Kada je, 2011., stupio na snagu Zakon o cestama, njegovim je odredbama propisano da nerazvrstane ceste postaju javno dobro u općoj upotrebi u neotuđivom vlasništvu jedinica lokalne samouprave na ...čijem se području nalaze. Pojavilo se pitanje je li tim zakonom provedeno faktično izvlaštenje zemljišnoknjižnih vlasnika nekretnina od kojih se u naravi sastoji nerazvrstana cesta. Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci u postupku u povodu ocjene sukladnosti Zakona o cestama s Ustavom Republike Hrvatske zauzeo je stajalište da su njegove sporne odredbe (kojima se uspostavlja vlasništvo jedinica lokalne samouprave nad nerazvrstanim cestama) isključivo pravnotehničkog karaktera i da njima nije uspostavljeno vlasništvo nad nerazvrstanim cestama. To je pravno pitanje uvelike bitno i za (bivše) vlasnike (i) u kontekstu utvrđivanja je li protekao zastarni rok za potraživanje naknade za eventualno provedeno faktično izvlaštenje. Autor u radu kritički analizira odluku Ustavnog suda i smatra da je pogrešna. Pritom utvrđuje da je Zakonom o cestama uspostavljeno vlasništvo nad nerazvrstanim cestama i da sporne odredbe nisu bile samo „pravno-tehničkog“ karaktera. Stoga zaključuje da je Zakonom o cestama provedeno faktično izvlaštenje i da se njegovo stupanje na snagu treba promatrati kao trenutak od kada je počela teći zastara za potraživanje naknade za njime provedeno izvlaštenje.
Quando nel 2011 è entrata in vigore la Legge sulle strade, le sue disposizioni hanno prescritto che le strade non classificate diventano un bene pubblico d’uso comune in proprietà inalienabile dell’ente locale territoriale sul cui territorio sono situate. È sorta la questione se con questa Legge sia stata condotta un’espropriazione di fatto dei proprietari degli immobili iscritti nei libri fondiari che compongono la strada non classificata in natura. La Corte costituzionale della Repubblica di Croazia ha ritenuto nella sua decisione nel processo di valutazione della conformità della Legge sulle strade con la Costituzione della Repubblica di Croazia che le disposizione messe in discussione di questa legge (quelle con le quali si costituisce la proprietà dell’ente locale territoriale sulla strada non classificata) sono esclusivamente di carattere tecnico-giuridico e che con esse in sostanza non si è costituita la proprietà sulle strade non classificate. Questa questione giuridica è di grande importanza per gli (ex) proprietari, perché è importante (anche) nel contesto della costatazione se è scaduto il termine di prescrizione per la presentazione della richiesta di risarcimento per la eventuale espropriazione di fatto condotta. L’autore nel lavoro analizza criticamente la decisione della Corte costituzionale e trova che essa sia sbagliata, cioè constata che con la Legge sulle strade è veramente costituita la proprietà sulle strade non classificate e che le disposizioni controverse non siano soltanto di carattere “tecnico-giuridico”. Quindi l’autore trova che con la Legge sulle strade sia stata condotta l’espropriazione di fatto e che l’entrata in vigore di questa Legge si deve osservare come il momento dal quale è incominciato a decorrere il termine di prescrizione per la presentazione della richiesta di risarcimento per l’espropriazione di fatto condotta.
Mit dem Inkrafttreten des neuen Straßengesetzes im Jahr 2011 wurde vorgeschrieben, dass die nicht klassifizierten Straßen zum öffentlichen Gut im allgemeinen Gebrauch werden, welches in unveräußerlichem Eigentum der zuständigen Einheiten der lokalen Verwaltung steht. Dabei stellt sich die Frage, ob durch dieses Gesetz die faktische Enteignung der grundbücherlichen Eigentümern von Immobilien, die die nicht klassifizierte Straße ausmachen, durchgeführt wurde. Bei der Überprüfung der Verfassungsmäßigkeit des Straßengesetzes fand das Verfassungsgericht der Republik Kroatien, dass die umstrittenen Bestimmungen dieses Gesetzes (welche die Geltendmachung des Eigentumsrecht der lokalen Selbstverwaltung über diese Straßen bezwecken) ausschließlich rechtstechnisch seien, und dass sie nicht wirklich das Eigentum über diese Straßen herstellen. Diese Frage ist jedoch für die (ehemaligen) Eigentümer geradezu auschlaggebend im Kontext der Feststellung, ob die Verjährung für Entschädigungen für die eventuell durchgeführte faktische Enteignung schon angetreten ist. Anhand kritischer Analyse äußert sich der Autor gegen die betreffende Entscheidung des Verfassungsgerichts, und stellt fest, dass auf der Grundlage des Straßengesetzes das Eigentum über die nicht klassifizierten Straßen in der Tat hergestellt ist, wobei die umstrittenen Bestimmungen nicht ausschließlich „rechtstechnischen Charakters“ seien. Er zieht die Schlussfolgerung, dass durch das Straßengesetz die faktische Enteignung durchgeführt wurde und dass das Inkrafttreten des Gesetzes der Zeitpunkt ist, ab dem die Verjährungsfrist für Entschädigungsforderung für die durchgeführte Enteignung läuft.
When the Roads Act came into force in 2011, its provisions specified that unclassified roads are to become public good in general usage in inalienable property of municipalities on which territory they lie. Of course, the question arose whether de facto expropriation of landowners of real estate of which unclassified roads are made of was carried out by this Act. The Constitutional Court of the Republic of Croatia took the view, in its decision in the procedure in which the constitutionality of the Roads Act was challenged, that the disputed provisions of this Act are only of legal-technical character and that they did not establish ownership over unclassified roads. This legal question is of paramount importance for (previous) owners because it is important (and) in the context of determination whether the statute of limitations for claims for compensation for de facto expropriation has expired. In the paper the author critically analyzes the decision of the Constitutional Court and finds that it is flawed, namely the author establishes that the Roads Act truly established ownership over unclassified roads and that the disputed provisions that were the subject of constitutional control did not have mere legal-technical character. In this context, the author finds that de facto expropriation was indeed carried out by the Roads Act and that coming into force of this Act should be observed as the moment from which the statute of limitations for claims for compensation for expropriation carried out by it began to run.
U radu se analizira nova metoda za procjenu stanja površinskog sloja šumskih cesta mjerenjem vibracija. Istraživanje je provedeno na dijelu šumske ceste tijekom vožnje vozila opremljenog mjernim ...uređajem kojim se mjere vibracije u sve tri osi, položaj i brzina vozila te vrijeme. Ispitivanja su provedena u oba smjera vožnje na dijelu ceste s različitim frekvencijama mjerenja, tlakovima u gumama i brzinama vožnje. Na temelju rezultata mjerenja stanja površinskog sloja šumske ceste preporučuje se frekvencija snimanja od 10 Hz, brzina vozila od 20 km/h te tlak u gumama od 2 bara.
Zemljevid Srednjeveške ceste na slovenskem ozemlju so iz knjige Zgodovina cest na Slovenskem, Ljubljana, Republiška skupnost za ceste, 1972.Z debelo črto so označene pomembnejše poti za trgovino na ...velike razdalje, s pikčasto črto pa ostala trgovska pota.
Zemljevid Rimske ceste na slovenskem ozemlju je iz knjige Zgodovina cest na Slovenskem, Ljubljana, Republiška skupnost za ceste, 1072.Z odebeljeno črto so označene ceste viae itinerariae, črtkasto – ...viae vicinales, s tanko črto – cursus hodiernus.
Istra se u geomorfološkom smislu kolokvijalno dijeli na Crvenu, Sivu i Bijelu. Crvena Istra proteže se južnim i zapadnim dijelom poluotoka i bogata je, kako zemljom crvenicom, tako i kvalitetnim ...površinskim naslagama vapnenca. To su prepoznali svojedobno i Rimljani koji su ga vadili iz nekoliko pretpostavljenih antičkih kame-noloma koji se spominju u literaturi. Nove tehnologije omogućuju otkrivanje kame -noloma koji su zarasli u vegetaciju i tako su na prvi pogled teško uočljivi. Svi su kamenolomi ucrtani na kartu u prilogu.Za iskorištavanje kamena vrlo važno je imati i dobre ceste kojim bi se taj kamen dalje prevozio do mjesta na kojem je potreban, kao na primjer za gradnju rustičnih vila ili samih prometnica. Za nešto udaljeniju distribuciju bitne su pak morske luke u kojima su se blokovi kamena mogli ukrcati na brodove. Na kartu su ucrtana dva pretpostavljena pravca pružanja antičkih prometnica čiji točan položaj danas ne znamo. Ucrtane su i sve uvale u kojima su pronađeni ostaci rimskih lučkih uređaja, kao i uvale koje su zbog svojih karakteristika mogle predstavljati pristaništa bez potrebe izgradnje lučkih uređaja. Većina se kamenoloma nalazi u blizini luka, uvala ili pristaništa, ili pak u blizini pretpostavljenoga pružanja antičkih prometnica.
La suddivisione geomorfologica dell’Istria vede la ripartizione in tre zone colloqui-almente dette Istria rossa, grigia e bianca. L’Istria rossa si estende nella zona meri-dionale e occidentale della penisola ed è ricca di terra rossa e strati superficiali di roccia calcarea. Lo riconobbero al tempo anche i Romani che la estraevano da alcune cave antiche la cui esistenza è stata ipotizzata nella letteratura scientifica. Le nuove tecnologie a disposizione permettono di scoprire cave ricoperte da vege-tazione e dunque difficili da scorgere a prima vista. Tutte le cave sono state segnate nella mappa in allegato.Per l’estrazione della pietra è molto importante avere a disposizione delle buone strade per il suo trasporto fino al luogo di consegna, come ad esempio un sito di costruzione di ville rustiche o di strade. Per la distribuzione in zone più lon-tane sono importanti i porti marittimi in cui i blocchi di pietra vengono caricati sulle navi. Sulla carta sono stati inseriti due presunti tracciati di strade antiche la cui esatta posizione oggi è sconosciuta. La mappa riporta anche tutte le insenature in cui sono state ritrovate attrezzature portuali romane e le insenature che grazie alle proprie caratteristiche si sarebbero potute usare come porti senza necessità di costruire attrezzature portuali. La maggior parte delle cave si trova nelle vicinanze di porti, insenature o approdi oppure nelle vicinanze dei possibili tracciati di strade romane.
Istria is colloquially divided into Red Istria, Grey Istria, and White Istria. Red Istria is the south-west part of the peninsula rich in terra rossa and high-quality surface deposits of limestone. The limestone was quarried during the Roman era from seve-ral supposed Roman quarries mentioned in bibliography. However, new technolo-gies, like Airborne Laser Scanning, enable us to discover quarries overgrown with vegetation and therefore more difficult to notice during field surveys. All of these supposed Roman quarries have been mapped. It is also very important to have roads for distribution of stone blocks to their desired location. For farther distribution, ports were needed, where one can load the stone blocks onto ships. The supposed spread of Roman roads in Istria, as well as Roman ports, are mapped. Most of the mapped quarries are located in the vici-nity of bays, coves, or ports where they can be loaded onto ships, or close to the supposed Roman roads.
Dvotračne izvangradske ceste u Bosni i Hercegovini čine najveći postotak cestovne mreže pa preuzimaju gotovo cjelokupan teretni promet. Zbog toga se na njima često stvaraju kolone, brzine vozila se ...smanjuju i gustoća prometa raste. Za poboljšanje kvalitete odvijanja prometa potrebno je utvrditi razinu usluge za postojeće stanje te za alternativne mogućnosti rekonstrukcije kritičnih elemenata cestovne mreže. U radu se istraživao postotak vremena provedenog u koloni kao primjerena mjera za određivanje efikasnosti izvangradskih dvotračnih cesta.
Ravnost vozne površine kolnika jedan je od osnovnih pokazatelja stanja kolnika koji se koriste u održavanju cesta. U okviru ovog istraživanja izrađen je model za određivanje ravnosti na temelju lako ...mjerljivih pokazatelja oštećenosti, a to su pukotina i udarnih rupa, na cestama s malim volumenom prometa u Indiji. Za izradu modela korišteni su podaci prikupljeni na 173 ceste s asfaltnim zastorom. Primjenom modela izrađenog u ovom radu može se posrednim putem, čak i bez primjene uređaja za mjerenje ravnosti, dobiti zadovoljavajuća vrijednost ravnosti na temelju podataka o pukotinama i udarnim rupama.