Članak prikazuje poveći broj djela povezanih s apokaliptičkom književnom vrstom. Prvi dio, iz ranog kršćanstva, uz uvod iznosi sadržaj dviju apokrifnih apokalipsi: Izaijino (mučeništvo i) uzašašće te ...Petrova apokrifna apokalipsa. Drugi dio sadrži apokaliptička apokrifna proroštva iz istog razdoblja, tj. uvod i četiri apokalipse: Ezrina apokalipsa (i viđenja), Sedrakova apokalipsa, Kršćanska Sibila i Knjiga Elkasai. Treći dio o kasnim apokrifnim apokalipsama obuhvaća uvod i osam knjiga, četiri kratke: Ilijina apokrifna apokalipsa, Sefanijina apokrifna apokalipsa, Ivanove i Marijine apokalipse, i četiri duže: Koptsko‑gnostička Pavlova apokalipsa, Koptsko‑gnostička Petrova apokalipsa, Pavlova apokrifna apokalipsa i Tomina apokrifna apokalipsa. Članak završava kratkim zaključkom o apokrifnim apokalipsama uz Novi zavjet.
Više zbornika neliturgijskih tekstova hrvatske srednjovjekovne književnosti sadrži apokrif o Bogorodičinoj smrti i uznesenju. Dok je u jednima to prijepis prijevodne prerade grčkoga teksta ...Pseudo-Ivana apostola i evanđelista, koji pripada betlehemskoj predaji apokrifa (Vinodolski zbornik, 15. st. i Grškovićev zbornik, 16. st.), drugi sadrže prijepis prijevodne prerade latinskoga prijevoda grčkoga Pseudo-Melitonova teksta, koji pripada palminoj predaji (Fatevićev zbornik duhovnog štiva, 1617. i latinički zbornik Codex Varia Variorum br. 39, 17. st.). Usporednom jezikoslovnom i tekstološkom analizom najstarijega sačuvanog hrvatskoglagoljskog teksta betlehemske predaje iz Pazinskih fragmenata (14. st.) i Vinodolskoga zbornika u odnosu na grčki izvornik, zatim usporednom analizom teksta iz Vinodolskoga zbornika i njemu srodnoga teksta iz Grškovićeva zbornika te naposljetku usporednom analizom tekstova iz Fatevićeva zbornika i Codex Varia Variorum 39 utvrđuju se osobitosti jezika svih četiriju zborničkih tekstova na svim jezičnim razinama s obzirom na udio staroslavenskih jezičnih elemenata i elemenata narodnoga govornoga jezika. Na primjeru apokrifa o uznesenju Bogorodice u hrvatskoj srednjovjekovnoj glagoljičkoj i latiničkoj književnosti prati se povijesni razvoj jezika od hrvatskostaroslavenskoga preko starijega i mlađega hrvatsko-staroslavenskoga do hrvatskoga narodnoga jezika sa staroslavenskim elementima. Rad donosi i transliterirano izdanje tekstova iz Vinodolskoga zbornika i iz Grškovićeva zbornika.
Several non-liturgical texts in Croatian medieval literature contain the apocryphon on Virgin Mary’s death and assumption. In some of them it is the transcript of the rewritten Croatian-Church Slavonic translation of the Greek text of Pseudo-John the Apostle and Evangelist, which belongs to the Bethlehem manuscript tradition of the apocryphon (Vinodol Miscellany, 15th century, and Gršković Miscellany, 16th century), while the others contain the transcript of the rewritten Croatian-Church Slavonic translation of the Latin translation of the Greek text of Pseudo-Meliton, which belongs to the Palm tradition (Fatević Miscellany, 1617, and Latin Codex Varia Variorum 39, 17th century). A comparative linguistic and textological analysis of the oldest preserved Croatian Glagolitic text of the Bethlehem tradition from the Pazin Fragments (14th century) and the text from the Vinodol Miscellany in relationship to the Greek original, further a comparative analysis of the text from the Vinodol Miscellany and the cognate text from the Gršković Miscellany, and finally a comparative analysis of the texts from the Fatević Miscellany and the Codex Varia Variorum 39 show the main features of the language of all four miscellany texts on all linguistic levels regarding the impact of the Old Church Slavonic linguistic elements and the elements of the Croatian vernacular. Using the example of the apocryphon of Mary’s assumption in Croatian medieval Glagolitic and Latin literature, the paper explores the historical development of the language from the Croatian Church Slavonic, older and newer Croatian-Church Slavonic to the Croatian vernacular language with Old Church Slavonic elements. The paper also provides a transliterated edition of the texts from the Vinodol Miscellany and Gršković Miscellany.
Apokrif Usnuće Bogorodice o posljednjim danima i smrti Bogorodice u hrvatskoglagoljskoj književnosti sačuvan je u četirima rukopisima: Pazinskim fragmentima (početak 14. st.), Vinodolskom zborniku ...(prva polovica 15. st.), Grškovićevu zborniku (16. st.) i Fatevićevu zborniku (1617.). Među njima se Pazinski fragmenti odlikuju po tom što pripadaju najstarijemu sloju hrvatskoglagoljske književnosti i sadrže najstariji oblik hrvatskostaroslavenskoga jezika. Tekst iz Pazinskih fragmenata redigirani je prijepis staroslavenskoga prijevoda grčkoga teksta Pseudo-Ivana apostola i evanđelista, koji pripada tzv. betlehemskoj rukopisnoj predaji apokrifâ. Istraživanje načelā prevođenja i jezična usporedba hrvatskostaroslavenskoga teksta s grčkim tekstom u izdanju C. von Tischendorfa (Codex Ambrosianus A 60 sup., 11. st.) i F. X. Bergera (Codex Monacensis graec. 66, 16. st.; Codex Monacensis graec. 146, 11. st.) na fonološkoj, morfološkoj, sintaktičkoj i leksičkoj razini pokazuje znatan utjecaj grčkoga jezika na najstariji oblik hrvatskostaroslavenskoga jezika. Usporedba teksta iz Pazinskih fragmenata s tekstovima drugih slavenskih redakcija toga apokrifa – fragmentarno sačuvanim najstarijim tekstom ruske redakcije iz zbornika Zlatostruj (12. st.), najstarijim tekstom srpske redakcije iz Mihanovićeva homilijara (13. st.) i tekstom ruske redakcije iz Zbornika Čudovskoga manastira (14. st.) – u odnosu na grčki izvornik, potvrđuje arhaičnost njegova jezika, vjernost grčkomu izvorniku i jezičnu srodnost s najstarijim slavenskim tekstovima.
The apocryphon Transitus Mariae has been preserved in the Croatian Glagolitic literature in four manuscripts, i.e. Pazin Fragments (early 14th century), Vinodol Miscellany (first quarter of 15th century), Gršković Miscellany (16th century) and Fatević Miscellany (1617). Among them, Pazin Fragments are insofar distinguished as they belong to the oldest period of the Croatian Glagolitic literature and are written in the oldest form of the Croatian Church Slavonic language. The text from the Pazin Fragments is a redacted transcript of the Old Church Slavonic translation of the Greek text of Pseudo-John the Apostle and Evangelist, which belongs to the so-called Bethlehem manuscript tradition of this apocryphon. The analysis of translation principles and a linguistic comparison of the Croatian Church Slavonic text with the Greek text edited by C. von Tischendorf (Codex Ambrosianus A 60 sup., 11th century) and F. X. Berger (Codex Monacensis graec. 66, 16th century; Codex Monacensis graec. 146, 11th century) on the phonological, morphological, syntactical and lexical level show a significant influence of the Greek language on the oldest form of the Croatian Church Slavonic language. The comparison of the text from the Pazin Fragments with the texts of other Slavonic redactions of that apocryphon – the oldest text of the Russian redaction from the miscellany Zlatostruj (12th century), the oldest text of the Serbian redaction from the Homiliary of Mihanovich (13th century) and the text of the Russian redaction from the Miscellany of the Tschudowski Monastery (14th century) – in relationship to the Greek original text, confirms the archaicity of its language, faithfulness to the Greek original and linguistic propinquity to the oldest Slavonic manuscripts.
Tartalom ◊ Bevezetés ◊ Szűz Mária az Ó-szövetségben. ◊ Szűz Mária az Új-szövetségben. ◊ Szűz Mária a hagyományokban. ◊ Szűz Mária a szent irodalomban. ◊ Szűz Mária az apokrif evangéliumokban. ◊ Mária ...születésének evangéliuma. ◊ Ál-Máté: Mária születésének és az Üdvözítő gyermekségének története. ◊ Az ács József története. ◊ Szűz Mária a látnokok írásában. ◊ Máriáscsodák. ◊ Szűz Mária az "eretnek" irodalomban. ◊ Mária imádás...
Tartalom ◊ Bevezetés ◊ Szűz Mária az Ó-szövetségben. ◊ Szűz Mária az Új-szövetségben. ◊ Szűz Mária a hagyományokban. ◊ Szűz Mária a szent irodalomban. ◊ Szűz Mária az apokrif evangéliumokban. ◊ Mária születésének evangéliuma. ◊ Ál-Máté: Mária születésének és az Üdvözítő gyermekségének története. ◊ Az ács József története. ◊ Szűz Mária a látnokok írásában. ◊ Máriáscsodák. ◊ Szűz Mária az "eretnek" irodalomban. ◊ Mária imádás...
Život Adama i Eve starozavjetni je apokrif (pseudoepigraf) o životu prvih ljudi protjeranih iz Edenskoga vrta. To je vjerojatno najstariji oblik apokrifnih priča o Adamu i Evi i postoji u nekoliko ...oblika i na nekoliko jezika. Stoga pripada skupini spisa nazvanoj Knjige o Adamu i Evi ili primarnoj adamološkoj književnosti. Postoje verzije na grčkom (Mojsijeva apokalipsa), latinskom (Vita Adae et Evae), slavenskom (Život Adama i Eve), armenskom (Adamovo kajanje) i gruzijskom (Knjiga o Adamu) te neki fragmenti na koptskom.
Veće su teme: problemi bolesti i smrti, besmrtnosti i uskrsnuća, i manje: krivnja, neprijateljstvo između čovjeka i đavla te konačna milost i spasenje. Općenito je prihvaćeno da je apokrif izvorno napisan na grčkome. Što se tiče vremena nastanka, nema suglasnosti (1. stoljeće ili 2.-4. stoljeće). Neki su pretpostavili židovsko podrijetlo, s kasnijim kršćanskim dodatcima, ali novija istraživanja apokrifnih priča pokazuju mogućnost kršćanskih korijena. Njegova velika popularnost u kršćanskim krugovima također podupire drugu hipotezu. Latinska verzija Života Adama i Eve (Vita Adae et Evae) najsloženija je i posebno zanimljiva za istraživače, a sačuvana je u više od sto rukopisa iz 10.-15. stoljeća. Ona se također nalazi, u vrlo tečnom prijevodu na hrvatski crkvenoslavenski, u dvama
hrvatskoglagoljskim zbornicima. Stariji, potpuni tekst sačuvan je u Žgombićevu zborniku iz 16. stoljeća, a mlađi, ponešto modificiran, nepotpun prijepis u Fatevićevu zborniku iz 17. stoljeća. Njihov tekstovni oblik odgovara tekstu pete redakcijske skupine, zasvjedočene u rukopisima 14. i 15. stoljeća, koju karakteriziraju elementi Legende o Drvetu Križa.
PDF
