Autorice razmatraju s teorijskog i praktičnog aspekta pitanje načina na koji novi oblici komunikacije utječu na promjene u diplomatskoj profesiji te kada su i u kojim situacijama novi digitalni ...oblici bolja solucija od tradicionalnih oblika komunikacije. Pokazalo se da se diplomacija u digitalnoj eri pozitivno razvija uz pomoć novih komunikacijskih medija. Međutim, tradicionalni modeli komunikacije i dalje zauzimaju značajno mjesto u diplomatskoj profesiji. Komunikacijsko umijeće diplomatskih predstavnika ogleda se u pronalasku optimalnog spoja između tradicionalnih i novih modela komunikacije u nalaženju odgovora i djelovanja na novonastale okolnosti u globalnom međunarodnom okruženju. Autorice drže vrijednim i nužnim nastavak daljnjeg istraživanja te tematike koja je itekako relevantna, a istraživački u nacionalnim okvirima tek načeta.
Parliamentary Diplomacy in European and Global Governance offers a detailed interdisciplinary study of a new global phenomenon: the rise and impact of parliamentary diplomacy in European, regional ...and world affairs.
Pandemija COVID-19 koja se krajem 2019. počela širiti iz Kine i ubrzo poprimila globalne razmjere još je uvijek u fazi ekspanzije, unatoč naporima država i međunarodne zajednice. Kroz svoje ...produženo trajanje, uz zdravstvene, ima i brojne socio-ekonomske, vanjskopolitičke i sigurnosne implikacije, slabi socijalnu koheziju i povjerenje u institucionalni sustav. S jedne strane, pandemija države suočava s potrebom provedbe izvanrednih mjera koje su donekle u otklonu od uobičajenih razina osobnih sloboda u demokratskim sustavima. Uz to, pandemiju prati aktivno diplomatsko, dezinformacijsko, ekonomsko, političko i sigurnosno djelovanje međunarodnih aktera. Te su aktivnosti nerijetko usmjerene na pokušaje geopolitičkih preslagivanja i redefiniranja moći i preoblikovanje globalnih odnosa, pri čemu se u pitanje dovodi i učinkovitost demokratskih sustava. Posebno mjesto pritom zauzimaju pokušaji iskorištavanja situacije obilježene nedovoljnim količinama cjepiva za zaštitu od COVID-a i distribucija cjepiva determinirana vanjskopolitičkim, ekonomskim i sigurnosnim interesima, koja se često naziva i diplomacija cjepivom (vaccinediplomacy). Rad polazi od hipoteze kako je stanje pandemije potaklo jačanje angažmana međunarodnih aktera s ciljem redefiniranja odnosa moći na globalnoj razini koje uz mjere odgovora na pandemiju i ograničavanje osobnih sloboda može imati negativne posljedice za demokratski razvoj. U radu će se stoga analizirati aktivnosti ključnih međunarodnih aktera EU-a, SAD-a, Kine i Rusije u uvjetima pandemije COVID-19 s obzirom na zahtjeve demokratskog razvoja.
U članku se analiziraju institucionalni aranžmani euromediteranskih politika, koji se mogu opisati kao proces euromediteranizacije, pri čemu se ključni elementi analize zadržavaju na pitanju ...interguvernmentalne, regionalne i vanjske politike Europske unije. Uočavajući razlike u klasificiranju utjecaja europeizacije te mogućeg tematiziranja jednog aspekta euromediteranskih politika i procesa euromediteranizacije kao procesa europeizacije, rad se bavi pitanjem diplomacije kolosijeka, uspješnosti euromediteranskih politika i, posebno, istražuje primjer komplementarne uloge nevladinih organizacija u kreiranju uspješnih euromediteranskih politika. Analiza pokazuje da su pristup Procesa iz Barcelone i institucionalna izgradnja Unije za Mediteran u velikoj mjeri ostali bez željenih učinaka te da su navedene institucionalne metamorfoze ostale samo na superficijalnoj interguvernmentalnoj razini.
Važnost gospodarske diplomacije iznimno je naglašena s pojavom i sve većim utjecajem globalizacije kao procesa unutar kojeg su države i njihova gospodarstva postali međusobno ovisni i isprepleteni ...više nego ikad u povijesti. Sukladno tome, učinkovitost gospodarske diplomacije odnosno njezini dosezi postaju predmetom detaljnih i brojnih analiza, sve s ciljem što značajnijih krajnjih rezultata. Kao i u mnogim drugim sferama političkog i gospodarskog života, države ne provode iste strategije ni aktivnosti, a posljedično ne postižu ni iste ili čak slične rezultate u toj utakmici na globalnoj sceni. Opća je ocjena svih relevantnih dionika i komentatora da Republika Hrvatska u svojih tridesetak godina neovisnosti i samostalnosti nije iskoristila potencijal i prilike koje aktivna, moderna i učinkovita gospodarska diplomacija nudi kao sve značajnija sastavnica diplomacije. Djelomično se takvi rezultati mogu opravdati trajanjem i posljedicama Domovinskog rata zbog kojeg je cjelokupni gospodarski razvoj zemlje na nižoj razini nego što bi bio da nije bilo rata. No, posve je razvidno da dosadašnji modus operandi koji Republika Hrvatska koristi u gospodarskoj diplomaciji nije dao željene rezultate. Upravo stoga u ovome se članku, između ostalog, analizira postojeći hrvatski model te daju jasne i konkretne preporuke o tome kojim smjerom odnosno putem bi Hrvatska ubuduće trebala krenuti.
International relations and diplomacy are focusing increasingly on economic diplomacy. Economic diplomacy is related to the diplomatic activities aimed at boosting exports, enhancing attraction of ...foreign investments and participating in the activities of international economic organizations. The strategic goals of economic diplomacy include not only the promotion of national economies and companies in world markets (strengthening the higher forms of economic cooperation), the protection of national (economic) interests in international economic relations and foreign economic cooperation (import and export etc.) but also an identification of instruments and mechanisms for their enforcement. According to the results of the empirical research, vital economic and diplomatic institutions in the Republic of Croatia have a different understanding of the concept of economic diplomacy. The results also show that Croatia has no established national system of economic diplomacy. Creating such a national economic diplomacy system is essential for strengthening the competitiveness of the Croatian economy, its economic growth and development and for the reinforcement of Croatian national power in an international environment.
Autor daje pregled američke politike prema SFRJ, Hrvatskoj i predstavnicima Srba u Hrvatskoj između 1989. i 1995. godine. Autor koristi različite vrste diplomatskih izvora i analizira ih kroz prizmu ...poststrukturalističkih pristupa povijesti međunarodnih odnosa. U tekstu autor istražuje kako su percepcija balkanskog prostora i naroda bivše SFRJ, američka autopredožba i paradigme međunarodnih odnosa oblikovale postupanja američkih diplomata poput Jamesa Bakera, Warrena Zimmermanna i Petera Galbraitha prema sukobu Hrvata i Srba.
U članku se analiziraju institucionalni aranžmani euromediteranskih politika, koji se mogu opisati kao proces euromediteranizacije, pri čemu se ključni elementi analize zadržavaju na pitanju ...interguvernmentalne, regionalne i vanjske politike Europske unije. Uočavajući razlike u klasificiranju utjecaja europeizacije te mogućeg tematiziranja jednog aspekta euromediteranskih politika i procesa euromediteranizacije kao procesa europeizacije, rad se bavi pitanjem diplomacije kolosijeka, uspješnosti euromediteranskih politika i, posebno, istražuje primjer komplementarne uloge nevladinih organizacija u kreiranju uspješnih euromediteranskih politika. Analiza pokazuje da su pristup Procesa iz Barcelone i institucionalna izgradnja Unije za Mediteran u velikoj mjeri ostali bez željenih učinaka te da su navedene institucionalne metamorfoze ostale samo na superficijalnoj interguvernmentalnoj razini.
Marijanski i mariološki kongresi, održani u kolovozu 1971. godine u Zagrebu i Mariji Bistrici, predstavljaju značajna društveno – teološka gibanja hrvatskoga naroda u jeku Hrvatskoga proljeća te ...normalizacije odnosa i ponovne uspostave diplomatskih odnosa između Svete Stolice i Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, nakon gotovo dvadesetogodišnjeg prekida. Nastali kao plod duhovnog sazrijevanja započetog na Drugom vatikanskom koncilu, kongresi su, s jedne strane očitovanje nastojanja za duhovnom obnovom hrvatskih katoličkih vjernika te njegovanja tisućgodišnjeg kulta Blažene Djevice Marije, a s druge strane izraz ekumenskih nastojanja, što je za državu poput Jugoslavije u tim trenucima bilo od ključne važnosti za međusobnu toleranciju i razumijevanje među njenim narodima.
Procesi pristupanja Republike Hrvatske u punopravno
članstvo EU-a iznimno su kompleksni i vrlo specifični u odnosu na većinu država
srednjoeuropskog i jugoistočnoeuropskog prostora. U usporedbi sa ...svim državama
članicama koje su EU-u pristupale u veliku proširenju 2004. te 2007. RH
susretala se s mnogim bitno drukčijim izazovima, pa nije rijetko da su se u
brojnim napisima pristupanja RH EU-u upotrebljavali najrazličitiji atributi kao
'dugo putovanje' (M. Staničić) ili 'kamenito putovanje – Steniger Weg' (G.
Sander, B. Vukas,ml.) i drugi. Pristupanje
RH euroatlantskim integracijama i njezin povratak u zapadnoeuropski
civilizacijski krug bio je cilj gotovo svih novoformiranih političkih stranaka
i intelektualnih krugova 1990., kao i novog vodstva Republike Hrvatske izabrana
na prvoj sjednici višestranačkog Sabora 30. svibnja 1990. Jugoslavenska
kriza te sve otvorenija velikosrpska agresija i rat protiv Republike Hrvatske
bitno će determinirati odnose RH i tadašnjeg EEZ-a. Tako će sadržaj njihovih
početnih odnosa biti poglavito uvjetovan pokušajima EEZ-a i drugih europskih
organizacija za ublažavanje krize, nastojanjima posredovanja u prvim oružanim
sukobima i doprinosima uspostavi mira u vremenu otvorene agresije koja će
prijetiti opstanku same države. Autori
ovog rada preko pravnih izvora institucija EEZ-a, odredaba tadašnjega europskog
prava te međunarodnog prava pokušat će pokazati početke odnosa RH i EEZ-a,
napose nakon proglašenja državne neovisnosti 8. listopada 1991. Cilj je
navedena istraživanja predstaviti ulogu EEZ-a u tim vrlo specifičnim
bilateralnim odnosima i važnost svih tih zbivanja za kreaciju daljnjih odnosa,
osobito nakon međunarodnog priznanja RH.
The Republic of
Croatia’s accession to full membership of the EU has been an extremely complex
and specific process compared to most Central European and South-Eastern
European countries. Compared to all the member states that joined the EU in
2004 and 2007, the Republic of Croatia has encountered numerous different
challenges, hence the Croatia’s accession to the EU has often been described as
a “long journey” (M. Staničić) or “hard journey – SteinigerWeg” (G.Sander, B.
Vukas, Jr.), and the like.
The accession of the Republic of Croatia to the
Euro-Atlantic integrations and its return to the West European civilization was
the goal of almost all newly formed political parties and intellectual circles
in the 1990’s, including the new government of the Republic of Croatia
appointed at the first session of the
multiparty Parliament on May 30, 1990.
The Yugoslav crisis, and the increasingly open
Greater-Serbian aggression and the war against the Republic of Croatia
determined to a large extent the relations between the Republic of Croatia and
the EEC. Thus, their initial relations were primarily driven by the attempts of
the EEC and other European organizations to mitigate the crisis, mediate in the
first armed conflicts, and contribute to establishing peace in times of open
aggression which threatened the survival of the state.
The authors of this paper will attempt to show the
origins of the relations between the Republic of Croatia and EEC based on legal sources of the EEC institutions, the
provisions of European law and international law, especially after the
proclamation of Croatian independence on October 8, 1991.The goal of this
research is to present the role of the EEC in these very specific bilateral
relations, and the importance of all these events for the creation of further
relations, especially after the international recognition of the Republic of
Croatia.
PDF
