Vrlo visok stupanj polimorfnosti, zbog interindividualne genske varijabilnosti, enzima citokroma P450 (CYP) značajno pridonosi raznolikosti u odnosima između primijenjene doze lijeka, koncentracije ...lijeka u serumu, kao i terapijskoga odgovora, ali i interakcije lijekova. Podaci o poznatim polimorfizmima CYP vrlo su važni u kliničkoj primjeni saznanja farmakogenetike tj. u samoj farmakoterapiji. Učestalost pojedinih polimorfizama može značajno varirati između različitih populacija te je bitno provesti istraživanja učestalosti u pojedinim populacijama. Do sada nema objavljenih podataka o učestalosti polimorfizama gena CYP u populaciji Kosova te je cilj ovog istraživanje bio utvrditi učestalost najvažnijih varijanti alela CYP2C9, CYP2C19 i CYP3A5 u toj populaciji. Istraživanje je obuhvatilo 234 stanovnika Kosova koji nisu u rodbinskoj vezi. U ispitanika je otkrivena učestalost alela CYP2C9*2 17,52 %, a alela CYP2C9*3 10,89 %, te je otkriveno šesnaest ispitanika (6,81 %) sporih metabolizatora CYP2C9. Što se tiče CYP2C19 enzima, učestalost alela CYP2C19*2 je 13,03 %, a za alel CYP2C19*17 učestalost je 19,01 %. Uz to, dokumentirano je 2,13 % sporih metabolizatora CYP2C19 te 4,27 % homozigotnih nositelja alela *17 (fenotip vrlo brzih metabolizatora). S obzirom na CYP3A5 enzim, zabilježena je učestalost alela *3 od 98,29 % (fenotip neekspresora), a 1,70 % ispitanika kategorizirano je kao ekspresori. Rezultati istraživanja pokazali su da je varijabilnost alela, genotipova i fenotipova u populaciji Kosova u velikoj mjeri u skladu s drugim europskim populacijama, konkretnije s populacijama jugoistočne Europe.
Među enzimima I. faze biotransformacije sustav citokroma P450 (CYP) prednjači po katalitičkoj svestranosti i pokazuje vrlo visok stupanj polimorfnosti. Istraživanja polimorfizama gena CYP rezultirala ...su brojnim genetičkim informacijama koje nam pomažu u razumijevanju učinaka ksenobiotika na ljudski organizam. Ova superporodica enzima najvažniji je enzimski sustav uključen u biotransformaciju mnogih endogenih i egzogenih spojeva uključujući lijekove. Za metabolizam lijekova važan je polimorfizam CYP2C9, CYP2C19, CYP2D6 i CYP3A4/5 enzima. Među najvažnije izoforme odgovorne za biotransformaciju različitih kemijskih spojeva a posebno metaboličku aktivaciju prokarcinogena pripadaju CYP1A1, CYP1A2, CYP1B1, CYP2E1. Genska analiza ključnih enzima metabolizma lijekova pomaže u predviđanju terapijskog učinka ili razvoja štetnih nuspojava lijekova. Stoga primjena genotipizacije u kliničkoj praksi pomaže u optimizaciji i individualizaciji terapije i smanjenju medicinskih troškova. Polimorfizam metaboličkih enzima može imati važan učinak na terapiju antidepresivima, antipsihoticima, antikoagulantima, antidijabeticima, antitumorskim lijekovima te lijekovima za liječenje ulkusa i HIV-a. Podaci koje donosi toksikogenomika istražujući individualne predispozicije za karcinogene, teratogene i druge toksičke učinke ksenobiotika, pridonose rasvjetljavanju molekularnih mehanizama kojima kemijski spojevi iz okoliša ili na radnome mjestu utječu na nastanak bolesti u ljudi. Postoje značajni dokazi o povezanosti genskih polimorfizama i osjetljivosti za razvoj karcinoma. Metabolički putovi karcinogenih supstancija su kompleksni, posredovani aktivnošću različitih gena, dok pojedinačni geni najčešće imaju ograničen učinak. Stoga je multigenski pristup, uz uključivanje važnih čimbenika iz okoliša u studijama s velikim brojem ispitanika bitan za pouzdanu procjenu rizika od razvoja karcinoma.