U istraživanju je korištena gnojovka s dvije svinjogojske farme u okolici Osijeka. Na jednoj od istraživanih farmi sustav uzgoja je na rešetkastom podu (rešetka) pa je količina suhe tvari gnojovke ...vrlo niska zbog velike količine tehnološke vode koja se koristi za ispiranje kanala. Količina suhe tvari (ST) iznosila je 3,8% i kondicionirana je na 10% suhe tvari dodavanjem krute separirane komponente. Kod svinja držanih na dubokoj stelji (DST) s druge farme, gnoj ima znatno veći udio suhe tvari koji iznosi 19,56%. Dodavanjem vode koncentracija ST svedena je na 10%. Prosječna dinamika stvaranja bioplina iz supstrata DST iznosila je 232,75 ml/dan, a iz supstrata rešetka 105,25 ml/dan. Evidentirana je najintenzivnija proizvodnja kod supstrata iz duboke stelje u vremenskom razdoblju od 5. do 35. dana anaerobne fermentacije s prosječnom dnevnom proizvodnjom bioplina preko 472,44 ml. Kod gnojovke (rešetka) intenzitet proizvodnje bioplina je znatno slabiji, najintenzivnija proizvodnja ostvarena je u vremenskom razdoblju od 2. do 21. dana uz prosječnu dnevnu proizvodnju od 390,92 ml. Ukupno ostvarena proizvodnja bioplina iz 500 ml svinjske gnojovke s 10% ST tijekom anaerobne fermentacije u trajanju od 80 dana iznosila je 18.768 ml (DST), a ukupna ostvarena proizvodnja iz 500 ml svinjske gnojovke s 10% ST 8.415 ml (rešetka). Testiranjem proizvodnje dnevne količine plina a time i ukupne količine plina utvrđena je statistički vrlo visoko značajna razlika (Mann-Whitney; P<0,001) iz čega se može zaključiti da je sastav gnojovke sa steljom pogodniji za proizvodnju bioplina. Istraživanja pokazuju da se iz 1 m3 bioplina može se proizvesti 6,1 kWh električne energije. Na svinjogojskim farmama troši se velika količina električne i toplinske energije. Na istraživanoj farmi s rešetkastim podovima godišnje se utroši 984200 kW električne energije i 433512 m3 zemnog plina. Izgradnjom bioplinskih pogona moguće je stajnjak i gnoj pretvoriti u energiju i na taj način osigurati vlastitu energiju, te smanjiti troškove proizvodnje.
Bioplin, kao obnovljivi izvore energije, dobiva se iz biomase koja prolazi proces anaerobne digestije. Proces anaerobne digestije sastoji se od četiri faze: hidrolize, acidogeneze, acetogeneze i ...metanogeneze. Ulazni supstrat obično je mješavina različitih supstrata, kao što su stajnjak, gnojovka, organski kućni otpad, mulj iz postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda, silaža itd. Prije procesa digestije, ulazni supstrat se oslobađa nečistoća. i mehanički obrađuje. Anaerobna digestija proizvodi bioplin i digestat kao nusproizvode. Proizvedeni bioplin može se koristiti za proizvodnju električne i toplinske energije ili se može nadograditi u biometan. Osim što je u skladu s klimatski neutralnim ciljevima EU-a, proizvodnja i korištenje bioplina ima brojne prednosti u pogledu kružnog gospodarstva, sigurnosti opskrbe plinom, pozitivnog utjecaja na okoliš, te ruralnog razvoja. Njemačka, Velika Britanija, Francuska i Italija su najveći proizvođači bioplina u Europi, dok je korištenje bioplina u Republici Hrvatskoj još uvijek u ranoj fazi.
