Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Cilj ovoga istraživanja bio je istražiti komponente urođene i stečene imunosti ključne u ranom perifernom imunološkom odgovoru na ...hantavirusnu infekciju kao i mogući regulacijski učinak miRNA na periferni imunološki odgovor. U mononuklearnim stanicama periferne krvi bolesnika s hemoragijskom vrućicom s bubrežnim sindromom (HVBS) uzrokovanim virusom Puumala (PUUV) određivana je relativna ekspresija gena urođene i stečene imunosti kao i miRNA, tehnologijom real-time PCR array-a. Rezultati su pokazali supresiju ranog imunološkog odgovora na PUUV, tj. ekspresije gena koji kodiraju sintezu receptora za prepoznavanje obrazaca mikroorganizama, kemokina i kemokinskih receptora, drugih citokina, transkripcijskih faktora kao i pojedinih signalnih molekula. Funkcionalne analize pokazale su da supresija ekspresije opisane skupine gena modulira upalni odgovor stanica putem interferencije s različitim staničnim signalnim putovima. Po prvi je puta pokazana biološka značajnost miRNA u regulaciji imunološkog odgovora tijekom HVBS-a. Detektirane promjene na razini imunološkog odgovora mogu se dovesti u korelaciju s težinom bolesti, ali ne i s količinom virusa u krvi. MAPK8, CCR5, IL-10, STAT1, STAT4, miR21 i miR19a mogli bi biti potencijalni prediktori patogeneze HVBS-a.- The aim of this study was to explore the components of innate and adaptive immunity important in the early peripheral immune response to hantaviral infection as well as possible regulatory effect of miRNA to peripheral immune response. Using real-time PCR array technology, the relative expression of immune response genes and miRNA was measured in peripheral blood mononuclear cells of patients with hemorrhagic fever with renal syndrome (HFRS) infected with Puumala virus (PUUV). The results showed suppression of the early immune response to PUUV i.e. genes coding for the synthesis of pattern recognition receptors, chemokines and their receptors, other cytokines, transcription factors as well as some signalling molecules. Functional analysis showed that down regulation of the expression of described set of genes modulates the inflammatory response by interfering with various cell-signalling pathways. For the first time, the biological importance of miRNA has been shown in the regulation of immune response during HFRS. Changes detected at the immune response level have been associated with disease severity but not with viral load in the blood. MAPK8, CCR5, IL-10, STAT1, STAT4, miR21 and miR19a could be potential predictors of HFRS pathogenesis.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Akutna upala gušterače (pankreatitis) praćena je oksidativnim i dušičnim stresom, no doprinos ovih mehanizama oštećenju tkiva i ...disfunkciji endokrinog dijela gušterače slabo je istražen. U ovom radu istraživana je uloga asimetričnog dimetilarginina (ADMA), endogenog inhibitora sintetaze dušičnog oksida (NOS), u razvoju oksidativno-dušičnog stresa te regulaciji glikemije na kliničkom modelu akutnog pankreatitisa. Rezultati razotkrivaju akutni pankreatitis kao stanje značajnog poremećaja glukoregulacije, pojačanog oksidativnog i dušičnog stresa te poremećene ADMA-om posredovane regulacije sinteze dušičnog oksida (NO). Hiperglikemija i oksidativno-dušični stres identificirani su kao mogući značajni uzroci smanjene bioraspoloživosti ADMA-e tijekom akutnog pankreatitisa, a intolerancija glukoze mjesec dana nakon preboljelog pankreatitisa, koja je nađena u 64% ispitanika, u izravnoj je vezi s razinom ADMA-e tijekom akutne faze bolesti. Do sada nepoznata nedostatna inhibicija sinteze NO u akutnom pankreatitisu značajno pridonosi oštećenju endokrine gušterače i kasnijem razvoju šećerne bolesti.- Acute pancreatitis is characterised by the oxidative and nitrosative stress, but contribution of these mechanisms to the tissue damage and endocrine pancreas dysfunction has been insufficiently studied. This study aimed to investigate the role of asymmetric dimethylarginine (ADMA), an endogenous inhibitor of nitric-oxide synthetase (NOS), in development of oxidative-nitrosative stress and potentially disturbed glucoregulation in the clinical model of acute pancreatitis. Results reveal acute pancreatitis as a condition associated with a significant derrangement of glucoregulation and increased oxidative-nitrosative stress, as well as a disturbed ADMAregulated nitric oxide (NO) synthesis. Both hyperglycaemia and oxidative-nitrosative stress were identified as potential significant determinants of decreased ADMA-bioavailibility during acute pancreatitis, while glucose intolerance, found in 64% of patients 1 month after acute pancreatitis, was found to be directly associated with ADMA-level during acute phase of illness. Sofar unrecognized insufficient inhibition of NO-synthesis in acute pancreatitis contributes significantly to the endocrine pancreas damage and might be responsible for subsequent development of diabetes mellitus.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Fitoplazme ('Candidatus Phytoplasma') su nekultivabilne bakterije bez stanične stjenke izrazito reduciranih genoma koje parazitiraju ...u floemu biljaka i stanicama kukaca. Gospodarski značajne bolesti žutica vinove loze (grapevine yellows; GY) uzrokuju fitoplazme ribosomskih skupina 16SrV-C i V-D (flavescence dorée; FD) i 16SrXII-A (stolbur; bois noir; BN, ‘Candidatus Phytoplasma solani’). Iako uzrokuju gotovo jednake simptome, ove se fitoplazme razlikuju u epidemiologiji te je njihova precizna identifikacija neophodna. Filogenija fitoplazmi temelji se na polimorfizmu evolucijski očuvane genske regije za 16S rRNA, čestom bakterijskom filogenetskom markeru (Gundersen et al., 1994; IRPCM, 2004). Međutim, molekularne analize genske regije 16S rDNA nisu dovoljne za utvrđivanje varijabilnosti među izolatima fitoplazmi unutar iste skupine, te se uz tu regiju analiziraju i dodatni molekularni fitoplazmatski markeri. Identifikacija i karakterizacija fitoplazmi ima značajnu ulogu u epidemiologiji i monitoringu fitoplazmoza. Preciznija klasifikacija fitoplazmi ribosomskih skupina 16SrXII-A i 16SrV vrlo je važna u određivanju točnog uzroka i porijekla novih pojava ekonomskih važnih fitoplazmoza te predviđanju smjera njihovog širenja. Metoda multigenske analize (multilocus sequence typing; MLST) temelji se na istraživanju varijabilnosti evolucijski različito konzerviranih gena. Pri istraživanju fitoplazmi multigenskom metodom ciljani molekularni markeri su najčešće konstitutivni (housekeeping) geni, ali i varijabilni geni specifični za određenu vrstu kao što su geni koji kodiraju za membranske proteine. MLST predstavlja reproducibilan i mjerljiv sustav prikladan za epidemiološke studije jer za karakterizaciju istraživanih izolata pojedinih patogena koristi nukleotidne sljedove koji su lako usporedivi s nukleotidnim sljedovima drugih izolata. Cilj ovog istraživanja bio je provesti multigensku tipizaciju izolata fitoplazmi ribosomske skupine 16SrXII-A analizom gena tuf, vmp1, secY i stamp te izolata fitoplazmi ribosomske skupine 16SrV analizom gena map, secY, uvrB-degV i vmpA i izoliranih iz zaraženih trsova vinove loze (Vitis vinifera L.), kukaca-vektora i korovnih biljaka s područja Hrvatske te pritom istražiti varijabilnost spomenutih izolata. Premda prethodna istraživanja upućuju na značajnu gensku varijabilnost fitoplazmi unutar skupine 16SrXII-A (Langer i Maixner, 2004; Šeruga Musić et al., 2008; Cimerman et al., 2009; Fialova et al., 2009; Aryan et al., 2014) iznenađujuć je broj genotipova utvrđen analizom izolata fitoplazme BN (stolbur) u Hrvatskoj u okviru ove disertacije. Iako je variabilnost BN fitoplazme već bila predmet ranijih istraživanja (Šeruga Musić et al., 2011), ovako detaljna i opsežna tipizacija izolata fitoplazme BN provedena je po prvi put. Temeljem multigenske analize zabilježeno je 3 tuf, 5 secY, 7 vmp1 te čak 10 stamp filogenetskih skupina. Njihovom kombinacijom u pojedinim izolatima utvrđeno je čak sedamnaest različitih genotipova od čega su tri genotipa bila zastupljena većim brojem uzoraka. Najzastupljeniji genotip bio je S6-ST6-V18-tuf-b (24%), zatim S1-ST9-V4-tuf-b (15%) te S39-S46-V3-tuf-a (12%) koji zajedno obuhvaćaju više od polovice analiziranih izolata. Prisutnost drugih genotipova zabilježena je u znatno manjem broju izolata. Geni vmp1 i stamp ali i gen secY pokazali su se znatno varijabilnijim i informativnijim markerima u odnosu na gen tuf omogućivši preciznije razlučivanje između blisko povezanih izolata fitoplazme BN. Uspoređujući rezultate dobivene analizom pojedinih gena s rezultatima istraživanja drugih zemalja može se utvrditi epidemiološki značaj pojedinih tipova izolata. Tako prisutnost oba tuf tipa, tuf-a i tuf-b ukazuje na uključenost obe korovne biljke Urtica dioica L. i Convolvulus arvensis L. u BN epidemiologiju u Hrvatskoj. Analiza secY gena potvrdila je genotip S6 kao jedan od najučestalijih u Europi (Foissac et al., 2013b). Od dva prevladavajuća vmp1 profila u Hrvatskoj, V4, zabilježen je i kao prevladavajuć u Republici Makedoniji (Kostadinovska et al., 2014) te kao široko rasprostranjen genotip u Euro-Mediteranskom području (Foissac et al., 2013). Također je utvrđena podudarnost u povezanosti V3 i tuf a genotipa (Foissac et al., 2013) kao i u Španjolskoj (Sabaté et al., 2014). Uz to, pronalazak V2-TA profila, prvotno potvrđen u kukcu Reptalus panzeri i vinovoj lozi u Srbiji (Cvrković et al., 2014) a zatim i u Republici Makedoniji (Kostadinovska et al., 2014) sugerira nove mogućnosti rasprostranjenja BN fitoplazme. U pogledu analize gena stamp, izolati BN fitoplazme iz Hrvatske mogu se svrstati u dva od četiri velika genetska klastera – klaster IA u koje se ubrajaju i zemlje zapadne Europe: Španjolska, Italija i Francuska te klaster II u koje se ubraja središnja Europa i Balkan: Njemačka, Bugarska, Mađarska i Republika Makedonija. U sklopu ove disertacije po prvi puta je napravljena detaljna karakterizacija fitoplazme FD utvrđene u uzorcima vinove loze te u vektoru Scaphoideus titanus Ball. Provedene filogenetske analize nukleotidnih sljedova gena map fitoplazme FD pokazale su grupiranje u dvije FD skupine/klastera. Analize nukleotidnih sljedova gena uvrB-degV gena nisu u potpunosti pokazale pokazale podudarnost s rezultatima analize gena map i secY. Posebno interesantnom pokazala se analiza varijabilnog gena vmpA za čije istraživanje su u sklopu ove disertacije dizajnirane nove početnice. Sveukupno su utvrđena 2 map, 4 uvrB-degV i 5 secY genotipa. Filogenetska analiza vmpA gena pokazala je podjelu u 3 klastera demonstrirajući tako značajnu ulogu vmpA gena u istraživanju epidemiologije FD fitoplazme. Budući da se svaki map-FD klaster/skupina razlikuje po geografskoj rasprostranjenosti (map-FD2-Francuska i Italija; map-FD3 Italija, istočno europska regija), prisutnost map-FD2 i map-FD3 klastera u Hrvatskoj lakše je tumačiti u svjetlu podataka obivenih iz susjednih zemalja - Srbije gdje je utvrđen map-FD3 klaster (Kuzmanović et al., 2008) i Slovenije gdje je potvrđena prisutnost oba klastera (Mehle et al., 2011) koji sugeriraju moguće puteve unosa. Nalazi fitoplazme FD i BN, redom u vektorima S. titanus i Hyalesthes obsoletus Signoret. potvrdili su njihovu ulogu u rasprostranjivanju i prenošenju fitoplazmi u Hrvatskoj te dali uvid u kompleksnu ekologiju patosistema fitoplazma – vektor – biljka. U sklopu ove disertacije potvrđeni su prijašnji rezultati (Šeruga et al., 2000; Šeruga Musić et al., 2009) široke rasprostranjenosti fitoplazme BN u Hrvatskoj. Prisutnost fitoplazme FD u vinovoj lozi, prvi put utvrđena 2009. godine (Šeruga Musić et al., 2011) samo na jednoj lokaciji na području središnje Hrvatske, tijekom ovog istraživanja potvrđena je na nekoliko novih lokaliteta geografski udaljenih vinskih regija. U četiri godine istraživanja, uočena je tendencija širenja GY-bolesti a osobito pojavljivanja novih žarišta fitoplazme FD. Na pojedinim lokalitetima utvrđena je prisutnost obje fitoplazme, no pri analizama pojedinih izolata nije utvrđena zaraza iste biljke s oba uzročnika. Rezultati dobiveni u sklopu ove disertacije pružili su dublji uvid u raznolikost i rasprostranjenost, te epidemiološki značaj pojedinih tipova izolata fitoplazmi vinove loze prisutnih na teritoriju Republike Hrvatske. Prikupljeni molekularni podaci omogućili su usporedbu podataka sa studijama drugih zemalja na tom području i ukazali na mogući put unosa patogena u Hrvatsku što je osobito bitno za karantensku fitoplazmu FD. Dokazana je vrijednost multigenske analize kao učinkovite, ponovljive i pouzdane metode u diferencijaciji između srodnih sojeva fitoplazmi.- Phytoplasmas ('Candidatus Phytoplasma') are non-cultivable wall-less bacteria found in plant phloem and insect vector cells. Economically important Grapevine yellows (GY) diseases in Croatia are caused by phytoplasmas belonging to the ribosomal groups 16SrV-C and -D (flavescence dorée; FD) and 16SrXII-A (stolbur; bois noir; BN, ‘Candidatus Phytoplasma solani’) which cause similar symptoms but differ considerably in epidemiology. The aim of this thesis was to analyse BN and FD phytoplasma genetic variability through multilocus sequence typing (MLST) of molecular markers differing in conservation and evolution from infected grapevine (Vitis vinifera L.), wild plants and insect vectors collected in Croatia. MLST analysis of BN phytoplasma isolates revealed the presence of 17 different genotypes encompasing three tuf, five secY, seven vmp1 and ten stamp genotypes. The analysis of FD phytoplasma isolates demonstrated the existence of two map, four uvrB-degV and five secY genotypes. The vmpA gene analysis discriminated three clusters. This is the first multigene genotyping performed on FD phytoplasma isolates and first extensive research on BN phytoplasma isolates in Croatia. Results obtained through this comprehensive four-year research revealed considerable genetic diversity of epidemiological relevance and the geographical distribution of differentiated grapevine phytoplasmas strains. Furthermore, possible paths of pathogen introduction in Croatia are indicated.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Istraživanjem je analizirana pojava peritumorskih pukotina u duktalnom invazivnom karcinomu dojke, ekspresija matriks ...metaloproteinaze-2 i p63 u tumorskim stanicama te povezanost pojave peritumorskih pukotina s ekspresijom matriks metaloproteinaze-2 i p63. Također je analizirana korelacija pojave peritumorskih pukotina te ekspresije matriks-mateloproteinaze-2 i p63 s ostalim obilježjima tumora - uključujući dob bolesnica, histološki gradus, veličinu tumora, status pazušnih limfnih čvorova, TNM klasifikaciju, stadij bolesti, ekspresiju estrogenskih i progesteronskih receptora te ekspresiju proteina Her2/neu. Rezultati istraživanja pokazuju da se peritumorske pukotine statistički značajno češće pojavljuju kod starijih bolesnica (p=0,010) i u većim tumorima (p=0,018). Nije nađena statistički značajna povezanost ekspresije matriks metaloproteinaze-2 s pojavom peritumorskih pukotina niti u odnosu na ostala promatrana obilježja. Pozitivna ekspresija p63 je nađena u samo jednom karcinomu, histološkog gradusa III. Pozitivna ekspresija p63 u mioepitelnim stanicama okolnog zdravog tkiva dojke, te izostanak imunoreaktivnosti u karcinomima s peritumorskim pukotinama, upućuje na povezanost pojave peritumorskih pukotina s gubitkom mioepitelnih stanica.- In this study we analyzed the presence and correlation of peritumoral retraction clefting and the expression of matrix metalloproteinase-2 (MMP-2) and p63 in invasive ductal breast carcinoma. The occurrence of peritumoral clefting and expression of MMP-2 and p63 was also correlated to patient age, tumor size and histological grade, axillary lymph node status, TNM stage, stage of the disease and the expression of Her2/neu, estrogen and progesterone receptors. The results show a statistically significant higher occurrence of peritumoral clefting in older patients (p=0,010) and larger tumors (p=0,018). The expression of MMP-2 did not show statistically significant correlation to peritumoral clefting nor to other parameters. p63 expression was found only in one grade III carcinoma. p63 expression in the myoepithelial cells of the surrounding normal breast tissue and the lack in carcinomas showing peritumoral clefting, indicates the correlation between the loss of myoepitelial cells and the occurrence of peritumoral retraction clefting.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Razmnožavanje u biljaka ovisi o pravilno razvijenom muškom i ženskom gametofitu. S obzirom na tešku dostupnost i vremensku ...ograničenost gametofita u životnom ciklusu biljke, proučavanje procesa koji dovode do razvoja gametofita predstavlja izazov. Usavršavanjem tehnika mikrodisekcije i novih metoda analize cjelokupnog transkriptoma, napravljen je korak prema razumijevanju molekularnih mehanizama uključenih u ove procese. Cilj ovog doktorskog rada je funkcionalna karakterizacija MATHBTB proteina iz kukuruza (ZmMAB1) čiji je gen višestruko zastupljen u cDNA bibliotekama jajne stanice i zigote kukuruza. Filogenetička analiza je ukazala da ZmMAB1 pripada proširenoj grupi gena u MATHBTB porodici koja broji 31 član i prethodno nije opisana u kukuruzu. Utišavanaje gena ZmMAB1 putem RNAi dovelo je do gubitka kromosoma i kraćeg diobenog vretena u mejozi tijekom mikrosporogeneze. Prijelazom iz mejoze u mitozu došlo je do nepotpunog razdvajanja dvaju jezgara na suprotne polove što je onemogućilo daljni razvitak muškog i ženskog gametofita u mab1 (RNAi) mutantima. Takav fenotip zajedno sa vrlo specifičnom ekspresijom ZmMAB1 tijekom prve mitotske diobe u mega- i mikrogametogenezi, te zigoti upućuje na ulogu proteina ZmMAB1 u asimetričnim diobama. Ta uloga je potvrđena i heterolognom ekspresijom gena ZmMAB1 u uročnjaku. Također, ZmMAB1 intereagira sa kulinom 3, te kao dio kompleksa ubikvitin ligaze E3 sudjeluje u procesu proteasomalne razgradnje što ujedno daje i naznaku o regulaciji mejoze i mitoze kroz selektivnu ubikvitinizaciju.- Plant reproduction depends on proper development of the male and the female gametophyte. Due to the reduced size of the angiosperm gametophyte and especially inaccessibility of the female gametophyte, it is challenging to study these fundamental processes. Recent advances in microdissection techniques combined with powerful tools for transcriptome analysis have begun to shed a light on molecular mechanisms underlying the processes. The aim of this thesis was to functionally characterize a maize MATH-BTB (ZmMAB1) protein, which was encoded by a gene highly represented in cDNA libraries of isolated maize egg cells and zygotes. A phylogenetic analysis has shown that ZmMAB1 belongs to an expended group of a previously undescribed maize MATH-BTB gene family with 31 members. RNAi silencing of ZmMAB1 leads to chromosome segregation defects and short spindles during male meiosis. After meiosis-mitosis transition two identical nuclei are formed in mab1 (RNAi) mutants disrupting male and female germline progression. Cell division phenotypes of mutant plants together with its specific gene expression profile during the first mitotic division during male and female gametogenesis and in the zygote implied the importance of ZmMAB1 during asymmetric cell divisions. This hypothesis was further confirmed by heterologous expression of ZmMAB1 in Arabidopsis thaliana. Additionally, interaction of ZmMAB1 with cullin 3 suggests its role in proteasomal degradation as a part of an ubiquitin E3 ligase complex. These finding provide novel insights into the meiotic and mitotic regulatory network through selective ubiqiuitination.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Laringofaringealni refluks je trenutno nedovoljno istražena bolest, a smatra se da je djelomično odgovoran za nastanak bolesti ...grkljana. Nastaje povratom kiselog sadržaja iz želuca, ali postoje naznake o grkljanu kao mjestu stvaranja kiseline, uslijed djelovanja protonske pumpe u sluznici. U literaturi također postoji mali broj radova o detaljnoj morfometriji grkljana. Stoga je cilj ovog rada bio detaljno istražiti morfometrijske korelacije grkljana i utvrditi pojavnost protonske pumpe u različitim dijelovima grkljana. U radu je prisutnost protonske pumpe utvrđivana imunohistokemijskim dokazivanjem na uzorku od 50 kadavera i 11 živih pacijenata kod kojih je učinjena laringektomija. Morfometrijskom analizom dokazane su korelacije mjerenih parametara s ciljem dodatnog razumijevanja razvoja dijelova grkljana. Dokazana je prisutnost protonske pumpe u seromukoznim žlijezdama grkljana u području supraglotisa. Po prvi je put utvrđena prisutnost protonske pumpe u ljudskim hondrocitima štitne i epiglotične hrskavice. Dokazana ekspresija protonske pumpe ostavlja prostor za dodatna istraživanja laringofaringealnog refluksa, ali i patofiziologije hrskavičnih poremećaja.- Laryngopharyngeal reflux is quite spread, but still not suffitiently investigated dissease that is at least partly connected to pathogenesis of other laryngeal disseases. It is generally known to be developed by upward recurrence of acid gastric content, but there are some signs that acid can be produced in larynx as well, because of the proton pump activity in the laryngeal mucosa. There is also quite small number of studies about detailed laryngeal morphometry.Theafore the goal of our study was to investigate laryngeal morphometric corelations and to identify the existance of proton pump in different parts of larynx.The presence of proton pump was determined by imunohistochemistry in a group of 50 cadavers and 11 live patients after laryngectomy. Morphometric analysis showed corelation between measured parameters for better understanding of development of laryngeal parts. The presence of proton pump was proved in seromucos glands in laryngeal supraglottic area, but it is also, for the first time, found in human hondrocites of thyroid and epiglottic cartilage.These new findings of proton pump expression open the space for additional research, not only of laryngopharyngeal reflux, but also the pathophysiology of cartilaginous disorders.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Metoda RT-PCR specifična za tirozinazu je visoko specifična i osjetljiva metoda otkrivanja cirkulirajućih melanomskih stanica (CMS). ...Iako CMS mogu biti cilj specifične imunološke reakcije protiv tumora, povezanost između imunokompetencije i prisutnosti CMS nije dosad istraživana. Cilj ovog rada je istražiti postoji li povezanost između prisutnosti CMS i različitih parametara imunološkog statusa. Analizirani su uzorci krvi 131 bolesnika s melanomom. Prisutnost melanomskih stanica u uzorcima krvi određena je metodom RT-PCR specifičnom za tirozinazu. Udio različitih skupina limfocita u uzorcima krvi kao parametar imunološkog statusa određen je protočnom citometrijom. Aktivnost stanica NK i fagocitne funkcije granulocita i monocita analizirani su kao funkcionalni parametri imunološkog statusa. Pokazana je visoka specifičnost i nizak prag osjetljivosti tirozinaze kao biljega za određivanje CMS. Bolesnici s pozitivnom vrijednošću tirozinaze imali su značajno kraće preživljenje čime sam potvrdila prognostičku vrijednost tirozinaze. Nije nađena povezanost između prisutnosti CMS i istraživanih parametara imunološkog statusa.- Tyrosinase-specific RT-PCR is highly sensitive and specific method for detection of circulating melanoma cells (CMC). Although CMC might be target of tumor-specific immune reaction, correlation between immunocompetence and presence of CMC hasn’t been studied so far. The aim of this study was to investigate if there is an association between the presence of CMC and different parameters of immune status. Blood samples from 131 patients with melanoma were analyzed. The presence of CMC was analyzed by tyrosinase-specific RT-PCR. Proportions of lymphocyte subsets in blood samples as a parameter of immune status were determined by flow-cytometry. Activity of NK cells and phagocytic functions of granulocytes and monocytes were analyzed as functional parameters of immune status. High specificity and low threshold for detection were shown for tyrosinase as a marker for CMC detection by RT-PCR. Patients positive for tyrosinase had significantly shorter survival, which confirms its prognostic value. No association between the presence of CMC and parameters of immune status was found.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Za analizu humane DNA koriste se tetranukleotidni STR sustavi, dok se za analizu uzoraka animalnog podrijetla najčešće koriste ...dinukleotidni mikrosateliti. Međunarodno društvo za animalnu genetiku (ISAG), za ispitivanje podrijetla goveda, preporučilo je 30 najčešćih dinukleotida prisutnih u različitim kombinacijama u postojećim komercijalnim kitovima. Korištenjem jednog od alata (Tandem-Repeats Finder) „in silico mining“ pretraživanjem mikrosatelitnih sljedova iz baze podataka DNA sljedova (UniGene NCBI) za goveda, odabrani su novi, visoko polimorfni mikrosateliti (tetranukleotidi), do sada neprimijenjeni u postupcima utvrđivanja identiteta kod goveda. Testirani su na uzorku od 110 goveda i uspoređeni s mikrosatelitima uključenim u komercijalni set reagensa tvrtke Applied Biosystems. Ispitan je i velik broj postojećih, preporučenih mikrosatelita. Odabrana je statistički najznačajnija kombinacija - novorazvijeni multiplex STR sustav (12 STR lokusa), u sklopu kojeg je razvijena i integrirana alelna ljestvica. Dobiveni rezultati omogućiti će primjenu biljega čija će uporaba povećati vrijednost i preciznost budućih DNA analiza kod goveda, te ih približiti vrijednostima analiza DNA humanog podrijetla.- Tetra nucleotides STR systems are used to analyse the DNA of human origin. In the analyses of samples of animal origin dinucleotide microsatellites are most commonly used. For the study of bovine origin International Society for Animal Genetics (ISAG) has recommended 30 of the most common dinucleotide microsatellites that are present in different combinations in existing commercial kits. By using one of available tools (Tandem-Repeats Finder) for "in silico mining" search of microsatellite sequences from a database of DNA sequences (UniGene NCBI) for cattle, a new highly polymorphic microsatellites were chosen - up till now not applied in the procedures of establishing the bovine identity. They were tested on a sample of 110 cattle and compared with microsatellites included in the existing commercial kit of Applied Biosystems. The large number of the existing, recommended microsatellites was also examined. Then the statistically most significant combination was chosen– newly developed multiplex STR system -12 STR loci and the allelic ladder for selected combination has been developed and integrated. The acquired results will enable the aplication of markers the use of which will increase the value and accuracy of future DNA analysis in cattle. It will also bring them closer to the DNA analysis of human origin.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Biljke proizvode različite sekundarne metabolite. Sekundarne metabolite se u početku smatralo tek nusproduktima primarnog ...metabolizma (metabolizma ugljikohidrata, proteina, aminokiselina i lipida) koji se nakupljaju u biljnoj stanici zbog nedostatka djelotvornog sustava za njihovo izlučivanje. Međutim, uskoro je otkriveno da iako nisu neophodni za preživljavanje biljke, sekundarni metaboliti su joj potrebni za normalno funkcioniranje te joj mogu omogućiti bolju prilagodbu na novonastale uvjete. Sastav sekundarnih metabolita u biljci je kompleksan, ovisi o vrsti tkiva i organa te o stadiju razvoja biljke, razlikuje se između pojedinačnih biljaka i populacija (Paiva, 2000; Pichersky i Gang, 2000; Lattanzio, 2003; Osbourn, 2003, Wink, 2003). Sekundarne metabolite općenito dijelimo na fitoanticipine (konstitutivni, sintetiziraju se tijekom normalnog razvoja biljnih tkiva) i fitoaleksine (sintetiziraju se pod utjecajem nekog oblika stresa). Jednu od najvažnijih i najzastupljenijih skupina sekundarnih metabolita čine fenolni spojevi. U biljkama fenolni spojevi bivaju sintetizirani iz primarnih metabolita (prvenstveno aminokiselina i ugljikohidrata) procesima metilacije, hidroksilacije i glikozilacije (Korkina, 2006) kao produkti biosintetskog puta šikiminske kiseline i metabolizma fenilpropanoida. Biljkama fenolni spojevi služe za pigmentaciju, rast, razmnožavanje, signaliziranje, različite obrambene odgovore spram biotičkog i abiotičkog stresa te mnoge druge procese (Weisshaar i Jenkins, 1998; Winkel-Shirley, 2001; Forkmann i Martens, 2001). Zbog njihovih iznimnih svojstava, fenolni spojevi čine skupinu najistraživanijih biljnih bioaktivnih tvari te ih se koristi kao modelne spojeve u različitim područjima istraživanja. U skupinu fenolnih spojeva pripada nekoliko tisuća kemijskih spojeva, od kojih preko 10000 čine flavonoidi (Tahara, 2007). Među fenolnim spojevima najviše su istraživani flavonoidi i salicilna kiselina zbog njihovih iznimnih pozitivnih bioloških učinaka u biljnom organizmu. Flavonoidi su fenolni spojevi širokog spektra pozitivnih bioloških učinaka. Nijedna druga skupina sekundarnih metabolita ne pokazuje toliko učinaka na rast i razvoj biljnog organizma. Flavonoidi djeluju kao snažni antioksidansi te štite biljku od slobodnih radikala (Rice-Evans i sur., 1997; Shahidi i Wanasundara, 1992). Oni utječu na rast i razvoj biljnog organizma regulirajući polarni transport auksina (Fischer i sur., 1997; Murphy i sur., 2000; Brown i sur., 2001; Buer i sur., 2004; Rusak i sur., 2010). Flavonoidi djeluju kao signalne molekule među organizmima, stanicama te unutar stanica (Eckardt, 2006, Moscatiello i sur., 2010; Hassan i Mathesius, 2012). Oni štite biljku od UV zračenja, biotičkog i abiotičkog stresa (Reuber i sur., 1996; Shirley, 1996; Rozema i sur., 1997; Treutter, 2006). U proteklih deset godina dokazano je da se neke pozitivne biološke učinke flavonoida može dodatno pojačati njihovim vezivanjem s određenim metalima, npr. flavonoid-metal kompleksi znatno učinkovitije štite biljku od slobodnih radikala u usporedbi s flavonoidima od kojih potječu (Kostyuk i sur., 2001). Štoviše, sposobnost flavonoida da keliraju metale odgovorne za sintezu kisikovih i dušikovih reaktivnih spojeva također doprinosi njihovim antioksidativnim biološkim učincima. Osim njihova boljeg antioksidativnog djelovanja, kompleksi flavonoida s metalima su hidrofilniji i time bolje topivi u vodenim otopinama od čistih flavonoida (Afanas'ev i sur., 1989). Nadalje, kompleksi flavonoida s metalima učinkovitije uklanjaju superoksidne ione od čistih flavonoida (Kostyuk i sur., 2004). Također, dokazano je da se kompleks flavonoida kvercetina s lantanom znatno jače veže za dvolančane RNA molekule virusa mozaika krastavca s pridruženim satelitom u usporedbi sa slobodnim kvercetinom, što je potaknulo pretpostavku da bi vezivanje flavonoida s metalima moglo pojačati njihovo antiviralno djelovanje (Rusak i sur., 2009). Za sintezu kompleksa flavonoid-metal često se koriste rijetki zemljani metali zbog male toksičnosti ovih kompleksa te zbog činjenice da ti metali ne pokazuju kumulativni učinak u in vivo uvjetima. Iako jedan od najmanje zastupljenih rijetkih zemljanih metala, od 2002. godine do danas potvrđena je prisutnost europija u staničnoj membrani, citoplazmi i mitohondrijima određenih biljnih vrsta (McKenna i sur., 2002; Gao i sur., 2003; Fellows i sur., 2003). Svojstvo fluorescencije lantanida (jedne od skupina rijetkih zemljanih metala), prije svega europija, iznimno je korisno u istraživanjima njihovih kompleksa s biomolekulama (Mundoma and Greenbaum, 2003). Tian i sur. su 2003. i 2004. godine dokazali određene biološke učinke egzogeno apliciranog europija na korijen graška (Lathyrus sativus L.). Europij, naime, može aktivirati proteolitičke enzime te može pojačati aktivnost Na+/K+-ATPase mijenjanjem omjera Na+/K+. Nadalje, Zeng i sur. su 2003. godine dokazali da europij može poticati prijenos Ca2+ kroz plazmatsku membranu te tako utjecati na razvoj biljnog organizma. Yang i sur. su 2005. godine objavili da mala koncentracija europija (konkretno 0.1 μg mL-1) može potaknuti rast kalusa i sintezu flavonoida u vrste Glycyrrhiza uralensis L. Nedavno je objavljeno da je antitumorsko djelovanje kompleksa kvercetina s europijem znatno jače od onog čistog kvercetina (Fan i sur., 2012). U sklopu ove disertacije sintetiziran je kompleks kvercetin-europij u biološkom puferu te je spektrofotometrijskim metodama dokazano da isti različito reagira s jednolančanim i dvolančanim biološkim RNA molekulama. Dokazano je da dvolančane RNA molekule virusa mozaika krastavca s pridruženim satelitom specifično reagiraju s ovim kompleksom razgrađujući ga na slobodni kvercetin. Metodom fluorescencijske mikroskopije potvrđeno je da kompleks poboljšava sposobnost prijenosa kvercetina kroz korijen vrste Arabidopsis thaliana. Nadalje, primijećeno je da kompleks može ublažiti razvoj simptoma u Arabidopsisu inficiranom protistom Plasmodiophora brassicae. Osim kvercetina, drugi flavonoid čije je biološko djelovanje istraživano u sklopu ove disertacije jest kempferol. Rezultati su pokazali da kempferol sudjeluje u obrambenom odgovoru Arabidopsisa spram virusa mozaika krastavca s pridruženim satelitom. Naime, metodom tekućinske kromatografije visoke moći razlučivanja potvrđeno je da je u inficiranim Arabidopsisima znatno manja količina kempferola nego u odgovarajućim kontrolnim zdravim biljkama. Očito je da se kempferol troši u nekom od obrambenih mehanizama zaražene biljke domaćina, što je u skladu s već objavljenim rezultatima o antifitoviralnom djelovanju pojedinih flavonoida (Rusak i sur., 1997). S druge strane, u sklopu disertacije testiran je i suprotan proces, učinak sadržaja endogenih flavonoida na sposobnost razmnožavanja virusa mozaika krastavca s pridruženim satelitom u Arabidopsisu. U tu svrhu korištene su određene TRANSPARENT TESTA (tt) mutante Arabidopsisa koje sadrže mutacije u genima odgovornim za sintezu pojedinih enzima flavonoidnog biosintetskog puta (Koornneef i sur., 1982; Koornneef, 1990; Shirley i sur., 1995). Izrazito zanimljivo, utvrđeno je da se virus mozaika krastavca s pridruženim satelitom ne razmnožava u Arabidopsisu koji sadrži mutaciju u genu odgovornom za sintezu prvog enzima flavonoidnog biosintetskog puta (halkon sintaze (CHS)) te stoga ne posjeduje niti jedan flavonoid. Prema tome, dok neki flavonoidi imaju antifitoviralno djelovanje (Rusak i sur., 1997), neki od spojeva iz flavonoidnog biosintetskog puta su, upravo suprotno, potrebni za umnažanje virusa mozaika krastavca s pridruženim satelitom u Arabidopsisu. Nadalje, u sklopu ove disertacije testiran je učinak određenih endogenih i egzogeno apliciranih flavonoida na razvoj kalusnog tkiva Arabidopsisa. Dokazano je da endogeni naringenin u tt6 mutanti spriječava klijanje sjemenki Arabidopsisa. Također, primijećeno je da egzogeno aplicirani kempferol utječe na razvoj kalusa znatnije nego kvercetin ili naringenin. Posebno je taj učinak izražen kod sjemenki koje već u sebi sadrže endogeni kempferol, što upućuje na pretpostavku da je prijenos određenog egzogeno apliciranog flavonoida učinkovitiji kroz ona tkiva koja su sposobna isti i sama sintetizirati. Uz flavonoide, salicilna kiselina je jedan od najvažnijih fenolnih spojeva koji sudjeluju u obrambenim procesima biljnog organizma. Zanimljivo, iako je salicilna kiselina sama po sebi citotoksična i nema sposobnost prijenosa na veće udaljenosti kroz biljku (Vernooij i sur., 1994; Peer i sur., 2007), derivatizacijom iste (glukozilacijom, metilacijom, konjugacijom s aminokiselinama, sulfonacijom ili hidroksilacijom) unutar biljne stanice nastaju derivati koji nisu citotoksični te koji omogućavaju prijenos salicilne kiseline na veće udaljenosti (Vernooij i sur., 1994; Peer i sur., 2007) i njeno skladištenje (Dean i sur., 2003; 2005; Dean i Mills, 2004). Budući su prijenos i biosintetski put salicilne kiseline specifični za svaki biljka-patogen sustav, u sklopu ove disertacije proučavan je mehanizam prijenosa salicilne kiseline kroz Arabidopsis inficiran lokalnim patogenom (protist Plasmodiophora brassicae koji obitava u korijenu Arabidopsisa) te kroz Arabidopsis inficiran sustavnim patogenom (virus mozaika krastavca s pridruženim satelitom koji se od mjesta infekcije sustavno širi na novonastale dijelove Arabidopsisa). Utvrđeno je da se u oba slučaja salicilna kiselina prenosi na veće udaljenosti u obliku metil-salicilata. Međutim, učinci ovih dvaju patogena na intenzitet prijenosa i količinu salicilne kiseline u Arabidopsisu je znatno različit. Ovaj rezultat ukazuje na činjenicu da u istoj biljci domaćinu različiti patogeni imaju različit učinak na prijenos i skladištenje glavnog obrambenog spoja biljke. Također, u sklopu disertacije proučen je biosintetski put salicilne kiseline u P. brassicae-inficiranom Arabidopsisu. Dokazano je da se salicilna kiselina u P. brassicae-inficirano
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Otrov poskoka (Vipera a. ammodytes) se koristi u proizvodnji protuotrova protiv ugriza europskih zmija otrovnica. O strukturnim i ...funkcionalnim osobitostima njegovih glavnih toksičnih komponenti, amoditoksina (Atx-a) i hemoragina, postoje brojni literaturni podaci. Međutim, njihova imunogenost, tj. uloga u stvaranju zaštitnih antitijela sposobnih neutralizirati toksične učinke otrova, nije poznata. Stoga je cilj istraživanja bio pripremiti serume definirane specifičnosti imunizacijom kunića s pročišćenim komponentama – Atx-om A, ukupnom hemoraginskom frakcijom, odnosno kombinacijom Atx-a i hemoragina kako bi ispitali njihov zaštitni doprinos u neutralizaciji letalne toksičnosti inducirane cijelim otrovom. Prema rezultatima primijenjenog ED50 testa, jedine regulatorno priznate metode za procjenu potencije protuotrova protiv ugriza europskih zmija otrovnica, potpuno funkcionalna anti-Atx antitijela iskazuju iznimno slabu zaštitnu moć, dok ona specifična za ukupnu hemoraginsku frakciju uopće ne osiguravaju protekciju, iako su u životinjskom pokusnom modelu sama po sebi dostatna za neutralizaciju lokalnog hemoragičnog učinka. U kontekstu hemoragičnog efekta kao dominantne kliničke manifestacije otrovanja u ljudi za koju su zaslužne Zn2+-ovisne metaloproteinaze, cilj rada bio je i sustavno istražiti strukturu i funkciju potpuno novog reprezentativnog predstavnika skupine nazvanog amoditagin. Na njegovom primjeru je ispitan i doprinos antitijela specifičnih za jedan izdvojeni protein hemoragičnog fenotipa u neutralizaciji ukupne hemoragičnosti eksprimirane od strane otrova poskoka. Amoditagin je glikozilirani, blago kiseli heterodimer od 108 kDa s multidomenskom organizacijom jedinstvenom za pripadnike P-IIIc podgrupe koji je okarakteriziran kao enzim široke proteolitičke specifičnosti. Novoizolirani protein djeluje i kao jaki hemoragin. Prema rezultatima proizašlima iz ispitivanja njegove supstratne specifičnosti, hemoragičnost amoditagina najvjerojatnije je povezana s proteolitičkim efektom kojeg iskazuje na pojedine komponente bazalne membrane te faktore zgrušavanja krvi. Serum specifičan za amoditagin se pokazao dostatnim za neutralizaciju hemoragične aktivnosti cijelog otrova, što sugerira da bi indukcija nastanka anti-amoditagin antitijela mogla predstavljati bitni čimbenik u dobivanju terapeutski djelotvornog protuotrova.- The venom of horn-nosed viper (Vipera a. ammodytes) has been used as an antigen for the production of antivenom against European vipers. In contrast to the detailed knowledge on structural and functional properties of ammodytoxins and hemorrhagins as its main toxic components, almost nothing has been known about their immunogenicity. Our research goal was to prepare the rabbit antisera containing antibodies specific for both classes of the pathology-inducing venom constituents and to evaluate the involvement of the obtained antibodies in neutralisation of the whole venom toxicity in mice. According to ED50 test, the only regulatory approved assay for the estimation of antivenom potency, fully functional antibodies specific for ammodytoxins participate in neutralisation of the whole venom's lethal toxicity only partially. Antibodies specific for hemorrhagins are not protective at all, despite their sufficiency in neutralisation of the local hemorrhagic effect in vivo. Furthermore, since hemorrhage as the prevalent clinical manifestation of envenoming in human is due to action of Zn2+-dependent metalloproteinases, structural and functional characterisation of the group representative, named ammodytagin, was of special research interest. Also, role of antibodies specific for individual protein exhibiting hemorrhagic phenotype in neutralisation of the whole venom hemorrhagicity was defined. Ammodytagin is a glycosylated, slightly acidic heterodimer of 108 kDa with multidomain organisation unique for members of P-IIIc subgroup which is characterised as enzyme of broad proteolytic specificity. The novel protein also acts as a strong hemorrhagin. Investigation of a substrate specificity revealed that hemorrhagic activity of ammodytagin might be the result of its involvement in cleavage of basal membrane components and depletion of coagulation factors in blood circulation. Finally, antiserum raised against ammodytagin was able to completely neutralise the hemorrhagic activity of the whole venom, suggesting it might be one of the key molecules towards which effective antivenom should be directed.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
