Svrha: Temporomandibularni poremećaj (TMP) najčešći su orofacijalni bolni poremećaj nedentalnog podrijetla. Istraživanje je provedeno kako bi se ispitao učinak istodobne primjene okluzijske
udlage i ...fizikalne terapije. Pritom je postavljena hipoteza da je istodobna primjena okluzijske udlage i fizikalne terapije učinkovita metoda za liječenje anteriornog pomaka zglobne pločice bez redukcije. Materijali i postupci: U istraživanje je bilo uključeno 12 pacijenata (srednja dob = 30,5 god.) s anteriornim pomakom zglobne pločice bez redukcije (prema DKI/TMP-u, potvrđeno magnetskom
rezonancijom) nasumično podijeljenih u dvije skupine: šest pacijenata dobilo je stabilizacijsku udlagu (SU), a šest je liječeno stabilizacijskom udlagom i fizikalnom terapijom (SU-FT). Ishodi liječenja uključivali su maksimalno otvaranje usta bez boli (MO), maksimalno asistirano otvaranje usta (MAO), devijaciju/defleksiju pri otvaranju i bol prema vizualno analognoj ljestvici (VAS). Rezultati: Na početku nije bilo razlika između skupina u jakosti boli prema vizualno analognoj ljestvici i rasponu kretnji donje čeljusti. Tijekom liječenja bol je prema vizualno analognoj ljestvici značajno smanjena u obje skupine (SU-FT F = 28,964, p = 0,0001, veličina učinka = 0,853; SU: F = 8,794, p = 0,0011, veličina učinka = 0,638). Raspon otvaranja usta značajno se povećao samo u skupini SU-FT (MO: F = 20,971, p = 0,006; MAO: F = 24,014, p = 0,004). Skupine su se značajno razlikovale s obzirom na devijaciju/defleksiju pri otvaranju (p = 0,040). Nakon terapije, devijacija tijekom otvaranja usta i dalje se pojavljivala samo kod jednog pacijenta u skupini SUFT, prema njih pet u skupini SU. Zaključak: Unatoč ograničenjima ovog istraživanja pokazalo se da istodobna primjena stabilizacijske udlage i fizikalne terapije tijekom šestomjesečnog liječenja rezultira značajnijim povećanjem raspona otvaranja usta i značajnijim smanjenjem devijacija tijekom otvaranja od stabilizacijske udlage koja se upotrebljava bez fizikalne terapije. Obje terapijske opcije pokazale su se djelotvornima u smanjenju boli kod pacijenata s anteriornim pomakom zglobne pločice bez redukcije. Unatoč objektivno dijagnosticiranom poremećaju temporomandibularnog zgloba, fiziološka funkcija je obnovljena.
Predmet istraživanja bio je utvrditi kvantitativni odnos između položaja kondila i diska u glenoidnoj jamici između dva različita sloja istog temporomandibularnog zgloba (TMZ-a) s djelomičnim ...anteriornim pomakom diska. Istraživanje je provedeno na 40 bolesnika s pomakom diska TMZ-a (prosječna dob 35,5 godina). Klinička dijagnoza pomaka diska potvrđena je magnetskom rezonancijom. Lijevi i desni zglob pojedinog pacijenta bio je predstavljen kao kao dva entiteta (ukupno 80 zglobova). Usporedba je učinjena između dva različita sloja 9 zglobova s djelomičnim pomakom diska s redukcijom: djelomični pomak diska analiziran je u reprezentativnom centrolateralnom ili centromedijalnom sloju TMZ-a (“TMZ djelomični pomak diska – sloj s pomakom”). Kontralateralni sloj istoga zgloba bio je bez pomaka diska (“TMZ djelomični pomak diska – sloj bez pomaka”). Također, analiza je uključila 34 zdrava zgloba bez pomaka diska istih bolesnika. Položaj kondila i diska izračunat je metodom po Kuriti i sur. na parasagitalnom prikazu TMZ-a. Utvrđena je statistički značajna razlika za različite slojeve istoga TMZ-a s djelomičnim pomakom diska (“TMZ djelomični pomak diska – sloj s pomakom”, “TMZ djelomični pomak diska – sloj bez pomaka”) (p<0,01), ali nije bilo razlike u položaju kondila ovisno o postojanju djelomičnog pomaka diska (p>0,05). Uspoređene vrijednosti između sloja “TMZ djelomični pomak diska – sloj bez pomaka” sa skupinom zdravih zglobova bez pomaka diska pokazale su da nema značajne razlike ni za položaj diska niti za položaj kondila (p>0,05). Postoje razlike u položaju diska u različitim slojevima istoga zgloba kod kojih je vizualno potvrđen djelomični pomak diska. Dorzokranijalni položaj kondila ne ukazuje na djelomični anteriorni pomak diska.
Posteriorne dislokacije sternoklavikularnog zgloba su rijetke ozljede koje čine manje od 5% ozljeda ramenog obruča. Dok se anteri- orne dislokacije mogu liječiti neoperativno, posteriorne dislokacije ...treba ili zatvoreno reponirati ili provesti otvorenu repoziciju i fiksa- ciju. U slučajevima pridruženih ozljeda medijastinalnih struktura, otvorena repozicija je obavezna. Mi prikazujemo slučaj 15-godiš- njeg dječaka koji se prezentirao sa posteriornom dislokacijom sternoklavikularnog zgloba bez pridruženih ozljeda kod kojega smo napravili RTG toraksa ali je za definitivnu dijagnozu bila potrebna kompjuterizirana tomografija. Otvorena repozicija i serklaža sa 3 ne-resorptivna šava je omogućila stabilnu fiksaciju te je pacijent bio bez simptoma tijekom perioda praćenja.
PDF
