straipsnyje pateikiama mokslinės literatūros apžvalga, nagrinėjanti 4–5 m. vaikų agresijos apraiškas, situacijas, koregavimo būdus bei pateikiama atlikto tyrimo rezultatų analizė. Straipsnyje ...pateikiami apibendrinimai bei išvados gali būti pritaikyti tobulinant ikimokyklinio ugdymo įstaigos veiklą, siekiant išsiaiškinti vaikų agresijos problemos esmę bei ieškant efektyviausių bendradarbiavimo galimybių su tėvais, susiduriančiais su vaikų agresijos reiškiniu. Remiantis tyrimo rezultatais, pateikiamos rekomendacijos, kaip atpažinti vaiko agresiją, kaip šį reiškinį koreguoti, švelninti problemines situacijas ugdymo įstaigose ir šeimoje. Tyrime taikyti mokslinės literatūros analizės, apklausos raštu bei stebėjimo metodai. Tyrimas atskleidė, kad naudingi žaidimai, kurių metu vaikai gali išsakyti savo nuomonę, papasakoti, kas juos slegia ir tokie žaidimai, kurių metu vaikai gali išreikšti savo agresiją. Tėvai ir pedagogai laikosi skirtingo požiūrio į vaiko agresyvumą, todėl nėra linkę bendradarbiauti vieni su kitais, taigi iškyla aktualus pedagoginio bendradarbiavimo tarp šeimos ir ugdymo įstaigos klausimas.
ABSTRACT Aim To evaluate the incidence, severity and characteristics of aggressive behaviour in patients hospitalized in acute psychiatric wards, as well as the association between patient ...characteristics and the incidence of recurrent aggressive behaviour. Methods A multicentre prospective study included all twelve acute wards in Slovenian psychiatric hospitals with a total capacity of 232 beds. Over five consecutive months, data on the number of treatment episodes involving aggressive behaviour and the number of aggressive incidents, their severity and characteristics were obtained using the Staff Observation Aggression Scale-Revised (SOAS-R). Patient- and event-based incident rates of verbal and physical aggression were calculated. The association between patient characteristics and recurrent aggressive behaviour was analysed. Patient characteristics data were extracted from hospital databases. Results 3,190 treatment episodes were included during a 5-month period. Aggressive behaviour was observed in 13.4% of treatment episodes, and 922 aggressive incidents were recorded, which resulted in 3.98 incidents per 100 occupied bed days and 9.48 incidents per bed per year. 74.1% of incidents were severe, and more than half of incidents included physical aggression. 75.5% of incidents were directed against medical staff. 5.9% of treatment episodes were involved in multiple aggressive incidents. Compared to patients with single incidents, patients with recurrent aggression had a less frequent main diagnosis of substance use disorders and a longer duration of hospitalization. Conclusion Monitoring the frequency and characteristics of aggressive behaviour allows comparisons with other studies and, more importantly, it is necessary for planning and assessing the effectiveness of preventative aggression management strategies.
Svrha istraživanja: Dentalni strah negativno utječe na ishod terapije. Svrha ovog istraživanja bila je različitim ljestvicama procijeniti dentalnu anksioznost djece te odrediti korelaciju između ...ljestvice anksioznosti i ljestvice agresivnog ponašanja s obzirom na to jesu li djeca pretrpjela dentalnu traumu ili nisu. Materijali i metode: Ciljana populacija bila su 254 djeteta s pretrpljenom dentalnom traumom (59,1 % dječaci) i 251 dijete bez dentalne traume (46,6 % dječaci) u dobi između 7 i 14 godina te njihovi roditelji. Svi su pregledani tijekom 2015. i 2016. godine. Psihometrička mjerenja korištena u ovom istraživanju uključivala su nekoliko upitnika. Rezultati su obrađeni X2 testom, Studentovim ttestom, jednosmjernom ANOVA-om te Pearsonovim koeficijentom korelacije. Za provjeru pouzdanosti
i valjanosti mjerenja odabran je Cronbachov alfa test. Predodređena razina značajnosti bila je postavljena na 0,05. Rezultati: Svi korišteni testovi pokazali su zadovoljavajuću pouzdanost i valjanost ljestvice. Srednja vrijednost anksioznosti bila je značajno veća u slučaju djece s pretrpljenom dentalnom traumom. Ta su djeca imala i veću srednju vrijednost na ljestvici agresivnog ponašanja (OAS). Djevojčice su u svim upitnicima imale značajno veću srednju vrijednost anksioznosti u odnosu prema dječacima. Srednja vrijednost agresivnog ponašanja bila je u obje skupine značajno veća kod dječaka negoli kod djevojčica (p < 0,001). Vjerojatnost za pojavu agresivnog ponašanja ako su djeca pretrpjela dentalnu traumu smanjuje se za 0,95 kada se prosječna vrijednost na DVSS-SV ljestvici poveća za jedinicu, a veća je za 1,04 kada se srednja vrijednost anksioznosti poveća za jedinicu. Zaključak: Srednja vrijednost anksioznosti bila je značajno veća kod djece koja su pretrpjela dentalnu traumu, kod djevojčica te one djece koja su se više bojala medicinskih intervencija (CMFQ). Veću srednju vrijednost na ljestvici agresivnog ponašanja (OAS) imala su djeca s pretrpljenom dentalnom traumom i dječaci. Pronađena je značajna korelacija između razine dentalne anksioznosti i agresivnog ponašanja djece. Vjerojatnost za pojavu agresivnog ponašanja povećava se kako se povećavaju srednje vrijednosti na svakoj ljestvici procjene anksioznosti, ali ne značajno, osim za S-DAI vrijednosti.
This article explores issues related to how social roles, when imposed, become oppressive to on an individual, and how consciously chosen roles become “more true” than the reality itself and advance ...the investigation of human nature. The text consists of three parts. In the first part, we discuss dramaturgical theory as well as the psychosocial and artistic experiments about the social power of enacted social roles. The second part is an analysis of a trilogy directed by Lithuanian theatre director Oskaras Koršunovas – Hamlet, The Lower Depths and The Seagull. It is followed by an examination of the trilogy of Danish cinema director Lars von Trier –
Antichrist, Melancholia and Nymphomaniac. Both trilogies embrace certain common dichotomies: truth vs. lie; individual responsibility vs. collective conformism; freedom vs. oppression; life vs. death; openness vs. hypocrisy; reality vs. fiction; deep play vs. superficial theatricality. The analyzed works of art, combined with the psychosocial experiments, reveal that realistic play (experimentation) can help to grasp shocking data about human behavior that would be extremely difficult to obtain without dramaturgical acting.
U ovom radu cilj je pokazati promjene u izloženosti adolescenata u jednogodišnjoj prevalenciji doživljenog roditeljskog nasilja u 2011. i 2017. godini. Rezultati za 2011. godinu prikupljeni su u ...okviru projekta »BECAN (Epidemiološka studija zlostavljanja i zanemarivanja djece)«, dok su rezultati za 2017. godinu prikupljeni u okviru 2. vala istraživanja projekta »FEHAP« (»Ekonomske teškoće obitelji, psihosocijalni problemi i obrazovni ishodi adolescenata u vrijeme ekonomske krize«). U oba istraživanja korišteni su probabilistički uzorci učenika drugog razreda srednjih škola, od čega je u istraživanju 2011. godine sudjelovalo 1 233 učenika, a 2017. godine 1 057 učenika. Dobiveni rezultati pokazali su da je u 2017. godini jednogodišnja prevalencija psihičke agresije bila 71,8%, psihičkog zlostavljanja 24,3%, tjelesnog kažnjavanja 23,8% te tjelesnog zlostavljanja 13,1%. U odnosu na istraživanje iz 2011. godine došlo je do povećanja stope psihičkog nasilja, dok je stopa tjelesnog nasilja ostala nepromijenjena. U kontekstu spolnih razlika, djevojke su u 2017. godini bile pod povećanim rizikom za psihičku agresiju, jednako kao i 2011. godine, dok je za psihičko zlostavljanje došlo do ujednačavanja rizika. Za tjelesno nasilje rizik je ostao ujednačen za djevojke i mladiće. U navedenom razdoblju došlo je do povećanja ukupne stope jednogodišnje prevalencije roditeljskog nasilja, što se većinom pripisuje porastu izloženosti psihičkoj agresiji. Dobiveni rezultati ukazuju na visoku raširenost roditeljskog nasilja nad djecom i potrebu za sustavnim provođenjem prevalencijskih istraživanja.
PDF
