Autor pokušava "rekonstruirati" Berdjajevljevu filozofiju kulture i pokazati značenje njezinih temeljnih postavki. Pokazuje kako je fenomen kulture povezan s čovjekovom željom da stvaralaštvom ...transcendira ovaj "pali svijet", zbog čega je kultura povezana s religijom, koja također želi čovjeka uzdići do drukčijeg svijeta. No čovjekova nastojanja da stvaralaštvom prevlada ovaj svijet ne postižu željeni rezultat, tj. ne donose realnu nego samo simboličnu preobrazbu. Budući da čovjek ne želi simbole nego stvarnost, ne simboličan nego stvaran život, pojavljuje se nezadovoljstvo kulturom i želja da ju se prevlada. Jedan od načina prevladavanja kulture jest "novo religiozno stvaralaštvo", čije tragove Berdjajev vidi u svim sferama stvaralaštva. Ta religiozna volja za istinskim životom najdublji je uzrok suvremene krize kulture. Drugi je način prevladavanja kulture kao "carstva sredine" povezan s civilizacijom, koja praktičnom organizacijom želi realan život ostvariti u ovomu svijetu. U tomu joj prvenstveno pomažu znanost i tehnika. Zbog toga Berdjajev u analizi civilizacije posebnu pozornost posvećuje pojavi i ulozi stroja. Ali Berdjajev ne ukazuje samo na bitne razlike između kulture i civilizacije nego i na njihovu "sudbinsku" povezanost jer jedna u drugoj živi. Isto tako ističe otuđenost čovjeka ne samo civilizacijom nego i kulturom.
Na tragu istaknutih shvaćanja kulture i civilizacije, Berdjajev daje niz zanimljivih zapažanja o pojedinim kulturama. U tom smislu egipatska je kultura u cjelini utemeljena na žudnji za vječnošću, u grčkoj dominira klasično, a u kršćanskoj romantičko načelo, dok je renesansa označena međusobnom borbom tih dvaju načela. Za razliku od kulture stvorene na temeljima reformacije, koja odbacuje konzervativno načelo, zbog čega u sebi sadrži rušilački element, renesansa se temelji na konzervativnom i stvaralačkom načelu. Berdjajev također smatra da prave kulture nema bez povezanosti s antičko-rimskom kulturom, zbog čega je latinsko-katolička kultura najstarija i najprofinjenija. Za razliku od toga, u germanskoj kulturi prevladava barbarsko načelo, koje je bilo inspirativno i oslobađajuće za europsku kulturu s ustajalom latinskom krvlju. Istovremeno Berdjajev uočava srodnost germanskog duha s duhom Indije. A za ruski duh kaže da ne poznaje sredine kojoj pripada kultura. On želi sve ili ništa, jer ga karakterizira apokaliptička usmjerenost. Osvrćući se na modernu kulturu, Berdjajev u njoj zapaža nekakvu "rastjelovljenost", zbog čega se gubi "plastična ljepota života". Slikarstvo se dematerijalizira i raspredmećuje, skulptura postaje "neskulpturalnom", a nad jednim i drugim trijumfira duh glazbe, koji je u našoj epohi zadobio malograđanska obilježja izgubivši na taj način svojstvo proročanstva "o budućoj otjelovljenoj ljepoti".
Konceptom intermedijarne regije moguće je proširiti analitički geopolitički okvir za Mediteran, valorizirati povijesnu ulogu mediteranske civilizacije, kao i njenu funkciju međucivilizacijskog mosta ...iz koje je razvidno zašto je Sredozemlje danas izravno izloženo vanjskoj geopolitičkoj depresiji. Sigurnosno ozračje u regiji oblikuje se u interakciji s eksplozivnim koktelom unutarnjih sigurnosnih rizika, među kojima dominiraju organizirani kriminal i plaćenički business. Geoekonomska i geopolitička dimenzija tih prijetnji čine ih neusporedivo složenijim i smrtonosnijim od neuvjerljivo definirane terorističke prijetnje čija je ugroza obrnuto proporcionalna političko-medijskim strastima koje generira.
Samuel P. Huntington u knjizi "Sukob civilizacija i preustroj svjetskog poretka" svijet s kraja 20. stoljeća dijeli na devet civilizacija. Autor, pridajući civilizaciji ustaljene, općeprihvaćene ...značajke, smatra da je kultura, odnosno religija, njena vrlo bitna značajka. Tako njegova kataklizmička prognoza o "sukobu civilizacija" ima svoje utemeljenje u povijesnim tijekovima. Kako globalizacijski procesi obuhvaćaju interakciju navedenih činitelja, a pitanja koja se pritom nameću pogađaju samu njegovu bit, razvijanje i njegovanje moralnog osjećaja od presudne je važnosti za miroljubivu koegzistenciju među ljudima. Čovjek je, iako "bačen" na međucivilizacijske razdjelnice, zasigurno onaj koji jedini može preuzeti korektivnu ulogu globalizacijskog procesa.
Globalizacija ima mnogostruke učinke, među kojima su i ubrzana razmjena i povećavanje nejednakosti. Na to su kršćani često negativno reagirali, no i oni shvaćaju da ta pojava može imati pozitivne ...vidike, osobito u širenju demokratskih ideja. Slijedi kulturna globalizacija u kojoj mediji preuzimaju važnu ulogu. Religije su pod utjecajem tih novih pojava te se spram njih mogu osjećati ugroženima. Negativne su reakcije stvarno iskušenje s porastom populističkih stranaka u Europi. Postoje i odgovori na te pojave. Oni se najprije pojavljuju kroz lokalni razvoj, koji je ključ identiteta, no potrebne su i međunarodne regulacije da bi ekonomija ostala u službi čovjeka i njegova razvitka. Crkva je snažno zahtijevala osnivanje istinskoga svjetskog autoriteta, koji će biti kadar upravljati međunarodnim napetostima. Postoje doduše mnoge ustanove, no one moraju naučiti surađivati. Konačno, dužnost je građana da izražavaju svoju želju vladanja globalizacijom vlastitim udrugama. Djelovanje civilnog društva otvorit će globalizaciju kontroli, da bi se napredovalo prema zajedničkom dobru.
Filozofija se shvaća kao neodvojivi dio ljudskog života i jedno od najznačajnijih kulturnih po stignuća ljudskoga roda. Ona raskriva izvornu čovjekovu bit na najbolji način; čovjek se putem ...filozofije shvaća kao kritičko, sumnjajuće, propitujuće, stvaralačko biće. Glavne opasnosti za ljudska bića sada nisu ni ekonomske, ni tehničke, nego one koje su povezane s njihovim pogle dom na svijet, gdje uloga filozofije nije naprosto da oblikuje kompleksnu viziju situacije kao cjeline, nego da određuje specifične vrijednosti i norme ponašanja. U suvremenom globalnom svijetu, aktivno tražeći zajedničke platforme interkulturnog dijaloga i načine održivoga razvoja, filozofija postaje sama apsolutna vrijednost.
Ovaj rad, prvenstveno, ima za cilj da obuhvati i analizira fenomen otvorenog prostora stambenih objekata Istočne civilizacije. Funkcija visokih zidova u Istočnoj civilizaciji predstavljala je ...zaokruživanje intimnog života obitelji i zadovoljenja vjerskih običaja. Zid nije bio samo u funkciji odvajanja, već je imao suprotnu ulogu, ulogu zbližavanja onih koji stanuju iza njega, a ujedno je omogućavao privatnost obitelji. Na osnovu analiza dolazimo do zaključka da je riječ o najautentičnijem otvorenom prostoru u pejzažu, koji je ujedno i nositelj lokalnog identiteta. Rezultati i istraživanje urbanog prostora su pokazali da sintezom teorijskog aspekta tretiranja otvorenog prostora stambenog objekta, otvoreni prostor predstavlja dio tradicije koji seže mnogo dublje od krugova Istočne civilizacije i ulazi u sferu analize područja u razdoblju Rimskog carstva.
U članku se razmatra nastanak i razvoj pojma ‘nacija’ u novovjekovnoj Europi, koja su shvaćanja pripadnosti naciji pritom bila u igri, te kako je cijeli ovaj kompleks ideologija utjecao na teoriju i ...praksu kolonijalnog ekspanzionizma nacionalnih država. S time je usko povezan i mit o tome da je kolonijalna ekspanzija Europe bila prvenstveno širenje civilizacije. U kritičkom sučeljavanju s ovim ideologijama na koncu se pojavljuje kako kolonijalno pitanje u marksizmu, tako i globalno nasljeđe kolonijalizma danas.
Ovaj rad predstavlja sintetičku studiju o filozofskim stajalištima al-Farabija i Ibn Halduna iz klasičnog islama te Arnolda Toynbeeja i Samuela Huntingtona s modernog Zapada o temi znanosti o ...civilizaciji. Na temelju aristotelovske ideje o istinskoj znanosti, ovaj članak dokazuje da su al-Farabi i Ibn Haldun bili istinski utemeljitelji znanosti o civilizaciji. Reformuliranjem tema koje tvore predmet ove znanosti, koju je definirao al-Farabi, Ibn Haldun ju je odjednom učinio razumljivijom i izumio je nekoliko novih znanosti kao njezinih ogranaka. Unutar epistemološkog okvira Ibn Haldunove nove znanosti o civilizaciji, Toynbee se poduhvatio istraživanja komparativne civilizacije, što tek treba zadobiti status znanosti. Nadalje se pokazuje da bi Huntingtonov mogući doprinos znanosti o civilizaciji mogao biti u konceptu politike civilizacije. U ovom stoljeću rafiniranija znanost o civilizaciji može nastati samo ako se sintetiziraju civilizacijska stajališta ovih i drugih mislitelja.
U prvom se dijelu članka daje kratki osvrt na život i djelo Emmanuela Mouniera (1905-1950), osnivača časopisa Esprit te na genezu personalističkog pokreta. Zamisao o pokretanju časopisa, koji postaje ...glas pokreta, rađaše u Mouniera nakon stoje iz rodnoga Grenoblea, gdje je diplomirao filozofiju kod Jacquesa Chevaliera, došao 1927. u Pariz na postdiplomski studij i stekao, kada i Sartre, akademski stupanj agrégé. Odustavši od sveučilišne karijere, pokretanjem časopisa Mounier želi stvoriti svojevrsnu platformu za suočavanje s aktualnim realitetima, ponajprije sa svjetskom ekonomskom krizom 1929. koju tumači kao »totalnu« krizu europske individualističke civilizacije. U drugom se dijelu članka ocrtava filozofsko-antropološka inspiracija personalističkog pokreta koji se suprotstavlja trima kolektivizmima koji su se htjeli prikazati kao odgovor na krizu i slom individualizmom inspiriranoga kapitalističkoga svijeta: marksističkom komunizmu, etatističkom fašizmu i rasističkom nacizmu. U trećem se dijelu ocrtava Mounierov personalizam kao plodonosni otpor totalitarističkim strukturama u zemljama, u kojima su se one na kraći ili duži rok uspjele etablirati, bile one inspirirane klasnim, etatističkim ili rasističko-nacističkim kolektivizmom. U četvrtom se dijelu, bez pretenzije na iscrpnost, ocrtava prisutnost personalizma (i) u Hrvatskoj.
PDF
