Epileptički napadaji, osobito frontotemporalnog ishodišta, mogu uzrokovati poremećaj središnje autonomne regulacije. Posljedična kardiorespiratorna i neurološka disfunkcija mogu dovesti do sinkope i ...iznenadne neočekivane smrti u epilepsiji. Prikazale smo dvoje bolesnika s temporalnom epilepsijom i dokumentiranom bradikardijom/asistolijom tijekom epileptičkog napadaja s asistoličkim pauzama u trajanju do 25 sekunda. S obzirom na kliničko značenje, nužni su veća svjesnost i pravodobno prepoznavanje popratnih srčanih aritmija, jer ugradnjom lektrostimulatora srca pri asistoliji možemo prevenirati kardiogenu komponentu sinkope te sniziti rizik od nagle smrti, padova i ozljeda u bolesnika refraktornih na antiepileptike.
Jedan od lijekova koji se široko rabi u liječenju atrijske fibrilacije je amiodaron. Unatoč značajnom produljenju korigiranog QT intervala i usporavanju srčanog rada, amiodaron pokazuje iznimno nisku ...učestalost pro-aritmičkih događaja i <1,0% učestalosti torsades de pointes, uglavnom nakon dugotrajne uporabe. U radu je prikazan slučaj 80-godišnje žene s paroksizmalnom atrijskom fibrilacijom praćenom akutnim zatajenjem srca liječenom kratkotrajnom parenteralnom primjenom amiodarona i razvojem torsades de pointes.
Autori prikazuju prvi slučaj refraktorne višesatne sinusne bradikardije, rijetke komplikacije intramuskularne aplikacije karboprost trometamina za induciranje pobačaja iz medicinske indikacije u ...bolesnice bez srčanožilnih i ostalih bolesti. Nakon davanja 3x0,5 mg atropin sulfata intravenski učinak je izostao, no ritam se spontano normalizirao u sinusni nakon tri sata, što se može smatrati kao vrijeme poluraspada prostaglandina i njegova rijetkog učinka na srčanožilni sustav.
Hemodinamske promjene tijekom spinalne anestezije izravno su povezane s veličinom simpatičke blokade. Unilateralnom spinalnom anestezijom, u odnosu na standardnu bilateralnu spinalnu anesteziju, ...postiže se manja blokada simpatikusa, a neželjeni se učinci mogu izbjeći. Svrha je ovoga istraživanja usporediti učestalost neželjenih učinaka kod unilateralne i standardne bilateralne spinalne anestezije. U istraživanje je bilo uključeno 52 bolesnika statusa ASA I i II predviđenih za elektivni kirurški zahvat spinalnom anestezijom na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje i Klinici za kirurgiju Kliničke bolnice „Sveti Duh” u Zagrebu. Bolesnici su slučajnim odabirom podijeljeni u dvije skupine. U skupini US (n = 26) bolesnici su podvrgnuti unilateralnoj spinalnoj anesteziji s hiperbaričnom anestetičkom otopinom (5 mg 0,5 %-tnoga levobupivakaina, 50 μg fentanila i 1 mL 10 %-tne glukoze). Skupina BS (n = 26) bolesnika podvrgnuta je bilateralnoj spinalnoj anesteziji s 3 mL izobaričnoga 0,5 %-tnog levobupivakaina (15 mg). Poslije operacije neželjeni učinci kao što su glavobolja, mučnina, povraćanje, problemi s mokrenjem te vrijeme prestanka motoričkoga bloka i vrijeme prvoga ustajanja praćeni su anketama. Praćeni su i podaci o pojavi hipotenzije i bradikardije tijekom anestezije. U usporedbi s bilateralnom spinalnom anestezijom vrijeme do povratka mišićne snage (2,9 ± 1,1 sat prema 4,2 ± 1,4 sata, p < 0,001) i vrijeme prvoga ustajanja (9,9 ± 7,2 sata prema 19,8 ± 6,9 sati, p < 0,001) kraće je u bolesnika koji su anestezirani unilateralnom spinalnom anestezijom. Učestalost problema s mokrenjem također je manja u toj skupini (2 prema 9, p = 0,017), a stupanj zadovoljstva anestezijom veći (20 prema 13, p = 0,044).
Zaključuje se da unilateralna spinalna anestezija smanjuje učestalost problema s mokrenjem i da je povezana s bržim oporavkom i većim zadovoljstvom bolesnika nego standardna bilateralna spinalna anestezija.
Atrioventrikularni (AV) blok je definiran kao kašnjenje ili prekid u prijenosu impulsa iz atrija u ven- trikule zbog anatomskih ili funkcionalnih oštećenja u provodnom sustavu srca. Poremećaj ...provodl- jivosti može biti prolazan ili trajan. U AV bloku trećeg stupnja, koji se još naziva i kompletni srčani blok, dolazi do potpune disocijacije atrijske i ventrikularne aktivnosti. Atrioventrikularni blok se smatra “kongenitalnim” kada se pojavljuje spontano kod fetusa ili malog djeteta. Stečeni permanent- ni kompletni AV blok kod djece najčešće je posljedica kirurške korekcije prirođenih srčanih grešaka. Ozljeda fetalnog provodnog srčanog tkiva uzrokovana transplacentarnom izloženošću majčinim autoantitijelama povezanim sa sistemskim eritematoznim lupusom ili Sjogrenovim sindromom odgovorna je za 60 do 90 posto slučajeva kongenitalnog srčanog bloka1-3. Čak 40 posto slučajeva kongenitalnog srčanog bloka se javlja kasnije u djetinjstvu (prosječna dob od pet do šest godina). Od navedenih samo rijetki pacijenti (5 posto) imaju dokazanu autoimunu etiologiju. Povećan rizik iznenadne smrti se veže uz nastup duboke bradikardije ili ventrikulske aritmije. Za dijagnozu bolesti je dovoljan rutinski elektrokardiogram. Djevojčica od 15 godina je pregledana u hitnoj pedijatrijskoj ambulanti kliničkog bolničkog centra “Sestre Milosrdnice”, zbog ponavljajućih epizoda presinkopa. Tjelesnim pregledom se nije utvrdilo većih odstupanja, osim bradikardije. Njeni vitalni znakovi su bili unutar referentnog raspona, s izuzetkom pulsa koji je iznosio oko 44 otkucaja u minuti. Elektro- kardiogram je pokazao atrioventrikularnu disocijaciju u skladu s atrioventrikularnim blokom trećeg stupnja. Ehokardiogram je izuzev sinusne bradikardije pokazao strukturno normalno srce. Djevojka je podvrgnuta ugradnji trajnog epikardijalnog pacmakera nakon čega više nije imala simptoma i tegoba u budućnosti.
PDF
