Ovaj je rad utemeljen na rezultatima empirijskog istraživanja provedenog pomoću metode skupnog
anketiranja na prigodnom uzorku (N=276) studenata četiri fakulteta Sveučilišta u Osijeku. Osnovni cilj
...istraživanja bio je utvrđivanje strukture stavova mladih ispitanika o održanju zdravog okoliša i opstanku
civilizacije u kontekstu ekološke krize. Kako bi se utvrdilo postoji li kod ispitanika tehnocentrički odnos prema
krizi okoliša i civilizacijskoj krizi ili je taj odnos usmjeren više k održivom razvoju i sociokulturnoj
uvjetovanosti i jedne i druge krize postavljene su četiri hipoteze. Njihova provjera pomoću statističke analize
ukazala je na na relativnu rijetku zastupljenost tehnocentričke orijentacije, odnosno na veću prisutnost
orijentacije na održivi razvoj. Istraživanje je pokazalo i da su ispitanici kod kojih je orijentacija na održivi
razvoj prisutna u dobroj mjeri svjesni i njezine multidimenzionalnosti tj. povezanosti sociokulturnih i
prirodnih sastavnica održivog razvoja, kao i da Slavonija i Baranja u svijesti njenih mladih ljudi nije izgubila
obilježje regije čiji su svakodnevnica i gospodarski razvoj povezani sa selom, prirodom i poljoprivredom.
U članku se obrađuje ideja antropocentrizma, s posebnim naglaskom na ideji etičkog antropocentrizma, u ozračju ekološke krize i biocentričke paradigme. Idejno polazište sačinjava neslaganje sa ...zahtjevima radikalne biocentričke koncepcije prirode i života koja ide u pravcu egalitarističke uravnilovke prirodnih oblika života. U tom
smislu u članku se nastoji pokazati da je biocentrička paradigma, zajedno s ekološkom krizom, dijete novovjekovne koncepcije čovjeka, prirode i života, a ne izvorno biblijske i kršćanske koncepcije. Ta spoznaja igra glavnu ulogu u kritičkom osvrtu na epistemološke, logičke i etičke dimenzije biocentričke koncepcije prirode i života, jer se putem analize tih dimenzija pokazuje da su radikalni zahtjevi biocentričke koncepcije prirode i života prožeti
katkada radikalnom kritikom na račun kršćanske koncepcije prirode i života, koja je ne samo neopravdana, nego promašuje metu. Radikalna biocentrička koncepcija polazi, naime, od nekih teorijskih pretpostavki koje nisu ni znanstveno ni filozofski dokazane, te se na temelju kritike tih pretpostavki u nastavku članka pokušava usmjeriti
čitavi diskurs prema mudroslovnom prevladavanju podvučenih neslaganja između biocentrizma i antropocentrizma, a na način logičkog i realnog isticanja ontološkog dostojanstva svih živih bića, ali u skladu s njihovim moralnim statusom unutar objektivnog hijerarhijskog ustrojstva prirode i života, uključujući dakako čovjeka.
Modem society, as well as the postmodern condition, is faced with a new phenomenon called ‘the ecological crisis’, which is, in fact, not only ecological, but social too. Its causes are attributed, ...for the most part, to anthropogenic influences - to the way of production and the way of consumption, hence the Solutions to the ecological crisis are being searched for in various Sciences and fields of human activity, from economy to technology. Both non-institutional education and the institutional sys- tem of education - ecological education - have an important role in the above. Does modern society shape the ecological dimension of its identity?
On the other hand, society is also faced with the problem of the ineffectiveness of the current system of education - as with respect to the acquisition and application of expert knowledge, so with respect to the acquisition and application of social values, particularly those that influence changes in behaviour. Is the ecological dimension of the identity of education being formed?
Society as a whole is responsible for both the existing and the future condition of the relationship of man to environment. It is society that creates (or does not create) the climate, in which different reflections on the ecological crisis, i.e. different paradigms of thought and action, are (or are not) possible. The educational system (school) bears its part of responsibility in imparting the values of new paradigms. The school mediates knowledges and social values, and, in order that it be as effective as possible in this mediation, it must itself be modernised. How possible is ecological education in such conditions?
This paper discusses the possibilities and the role of ecological education within the context of the modernisation of modern society, with particular focus on Croatian society. The paper particularly focuses on the social climate, the system of social values and the difficulties of ecological education.
U tekstu se komentira fenomen ponude teorija etike okoline. Razmatra se pretpostavka o povezanosti njegova javljanja sa specifičnim prepoznavanjem ekološke krize kao simptoma nadolazećeg sudara s ...konačnim granicama Zemlje/prirode, odn. kontekstom ponude novog nazora na svijet/prirodu. Raspravlja se i o nekim problemima zasnivanja etike okoline: razina artikulacije pojedinih ponuđenih teorija, legitimiranje u njima ponuđenog »znanja«, nepostojanje konsenzusa o statusu discipline. Pored toga, nastoji se izdvojiti i analizirati neke od dominantnih elemenata ponuđenih koncepcija: kritika antropocentrizma, antiindividualizam, holizam, proširenje zajednice moralnih subjekata i objekata, zahtjev za samoograničavanjem i odricanjem, nepovjerenje prema znanosti i tehnici, odbacivanje industrijske civilizacije i pohvala predmodernih, iracionalizam i moralizam. Nadalje, naznačuje se problem odnosa u razmatranim koncepcijama ponuđenih rješenja i morala, a sugeriraju se i neke od mogućih tema sociologije morala na ovom području. Kao način rješavanja nekih od problema zasnivanja etike okoline predlaže se kooperacija između etičke refleksije ekoloških problema i sociologije morala s jedne, te uvažavanje tradicija etičkih istraživanja, s druge strane.
EKOLOŠKI AGGIORNAMENTO Cifrić, Ivan
Socijalna ekologija,
07/1992, Letnik:
1, Številka:
3
Paper
Odprti dostop
U razdoblju od Stocholma do Ria svijet se nije bitno promijenio, kao ni tendencije u zagađivanju i u naporima za otklanjanje posljedica zagađivanja. To razdoblje autor označava kao vrijeme općeg ...prilagođavanja - ekološki aggiornamento. Svjetska scena obilježena je brzim industrijskim razvojem, ali su brojni problemi ostali: porast stanovništva, glad, smanjivanje resursa, zagađivanje. U svijetu i dalje postoje nesuglasice između razvijenih i nerazvijenih te veći zahtjevi za materijalnim blagostanjem nego što Zemlja može izdržati.
Ekološki aggiornamento označava novu epohu u sve većim zahtjevima za prilagodbom socijalnog sistema mogućnostima prirode. To se izražava i u sve prisutnijoj koncepciji održivog društva (sustainable society).
Stocholmska konferencija 1972. godine ukazala je na globalnost ekoloških problema i na potrebu angažiranja svjetske organizacije. Konferencija u Riu 1992. to je ponovila, ističući probleme klimatskih promjena i održanja raznolikosti života i tražeći veće angažiranje svake zemlje.
Temeljno pitanje svjetskog razvoja ipak ostaje u kontekstu nerazriješenih praktičnih pitanja i odnosa razvijeni - nerazvijeni. To je i okvir novog pristupa rješavanju ekološke krize - ekološkog aggiornamenta - i njegovo bitno iskušenje: umjesto eksploatacije kooperacija.
Svjetska konferencija UNCED-a, održana ljetos u Rio de Janeiru, pokazala je da su današnji ekološki problemi tijesno povezani s gospodarstvom jer upravo su najveći zagađivači i uništavaoci okoliša ...pokazali najmanje spremnosti da u gospodastvu primijene ono što bi značilo rješenje najtežih ekoloških problema. Zato je važno da razmislimo o poslovnom, gospodarskom moralu kakav zahtijevaju današnji ekološki problemi. Gospodarstvo treba podrediti čovjeku s obzirom na temeljne dimenzije njegove biti. Treba ga podrediti i ekološkim zahtjevima jer nema zbiljske antropocentričnosti bez kozmocentričnosti. To, pak, zahtijeva nove, holistične nazore na svijet i novi životni stil. U pitanju je nova - ekološka, kozmička - duhovnost, koja treba oblikovati čovjekovo mišljenja i djelovanje, između ostalog i na gospodarskom području.
