Analiza polazi od Rawlsova stajališta da autonomne osobe u liberalnom društvu trebaju posjedovati dvije moralne moći – kapacitet koji se odnosi na smisao za pravdu te za formiranje, slijeđenje i ...reviziju koncepcije dobra. Politički ili neutralni liberalizam podržava opravdanost državne intervencije za poboljšanje prvog kapaciteta, ujedno proglašavajući utjecaj na drugi kapacitet nelegitimnim. Kritika ove pozicije izložena je kroz analizu stajališta Jonathana Quonga i Marthe Nussbaum, ukazujući na to da ona vode do dozvoljavanja iracionalnih i autoritarnih pozicija u obrazovanju, odnosno do zapostavljanja razvoja vrijednih kapaciteta. Premda institucionalni utjecaj može biti pristran i paternalistički, u pojedinim se slučajevima može ukazati na legitimnost institucionalne intervencije u osiguravanju uvjeta koji poboljšavaju sposobnost osoba da procjenjuju, preispituju i revidiraju vlastite koncepcije dobra.
Analysis starts from Rawls’s disposition that in a liberal society autonomous persons should have two moral powers – the capacity for a sense of justice and the capacity to establish, pursue and revise the concept of the good. Political or neutral liberalism advocates the justification of state intervention to improve the first type of capacity while declaring the interference with the second capacity illegitimate. The critique of this disposition is done by analysing the perspectives of Jonathan Quong and Martha Nussbaum, showing that they lead to allowing irrational and authoritarian perspectives in education, that is, neglecting the development of valuable capacities. Although institutional influence can be biased and paternalistic, in some cases it may be legitimate for the institution to create conditions that enhance people’s ability to evaluate, reevaluate, and revise their conceptions of the good.
Autor cilj i ideju samoga rada iznosi u obliku komparacije specifičnog teorijskog aspekta dvaju ekonomskih škola misli – neoklasične i Schumpeterove. Jedinica analize o kojoj je riječ – izvor rasta ...ekonomije, proučavana je prije svega iznoseći teorijske postavke na kojima dvije škole počivaju, čime se stvara podloga za promišljanje oprečnih misaonih konstrukata navedenih teoretičara. Neoklasičari, koji ekonomska zbivanja promatraju u uvjetima oskudnosti resursa i potpune informiranosti aktera, izvor rasta ekonomije vide u investiranju. Schumpeter, s druge strane, odbacuje neoklasičnu ideju o potpunoj iskorištenosti resursa u uvjetima oskudnosti i stoga osnovu razvoja kapitalizma vidi u poduzetničkim inovacijama. Unatoč bazično oprečnim stavovima, dvije ekonomske škole dodirnu točku pronalaze u jednoj bitnoj instanci – protivljenju svakom obliku intervencije. Navedene škole misli i danas su osnova brojnih političkih analiza, stoga će se na kraju razmotriti suvremeno viđenje državne intervencije i kako se ono isprepliće s neoklasičnim i Schumpeterovim vizijama, ali i onima koje analizu vrše u potpuno drukčijem smjeru.
Klasična i neoklasična ekonomska misao, na koju se naslanja današnji neoliberalni princip, poima slobodno tržište kao savršeni mehanizam koji je, ako se i poremeti, sposoban samostalno se vratiti u ...ravnotežu. Britanski ekonomist John Maynard Keynes još za Velike Depresije 1929. uočava da ne postoji jamstvo za takvo što jer tržište nije zbroj racionalnih individua. Prema Keynesu, čovjek djeluje prema osjećaju, slučaju i hiru, kao iracionalnim porivima koji su, međutim, u epistemički ograničenim uvjetima jedini i mogući. Korektivni faktor u vidu državne intervencije nužan je kako bi uklanjao anomalije slobodnoga tržišta. Aktualna globalna kriza opet je na to podsjetila. U radu se tumači sličnost između pojma animal spirit, što ga Keynes uvodi u svom djelu Opća teorija zaposlenosti, kamate i novca (1936.) i Humeove ideje o strastima kao pokretačima ljudskih akcija.
Državne potpore poduzećima jedan su od oblika provođenja intervencionističke politike države. Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom unijom Hrvatska je preuzela određene obveze glede ...dodjeljivanja i kontrole državnih potpora. Cilj ovog projekta bio je da se sukladno metodologiji EU-a ocijeni veličina i struktura državnih potpora u Hrvatskoj te da se usporede s potporama koje zemlje članice (i kandidatkinje) dodjeljuju svojim poduzećima. Godine 2001. državne potpore u Hrvatskoj iznosile su 5,25% BDP-a i bile su gotovo pet puta veće od onih u EU. Istodobno Hrvatska mnogo više negoli EU podupire pojedine sektore gospodarstva, posebice promet, turizam i brodogradnju. Poticanje istraživanja i razvoja, malih i srednjih poduzeća ili očuvanja okoliša, temeljnih oblika tzv. horizontalnih potpora, tj. onih koje koriste svim poduzećima i sektorima, a ne samo odabranima mnogo je manje. Zato treba očekivati da će Hrvatska tijekom procesa prilagodbe EU morati smanjivati obujam državnih potpora i postupno ih preusmjeravati od poticanja odabranih sektora na potporu svim poduzećima pomoću horizontalnih oblika državnih potpora. Ujedno trebat će jačati transparentnost sustava dodjele i kontrole državnih potpora.
