S gledišta muslimanske tradicijske intelektualnosti osnova odnosa među ljudima jest mir. Primjena sile se ne isključuje ako ne postoji ni jedna druga održiva alternativa za odbijanje nasilja. ...Utvrđeni su načini upotrebe sile i postupanja prema nasilniku.
U Kur’anu Časnom izraz „mir“ (ar. silm), sa svojim izvedenicama, spominje se
više od stotinu puta. Mir je izvorna i utočišna narav ukupnog postojanja. Sva kretanja
i mnoštva svjedoče mir i jednost. Zato pojmu „mir“ u zemaljskim ili svjetskim kategorijama više odgovaraju pojmovi „sklad“ i „harmonija“. Svi pojedinačni odnosi – bilo oni
između čovjeka i čovjeka, bilo između čovjeka i svijeta, bilo između čovjeka i društva
– uvijek imaju jedan i isti mir po kojem jesu.
Riječ „rat“ (ar. harb) s izvedenim oblicima spominje se u Kur’anu Časnom šest
puta. Rat, kojim je ispunjena „ovosvjetskost“, remećenje je mira pa nije poželjan sam po
sebi. On je zakonit samo kad se njime potvrđuje mir i pomaže istini protiv laži. U ratu
se suprotstavljaju vojske a ne narodi i, stoga vodi se samo protiv onih koji sudjeluju u
aktivnom neprijateljstvu. To se neprijateljstvo objektivno ograničava na ratište. Vrijeme trajanja rata je ograničeno ispunjenjem njegova cilja, a on je odbijanje agresije i
obuzdavanje oholosti agresora
Pojam nova evangelizacija je skovan u novije vrijeme. Još je u procesu sadržajnog
pročišćavanja unutar katoličke teologije. U ovom članku se prvo traži adekvatan
odgovor na pitanje: Što on znači a ...što ne znači u katoličkom poimanju? Iskristalizirani
odgovor služi kao polazište u pojmovno-sadržajnom istraživanju u pravoslavnom i
islamskom razumijevanju. Na kraju se povlače određene pozitivne i negativne moguće
aplikacije toga sadržaja na bosansko-hercegovačko društvo iz ekumenskog i dijaloškog
kuta.
Muslimani s ogorčenjem odbacuju izjave nekih političara i pisanje medija na Zapadu nakon terorističkog napadu u New Yorku iz kojih izlazi kao da islam odobrava ubijanje nevinih. Dio zbrke dolazi zbog ...toga što je Muhamed osnovao monoteističku religiju i novu državu. Muslimanski teolozi izvode iz Muhamedovih postupaka i učenja Kur'ana (50,8) da je islam religija i država. Džihad je prvenstveno moralni napor na Božjem putu, ali i pravedni rat (2,190-192; 4,89-91). Kur'an izričito računa s religijskim pluralizmom (2,256; 11, 118-119) te osuđuje bezrazložno nasilje (49, 13). U službenim izjavama povodom 11. 9. 2001. muslimanske institucije u svijetu i BiH odbacuju terorizam nad nevinima u ime islama, ali ne smatraju terorizmom oružani otpor novim kolonizatorima i njihovim domaćim suradnicima. Muslimanski teolozi BiH izražavaju spremnost na življenje u sekularnoj državi. U članku se izričito navode misli iz radova A. Alibašića, S. Balića, M. Cerića, E. Karića i F. Karčića. Žale zbog „tribalizma" muslimana doseljenih u europske zemlje koji se presporo organiziraju na razini pojedine države i Europe. Sami sebe i druge potiču na integraciju uz njegovanje muslimanskog identiteta. F. Karčić izjavio je da je Povelja europskih muslimana od 15. 1. 2008. velika pomoć za socijalno integriranje bez asimilacije. Autor smatra da se teroristički napadi ne smiju ignorirati, ali ni pripisivati svim muslimanima. Kršćani i muslimani trebali bi u pluralnoj Europi pokazivati kako ih vjera osposobljava za konstruktivno življenje i djelovanje u pluralnom društvu, čuvati se stereotipnih osuda i graditi mostove povjerenja.
Proglašenje kalifata Islamske države prvoga dana mjeseca ramazana prošle godine moglo bi se pokazati kao najvažniji događaj na političkoj pozornici Bliskog istoka od početka arapskog proljeća 2011. ...godine.
Članak želi upozoriti na dublji, duhovni smisao poimanja mučeništva u islamu. Prema samoj etimologiji riječi, mučenik (šehid) prije svega je svjedok, a islam je egzistencijalni čin vjere koji ...uključuje potpuno predanje i služenje Bogu Jedinomu i Milosrdnomu, kojeg je musliman kao vjernik pozvan nasljedovati u Njegovim najboljim svojstvima. Islamski se fundamentalizam uglavnom služi kuranskim govorom kao izgovorom za svoja teroristička zlodjela čija glavna svrha nije religiozne, nego političke i ideološke naravi. Plemenita metafizika Kurana biva na taj način posve iskrivljena, a islam gubi svoje izvorno poslanje u službi mira (saläm) i pobožanstvenjenja čovječanstva. Ovo razmišljanje želi biti i svojevrstan spomen desetoj obljetnici mučeničke smrti trapističke braće iz Tibhirina u Alžiru koje su, iako su bili istinski prijatelji muslimana s kojima su godinama dijelili svakodnevni život, neki islamistički ekstremisti oteli u ožujku 1996. i na najokrutniji način pogubili dva mjeseca poslije. Usprskos zgroženosti, njihovo je mučeništvo postalo plod milosti koji je mnoge muslimane i kršćane potaknuo da nastave iskreni bratski dijalog u konkretnim prilikama.
Rad se bavi fenomenom politizacije islama u arapskom svijetu. U nastojanju da se ponudi odgovor na pitanje o razlozima zbog kojih se islamski pokret u zadnja tri desetljeća uspio nametnuti kao glavna ...opozicijska snaga autoritarnim arapskim režimima, u radu je ponuđena analiza njegovih sociostrukturalnih i ideoloških uzorka na što se nadovezao prikaz temeljnih ideja i koncepata ideologije političkog islama. Jedna od teza rada jest da politički islam ne predstavlja povratak tradicionalnim formama islamskog aktivizma već bitno moderni religiopolitički pokret kojeg je generirala duboka strukturalna kriza koja je zahvatila arapska društva neposredno nakon trećeg arapsko-izraelskog rata. Analiza je također pokazala da islamski pokret ne predstavlja uniformni, monolitni pokret. On uključuje mnoge trendove i usmjerenja i obuhvaća široki opseg diskursa i aktivizma koji se kreću od umjerenog pluralizma i prodemokratske pozicije do ekstremnog radikalizma i netolerantnog unitarizma. Ipak, multiplu matricu islamističkih organizacija, grupa i stranaka treba promatrati kao, u konačnici, jedinstvenu jer su usprkos mnogim razlikama u ideologiji, strategiji i taktici sve one predane zajedničkom cilju – islamizaciji društva i uspostavi islamske države u kojoj je suverenost Boga praktički priznata kroz proglašenje Šerijata kao jedinog izvora zakona. Otuda i nepovjerenje spram kapaciteta umjerenog krila islamističkog pokreta da prihvati temeljna načela demokracije. Zaključak je rada da u njihovom mišljenju i praksi postoji niz nejasnoća i dvosmislenosti glede nekih važnih pitanja koja se tiču demokratske politike i da će tek njihovo razrješenje odrediti da li će umjerena struja unutar islamskog pokreta imati pozitivnu ili negativnu ulogu u budućem političkom životu arapskog svijeta.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Bibliogr.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public ...Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
The contributions of this volume aim at a new, evidence based approach to Jihadism studies. What is the structure of Jihadi online communication and the dissemination of operational material online? ...Which errors were made by conventional Jihadism research? Which programs, apps, etc. use Jihadis to further their online communication? Next to these questions the contributors discuss the evident inability to understand basic mathematical principles in conventional Jihadism research and consider a very important video as a case study of Jihadi online communication, stressing the linguistic and theological shortcomings of conventional research. The volume is based on the understanding of theological elements as a vital part of Jihadi communication.
Obszar postsowiecki, obok państw Bliskiego Wschodu, Afryki Północnej i Europy Zachodniej, stał się jednym z głównych globalnych „eksporterów” bojowników islamskich. Obecnie na terytorium Syrii, a w ...mniejszym stopniu również Iraku, walczy kilka tysięcy wychodźców z państw postsowieckich. Podłożem zjawiska emigracji wojennej z państw byłego ZSRR na Bliski Wschód są dynamiczne zmiany wewnątrz islamu na obszarze postsowieckim, przede wszystkim rozwój salafizmu i wojującego islamu oraz internacjonalizacja i globalizacja tamtejszego islamu. Głębokie zmiany polityczne, ekonomiczne, społeczne i ideologiczne, jakim podlegali muzułmanie po rozpadzie ZSRR, doprowadziły do wyłonienia się wśród nich specyficznej grupy, dla której islam w jego radykalnej wersji stał się podstawowym elementem tożsamości. Człowiek sowiecki, nie wyzbywając się do końca swojej sowieckości, stał się homo dżihadicusem – człowiekiem nie tylko utożsamiającym się ze światową ummą, ale też gotowym w imię wyznawanych idei opuścić własny kraj i włączyć się w dżihad poza jego granicami.
W porównaniu z latami ubiegłymi sytuacja na Kaukazie Północnym uległa stabilizacji, głównie w wymiarze działalności islamskiego podziemia zbrojnego. Przyczyną tego zjawiska są zmiany ideologiczne w ...obozie bojowników, które doprowadziły do rozmycia walki zbrojnej na Kaukazie w globalnym dżihadzie i jej marginalizacji wobec priorytetowego frontu bliskowschodniego. Stabilizacji sprzyja kryzys organizacyjny Emiratu Kaukaskiego i odpływ bojowników na Bliski Wschód, jak również skuteczność stosowanej przez Moskwę polityki „kija i marchewki”. Uspokojenie sytuacji na Kaukazie jest jednak nietrwałe, ma bowiem charakter sytuacyjny, a nie systemowy. Nie jest efektem rozwiązania nabrzmiałych problemów regionu, generujących chroniczną niestabilność i sprzyjających cywilizacyjnemu oddalaniu się Kaukazu od Rosji. W warunkach kryzysu gospodarczego bądź politycznego w Rosji grozi to odmrożeniem kaukaskich konfliktów, w tym reaktywacją czeczeńskiego separatyzmu i wpisanej w globalny dżihad idei Emiratu Kaukaskiego.
