U prvom se dijelu članka daje kratki osvrt na život i djelo Emmanuela Mouniera (1905-1950), osnivača časopisa Esprit te na genezu personalističkog pokreta. Zamisao o pokretanju časopisa, koji postaje ...glas pokreta, rađaše u Mouniera nakon stoje iz rodnoga Grenoblea, gdje je diplomirao filozofiju kod Jacquesa Chevaliera, došao 1927. u Pariz na postdiplomski studij i stekao, kada i Sartre, akademski stupanj agrégé. Odustavši od sveučilišne karijere, pokretanjem časopisa Mounier želi stvoriti svojevrsnu platformu za suočavanje s aktualnim realitetima, ponajprije sa svjetskom ekonomskom krizom 1929. koju tumači kao »totalnu« krizu europske individualističke civilizacije. U drugom se dijelu članka ocrtava filozofsko-antropološka inspiracija personalističkog pokreta koji se suprotstavlja trima kolektivizmima koji su se htjeli prikazati kao odgovor na krizu i slom individualizmom inspiriranoga kapitalističkoga svijeta: marksističkom komunizmu, etatističkom fašizmu i rasističkom nacizmu. U trećem se dijelu ocrtava Mounierov personalizam kao plodonosni otpor totalitarističkim strukturama u zemljama, u kojima su se one na kraći ili duži rok uspjele etablirati, bile one inspirirane klasnim, etatističkim ili rasističko-nacističkim kolektivizmom. U četvrtom se dijelu, bez pretenzije na iscrpnost, ocrtava prisutnost personalizma (i) u Hrvatskoj.
Za humanizam budućnosti Supičić, Ivan
Nova prisutnost,
12/2005, Letnik:
III, Številka:
2
Journal Article
Odprti dostop
Postavljanje pitanja o humanizmu u naše se doba može činiti višestruko upitnim. Ipak, imperativ neprestanog i uvijek novog nastojanja oko humanizacije individualnog i skupnog života ljudi ostaje ...neprijeporan. Naime, čovjeka se u njegovim pravima i dostojanstvu i dalje ugnjetava od mikrozajednica do globalnih razmjera. Prvotna je dužnost svih ljudi da se bore na svim razinama, u osobnom, društvenom i političkom životu za istinski, integralni humanizam. Dakako, o humanizmu se ne može govoriti u jednini. Antropocentričke i teocentričke, materijalističke i idealističke, kršćanske i sekularne koncepcije humanizma sukobljuju se već stoljećima. No, dolazi vrijeme kad će susret i suradnja svih istinskih humanizama svih obzorja postati nužnost i temelj daljem hodu čovječanstva prema jednoj humanijoj civilizaciji. Na tom putu bolje je ne tražiti zajednički idejni nego, naprotiv, praktički maksimum (ili barem minimum).
Teološki hod T. J. Šagi-Bunića autorica prikazuje kroz tri etape u kojima kao zajedničku nit vodilju pronalazi temu sjedinjenja Boga i čovjeka. U prvom poglavlju obrađuje prvu fazu Šagi-Bunićeva ...teološkog hoda u kojoj se bavio kristološkim pitanjima prvih pet stoljeća Crkve istražujući kako se razvijao nauk o sjedinjenju božanske i ljudske naravi u osobi Isusa Krista, Logosa koji je postao čovjekom. Pokazuje njegov put od studentskih dana i doktorske disertacije, preko susljednoga petnaestogodišnjeg produbljivanja ondje načetih tema do konačnih rezultata objavljenih u Rimu na latinskom jeziku na temelju kojih ga je svjetska teološka javnost prepoznala kao jednog od najboljih poznavatelja kalcedonske dogmatske definicije čijem je razumijevanju pridonio svojim originalnim uvidima. U drugome poglavlju riječ je o drugoj fazi Šagi-Bunićeva teološkog hoda u kojoj je predmet svojih dotadašnjih istraživanja počeo promatrati iz perspektive naglaska Drugoga vatikanskog koncila na proslavljenom i danas živom Isusu Kristu. U tome svjetlu temeljne istine iz kalcedonske dogme obogatio je govorom o osobnom sjedinjenju jedne božanske osobe i mnoštva ljudskih osoba koje se prije svega ostvaruje u Crkvi, zajednici koju Isus Krist, kao žarišna točka, trajno okuplja u zajedništvo s Bogom. Već u toj fazi Šagi-Bunić je došao do uvida da se može govoriti i o osobnom sjedinjenju Sina Božjega sa svakim čovjekom, a ne samo s članovima vidljive Crkve, no ta je univerzalna kristologija ipak specifična za posljednju fazu njegova teološkog hoda, obilježenu pozivima na promicanje civilizacije ljubavi. O tome autorica piše u trećem poglavlju, gdje analizira njegova tumačenja Mt 25,40 kao ključa i temeljnog polazišta ostvarenja civilizacije ljubavi. Iz toga retka Šagi-Bunić ponajprije iščitava istinu o sjedinjenju i poistovjećivanju, identifikaciji Sina Božjega sa svakim čovjekom te odatle izvodi poziv upućen kršćanima: gledati Isusa Krista u svakom čovjeku, prema svakome se odnositi kao prema Kristu i svakome biti Krist.
Česta prepreka na koju različite civilizacije i kulture nailaze pri međusobnom susretu je jezična barijera. Ona ne obuhvaća samo nepoznavanje gramatike i vokabulara, već i niz konotacija i kulturnih ...predodžbi koje dolaze s riječima. Tako često dolazi do posuđenica ili novotvorenica kako bi se bolje pojasnio neki pojam. Primjeri pojmova koji se tako usvajaju su između ostalog i sami pojmovi „civilizacija“ i „kultura“. Oni su na japanski i kineski prevedeni kao „文明“ i „文化“. Cilj ovog rada je sagledati povijesni razvoj pojmova te procijeniti jesu li ti prijevodi prikladni i koje su pretpostavke u njima prenesene, a što je originalno; odnosno, što je od ideja koje se za njima povlače preuzeto iz Europe, a što je od ranije prisutno. Pojmovi će prvo biti sagledani preko prijevoda na kineski jezik, a potom kroz povijesni pregled njihova korištenja na Zapadu.
Kongregacija za katolički odgoj neprestano pozorno prati nastojanja onih koji odgajaju nove naraštaje. Istinski odgoj vodi računa o potrebi za ljubavlju. Služenje Crkve na odgojnom području je ...promicanje civilizacije ljubavi. Religiozna poduka, i u školi, temelj je odgoja. Odgoj nije samo osposobljavanje za rad nego i formacija cjelovite ljudske osobe. Roditelji imaju pravo na odabir odgoja svoje djece. Mogućnost i sloboda odabira religiozne poduke u javnoj školi ujedno je i znak osobnog izbora vjere. Školski vjeronauk i župna kateheza međusobno se razlikuju, ali i nadopunjuju. Osobito je važno konfesionalno obilježje školskoga vjeronauka. Simptomatična je zabrana spominjanja Boga i postavljanja religijskih znakova i simbola u javnim prostorima. Uklanjanje religijskih znakova i simbola je neodgojna mjera, a izbor uklanjanja ujedno je i znak protivljenja izboru spoznaje. Crkva u svom dijakonalnom služenju zagovara i promiče cjelovit ljudski odgoj. Školski vjeronauk ujedno je i pomoć učenicima u traženju Boga. Školski vjeronauk treba da bude više od promicanja i prenošenja spoznaje i tehničkih vještina. Istinski vjeronauk je poticaj i poduka za postavljanje pitanja "odakle" čovjekov život i "kamo" je on usmjeren.
Društveni stavovi Franje Račkog Markus, Tomislav
Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti,
12/2010, Letnik:
28
Paper
Odprti dostop
Autor analizira društvena shvaćanja – o znanosti, “povijesnom napretku”, kulturi, školstvu, crkvi i religiji – hrvatskog povjesničara i publicista Franje Račkog (1828.–1914.). Rački je, kao europski ...intelektualac 19. stoljeća, čvrsto vjerovao u progresivnost povijesti i u “prosvjetiteljsku” misiju Zapadne civilizacije. Društveni napredak temeljio je na modernoj ideji narodnosti, ali i na kršćanstvu, čije je osnovno obilježje jednakost među ljudima. Podupirao je širenje slavenske liturgije i ćirilometodski kult u svrhu prevladavanja crkvenog raskola. Zalagao se za osnivanje i razvoj “narodne znanosti”, koja će, preko Akademije i Sveučilišta, doprinijeti prosvjećivanju širih društvenih slojeva. Rački je zagovarao antropocentričke stavove i na prirodu gledao kao skladište sirovina kojim treba ovladati radi ljudskog “napretka”. U znanosti je razlikovao praktičnu stranu, koja doprinosi “osvajanju prirode”, i teoretsku stranu, koja uvećava ljudsku spoznaju o svijetu.
Autor analizira ekološku povijest ljudskih društava od pleistocenskih sakupljačalovaca do suvremenih industrijskih društava. Ekološki utjecaj sakupljača-lovaca bio je relativno malen, najčešće u ...obliku uporabe vatre i eventualno, za što ne postoje jasni dokazi, kod istrebljenja nekoliko desetaka vrsta u sjevernoj Americi i
Australiji. No, to je uvijek ostao čisti, organski i divlji okoliš na koji je čovjek genetski prilagođen. Sustavno uništavanje divljih staništa i divljih vrsta u korist širenja domestificiranoga okoliša s nekoliko domaćih biljnih i životinjskih vrsta počinje s neolitskom domestifikacijom i postupnim porastom stanovništva u dolinama velikih rijeka prije deset do dvanaest tisuća godina. U agrarnim civilizacijama demografski pritisak i intenzivna poljoprivreda bili su osnovni uzroci ekološke destrukcije, posebno deforestizacije i salinizacije tla. Ta je praksa u nekim slučajevima - poput Sumerana, Rimljana i Maja - bila osnovni uzrok opadanja i sloma složenih društava. Moderna industrijska društva ostvaruju daleko najveći ekološki utjecaj i masovnu ekološku destrukciju na globalnoj razini. Posljednjih stotinjak godina dolazi do šestoga velikog istrebljenja vrsta, sustavnoga uništavanja eko-sustava i desetina tisuća
vrsta, osiromašivanja planetarnoga bioma, uvođenja stranih (egzogamnih) vrsta u nova staništa, masovnoga građenja brana i cesta, masovne motorizacije i tako dalje. U gradovima - u kojima živi više od polovice čovječanstva - često je visoka razina zagađenosti zraka, zvuka, hrane i vode. Različiti oblici ekološke destrukcije - od
zagađivanja neposrednoga okoliša do uništavanja divljih staništa i vrsta - uglavnom su posljedica provođenja evolucijski netestiranih djelatnosti i života u neprirodnom okruženju domestifikatorskih/civiliziranih društava, koje nemaju uporišta u ljudskoj evolucijskoj prošlosti i na koje čovjek genetski nije prilagođen.
Znanstveno istraživanje geneze, razvitka i propasti pojedinih civilizacija
te pokušaji njihove klasifikacije i sistematizacije bili su u fokusu
politologa, povjesničara i sociologa XX. stoljeća. Uz ...najpoznatije poput
„Propast zapada“ (pisano 1918. ‒ 1922.) Oswalda Spenglera, „Studija
povijesti“ (1934. ‒ 1961. u 12 svezaka) Arnolda J. Toynbeeja te „Sukob
civilizacija“ (1997.) Samuela P. Huntingtona kao vrlo sustavno, metodički
razrađeno i samim time značajno valja uvrstiti i knjigu „Raznolikost civilizacija“,
utjecajnoga poljskoga autora Feliksa Konecznog, utemeljitelja
discipline znanosti o civilizacijama. Knjigu je s poljskoga na hrvatski
preveo Antonio Akmadža, a nakladnik je Udruga Repressija. Službeno
je predstavljena u velikoj dvorani Matice hrvatske u travnju ove godine.
Rad donosi pregled djelovanja Zavičajnog muzeja Varaždinske Toplice u Europskom prekograničnom projektu akronima ‘‘Rođenje Europe“ u funkciji razvoja kulturnog turizma Varaždinskih Toplica s održanog ...okruglog stola 13. ožujka u Varaždinskim Toplicama pod nazivom ‘‘Aquae Iasae i projekti Europske unije“ u organizaciji Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti – Zavod za znanstveni rad Varaždin i Zavičajnog muzeja Varaždinske Toplice.
