Rad se bavi upravljanjem gradovima i decentralizacijom u Francuskoj. Objašnjava se »tiha revolucija« kojoj je cilj izmijeniti pravne temelje francuske lokalne samouprave s posebnim naglaskom na ...reformi lokalne samouprave u urbanim područjima. Opisuje se kontekst prevelikog broja premalenih općina, koji je u samome središtu programa reforme, zato što je to tipično francuski problem (dio 2.). Zbog nepostojanja ijedne uspješne top-down politike spajanja općina, nove se općine smatraju učinkovitim rješenjem zajedno s novom teritorijalnom raspodjelom zajedničkih međuopćinskih tijela (dio 3.). Na kraju rada opisuje se od čega se sastoji metropolitansko područje á la française (dio 4.) s posebnim osvrtom na Lyon – savršeni model za Francusku – te na Pariz i Aix-Marseille kao na najgore primjere prelaznog razdoblja. Francuska se ističe kao važan primjer zemlje u kojoj su nove ovlasti date metropolitanskoj razini ograničile ovlasti regionalnih vlasti. Nejasnoće oko ovlasti i poslova lokalne i regionalne samouprave potiču tvrdokorne sukobe oko područja i nadležnosti između dvije razine vlasti, što jasno pokazuje da se organizacija vlasti i javnog upravljanja
u svakom modernom društvu treba pojednostaviti. Ako se problem ne riješi, doći će do kompeticije, a ne do koordinacije i suradnje između regionalizacije i metropolitanizacije, regionalizacije i lokalnih jedinica te upravljivosti i višestupanjskog upravljanja. Zaključuje se da Francuska očajnički treba dubinsku reformu svoje institucionalne strukture, koja se neprestano odlaže. Ono što zemlji treba jest pojednostavljenje sustava vlasti i javnog upravljanja: veća učinkovitost lokalnih javnih politika, jasnija podjela poslova i odgovornosti, smanjenje troškova i vršenje vlasti što bliže građanima.
Promjene Ustava krajem 2000. označile su početak decentralizacije čija je realizacija započela sredinom 2001. Na lokalnu i područnu (regionalnu) razinu djelomice je preneseno financiranje osnovnog i ...srednjeg školstva, zdravstva i socijalne skrbi. Godinu dana poslije neke lokalne jedinice preuzele su financiranje vatrogastva. Analiziraju se rashodi po stanovniku u ta četiri sektora. Analiziraju se i rashodi po
sektorima te nastalim promjenama u odnosu prema broju stanovnika. Uspoređuje se početna stanja rashoda za svaku funkciju te kriteriji po kojima je decentralizacija započela sa stanjem 2015. Pokazuje se da je povećana neravnoteža i nejednakost u financiranju decentraliziranih funkcija. Decentralizacija je zahvatila manje od deset posto jedinica, a
zbog nedostatka kapaciteta lokalnih jedinica decentralizirane funkcije preuzele su županije. Početni odnosi troškova uglavnom su zadržani, decentralizacija nije podigla razinu učinkovitosti niti je znatnije povećala udio lokalnih financija. Povećao se broj uključenih subjekata. Proces i njegovi pokazatelji provedbe u suprotnosti su s ustavnim intencijama.
Decentralizacija je reformi proces u okviru kojega se odgovornosti, sredstva ili ovlasti prenose sa središnje na subnacionalnu razinu vlast. Zbog prijenosa ovlasti s jedne na drugu razinu vlasti ...decentralizacija utječe na vertikalne odnose unutar upravnog sustava. Kao često očekivani ishod decentralizacije navodi se rast subnacionalne autonomije, no detaljniji uvid u decentralizacijske politike svjedoči da do toga ne dolazi uvijek. Decentralizacija može imati miješane posljedice
na nacionalno (centralno) – subnacionalne (lokalne) odnose. Razdvajanje pojma decentralizacije u upravnu, fiskalnu i političku prema tumačenju T. Falletija (2005) te analiza načina provođenja decentralizacije otkriva kako neke vrste decentralizacijskih reformi mogu čak dovesti do smanjenja ovlasti na subnacionalnoj razini. Analiza decentralizacijskih politika u Brazilu i Meksiku otkriva kako se ravnoteža moći premješta na stranu subnacionalne razine kada se radi o kombinaciji upravne, fiskalne i političke decentralizacije. Ako je upravna decentralizacija popraćena devolucijom ovlasti nad kreiranjem
politika i dodijeljenim sredstvima, razina subnacionalne autonomije raste. Isti učinak imat će i fiskalna decentralizacija popraćena prijenosom ovlasti nad prikupljanjem prihoda sa središnje na subnacionalnu razinu, što je vidljivo iz decentralizacijskih politika Brazila. S druge strane, ako se radi samo o upravnoj decentralizaciji, a da istovremeno ne dolazi do devolucije ovlasti nad odlučivanjem
ili dodjelom sredstava, to će vjerojatno imati suprotan učinak na
centralno-lokalne odnose te će subnacionalna razina vlasti u većoj mjeri ovisiti o federalnoj (centralnoj) vlasti čija će moć nad kreiranjem politika na subnacionalnoj razini također biti veća. Fiskalna decentralizacija koja podrazumijeva samu decentralizaciju troškova bez prijenosa ovlasti nad prikupljanjem prihoda također može rezultirati povećanom ovisnošću subnacionalne razine o federalnim sredstvima, pogotovo ako subnacionalna vlast nema pravo odučivanja o trošenju sredstava, kao što je vidljivo iz decentralizacijskih reformi u Meksiku.
Uravnotežen gradski sustav, koordinacija i suradnja među unutarnjim (decentraliziranim, submunicipalnim) gradskim jedinicama nužni su preduvjeti kako bi se učinkovito upravljalo gradom, te izbjegla ...neravnoteža i nedovoljan razvoj pojedinih dijelova grada. Postavlja se stoga pitanje kako postići traženi uravnoteženi gradski sustav. Odgovor ne leži uvijek u povećanju autonomije unutarnjih gradskih jedinica, već je ponekad dovoljno osnažiti mehanizme suradnje, koordinacije i razmjene podataka kako bi se spriječilo urušavanje gradskih sustava.
U prvome dijelu rada razmatra se zakonski položaj unutarnjih gradskih jedinica europskih gradova – prvenstveno onih u središnjoj Europi, te nešto manje onih koji čine dio gradskih konglomerata i metropolitanskih područja, s posebnim osvrtom na nadležnosti koje se odnose na učinkovito upravljanje i demokratske procese. U drugome dijelu rada detaljno se analizira upravljanje gradom te nadležnosti gradskih općina – unutarnjih jedinica u koje su podijeljeni gradovi u Republici Srbiji. Zaključak je da pravna priroda i položaj gradskih općina nisu dovoljno dobro definirani ni teoretski ni pravnom regulacijom. Lakše je definirati
što gradske općine nisu nego što jesu. Gradske općine oformilo je šest od ukupno 24 grada, uključujući Beograd. Kako Zakon o lokalnoj samoupravi iz 2007. ne sadrži normativne odredbe, u radu se analiziraju gradski statuti koji uređuju unutarnju organizaciju šest spomenutih gradova s ciljem razmatranja upravnih tijela i nadležnosti gradskih općina u Srbiji. No statutima nisu uređeni svi aspekti potrebni kako bi gradske općine uspješno funkcionirale. Štoviše, pojedine gradske općine i postoje samo na papiru, a ne i u stvarnosti.
Europska unija nema jedinstveni koncept utvrđivanja odnosa središnje države i nižih razina vlasti te su države članice zadržale autonomiju u utvrđivanju optimalnog stupnja decentralizacije. Postoji ...niz teorijskih razloga koji idu u prilog jasnom određenju uloga i odgovornosti između razina vlasti koje odražavaju gospodarske, povijesne, etničke zemljopisne i ostale razlike pojedinih područja. Te su razlike ujedno i glavni motivi zbog kojih se pojedinim regijama osiguravala veća autonomija, veća razina odgovornosti i privilegiji u odnosu prema ostalim regijama. U povijesti europskih država asimetrično decentralizirano uređenje nije bilo rijetkost. Pojedine su europske regije imale različite stupnjeve autonomije utemeljene na različitim motivima i razlozima. Izvori znanstvene i stručne literature ne nude iscrpan pregled svih regija s asimetričnim položajem. Međutim, iskustva odabranih europskih država mogu pomoći u boljem razumijevanju razloga i zahtjeva za primjenu modela asimetrične decentralizacije.
U početku procesa osamostaljivanja tijekom 1990-ih godina u zemljama središnje i istočne Europe postojao je velik optimizam i deklarirana želja za snažnijom fiskalnom decentralizacijom
odnosno ...prijenosom ovlasti, odgovornosti i sredstava na jedinice lokalne i regionalne samouprave koje su trebale biti najbliže građanima u rješavanju njihovih svakodnevnih problema. No to se u navedenim zemljama, barem analizirajući osnovne financijske
pokazatelje decentralizacije, još uvijek nije dogodilo, što je i temeljna postavka ovog rada. Naime, iako je lokalni ustroj u analiziranim zemljama u međuvremenu doživio brojne prilagodbe, u njima se još uvijek traži optimalan stupanj organizacije lokalne i
regionalne samouprave. U financijskom smislu jedinice lokalne i regionalne samouprave u tim su zemljama još uvijek uvelike ovisne ili, bolje reći, ograničene prevelikom ulogom središnjih tijela vlasti, zbog čega je njihova lokalna autonomija smanjena, kao što je umanjen i njihov utjecaj na lokalni socio-ekonomski razvoj.
Odjeci prijedloga nove organizacije ureda državne uprave klasičan
su primjer proizvodnje sukoba, političkog kalkulantstva i odsutnosti želje za rješavanjem problema.
Rad nudi pregled razvoja političke decentralizacije u Meksiku u trajanju nešto više od dva desetljeća, u okviru tzv. »obrazovnog federalizma«. Sporazum o modernizaciji osnovnog obrazovanja iz 1992 ...ključni je trenutak u povijesti meksičkog obrazovnog sustava jer predstavlja prvi pokušaj sveobuhvatne reforme. Osim kurikularne reforme i poticanja društvene participacije sporazum također podrazumijeva potpuno preoblikovanje ustroja obrazovnog sustava i načina upravljanja njime. U radu se nastoji prikazati raskorak u nacionalnoj obrazovnoj politici do kojega dolazi zbog nedostatka koordinacije između poteza različitih razina vlasti. Ne namjerava se osporavati federalizam kao politički sustav, već se želi opisati specifično iskustvo s obrazovnom decentralizacijom u Meksiku, i pojasniti kako prednosti decentralizacije mogu umanjiti nedostatci u
oblikovanju i implementaciji.
Ljudski kapital kao jedan od najznačajnijih svjetskih razvojnih resursa, nesumnjivo je osnovna pretpostavka za ulazak u društvo znanja. Kvaliteta ljudskog kapitala determinirana je kvalitetom ...obrazovnog sustava koji omogućava stjecanje svih potrebnih znanja, vještina i kompetencija što se zahtijevaju na tržištu rada. Kvalitetni obrazovni sustav mora se temeljiti na kvalitetnom financiranju. Jedan od problema koji se pri tome pojavljuje je disproporcija između obrazovnih potreba i mogućnosti njihovog financiranja. Taj problem, zbog svoje opće nazočnosti u svim zemljama, pokazuje da je riječ o krizi financiranja obrazovanja. Suočene s brojnim teškim posljedicama te krize, zemlje poduzimaju brojne mjere kojih ukupnost čini bit reforma obrazovnog procesa. Reformske mjere usmjerene na financiranje javnog obrazovanja usmjeravaju se prema aktiviranju tržišnog mehanizma i decentralizaciji financiranja. Iznimka u tom smislu nije ni Hrvatska, gdje je kriza financiranja obrazovanja također izražena i gdje se također poduzimaju brojne reformske mjere da bi se iz te krize izišlo. U ovom radu razmatramo one mjere kojima se nastoji decentralizirati financiranje obrazovanja u Hrvatskoj.
U Strategiji reforme javne uprave u Republici Srbiji koja je usvojena početkom 2014. godine decentralizacija je identifikovana kao jedan od ključnih prioriteta. U tom smuslu, Vlada Srbije je u ...proteklom periodu preduzela određene korake ka pripremi nacionalne strategije decentralizacije. Srbija trenutno ima jednostepen i gotovo u potpunosti monotipski sistem lokalne samouprave u kom gradovi imaju istu strukturu organa i skoro identične nadležnosti kao opštine, sa minimalnim izuzecima u slučaju grada Beograda, kao glavnog grada. U
svetlu tekuće debate o decentralizaciji uopšte i, konkretnije, o reformi sistema lokalne samouprave, autori analiziraju neke od važnijih pitanja koja se javljaju u okviru te debate, posebno ona koja se odnose na status gradova uopšte, kao i statusa glavnog grada, i daju predloge za moguću reformu u tom pogledu. Neka od tih pitanja uključuju: mogućnosti za proširenje nadležnosti gradova, a samim tim i kreiranje osnova za politipski sistem lokalne samouprave, organizaciju organa grada, posebno izvršnih organa, kao i najpogodniji način izbora gradonačelnika. Štaviše, autori istražuju mogućnosti za uspostavljanje
drugog nivoa lokalne samouprave i položaj gradova u takvom sistemu. Predstavljena analiza zasnovana je na situacionoj analizi sadašnjeg sistema, odabranim uporednim primerima, kao i analizi istorijskog razvoja sistema lokalne samouprave u Srbiji u toku protekle dve decenije. Konačno, navedena pitanja analizirana su iz perspektive sadašnjeg ustavnog okvira, odnosno neophodnosti da se on izmeni sa ciljem definisanja optimalnog modela decentralizacije.
PDF
