Autor u svome izlaganju polazi od Rousseauovog određenja »civilne religije« kao zasebne religije, odvojene od druge dvije religije – od religije čovjeka i klerikalne (svećeničke) religije. Temeljem ...tog određenja analizira se na koji način tu Rousseauovu ideju (francuske) civilne religije u svojoj teoriji sustava razrađuje Niklas Luhmann koji govori o (njemačkoj) civilnoj religiji u smislu proklamiranih temeljnih vrijednosti (Grundwerte) suvremenoga njemačkog društva, odnosno u smislu temeljnih vrijednosnih ideja (Wertideen) kodificiranih u postojećemu njemačkom ustavu, a sve opet kroz prizmu diferenciranja modernih europskih društva na pojedinačne/parcijalne sustave kao što su gospodarstvo, politika, ekonomija, pravo, obrazovanje, religija itd. Uspoređujući Rousseauova i Luhmannova shvaćanja o civilnoj religiji kao shvaćanja o »europskoj« civilnoj religiji, koja su opet suprotna shvaćanjima o »američkoj« civilnoj religiji o kojoj govori Robert N. Bellah, autor u ovome članku nastoji, također, pronaći odgovor na pitanje: bi li temeljem etabliranih parcijalnih civilnih religija (europske i američke) bilo moguće teoriju Svjetskoga etosa (Weltethos) Hansa Künga promatrati kao teoriju »svjetske civilne religije« koja izlazi iz okvira (europske i američke) kršćanske teološke i filozofske misli i koja svoje utemeljenje nalazi, između ostaloga, i u postojećim živućim nekršćanskim svjetskim religijama.
Logika je civilne religije minimalizacija zajedništva uime maksimiranja pluralizma.
Svakom je modernom društvu potreban, s jedne strane, pluralizam,
a, s druge, osiguravanje njegovih temelja. ...Međutim, civilna religija može pobuditi
sumnju da religiju rabi u političke svrhe. A instrumentalizacija protuslovi
karakteru religije, premda religija ima uvijek i političke konzekvencije.
Civilna religija služi politici u cilju odgajanja građana. Ali možda se civilna
religija može promatrati i kao priprava totalitarnih vjerovanja i liturgija, kao
što ih poznajemo iz prve polovice 20. stoljeća. Civilna religija može ići ruku
pod ruku s pretjeranim nacionalizmom, misionarstvom, sotoniziranjem neprijatelja.
O takvim neželjenim posljedicama civilne religije raspravlja se u
ovom članku na primjerima iz vremena Francuske revolucije. Ta je revolucija
bila uvelike obilježena civilnom religijom, ona ju je čak ozakonila. Iz povijesti
Francuske revolucije analiziraju se četiri primjera: ljudska prava kao
civilna religija, kult uma i najvišega bića, štovanje “mučenika” Revolucije
Jean-Paula Marata, i, na koncu, sotoniziranje neprijatelja. Na temelju prikazanoga
autor se suočava s pitanjima: Zbunjuje li u civilnoj religiji činjenica
da religiju želi per se upregnuti u političke svrhe? Što civilnu religiju štiti od
izrođivanja u nacionalizam i misionarstvo? Ili civilna religija može biti oboje:
oslonac tolerantne pluralističke demokracije i, isto tako, pripravni stupanj
totalitarizma?
Nakon kraćeg teorijskog uvodnog razmatranja o korijenima američke civilne religije i njenim vidljivim strukturalnim karakteristikama, u nastavku, na temelju sustavnog uvida u relevantnu literaturu o ...američkoj civilnoj religiji autor kritički rekapitulira i ponovno provjerava rezultate empirijskih istraživanja o američkoj civilnoj religiji. Empirijska provjera odnosi se na analizu sadržaja inauguralnih predsjedničkih adresa od Washingtona do Busha (55 analitičkih jedinica). Rezultati su pokazali da je učestalost (frekvencija) pojavljivanja biblijskih arhetipova i republikanskih vrlina, kao indikatora civilne religije, u osnovi bila i ostala sporadična. Ipak, rezultati pokazuju kako indikatori civilne religije i dalje postoje unutar političkog diskursa, ali se njihovo značenje mijenjalo sukladno povijesnim iskušenjima američke nacije i njenim političkim interesima: od simboličkog etiketiranja “sila zla” do izobličenja koja se čak mogu poistovjetiti s idejom religije kao “nacionalnog opijuma”.
