Persons with ID most often have incomplete, contradictory and imprecise knowledge of sexuality and sexual intercourse itself. They are not provided with sufficient information on their own body and ...sexuality, and are often discouraged from and sanctioned for trying to sexually express themselves. Sexual abuse due to low sexual assertiveness is also common.
The principal aim of this study was to establish the presence or absence of sexual activity in adults with ID residing in institutional housing, as well as the level and structure of their knowledge of sexuality, their sexual assertiveness and preparedness to react in a sexually dangerous situation.
The sample consisted of 100 participants with ID residing in institutional housing. The instruments used included the General Sexual Knowledge Questionnaire, What-if test and Hulbert index of sexual assertiveness. Comparative statistics included coefficient of linear correlation and multiple regression analysis.
The results showed that 82% of the participants are sexually active. Most participants admitted to sometimes having sexual intercourse against their wishes as well as to having difficulty asserting themselves. Their knowledge of pregnancy, contraception and sexually transmitted diseases was very low. Female participants and those that reported having sexual intercourse had more sexual knowledge and were also more sexually assertive.
Knowledge of sexuality and sexual assertiveness of persons with ID residing in institutional housing is very low. Additional information on sexuality is necessary, as well as support in learning to express their own desires and to deal with unwanted sexual activity.
Članak se bavi temom definiranja i promišljanja o osobnim i relacijskim granicama u kontekstu skrbi za vlastito psiho-fizičko i duhovno zdravlje. Osobne granice pomažu nam da definiramo naš osobni ...identitet, integritet, bliske odnose i pridonose stvaranju osjećaja sigurnosti. One se uče već od najranijeg djetinjstva, a kakve će granice biti, uvelike ovisi o tome kako su roditelji/skrbnici komunicirali vlastite granice te jesu li poštivali djetetov osobni integritet i moguća neslaganja. Prepoznavanje, postavljanje i komuniciranje osobnih granica imaju i svoje biblijske temelje budući da Bog i u Starom i u Novom zavjetu zna reći „ne“ te i čovjeku daruje slobodnu volju dopuštajući mu slobodu izbora. Ovaj članak želi definirati što su to osobne granice, kako se razvijaju, koja je razlika između „zdravih“ i „bolesnih“ granica, kako nam postavljanje osobnih granica može pomoći u izgradnji boljih interpersonalnih odnosa te kako se ideja o granicama uklapa u kršćansku antropologiju. U tom kontekstu će se progovoriti i o asertivnosti kao komunikacijskoj vještini kojom komuniciramo osobne granice na ispravan i zdrav - neagresivan, neosuđujući i nereaktivan – način.
The article deals with the topic of defining and reflecting on personal boundaries in the context of caring for one's own psycho-physical and spiritual health. Personal boundaries help us define our personal identity, integrity, close relationships and contribute to creating a sense of security. They are learned from the earliest childhood and what the boundaries will be largely depends on how the parents / guardians communicated their own boundaries and whether they respected the child's personal integrity and possible disagreements. Recognizing, setting and communicating personal boundaries also have their biblical inspirations since God in the Holy Scripture is able to say “no” and gives man free will by allowing him freedom of choice. This article therefore seeks to define what personal boundaries are, how they develop, difference between “healthy” and “sick” boundaries, how setting personal boundaries can help us build better interpersonal relationships and how the idea of boundaries fits into Christian anthropology. In this context, we will also talk about assertiveness as a communication skill with which we communicate personal boundaries in a correct and healthy – non-aggressive, non-judgmental and non-reactive – way.
Predmet ovog istraživanja se odnosi na ispitivanje odnosa osobina ličnosti i asertivnosti sa samopoštovanjem i socijalnom anksioznošću. Uzorak ispitanika je činilo 240 osoba sa teritorije Srbije, ...kojima je data baterija testova na popunjavanje. Sadržala je upitnike Velikih pet plus dva za merenje osobina ličnosti (VP+2), upitnik za merenje socijalne anksioznosti (SA skala), upitnik za merenje asertivnosti (A skala) i upitnik za merenje samopoštovanja (RSS skala). Podaci su analizirani faktorskom analizom, Pearsonovom korelacijom, regresionom analizom i hijerarhijskom regresionom analizom. Rezultati ovog istraživanja pokazuju da je asertivnost u visokoj značajnoj vezi sa samopoštovanjem i socijalnom anksioznošću, kao i da su osobine ličnosti i asertivnost statistički značajni prediktori samopoštovanja i socijalne anksioznosti. Osnovni značaj ove studije ogleda se u pružanju smernica za rad stručnjacima za mentalno zdravlje koji se bave problematikama koje u sebi sadrže nisko samopoštovanje i visoku socijalnu anksioznost, poput depresije, poremećaja ishrane, problema u interpersonalnom funkcionisanju, da u svoju praksu implementiraju praksu razvijanja veština asertivnosti.
Ljudi, kao socijalna bića, u svakodnevnoj su međusobnoj interakciji kroz koju zadovoljavaju svoje potrebe. Najčešći način zadovoljavanja socijalnih interakcija je komunikacija. Ljudi međusobno ...komuniciraju na verbalan (riječima) i neverbalan (npr. gestama, mimikom) način. U tim „interakcijskim susretima“ svakodnevno dolazi i do nesporazuma, pa i konflikata. Konflikti se javljaju kad postoje suprotna zbivanja i tendencije, ponašanja, čuvstva. Oni mogu biti konstruktivni i destruktivni, a imaju svoje uzroke i tijek razvoja. Različiti su načini na koje ljudi rješavaju konflikte. Neki od njih su manje, a neki više djelotvorni. Na koji način ćemo rješavati svakodnevne komunikacijske nesporazume i različite konflikte najčešće ovisi o naučenim obrascima ponašanja. Najčešći oblici ponašanja su pasivnost, agresivnost i asertivnost. Asertivnost, kao najdjelotvorniji oblik ponašanja, je vještina koja se može naučiti kroz uvježbavanje specifičnih tehnika koje nam pomažu da ispravno reagiramo u zamršenim interakcijskim odnosima.
Cilj ovog istraživanja je bio analizirati asertivnost medicinskih sestara i asistenata iz zdravstvene njege u njihovoj svakodnevnoj kliničkoj praksi. Dodatno nas je zanimalo da li je asertivnost ...vezana za spol, dob, godine radnog iskustva, obrazovanje ili samopoštovanje. Od zdravstvenog osoblja se očekuje da imaju visoku razinu asertivnosti kako bi ostvarili optimalnu profesionalnu komunikaciju i radnu učinkovitost. Koristili smo presječno istraživanje i prikladno uzorčenje. U studiji je sudjelovalo ukupno 303 članova zdravstvenog osoblja (88,8 % žena i 11,2 % muškaraca, u dobi između 21 i 58 godina) iz sjeveroistočnog dijela Slovenije. Sudionici su zamoljeni da ispune anonimni upitnik koji se sastojao od Rathus upitnika asertivnosti i Rosenbergove skale samopoštovanja. Uzorak je uključio 44,6 % medicinskih sestara i 55,4 % asistenata u zdravstvenoj njezi s u prosjeku 15,9 ± 10,1 godina radnog iskustva. Općenito je razina asertivnosti prema Rathusovoj ljestvici bila malo pod sredinom = +4.0 (SD 17.2). Muški članovi zdravstvenog osoblja su bili znatno asertivniji nego ženske (p = 0.024). Pozitivna povezanost je zabilježena između asertivnosti i samopoštovanja (p <0,001). Nismo dokazali značajniju povezanosti između asertivnosti i starosti, godina iskustva ili razine obrazovanja. Članovi zdravstvenog osoblja su prijavili nisku razinu asertivnosti, što je u skladu s prethodnim studijama na ovom području. Poboljšanje asertivnosti do pacijenata i ostalog zdravstvenog osoblja može doprinijeti poboljšanju kvalitete njege i skrbi do pacijenta.
Cilj je ovog rada prikaz asertivnog upravljanja ljudskim resursima u knjižnici. Asertivnost u upravljanju važna je osobina jer omogućuje ravnateljima knjižnice uspješno rukovođenje institucijom i ...zaposlenicima. Asertivno upravljanje knjižnicom manifestira se kroz pozitivan stav, izravnu komunikaciju te učinkovitost u poslovanju. Zadatak ravnatelja knjižnice jest poticanje i motiviranje kolektiva te uspješna organizacija poslovanja. Asertivan ravnatelj knjižnice član je tima, kompetentan je, poštuje profesionalnu etiku i sposoban je donositi ispravne poslovne odluke.
Na svom radnom mjestu medicinske sestre izložene su brojnim konfliktnim situacijama. U rješavanju takvih situacija značajnu ulogu imaju asertivne sposobnosti. Asertivnost je nužna za učinkovitiju ...komunikaciju između sestre i pacijenta tako da razvijanje tih sposobnosti može unaprijediti povjerenje u tu profesiju. Cilj istraživanja bio je utvrditi postoje li razlike u asertivnosti s obzirom na dob i spol ispitanica te postoji li i kakva je povezanost asertivnosti, potencijalnih izvora sukoba na poslu, sukobljavanja zbog ponašanja suradnika, načina rješavanja sukoba i samoprocjene uspješnosti u rješavanju sukoba. Istraživanjem je obuhvaćeno 87 bolničkih sestara. Korišten je upitnik koji obuhvaća procjenu asertivnosti. Kod obrade rezultata izračunati su pokazatelji deskriptivne statistike, učinjena je analiza varijance i t- test, te izračunati Pearsonovi koeficijenti korelacija. Utvrđeno je da je kod većine ispitanika asertivnost srednje izražena, tj. da ih možemo smatrati relativno asertivnima. Postoje značajne razlike u asertivnosti s obzirom na dob ispitanika i dužinu radnog staža s time da je najstarija dobna skupina značajno manje asertivna. Asertivniji ispitanici češće uočavaju ponašanja koja mogu biti izvor sukoba i problema u organizaciji rada. Istodobno oni češće ulaze u sukobe zbog tih ponašanja, što ukazuje da su asertivniji ispitanici odvažniji i sigurniji. Asertivniji ispitanici smatraju da su uspješniji u rješavanju sukoba od neasertivnih.
Rad daje prikaz rezultata istraživanja Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek na temu komunikacijskih znanja i vještina potrebnih za provedbu kvalitetne komunikacije u knjižnicama. Asertivna ...komunikacija opisuje se kao sredstvo koje može pridonijeti pozitivnoj percepciji knjižnice u javnosti. Govori o potrebi knjižničara za stjecanjem znanja o komunikacijskim vještinama u svrhu što boljeg predstavljanja knjižnice kao kulturne ustanove, njezinih usluga, projekata i promicanja službi koje djeluju unutar knjižnice. Sve navedeno potkrepljuje se istraživanjem koje je provedeno putem mrežne ankete na Facebook-društvenoj mreži 2012. godine. Vrednovane su komunikacijske vještine djelatnika Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek, a s ciljem otkrivanja mogućih problema u komunikaciji s korisnicima te osiguravanja što bolje i kvalitetnije komunikacije/usluge knjižnice u budućnosti.
PDF
