U današnjem modernom svijetu teško je zamisliti život bez uporabe nesteroidnih protuupalnih lijekova. Naime, zbog lake dostupnosti svjedočimo njihovoj sve većoj prisutnosti u svim sastavnicama ...okoliša, gdje najčešće završavaju zbog nepropisnog odlaganja ili putem otpadnih voda. Stoga je važno napomenuti da se nesteroidni protuupalni lijekovi najčešće mogu naći kao sastavni dio otpadnih voda porijeklom iz farmaceutskih industrija i bolnica te komunalnih otpadnih voda. Znanstvenici su postali svjesni da ti lijekovi u posljednjih nekoliko desetljeća predstavljaju veliku opasnost jer, osim što onečišćuju sve sastavnice okoliša, uzrokuju i negativne posljedice i na organizme prisutne u okolišu te se sve više vremena posvećuje provođenju testova ekotoksičnosti. Testovi ekotoksičnosti najbolje su rješenje za praćenje štetnih učinaka pojedinih tvari ili njihovih smjesa na organizme, pri čemu se može predvidjeti štetan učinak i na čovjeka. U ovom radu dan je pregled dosadašnjih istraživanja vezanih uz nesteroidne protuupalne lijekove te njihove uloge u hranidbenom lancu. Dodatno, dan je pregled više vrsta lijekova poput ibuprofena, diklofenaka i ketoprofena te opisan njihov učinak na određene organizme poput Daphnia magna, Danio rerio, Tinca tinca i Navicula sp.
Amaç: Nicolau sendromu (NS), bazı ilaçların enjeksiyonlarını takiben gelişen ve yaklaşık bir perforazomu kaplayan boyutlara ulaşan yumuşak doku ve ciltte nekroz gelişmesi durumudur. Bu çalışmada ...klinikte sık karşılaşılmayan diklofenak sodyum enjeksiyonu sonrası gelişmiş bu nadir patolojiye yönelik klinik yaklaşımımız ve tedavi alternatiflerinin sunulması amaçlanmıştır. Gereç ve Yöntemler: Bu geriye dönük çalışmada diklofenak sodyum enjeksiyonu sonrası enjeksiyon yerinde NS gelişen 16 hastaya yaklaşımımız değerlendirildi. Hastaların demografik verileri, eşlik eden hastalıkları, nekrozun yerleşimi ve boyutları ve cerrahi teknikler tarandı. Postoperatif komplikasyonlar, hastanede kalış süresi ve sonuçlar değerlendirildi. Bulgular: Toplam 16 hasta mevcut olup bunların 14'ü kadın 2'si erkek idi. Ortalama yaş 60±14,4 yıl ve ortalama vücut kitle indeksi (VKİ) 33±1,4 kg/m2 idi. En sık eşlik eden hastalık diyabetes mellitus, daha sonra primer hipertansiyon olarak gözlendi. Ortalama nekroz boyutu 8x8x5 cm olarak saptandı. Tüm 16 nekroza da cerrahi debridman uygulandı. Nekrozun cerrahi debridmanı sonrası 8 hastanın defekti primer kapatılırken 6 hastada fasyokutan flep yapıldı ve 2 hasta ise bir hafta sonra gecikmiş primer olarak onarıldı. Hastaların tümü sorunsuz olarak tamamen iyileşti. Sonuç: Yüksek VKİ, diyabetes mellitus ve primer hipertansiyon gibi komorbid özellikler taşıyan hastalara diklofenak sodyum enjeksiyonu yapılırken çok dikkatli olunmalıdır. İşlem sırasında, iğnenin kas tabakasına kadar ulaştığından ve perforatör bir damara denk gelmediğinden emin olunmalıdır. Enjeksiyon sonrası nekroz gelişmesi durumunda erken dönemde cerrahi debridmanı takiben rekonstrüksiyon etkili bir tedavidir.
Sebagian besar protein akan mengalami denaturasi yang lambat pada suhu tubuh, dapat terjadi dalam waktu setengah hari atau bahkan tahun. P roses denaturasi protein dapat di induksi oleh panas ...sehingga akan terjadi perubahan struktur dari protein dan mengakibatkan perubahan peran biologis dari protein tersebut yang dapat berdampak bagi kesehatan. Penelitian ini bertujuan untuk mempelajari metode yang dimodifikasi untuk digunakan dalam menganalisis daya hambat suatu bahan terhadap proses denaturasi protein yang diinduksi oleh panas. Metode yang digunakan adalah metode analisis penghambatan proses denaturasi protein secara in vitro. Protein dikondisikan pada suhu tubuh (37 °C) yang dilanjutkan dengan menginduksi protein menggunakan panas pada suhu 70 °C. Modifikasi dilakukan dengan menambahkan suatu kontrol tanpa perlakuan , reagen uji protein serta persamaan yang digunakan untuk menentukan konsentrasi penghambatan denaturasi 50% protein (IC50). Analisis dilakukan dengan mengukur serapan menggunakan spektrofotometer UV-Vis. Hasil penelitian menunjukkan, bahwa konsentrasi dari natrium diklofenak dan ekstrak air daun afrika (Vernonia amygdalina) dengan menggunakan parameter IC50 diperoleh hasil berturut-turut adalah 520,80 m g/ L dan 3.751,88 mg/L. Metode ini dapat digunakan untuk menentukan daya hambat proses denaturasi protein, tetapi masih memerlukan pengembangan lebih lanjut, agar diperoleh suatu metode yang memiliki tingkat akurasi dan presisi yang baik.
We characterised accidental ingestion of non-steroidal anti-inflammatory drugs and non-opioid analgesics in children aged 0–5 years between 2009 and 2019 by analysing records of telephone ...consultations with the Croatian Poison Control Centre (CPCC) and cases treated at the Children’s Hospital Zagreb (CHZ). Among the total of 466 identified cases (411 from CPPCC records and 55 from CHS hospital records), the most frequently ingested drugs were ibuprofen (47 %), paracetamol (20 %), ketoprofen (15 %), and diclofenac (11 %). In 94 % of the cases unsupervised children ingested the drug left within their reach. The remaining 6 % were dosing errors by parents or caregivers and involved liquid formulations as a rule. Our findings can serve as real-life examples informing preventive measures.
Pozadina istraživanja. U zadnje vrijeme prisutnost i toksičnost farmaceutskih proizvoda u okolišu pobuđuju veliki interes javnosti. Diklofenak je nesteroidni protuupalni lijek koji se uvelike ...koristi, pa često dospijeva u otpadne vode, no usprkos tome postoji vrlo malo istraživanja o njegovom utjecaju na bakterije aktivnog mulja. Eksperimentalni pristup. Ispitali smo utjecaj ovog lijeka na bakterijsku populaciju aktivnog mulja u reaktoru s pritokom supstrata kojem smo dodavali diklofenak tijekom 41 dana. Izmjerena je nitrifikacijska aktivnost bakterija aktivnog mulja, a promjena sastava bakterijske populacije praćena je molekularnom metodom za izravnu identifikaciju (T-RFLP) te uzgojem bakterija. Rezultati i zaključci. Dodatak diklofenaka nije vidljivo utjecao na nitrifikacijsku aktivnost bakterija, a veća je promjena sastava bakterijske populacije opažena tek na kraju inkubacije (nakon 41 dana), kad je diklofenak bio dodan kao jedini izvor ugljika u otopinu koja simulira sastav otpadnih voda. Promjene sastava bakterijske populacije nakon obogaćivanja podloge diklofenakom primijećene su nakon izolacije i praćenja rasta bakterija na minimalnoj podlozi. Međutim, taksonomska pripadnost izolata nije odgovarala taksonima identificiranim metodom T-RFLP. Izolati dobiveni iz aktivnog mulja te korišteni kao inokulum spadali su u pet rodova bakterija: Comamonas, Arthrobacter, Acinetobacter, Citrobacter i Aeromonas, koje su poznate po sposobnosti razgradnje aromatskih spojeva. Međutim, nakon posljednjeg dodatka diklofenaka kao jedinog izvora ugljika minimalnoj podlozi izolirane su jedino bakterije vrste Pseudomonas. Novina i znanstveni doprinos. Rezultati pokazuju da ispitani lijek, koji ima ograničenu biorazgradivost a često ga nalazimo u otpadnim vodama, ne utječe u velikoj mjeri na osjetljiv i bitan postupak nitrifikacije otpadnih voda. Osim toga, zaključeno je da izolirani sojevi bakterija koji su rasli na minimalnoj podlozi s diklofenakom kao jedinim izvorom ugljika mogu poslužiti kao model za proučavanje bakterijske razgradnje diklofenaka.
Pharmacosomes are amphiphilic lipid vesicular systems that have shown their potential in improving the bioavailability of poorly water soluble as well as poorly lipophilic drugs. Diclofenac is a ...poorly water soluble drug and also causes gastrointestinal toxicity. To improve the water solublity of diclofenac, its pharmacosomes (phospholipid complex) have been prepared and evaluated for physicochemical analysis. Diclofenac was complexed with phosphatidylcholine (80%) in equimolar ratio, in the presence of dichloromethane, by the conventional solvent evaporation technique. Pharmacosomes thus prepared were evaluated for drug solubility, drug content, surface morphology (by scanning electron microscopy), phase transition behaviour (by differential scanning calorimetry), crystallinity (by X-ray powder diffraction) and in vitro dissolution. Pharmacosomes of diclofenac were found to be irregular or disc shaped with rough surfaces in SEM. Drug content was found to be 96.2 ± 1.1%. DSC thermograms and XRPD data confirmed the formation of the phospholipid complex. Water solubility of the prepared complex was found to be 22.1 μg mL-1 as compared to 10.5 μg mL-1 of diclofenac. This improvement in water solubility in prepared pharmacosomes may result in improved dissolution and lower gastrointestinal toxicity. Pharmacosomes showed 87.8% while the free diclofenac acid showed a total of only 60.4% drug release at the end of 10 h of dissolution study.
Farmakosomi su amfifilni lipidni vezikularni sustavi sa sposobnošću poboljšanja bioraspoloživosti lijekova slabo topljivih u vodi i organskim otapalima. U svrhu povećanja topljivosti diklofenaka (ljekovite tvari koja je slabo vodotopljiva, a uzrokuje i gastrointestinalnu toksičnost) pripravljeni su i evaluirani njegovi farmakosomi (fosfolipidni kompleksi). Diklofenak je kompleksiran s fosfatidilkolinom (80%) u ekvimolarnom omjeru, u prisutnosti diklormetana, konvencionalnom metodom evaporacije. Tako pripravljenim farmakosomima ispitivana je topljivost, sadržaj ljekovite tvari, morfologija površine (pomoću pretražne elektronske mikroskopije), ponašanje pri prijelazu faza (pomoću diferencijalne pretražne kalorimetrije), kristaliničnost (rendgenskom analizom praha) i in vitro oslobađanje. Farmakosomi diklofenaka su nepravilnog oblika ili u obliku diska te imaju neravnu površinu u SEM-u. Sadržaj ljekovite tvari je 96,2 ± 1,1%. DSC termogrami i XRPD podaci potvrdili su nastajanje fosfolipidnog kompleksa. Topljivost u vodi dobivenih kompleksa bila je 22,1 μg mL-1, a topljivost samog diklofenaka 10,5 μg mL-1. Postignuto poboljšanje topljivosti može imati za posljedicu povećano oslobađanje i manju gastrointestinalnu toksičnost. Tijekom 10 h iz farmakosoma se oslobodilo 87,8%, a iz slobodnog diklofenaka samo 60,4% ljekovite tvari.
In this study, xanthan gum-facilitated ethyl cellulose microsponges were prepared by the double emulsification technique and subsequently dispersed in a carbopol gel base for controlled delivery of ...diclofenac sodium to the skin. Scanning electron microscopy revealed the porous, spherical nature of the microsponges. Increase in the drug/polymer ratio (0.4:1, 0.6:1, 0.8:1, m/m) increased their yield (79.1-88.5 %), drug entrapment efficiency (50.0-64.1 %), and mean particle diameter (181-255 μm). Compared to the microsponges with high drug/polymer ratio (0.8:1, m/m), the flux of entrapped drug through excised rat skin decreased by 19.9 % and 17.0 %, respectively, for the microsponges prepared at low and intermediate drug/polymer ratios. When an equivalent amount of pure drug (not entrapped into microsponges) was dispersed into the gel base and the flux was compared, the microsponges (drug/polymer ratio 0.8:1, m/m) were found to reduce the flux by 33.3 %. Whether the drug was dispersed either in un-entrapped or entrapped form into the gel base, the drug permeation through rat skin followed Higuchi's diffusion kinetic model. The microsponges prepared at the lowest drug/polymer ratio exhibited a comparatively slower drug permeation profile and were hence considered most suitable for controlled drug delivery application. FTIR spectroscopy and DSC analyses indicated the chemically stable, amorphous nature of the drug in these microsponges. The gel containing these optimized microsponges was comparable to that of a commercial gel formulation and did not show serious dermal reactions. Hence, the microsponge system obtained at the lowest drug/polymer ratio could be useful for controlled release of diclofenac sodium to the skin.
U radu su opisani mikrospužvasti sustavi s etilcelulozom i ksantan gumom pripravljeni metodom dvostruke emulzifikacije i dispergirani u podlogu s karbopol gelom za 0kontrolirano oslobađanje diklofenak natrija na kožu. Elektronska pretražna mikroskopija potvrdila je poroznu, sferičnu strukturu mikrospužvastih sustava. Povećanjem omjera lijeka i polimera (0,4:1, 0,6:1, 0,8:1, m/m) povećalo se iskorištenje (79,1-88,5 %), količina uklopljenog lijeka (50,0-64,1 %) i srednji promjer čestica (181-255 μ/m). Prolaz uklopljenog lijeka kroz izrezane komade kože štakora smanjio se za 19,9 %, odnosno 17,0 %, kada se omjer lijeka i polimera smanjio s visokog (0,8:1, m/m) na niski i srednji. Oslobađanje iz mikrospužvastih struktura s omjerom lijeka i polimera 0,8:1 (m/m) smanjeno je za 33,3 % u odnosu na oslobađanje ekvivalentne količina lijeka koji nije uklopljen već samo dispergiran u geliranu podlogu. Ako je lijek bio dispergiran kao neuklopljen ili kao uklopljen u geliranu podlogu, permeacija lijeka kroz kožu štakora slijedila je Higuchijev difuzijski kinetički model. Mikrospužvaste strukture pripravljene uz najniži omjer lijeka i polimera pokazale su sporiji permeacijski profil pa ih smatramo najpovoljnijima za kontrolirano oslobađanje lijeka. FTIR spektroskopija i DSC analiza pokazale su da je lijek u mikrospružvastim sustavima stabilan i amorfan. Gel s optimiranim mikrospužvastim sustavom sličan je komercijalnom gelu i ne pokazuje ozbiljne kožne reakcije. Sustav pripravljen s najnižim omjerom lijeka i polimera mogao bi biti pogodan za kontrolirano oslobađanje diklofenak natrija na kožu.
Accurate and sensitive methods were developed for simultaneous determination of methocarbamol and ibuprofen or diclofenac potassium in their binary mixtures, and in the presence of a methocarbamol ...related substance (guaifenesin) using mean centering of the ratio spectra method. The results obtained were statistically compared with the reported HPLC methods; no significant difference between the proposed methods and the reported methods was found regarding either accuracy or precision.
U radu su opisane točne i osjetljive metode za simultano određivanje metokarbamola i ibuprofena ili diklofenak kalija u njihovim binarnim smjesama, te u prisutnosti gvajfenezina, supstancije srodne metokarbamolu koristeći metodu centriranja srednjih vrijednosti spektralnih omjera. Dobiveni rezultati su statistički uspoređeni s objavljenim HPLC metodama. Nije pronađena značajna razlika u točnosti i preciznosti između predložene metode i objavljenih metoda.
PDF
