Cilj:
Glavni cilj ovog istraživanja je utvrditi utjecaj vjere (i drugih dimenzija religioznosti) na subjektivnu procjenu opće kvali-tete života i ukupnog zadovoljstva kvalitetom života kod ...neuroloških pacijenata koji su po svojoj vjeroispovijesti kršćani.
Metode:
Šezdeset neuroloških pacijenata tijekom rehabilitacije u specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju sudjelovalo je u istraživanju metodom anketnog upitnika. Korištena su tri upitnika: upitnik religioznosti, koji ima tri dimenzije, upitnik zado-voljstva kvalitetom života na sedam domena za odrasle (PWI) te upitnik koji sadrži jedno pitanje o zadovoljstvu kvalitetom života u cjelini.
Rezultati:
Duhovna dimenzija religioznosti ispitana je upotrebom osam čestica. Najveća razina utvrđena je kod čestice "Osje-ćam se vjernikom", a najmanja kod "Zbog svoje vjere spreman sam na odricanja i žrtvu". Najveća razina religioznosti utvrđena je kod obredne dimenzije, zatim kod duhovne, a najmanja kod dimenzije utjecaja vjere na ponašanje. Na temelju tri promatrane dimenzije religioznosti, zaključak je da kod ispitanih neuroloških pacijenata prevladava vrlo visoka razina religioznosti. Što se tiče zadovoljstva kvalitetom života na sedam domena, najzadovoljniji su odnosima s bližnjima, a najmanje su zadovoljni zdravljem. Zadovoljstvo kvalitetom života pokazalo se vrlo visokim kod oba mjerena upitnika. Testiranjem povezanosti religioznosti I (duhovne dimenzije) i zadovoljstva kvalitetom života na sedam domena te testiranjem povezanosti religioznosti I sa zadovoljstvom kvalitete života u cjelini, nije utvrđena povezanost. Testiranjem povezanosti između zadovoljstva životom na sedamdomena i zadovoljstva kvalitetom života u cjelini utvrđena je pozitivna, umjerena i statistički značajna povezanost.
Zaključak
: Na osnovu rezultata istraživanja zaključujemo da vjera može imati jedinstvenu ulogu u percepciji kvalitete života oboljelih te bi trebala postati dio standardne skrbi u liječenju pojedinca.
Objective:
The main objective of this study is to determine the influence of faith (and other dimensions of religiosity) on the subjective assessment of quality of life and general satisfaction with quality of life in neurological patients, who are Christians by religion.
Methods
: Sixty neurological patients during rehabilitation in a special hospital for medical rehabilitation participated in this research using a questionnaire method. 3 questionnaires were used: a questionnaire on religiosity that has 3 dimensions, a questi-onnaire on quality of life satisfaction in 7 adult domains (PWI) and a questionnaire containing one question on satisfaction with the quality of life as a whole.
Results
: The spiritual dimension of religiosity was examined using 8 particles. The highest level was found in the particle “I feel like a believer”, and the lowest in “Because of my faith I am ready to give up and sacrifice.” The highest level of religiosity was found in the ritual dimension, followed by the spiritual dimension and the lowest in the dimension of the influence of faith on behaviour. Based on the 3 observed dimensions of religiosity, the conclusion is that a very high level of religiosity prevails in the examined neurological patients. In terms of satisfaction with the quality of life in 7 domains, they are the most satisfied with their relationships with the people that are close to them and the least satisfied with their health. Satisfaction with the quality of life was very high in both measured questionnaires. By testing the connection between religiosity I (spiritual dimensions) and satisfaction with the quality of life in 7 domains, and by testing the connection between religiosity and satisfaction with the quality of life as a whole, no connection was established. By testing the relationship between life satisfaction in 7 domains and satisfaction with quality of life as a whole, a positive, moderate and statistically significant association was found.
Conclusion
: Based on the results of the research, we conclude that faith can play a unique role in perception of the quality of life of patients and should become a standard part of care in the treatment of the individual.
Poezija Ivana Kramara u dvjema novim zbirkama moderna je poetika u kojoj su duhovnost i ljubav u čvrstoj sprezi s prirodom i ljepotom. Pjesnička riječ živo korespondira s lirskim i refleksivnim ...silnicama Kramarove poezije jer je moderni stih srastao s impresijama i ekspresijama njegova nutarnjeg bivstva. Stilski jednostavnim, a opet pomno probranim riječima i poetskim slikama Kramar naglašava mističnu moć i ljepotu jezika te meditativno priziva sklad i ljepotu življenja. Njegov cjelokupni poetski ostvaraj jest otkrivenje i ostihovljenje onih vječnih istina, ali i dvojbi u čovjekovu biću, koje zatire kaotični, užurbani svijet. Poetika Ivana Kramara ekspandira u duhovnoj sintezi čovjeka i Boga. Tu je uporište Riječi, stvaralačkoga čina bliska Božjoj naravi, koji je u svojoj transcendenciji utjelovljenje bezuvjetne ljubavi za kojom moderni čovjek uporno traga na mračnim bespućima ovoga svijeta.
Autor u ovom članku propituje proces nastanka liturgije
časova, službene molitve Crkve koja je bila osmišljena kao molitva kojom se
posvećuje vrijeme. Nakon što je definirao terminološki okvir ...pojmova »liturgija
časova« i »vrijeme«, autor započinje istraživanje vraćajući se u razdoblje
apostolske zajednice u kojemu će, iščitavajući novozavjetne tekstove,
zaključiti da je molitva trebala sadržavati tri bitna obilježja: biti neprekidna,
zajednička i biblijska. U postapostolskom razdoblju, prateći ovu nit, pokazat
će kako se je u kršćanskim zajednicama nametnula molitva psalama kao povlaštena
kršćanska molitva (naravno uz Gospodnju molitvu) koja je odgovarala tim
kriterijima. Tako iznosi na vidjelo da su kršćani već u 2. i 3. stoljeću
razvili molitvu u pet molitvenih trenutaka tijekom dana: Jutarnja i Večernja su
bile stožerne molitve, a k njima su se još pridodavale molitve Trećega, Šestoga
i Devetoga časa. Po svemu sudeći, u naznačeno vrijeme molili su se pojedini
psalmi, no danas se ne može točno zaključiti koji. Iz ovoga rada postaje razvidno da
važan doprinos cijelom procesu nastanka liturgije časova daje monaški pokret,
pri čemu će najvažniju ulogu za zapadno kršćanstvo odigrati sveti Benedikt koji
će svojim Pravilom utisnuti poseban pečat kršćanskoj duhovnosti. Odgovarajući na izazove vremena, on će molitvi monaha dati ciklički oblik, te će ritam od pet molitvenih trenutaka u danu podići na sedam, to jest osam ako se uključi i noćno Bdjenje. Polazeći od činjenice da broj sedam označava savršenstvo, ritam od sedam dnevnih molitvenih točki simbolički će označavati molitvu kao neprekinutu aktivnost. A s obzirom na tjedni molitveni ciklus, Benedikt će odrediti da se unutar njega izmoli svih
150 psalama Psaltira, čime će biti osigurana cjelovitost molitve. Prema njegovu
Pravilu molitva psalama, ili »Djelo Božje« kako ga on zove, nije samo ritmirala
monahov cijeli dan i tjedan, već ga je ucjepljivala u povijest spasenja
pretvarajući njegovo vrijeme u blaženu vječnost. Kao sredstvo posvete vremena
koje ima svoj neprekinuti tijek u dnevnim i tjednim ciklusima, molitva časova
je do kraja odgovarala evanđeoskim kriterijima koje je zadao Isus i apostolska
zajednica, te je razumljivo zašto je sve do danas prihvaćena u Crkvi kao
službena molitva.
In this article the author discusses the origin and formation process of the liturgy of the hours as the official prayer of the Church, which was designed as a prayer by which time is consecrated. After having defined the terminological framework of the terms liturgy of hours and time, the author begins his research by returning to the period of apostolic communion in which, reading the New Testament texts, he will conclude that prayer should contain three essential features: be continuous, common and biblical. In the post-apostolic period, following this thread, it will be shown that the psalm prayers were imposed in Christian communities as a privileged Christian prayer (of course along with the Lord’s Prayer) that met those criteria. Thus it is evident that Christians already in the 2nd and 3rd centuries developed prayer in five prayer moments during the day: Morning and Vespers were central prayers, and to them were added the prayers of the Third, Sixth and Ninth Hour. To all appearances, certain psalms were prayed at the appointed time, but today it is not possible to conclude exactly which ones. From this paper it becomes clear that the monastic movement gives its stamp to the whole process, where the most important role for Western Christianity will be played by St. Benedict, who will play a special role with his Rule. Responding to the challenges of the time, he will give the monk’s prayer a cyclical form, and will increase the rhythm of five prayer moments in the day to seven, i.e. eight if the night Vigil is included. Starting from the fact that the number seven
signifies perfection, the rhythm of the seven daily prayer moments will symbolically signify prayer as a continuous activity. Having regard to the weekly praying cycle, Benedict will order all 150 psalms of the Psalter to be prayed within it, thus ensuring the integrity of the prayer. According to his Rule, the prayer of the psalms, or the Work of God as he calls it, not only beat a rhythm to the monk’s all day and week, but grafted him onto the history of salvation by turning his time into a blessed eternity. As a means of consecrating time that has its uninterrupted course in daily and weekly cycles, the prayer of the hours fully met the evangelical criteria set by Jesus and the apostolic community, and it is understandable why it is still accepted in the Church as the official prayer of the Church.
Ruska religiozna filozofija nastaje i razvija se u XIX. stoljeću. Prema izvorima, iz kojih potječe i na koja se oslanja, nije bila posve originalna, što i oni sami priznaju. Bilo je pokušaja da ruski ...mislioci krenu iz vlastite predanosti, ali uglavnom su se zbog povijesnih okolnosti oslonili na zapadne izvore. Ono što je njihovo, to je opća religioznost i mistička koncepcija svijeta. I to obilježuje početke ove filozofije. Za takav svjetonazor ruski filozofi nalaze ishodište u istočnim crkvenim ocima i u platonističkoj filozofiji. I simbolizam je također, kao književna struja onoga vremena, doprinio stvaranju ozračja pogodnoga da bude izvor intuitivne filozofije. S filozofskog motrišta, ruski su filozofi onog vremena potpali pod utjecaj njemačkoga klasičnog idealizma, osobito Schelingove i Hegelove filozofije. Napokon treba istaknuti da su i velike književne figure Tolstoja i Dostojevskoga pokrenule filozofske ideje od velikog značenja za buduću kulturnu baštinu toga podneblja.
Europski kršćani, navlastito katolici, bitno su utjecali na rađanje, razvoj i život europskih integracija nastalih nakon Drugoga svjetskog rata na temeljima kršćanskih i humanističkih vrijednosti, ...demokratskih načela i prvenstva prava - Vijeća Europe, Europske unije i Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi. Ta začinjavačka uloga kršćana, kao i katarzički duh vremena bili su ti koji su vrlo prirodno potaknuli potrebu i održali stalnost najprije neformalnog, a zatim sve više obveznog dijaloga između religija i »zajednica uvjerenja« s europskim institucijama. U političkoj integraciji Vijeća Europe, taj se dijalog vodi kako s nevladinim udrugama, tako i u okviru institucionalne zaštite vrijednosti, ljudskih prava i socijalnih postignuća. Što se pak tiče pretežito ekonomske integracije, Europske unije, dijalog se najprije razvio na neformalan način - zahvaljujući zauzetim kršćanima u EU institucijama - da bi tek u posljednje četiri godine zadobio i obvezno značenje za institucije EU, kao i institucionalnu posvetu u ugovoru o EU. U tom redovitom, otvorenom i transparentnom dijalogu, koji ima više razina i sadržaja, sudjeluje s katoličke strane prvenstveno koordinacija biskupskih konferencija zemalja članica EU - COMECE, ali i druge vjerske zajednice i »zajednice uvjerenja«. Europski kontinent tako daje primjer vođenja računa o vrijednosnim kriterijima i uvažavanju duhovnih i filozofskih načela u formuliranju i provođenju politika koje su europske integracije u stanju obavljati, po načelu subsidijarnosti, na korist država članica i europskih građana.
U članku je donesena definicija duhovnosti s posebnim naglaskom na duhovnosti koja je vlastita mladima. Doneseni su i razlozi širenja duhovnosti „New agea“ koja je mladima veoma zavodljiva, a s ...kršćanskom je duhovnošću često u velikom raskoraku. U drugomu dijelu autor donosi deset načela zrele i poželjne kršćanske duhovnosti mladih. To su: 1) teocentrična duhovnost, teološki dobro utemeljena na pravoj vjeri Katoličke crkve; 2) kristocentrična duhovnost u kojoj je Isus Krist prikazan kao prijatelj mladih; 3) duhovska duhovnost koja je otvorena nadahnuću i vodstvu Duha Svetoga; 4) biblijska duhovnost koja se nadahnjuje Božjom riječju i biblijskim primjerima; 5) ekleziološka (eklezijalna) duhovnost koja ostaje vjerna crkvenomu učiteljstvu: 6) marijanska duhovnost koja je pod zaštitom nebeske Majke Marije; 7) kontemplativna i dinamična duhovnost koja živi od Boga i mijenja nas i svijet; 8) sakramentalna duhovnost koja potiče na primanje svetih sakramenata; 9) integrirajuća duhovnost koja povezuje tradicionalnu i modernu duhovnost; 10) utjelovljena duhovnost u mentalitet i kulturu hrvatskoga naroda.
DUHOVNOST MONS. ADAMA MUCHTINA Špehar, Milan
Riječki teološki časopis,
09/2020, Letnik:
54, Številka:
2
Conference Proceeding
Odprti dostop
Svoju duhovnost mons. Adam Muchtin više je izrekao u slikanju negoli u pisanju. Autor ističe da on piše i slika iz potrebe, ne toliko svoje unutarnje, već neke druge, možda samo pastoralne. Umjetnik ...jednostavno treba samoću i šutnju kako bi ne radio nego stvarao. Osjeća potrebu šutnje i samoće kako bi čovjek najbolje tu vidio sebe. Duhovni život po njemu nije u stjecanju savršenih krjeposti nego, iznad svega, u iskrenosti pred Bogom. U Muchtinovim riječima „Treba izaći i raditi izvan crkve“ autor prepoznaje ne samo duh Drugog vatikanskog sabora, već i stav pape Franje. Muchtin govori o ženama kao vjernim Isusovim slušateljicama svjestan da su one njegovo najbrojnije slušateljstvo. Autor ističe da izraz Muchtinove duhovnosti treba uočiti u crkvi na Vežici i u minijaturnom župnom stanu uključujući i boje koje rabi u umjetničkim slikama jer sve to odgovara na pitanje zbog čega je želio da zaštitnica župe bude Mala Terezija. Upravo ono što je malo veliko je u očima Božjim.
PDF
