Akutni apendicitis jedan je od najčešćih uzroka razloga indiciranja neopstetričkog operativnog zahvata u trudnica. Iako se može prezentirati klasičnom kliničkom slikom, u trudnoći je zbog fizioloških ...i anatomskih promjena atipična slika češća. To čini dijagnozu ovog stanja kompliciranom te ona zahtijeva osim kliničkog pregleda i daljnje pretrage. One uključuju diferencijalnu krvnu sliku i CRP te slikovne pretrage. Činjenica da leukocitoza u trudnoći ne predstavlja patologiju te da CRP može pokazivati tendenciju rasta potvrđuje da ove metode nisu pretjerano uspješne. Od slikovnih pretraga najbolja se pokazala magnetska rezonancija, ali je njezina dostupnost ograničena. Liječenje se provodi kirurški, pri čemu postoje različiti pristupi. Iako postoje brojni radovi koji preferiraju otvorenu nad laparoskopskom apendektomijom, novija istraživanja pokazuju kako nema značajnih rizika za majku i fetus kod korištenja laparoskopskog pristupa. U novije se doba spominje i konzervativni način liječenja antibioticima, ali zbog mogućih komplikacija on se izbjegava, osim u slučajevima nedostupne kirurške skrbi. Akutni apendicitis je stanje koje treba brzo riješiti kako bi se izbjegle komplikacije koje u nekim slučajevima mogu izazvati značajne posljedice za majku i dijete. U članku je prikazan cjelovit pristup trudnici s apendicitisom uz korištenje najnovije literature.
Acute appendicitis (AA) is one of the most common non-obstetric indications for surgery in pregnant women. Even though it can present with a typical set of symptoms, in pregnancy due to the physiological and anatomical changes, an atypical presentation is more common. This makes the diagnosis of AA very complicated and it requires additional exams which include a blood work, CRP and imaging studies. Since leucocytosis and increased levels of CRP are physiological finding in pregnancy, those tests are not very helpful. MRI is the best imaging test in this situation, but its availability is limited. The treatment is surgical, and it includes two approaches: open appendectomy (OA) or laparoscopic appendectomy (LA). Even though many studies that predilect OA can be found, recent discoveries indicate that there is no statistically significant difference in the risk for the mother and foetus between the two approaches. Some studies introduce a non-operative approach as a valuable substitution for a surgical approach in case of AA especially in the areas where surgical care is limited or unavailable. AA in pregnancy is a condition that must be recognized and treated as soon as possible in order to avoid severe complications for the mother and the child. This review gives an integral approach to a pregnant woman with appendicitis, and it’s based on the latest published literature.
Cilj: Prikazati pedijatrijskog bolesnika s retroperitonealnim limfangiomom koji se prezentirao kao akutni abdomen.
Prikaz slučaja: Dvanaestogodišnji dječak hospitaliziran je zbog akutnih grčevitih ...bolova u trbuhu praćenih povraćanjem i povišenim laboratorijskim upalnim parametrima. Zbog sumnje na akutni apendicitis učinjena je hitna klasična apendektomija. Drugog postoperativnog dana nastupilo je pogoršanje općeg stanja s febrilitetom i difuznim abdominalnim bolovima. Slikovnim pretragama abdomena prikazana je pseudocistična septirana tvorba koja je sugerirala limfangiom. Po provedenoj energičnoj potpornoj terapiji i poboljšanju općeg stanja učinjena je kompletna kirurška resekcija tumora. Postoperativni tijek protekao je uredno. Patohistološki nalaz potvrdio je dijagnozu limfangioma. Šest mjeseci nakon operativnog zahvata dječak je bez tegoba s urednim kliničkim i ultrazvučnim nalazom.
Zaključak: Akutni abdomen je hitno kirurško stanje vrlo različite etiologije, koje posebice u djece zahtjeva pažljiv pristup. U diferencijalnoj dijagnozi akutnog abdomena treba razmišljati i o limfangiomu. Detaljna anamneza, pažljiv klinički pregled, radiološka i laboratorijska obrada značajno utječu na izbor terapije i prognozu bolesti.
Uvod: Jednodnevna kirurgija danas je naširoko prihvaćena za brojne elektivne laparoskopske postupke u djece. Cilj ove studije jest procijeniti sigurnost i učinkovitost otpuštanja iz bolnice unutar 24 ...sata kod djece koja su apendektomirana laparoskopskim putem zbog nekompliciranoga akutnog apendicitisa. Ispitanici i metode: U ovu prospektivnu studiju uključeno je ukupno 180 djece od 1. ožujka 2021. do 1. svibnja 2022. koji su otpušteni s bolničkog liječenja unutar 24 sata nakon laparoskopske apendektomije zbog nekompliciranog apendicitisa. Primarni ishod bila je sigurnost otpusta unutar 24 sata nakon laparoskopske apendektomije zbog nekompliciranog apendicitisa, kao i zadovoljstvo roditelja ovim protokolom. Sekundarni ishodi uključivali su stopu ponovnog prijma ili neplanirani povratak u operacijsku salu, stopu komplikacija i analizu isplativosti. Za svakog ispitanika zabilježeni su demografski podatci, prijeoperacijska evaluacija (fizikalni pregled, laboratorijski podatci, slikovne pretrage), trajanje operacije, intraoperativne i poslijeoperacijske komplikacije, trajanje boravka u bolnici i razina boli, kao i zadovoljstvo roditelja. Rezultati: Medijan dobi ispitanika je 11 godina interkvartilni raspon (IQR) 10,14. Većina ispitanika (63,8%) bili su muškog spola. Medijan trajanja boravka u bolnici nakon operacije bio je 15 sati (IQR 12,19). Najveću razinu zadovoljstva otpustom iskazala je većina ispitanika (n=155; 86,1%), dok je preostalih 25 (13,9%) izrazilo umjerenu razinu zadovoljstva. Medijani za razinu boli, prema vizualnoj analognoj ljestvici za sve poslijoperacijske dane, bili su niski (raspon 0–4). U četiri bolesnika (2,2%) zabilježen je neplanirani ponovni prijam prije sedmoga poslijoperacijskog dana zbog intraabdominalnog apscesa. Svi bolesnici s apscesom liječeni su konzervativno. Većina roditelja (n=175; 97,2%) iskazala je najveću razinu zadovoljstva sedmoga poslijeoperacijskog dana pri kontrolnom pregledu u poliklinici. Zaključci: Otpust unutar prvog dana nakon laparoskopske apendektomije zbog jednostavnog apendicitisa u djece siguran je i provediv. Zadovoljstvo roditelja ovim protokolom bilo je vrlo visoko. Uz pravilan protokol i edukaciju roditelja, djeca koja su podvrgnuta laparoskopskoj apendektomiji zbog nekompliciranoga akutnog apendicitisa mogu se uspješno liječiti na ovaj način.
Background/Aim. Diagnosis of acute appendicitis (AA) remains the most common dilemma of pediatric surgical team. Our aim was to determine whether the neutrophil myeloperoxidase index (MPXI), in ...combination with other laboratory and clinical parameters, can be useful in diagnosis and follow-up of AA in children. Methods. A prospective investigation of MPXI values in 117 consecutive patients, planned for the surgical intervention due to AA, was performed. The patients were stratified into three groups according to the intraoperative finding: the normal/early, uncomplicated and complicated AA. Laboratory analyses were done preoperativly, on the 1st and on the 3rd postoperative days. Results. The statistically significant difference of MPXI values between the uncomplicated and complicated appendicitis before surgery and the positive correlations between the MPXI and C-reactive protein, as well as interleukin- 6, before surgery were found. Postoperatively, in the group of uncomplicated, as well as complicated AA, a significant decrease of MPXI was recorded. Conclusion. The MPXI may be used as an informative biomarker in the follow- up of AA in children. A wide reference range for the MPXI and individual differences in the values of MPXI in the healthy children, generate difficulties for its use for the initial diagnosis of acute appendicitis. Usefulness of MPXI determination decreases with a delayed diagnosis.
nema
Alvaradov sustav bodovanja osmišljen je radi smanjenja broja negativnih apendektomija. Rabi se u adultnoj i pedijatrijskoj populaciji, a broj negativnih apendektomija rijetko je manji od 10%. Kako ...bismo provjerili pou-zdanost metode, analizirali smo korelaciju Alvaradova sustava bodovanja i histološke dijagnoze djece apende-ktomirane zbog sumnje na akutnu upalu crvuljka. U retrospektivnoj studiji obuhvaćeno je 330-ero djece (Za-vod za dječju kirurgiju, KBC Zagreb), u razdoblju od siječnja 2014. do prosinca 2016. s kliničkom dijagnozom akutne upale crvuljka. Uključena su sva djeca neovisno o metodi apendektomije. Zbog nepotpune medicinske dokumentacije isključeno je 39-ero djece pa se u ovoj studiji analizira 291 dijete. Svaki je crvuljak postopera-tivno histološki pregledan u Zavodu za patologiju i citologiju KBC-a Zagreb i postavljena je konačna dijagno-za. U 160-ero djece preoperativno je načinjen ultrazvučni pregled trbuha te je zabilježena prisutnost ili odsut-nost znakova upale crvuljka. Od ukupno 291 histološki pregledanog crvuljka njih 35 (12%) bilo je bez znako-va upale, 44 (15,1%) bilo ih je u kataralnom stadiju upale, 153 (52,6%) flegmonozno, a 58 (19,9%) gangrenoz-no promijenjeno te je u jednog dječaka (0,3%) crvuljak bio perforiran. Srednja vrijednost (bodovnog iznosa prema Alvaradovu sustavu bodovanja) za djecu koja su imala histološki nalaz inocentnog (‘nevinog’) crvuljka i kataralne upale jest 6, za flegmonozne crvuljke 7, a gangrenozne 8. Dječak s perforiranim crvuljkom imao je zbroj bodova 6. Analizirane su osjetljivost, specifičnost i pozitivna prediktivna vrijednost kada je zbroj 7 i veći, a negativna vrijednost kada je zbroj 5 i manji. Osjetljivost Alvaradova bodovnog sustava u ispitivanoj skupini jest 68,9%, a specifičnost 52,9%. Pozitivna je prediktivna vrijednost 91,7%, a negativna 99%. Alvara-dov zbroj statistički je značajno veći u djece s flegmonoznom upalom crvuljka negoli kod onih s negativnim nalazom (p = 0,003) i kataralnom upalom (p = 0,007). Kod djece koja su imala gangrenoznu upalu crvuljka u odnosu prema inocentnim i kataralno promijenjenima također je statistički značajna razlika Alvaradova zbroja (p < 0,001). U djece s flegmonozno i gangrenozno upalno promijenjenim crvuljkom nema statistički značajne razlike Alvaradova zbroja (p = 0,054), kao ni kod histoloških dijagnoza kataralne upale i inocentnog crvuljka (p = 0,998). Od ukupnog broja apendektomirane djece u njih 160-ero (54,9%) načinjen je preoperativni ultraz-vučni pregled trbuha. Od svih ultrazvučnih nalaza njih 82 (51,2%) potvrđena su histološkom dijagnozom. Od ultrazvučnih nalaza koji nisu histološki potvrđeni bila su 64 (40%) lažno negativna i 14 (8,8%) lažno pozitiv-nih. Ultrazvučno pozitivan nalaz upalnih promjena crvuljka ima pozitivnu prediktivnu vrijednost 84,1%, a negativan nalaz 11,1%. Alvaradov sustav bodovanja u djece nije klinički pouzdan pokazatelj pozitivnih nalaza akutne upale crvuljka, ali ima visoku prediktivnu vrijednost negativnih apendektomija.
Laparoskopska apendektomija metoda je izbora većine stručnih društava zbog dokazanih mnogobrojnih prednosti. Pitanje je da li se u slučajevima nejasne dijagnoze kirurzi ranije odlučuju na ...laparoskopsku eksploraciju u odnosu na opservaciju zbog manje invazivnosti i bržeg oporavka i eksploracije cijelog abdomena. Na KBC Zagreb retrospektivno je analizirano 1899 bolesnika u razdoblju od 2009. do 2016. godine kod kojih su operacije započete izmjeničnim rezom ili laparoskopskim pristupom (lap) kod sumnje na akutni appendicitis kod djece i odraslih (stariji od 16 godina). Analizirane su: 1) ukupno negativne apendektomije, 2) negativno-negativne apendektomije (uredan apendiks i nije nađena druga patologija) i 3) negativno-pozitivne apendektomije (uredan apendiks, ali je nađena druga patologija). Nije bilo statistički značajne razlike u stopama negativne apendektomije (djeca) – lap prema izmjeničnom rezu (p=0,24); negativne apendektomije (odrasli) – lap prema izmjeničnom rezu (p=0,15); negativno-negativne apendektomije (djeca) – lap prema izmjeničnom rezu (p=0,36); negativno-negativne apendektomije (odrasli) – lap prema izmjeničnom rezu (p=0,21); negativno-pozitivne apendektomije (djeca) – lap prema izmjeničnom rezu (p=0,53); negativno-pozitivne apendektomije (odrasli) – lap prema izmjeničnom rezu (p=0,56); negativne laparoskopske apendektomije – djeca prema odraslima (p=0,56). Utvrđena je statistički značajno viša stopa perforacija izmjeničnim rezom ukupno (p<0,0001), kod djece do 16 godina (p<0,0001) i kod odraslih (p=0,02). Nije bilo statistički značajne razlike u stopi perforacije kod laparoskopskog pristupa između odrasle i dječje populacije (p=0,24) te stopi perforacije kod pristupa izmjeničnim rezom između odraslih i djece (p=0,29). Rezultati upućuju na zaključak da niti u jednoj podskupini laparoskopska apendektomija ne rezultira višom stopom negativne apendektomije, no uz niže stope perforiranog apendicitisa pa se laparoskopska apendektomija preporuča kao metoda izbora kod sumnje na akutni apendicitis kod djece i odraslih.
Prikazan je atipičan slučaj retrouterino smještenog gangrenoznog perforiranog apendicitisa s Douglasovim apscesom u 33-godišnje žene koja je tijekom dva tjedna razvijala atipičnu kliničku sliku. ...Učinjena je laparotomija, apendek-tomija i abdominalna drenaža s antibiozom i potpunim oporavkom bolesnice.
PDF
