Rad polazi od obrata u paradigmi u političkim znanostima koji se opisuje kao zaokret od politike interesa k politici identiteta što znači zaokret od objašnjavanja političkog djelovanja i ponašanja ...kao ponašanja koja su smjerala na optimalizaciju interesa, k objašnjavanju tog ponašanja u terminima presudnog utjecaja smisla i priznavanja identiteta. Pri tome se u osnovi rad bavi samo onim tipom politike identiteta koji se ne iscrpljuje u postizanju priznanja kulturne osobitosti i prava na razlikovanja nego ima državotvornih pretenzija, te kulminira u zahtjevu za izgradnju vlastite države jer se drži da tek država može zajamačiti pravo na razlikovanje i pravo na samoodređenje, ali i mogućnosti promocije i reprodukcije vlastite kulturne osobitosti i vlastitog kulturnog identiteta. Rad se pri tome usredotočuje na prepoznavanje nekih ključnih implikacija i konzekvencija upravo tog tipa politike identiteta koje se smatraju izrazito upitnim. To se prati na planu: a) društvenog uključivanja i društvenog isključivanja, b) davanja i uskraćivanja ljudskih i građanskih prava, c) temelja za dobivanje ili uskraćivanje državljanstva, d) zahtjeva privrženosti koje država legitimno upućuje građanima, te e) načina kako se zamišlja i prakticira patriotizam itd.
Drugi dio rada je zaokupljen pitanjem pod kojim se makrodruštvenim uvjetima može očekivati rast strukturalnih pritisaka u smjeru dominacije politika identiteta kao politika koje pretpostavljaju ili nužno uključuju sustavno obraćanje društvenom imaginariju, svojevrsni "skok u vjeru" ili ponovnu začaranost svijeta te pomak od politike koja afirmira pluralnost i upitnost, i operira samo s relativnim u politiku koja rehabilitira apsolutno i poziva se na apsolutno. Ta pitanja se razmatraju projicirana na suvremenu društvenu pozadinu koja je obilježena uvođenjem kapitalizma po nacrtu i odozgo, ali po tendenciji i kao kapitalizma siromaštva i periferije kao što se projicira na pozadinu koju tvori aktualna tranzicijska kriza, ali i šira kriza političkog. Na toj pozadini se postavlja pitanje o mogućnostima da se uspostavi demokracija kao samoodrživa demokracija, tj. demokracija koja može producirati i reproducirati na vlastitoj demokratskoj osnovi sve ono što je potrebno za njezino održanje i konsolidaciju.
