The article analyses official and unofficial discourses (media reports, web commentaries and forums) in Slovenia and Croatia which deal with eliminating holidays as a part of austerity measures. It ...focuses on the relationship between eliminating holidays, diligence and mentality on the one hand and Balkan, socialist and European identity on the other.
U članku se kritički pridonosi suvremenoj teoriji kozmopolitizma, a pritom se uzimaju u obzir specifični društveno-kulturni i politički konteksti postsocijalističke srednje i istočne Europe. Tvrdi se ...da kozmopolitizam može postati učinkovita politika i praksa demokratskoga građanstva samo ako se ugradi u svakodnevne procese pregovaranja o lojalnosti i patriotizmu prema nacionalnom društvu. U tom ga se smislu ne bi smjelo konceptualizirati kao drugi nacionalizam, nego prije kao alternativni patriotski osjećaj, koji združuje globalni etos humanosti i odgovornost prema političkoj i kulturnoj organizaciji lokalnoga društvenog života. Takav se pristup u ovome radu osvjetljava iz perspektive postsocijalističkoga građanstva u Sloveniji i tragičnoga iskustva »izbrisanih«.
Vrijeme kada nisu postojali odnosi između politike i sporta, bilo da se radi o svakodnevnoj praksi ili znanstvenoistraživačkim pristupima povezanosti tih dvaju pojmova, ako ga je ikada i bilo, ...svakako je odavno iza nas. Usprkos tome danas se čini da se, osobito u znanstvenoistraživačkom radu na području nekadašnjih sportskih socijalističkih velesila, tim odnosima ne posvećuje odgovarajuća pozornost i da se oni često a priori negiraju i smatraju nevažnima. Zbog toga je glavni cilj ovoga članka potaknuti raspravu o važnosti i smislu istraživanja odnosa između politike i sporta gledano iz dvije perspektive – s obzirom na iskustva znanstvenika iz cijeloga svijeta te s obzirom na dosad provedena istraživanja znanstvenika iz bivše Jugoslavije. Stoga smo u ovome članku najprije teoretski odredili kontekst odnosa politike i sporta, a zatim smo analizom postojeće svjetske literature i radova znanstvenika s prostora bivše Jugoslavije analizirali međusobnu povezanost sporta i politike. Na temelju dobivenih rezultata, koji potvrđuju stalnu i čvrstu povezanost, ali ujedno i suviše apstraktno i paušalno razumijevanje odnosa sporta i politike, nudimo politološki relevantnu tipologiju odnosa između politike i sporta. Smatramo da razlike između odnosa politike kao borbe za vlast, institucionalne strukture te koncepta javnointeresnog djelovanja i sporta presudno utječu na buduća obilježja odnosa sporta i politike.
Povijest europskih odnosa bogata je procesima koje određuju pojave integracija, dezintegracija, teritorijalnih podjela, oružanih sukoba itd., uzrokovanih političkim, ideološkim, vjerskim i drugim ...razlozima. Iskustvo s prostora bivše Jugoslavije u devedesetim godinama XX. stoljeća svakako pokazuje vrlo osobit primjer dezintegracije jedne složene države. Autori rada ukazuju na osnovna dezintegracijska kretanja u raspadu Jugoslavije, obrazlažući ih s međunarodnopravnog motrišta, iz perspektive znanosti o državi kao dominantnom subjektu međunarodnog prava, njezinog konstituiranja i međunarodnog priznanja. Budući da su glavni vanjskopolitički ciljevi bivših jugoslavenskih republika nakon stjecanja neovisnosti usmjereni ponovnom integriranju u Europsku uniju (neke i u NATO-savez), budućnost dijela jugoistočnoeuropskog prostora bit će ponovno označena njihovom integracijom. Iako se to može činiti ironičnim, autori primjećuju i naglašavaju kako se radi ne samo o radikalno drukčijem obliku integracije (u odnosu na totalitarni režim jugoslavenske države, s obilježjima planske privrede, bitne suspenzije temeljnih ljudskih prava i demokratskih standarda), već, ipak, o bitno drukčijoj percepciji određenja države u novom integracijskom okviru. Za razliku od države, shvaćene tek u formalno-pravnom smislu državnosti, bez mnogih faktičkih odrednica državnosti u bivšoj jugoslavenskoj državi, novo shvaćanje državnosti, unatoč njezinu liberalističkom poimanju, ipak afirmira državu kao temeljnog subjekta suvremene međunarodne zajednice.
U posljednjih nekoliko desetljeća porastao je akademski interes za objašnjavanje gotovo univerzalne povezanosti između socioekonomskog statusa i zdravlja. Među brojnim mehanizmima u literaturi koji ...bi mogli objasniti socioekonomske nejednakosti u zdravlju, koncept društvenog kapitala zauzima posebno mjesto. Međutim, spomenute su veze još uvijek relativno neistražene među državama bivše Jugoslavije. Ovim se radom stoga nastoji popuniti praznina u literaturi kroz istraživanje uloge individualne razine društvenog kapitala u odnosu između socioekonomskog statusa i samoprocijenjenog zdravlja u četirima državama bivše Jugoslavije. Analize prikazane u radu temelje se na podatcima iz 9. kruga Europskoga društvenog istraživanja iz 2018. godine, pri čemu su analizirani podatci sudionika starijih od 24 godine iz Hrvatske (N = 1534), Crne Gore (N = 1002), Srbije (N = 1720) i Slovenije (N = 1149). U svrhu testiranja ciljanih povezanosti provedena je multivarijatna logistička regresijska analiza. Rezultati analize pokazuju da je samoprocijenjeno zdravlje negativno povezano s društvenom klasom u svim državama, pri čemu su nekvalificirani i kvalificirani fizički radnici te dugoročno nezaposleni pojedinci imali lošije samoprocijenjeno zdravlje od nefizičkih radnika, s iznimkom kvalificiranih radnika iz Crne Gore te dugoročno nezaposlenih sudionika iz Slovenije. Također, utvrđena je negativna povezanost između samoprocijenjenog zdravlja i nekoliko indikatora društvenog kapitala, pri čemu je ta povezanost neovisna o socioekonomskom statusu. Iako su utvrđene razlike među državama, društvena participacija značajno je povezana sa samoprocijenjenim zdravljem u svim četirima državama. Dobiveni nalazi upućuju na važnost promoviranja društvene participacije, koja kroz brojne bihevioralne i psihosocijalne mehanizme može imati pozitivnu ulogu u zdravlju ljudi.
Teorijsku pretpostavku Marije Todorove da njezina novotvorenica „balkanizam“ nije istovjetna pojmu „orijentalizam“, Edwarda Saida, ovaj članak želi prikazati i kritički promotriti na temelju čitanja ...romana Ministarstvo boli Dubravke Ugrešić te usporednoga postkolonijalnog čitanja Dece ponoći Salmana Rushdija. Analizirajući niz tematskih točaka iz obaju romana, ali i poziciju pisca-emigranta koja je karakteristična za oboje spomenutih pisaca, autorica članka pokušava uspostaviti analogije između njih kako bi pokazala da, barem u slučaju Dubravke Ugrešić, balkanizam uistinu predstavlja plodno tlo postkolonijalnomu tumačenju. Ishodište takve pretpostavke koncept je položaja „između“ kakav zagovara Homi Bhabha, a koji teoretizira o ambivalentnome, hibridnom i liminalnom subjektu koji se istovremeno nalazi ovdje i ondje. Tako se i likovi u Ministarstvu boli, baš poput autorice romana, kao izbjeglice s prostora bivše Jugoslavije na prazan prostor Nizozemske nalaze u dvostruko delikatnomu položaju „između“. S jedne je strane njihova prošlost raspadom Jugoslavije postala nedohvatljiva, a time i proces identifikacije onemogućen, dok su s druge dislocirani na oličenje politički neutralnoga područja, u samu blizinu Haškoga suda. Prazan prostor Nizozemske, podržan relativnošću sjećanja kakvu u esejima Imaginary Homelands zastupa Salman Rushdie, otvara put kolonijalizaciji te ruši tezu o multikulturalnom nizozemskom okolišu.
Iz iščitavanja jednoga izvješća iz 1968. godine te jednoga dokumenta iz 1973. u radu se donosi pregled nekih aktivnosti tajnih službi Jugoslavije na području Fažane i otočja Brijuni. Iznosi se ...nekoliko slučajeva iz obavijesnih razgovora zapisanih u “zanimljivim kategorijama” za Službu, načini djelovanja u kontroliranju ljudi te razlozi koji su za većinu ljudi iz onih krajeva bili povod napuštanja SFRJ.
Rad se odnosi na tekstove hrvatskoga, srpskoga i bosanskoga jezika vezane uz sjećanje na Drugi svjetski rat i Shoah iz kruga druge generacije umjetnika. Istaknut će se lokalne strategije povratka u ...prošlost i njihove funkcije (prvenstveno u kontekstu rata 1991. – 1995. i tranzicije) temeljene na koncepciji višesmjernog sjećanja M. Rothberga i traumatskih zrcaljenja S. Crepsa. Univerzalizirani idiom Shoah, kao rod nelagodne paralele, daje impuls refleksiji narodnim traumama, teškim prošlostima, pokušava dijagnosticirati suvremene bolesti te stanja pamćenja/identiteta. Izdvojit će se sličnosti i razlike, pojašnjenje naglasaka u narodnim pregovorima sjećanja Shoaha / rata u području (postjugoslavenskom), potom postaviti pitanje opisuju li se ili ističu (ako da, kako) na prostoru širega, srednjoeuropskoga trenda postsjećajne književnosti.
U nedavnoj prošlosti Balkan je proživio razdoblja sukoba i nasilja, tipična za mnoge post-imperijalne nacije-države koje su se pokazale nesposobnima u uspostavljanju veza sa susjedima izvan ...imperijalnog modela centra i periferije. Takve su države imitirale povijesne obrasce imperijalnih osvajanja. U tom se smislu etnički sukobi, koji su eskalirali u ratove na područjima bivše Jugoslavije, predstavljaju primjere pogrešne transformacije postimperijalnih država u moderne nacije-države s demokratskim poretkom i mirnom koegsistencijom sa susjedima. Usprkos takvom razvoju situacije, pokazalo se da nije u svim višeetničkim sredinama došlo do eskalacije etničkog nasilja (npr. slučajevi „enklava mira“ u višeetničkim područjima Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Kosova). U takvim primjerima, koji su ilustrirani podatcima empirijskog istraživanja, pronalazi se potencijal za izgradnju tolerancije „odozdo“. S druge strane, u područjima u kojima je mir proizašao iz postkonfliktnih procesa lokalni potencijali za izgradnju etničke tolerancije su se pokazali puno slabijima. U radu su navedeni primjeri koji ukazuju na izrazite regionalne razlike u Hrvatskoj. Rad također pokazuje da se cjelokupan proces normalizacije međuetničkih odnosa u hrvatskom društvu odvija na proturječan način. Dijelovi nacionalnih elita često su skloni naglašavanju socijalne distance i antagonizma spram „drugih“. S druge strane, nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju, nacionalistička retorika na političkoj razini značajno je smanjena. Postavlja se pitanje u kojoj je mjeri službena politika na nacionalnoj ili međunarodnoj razini, koja predstavlja pristup „odozgo“, presudna u oblikovanju međuetničkih odnosa. Zaključak rada je da uspostavljanje etničkog mira i tolerancije nije ostvarivo bez istodobnog odvijanja procesa na mikro razini odnosno ”odozdo”. U teorijskom smislu to odgovara suprotstavljanju ”linearne politike” i ”politike usklađivanja”, odnosno političkog determinizma centra i kontingencijskih procesa koji se odvijaju njegovim periferijama.
PDF
