Argumentirajući evanđelje i njegovu spasiteljsku vrijednost i snagu, Pavao se služi različitim argumentima, ali vrlo rijetko samo ljudskim razmišljanjem i iskustvom. U ovomu smo radu istražili baš ta ...mjesta gdje Pavao argumentira »po ljudsku«. Ograničili smo se na tri teksta njegovih autentičnih poslanica (Rim 3,5; 1 Kor 9,8; Gal 3,15), jer je u njima sintagma »po ljudsku« vezana uz glagole govorenja, dakle, izravno ulazi u okvir Pavlova argumentiranja. Ipak, budući da se takvo argumentiranje uvijek nalazi u kontekstima argumentacije »po Pismu/Pismima«, bilo da ju dopunjava, bilo da ju pojašnjava, bilo je potrebno barem kratko izložiti Pavlovo argumentiranje Pismom i njegovu osnovnu antropologiju.
Iz analize tekstova u kojima argumentira »po ljudsku«, iz slijeda Pavlovih misli uočavamo određeni napredak u argumentaciji upravo u odnosu s argumentacijom po Pismu. U Rim 3,5 ljudsko je iskustvo i razmišljanje u suprotnosti s onim što tvrdi objava. Ako se na temelju objave može zaključiti da ljudska zloća ističe Božju pravednost, nije li onda posve opravdano ljudskim razmišljanjem zaključiti da je Bog nepravedan kad daje maha svome gnjevu nad ljudskom zloćom. Pavao isključuje takvo razmišljanje, uvjeren da Bog može i ljudsku zloću ukalkulirati u svoj spasiteljski plan, a da time ne oduzme čovjeku odgovornost za zloću.
U 1 Kor 9,8 argumentacija »po ljudsku« u potpunom je skladu s onim što govori pisamska objava. Uobičajeno ljudsko iskustvo ima svoju potvrdu u Pismu jer i Pismo niče iz ljudskoga iskustva, iz iskustva stvarnosti u Božjemu svjetlu. Kada Božja riječ samo dopušta ono što opće iskustvo potvrđuje, u slobodi se može odustati od njega da bi se posvjedočio drukčiji način Božjega postupanja u Isusu Kristu.
U Gal 3,15 ljudsko se iskustvo samo djelomično poklapa s Božjim postupanjem. Ispravan odnos s Bogom, odnosno vjera može poći od razuma, ali ne i zadržati se na njemu. Ljudsko je iskustvo Pavlovo polazište za dokazivanje jednog drugog i drukčijeg iskustva koje se stječe samo vjerom oslonjenom na obećanje. Ovdje Pavao u svjetlu Božjega postupanja, kako je zabilježeno u Pismu i ostvareno u Isusu Kristu, modificira i širi granice i horizonte ljudskoga iskustva.
U argumentiranju »po ljudsku« Pavao, dakle, pokazuje kako se ljudsko iskustvo može suprotstavljati Božjoj objavi, biti u skladu s njom ili u njoj i po njoj biti prošireno do neslućenih horizonata. Objava uvažava sve što je ljudsko, to modificira, potvrđuje i diže na razinu do koje ništa ljudsko samo po sebi nikada ne bi moglo doći. Božja objava u Kristu, svjedoči Pavao, oslanja se na ono što je čovjeku »po ljudsku« dostupno, ali tako da to pročišćava, oplemenjuje i diže na razinu koja više nije samo ljudska.
