In this paper we start from the hypothesis that in the Bosnian-Herzegovinian, transitional and divided society, it is impossible to define, adopt and implement a consistent environmental policy. ...Reasons for this view come from the essential structure of Bosnia and Herzegovina as a specific state with a complicated political system and institutional structure, overall underdevelopment and propensity to corruption and malpractices. Organization of the state creates an illusion of a decentralized government although it is essentially centralized at the entity, cantonal or the District level. The deep division of the society, along with other factors, causes the overall legal inefficiency. For many years, there has been strong resistance to the adoption of legislation on the protection of the natural environment, which resulted in selective application of environmental laws and pronounced resistance to harmonization with European Union legislation. In BiH, there is obvious political support of citizens towards national elites, when it comes to daily political issues, on one hand, and on the other hand, total apathy when it comes to environmental issues. Besides the political and institutional issues, the absence of functional environmental policies is caused by economic issues. BiH is, due to economic underdevelopment, located on the bottom of the European and global economies. The consequences are poverty, corruption, low levels of education and political culture of the population, which inevitably leads to irrational use of natural resources. Poor economic situation is partly the result of the disastrous consequences of war (economic, social and environmental), and the process of transition, based on the primitive capital accumulation and the logic of profit, leaving no room for ecology and environmental issues. The strong influence of the international community in Bosnia and Herzegovina, a century later, puts it again in the (neo) colonial position. Economic inefficiency is necessarily reflected in all aspects of environmental policy, as environmental issues in BiH are at the bottom of the priority list. The causes of such state of affairs are to be found in the under-developed environmental awareness among citizens and decision-makers. It is a consequence of poor educational structure and the lack of influence of media, educational, scientific, cultural and other institutions in the process of informing and educating the population, aimed at the forming of environmental awareness as the foundation of environmental policy. Insufficient presence of content on the protection of the natural environment in the media and in the educational process results in citizens not knowing their fundamental rights in this and other areas of civil rights, which is why they are losing confidence in government authorities. There is also a lack of public participation in decision-making on issues that determine the environmental policy but also on the concrete, everyday issues related to environmental protection. Acceptance of the principle of "modern utopianism" and the attitude that, because of the local and global ecological crisis, political and economic issues should not dominate over ecological in human everyday activities, creates an eternal dilemma in Bosnia and Herzegovina: whether environmental policy, based on indivisibility of water and air and responsibility for the resulting pollution, will become the nucleus of inter-ethnic reconciliation, state organization by European standards and the overall democratic process? A positive response means (environmental) policy based on responsibility for all decision-makers for present and future generations, consensus as the principle of action and the cornerstone of a multicultural society, informing, educating and motivating citizens to become true subjects in the building of democracy in Bosnia.
U ovom radu polazimo od teze da u bosansko-hercegovačkom, tranzicionom i podijeljenom društvu nije moguće definisati, usvojiti i provoditi konzistentnu ekološku politiku. Razlozi za ovakav stav proizilaze iz same strukture Bosne i Hercegovine kao specifične države, komplikovanog političkog sistema i organizacije institucija, njihove nerazvijenosti i sklonosti korupciji i zloupotrebama. Organizacija države, stvara privid decetralizovane vlasti mada je ona u suštini centralizovana na entitetskom, kantonalnom ili nivou Distrikta. Duboka podijeljenost društva je, zajedno sa drugim faktorima, razlog sveukupne pravne neefikasnosti. Pošto je godinama bio izražen otpor usvajanju zakonske regulative iz oblasti zaštite prirodne sredine, to je uticalo na selektivnu primjenu ekoloških zakona i naglašen otpor njihovom usaglašavanju sa zakonima Evropske unije. U BiH je evidentna politička podrška građana nacionalnim elitama, kada su u pitanju dnevnopolitičke teme, na jednoj, i prisustvo totalne apatije za ekološke teme na drugoj strani. Osim političko-institucionalnih, na odsustvo funkcionalne ekološke politike snažno utiču ekonomski uzroci. BiH se, zbog ekonomske nerazvijenosti, nalazi na dnu ljestvice evropskih i svjetskih ekonomija. Posljedice su siromaštvo, korupcija, nizak nivo obrazovanja i političke kulture stanovništva, što neminovno utiče na neracionalno korištenje prirodnih resursa. Lošem ekonomskom ambijentu doprinose i katastrofalne posljedice rata (ekonomske, socijalne i ekološke), i proces tranzicije, zasnovan na rođačkoj akumulaciji kapitala i logici profita, u kojoj nema mjesta za ekologiju i probleme zaštite životne sredine. Naglašen je i uticaj stranog faktora, što Bosnu i Hercegovinu, poslije jednog vijeka, ponovo stavlja u (neo)kolonijalni položaj. Ekonomska neefikasnost nužno se odražava na sve segmente ekološke politike, jer su pitanja zaštite životne sredine u BiH na dnu ljestvice prioriteta. Uzroci za ovakvo stanje, nalaze se u nedovoljno razvijenoj ekološkoj svijesti kod građana ali i kod donosilaca političkih odluka. Radi se o posljedici loše obrazovne strukture i nedovoljnog uticaja medija, obrazovnih, naučnih, kulturnih i drugih ustanova u procesu informisanja i obrazovanja stanovništva, a u cilju formiranja ekološke svijesti kao temelja ekološke politike. Nedovoljno prisustvo sadržaja o zaštiti prirodne sredine u medijima i obrazovnom procesu utiče da građani ne poznaju elementarna prava iz ove ali i drugih oblasti građanskih prava, zbog čega gube povjerenje u državne organe. Izraženo je i nedovoljno učešće javnosti u procesu odlučivanja o pitanjima na kojima se determiniše ekološka politika ali i o konkretnim, svakodnevnim pitanjima koja se odnose na zaštitu životne sredine. Prihvatajući načela „modernog utopizma“ i stav, da zbog lokalne i globalne ekološke krize, u čovjekovom svakodnevnom djelovanju ne smiju dominirati politička i ekonomska pitanja nad ekološkim, u Bosni i Hercegovini je prisutna vječita dilema; može li ekološka politika, zasnovana na nedjeljivosti vode i vazduha i odgovornosti za nastala zagađenja, postati nukleus međunacionalnog pomirenja, organizacije države po evropskim standardima i sveukupnog demokratskog procesa? Pozitivan odgovor podrazumijeva (ekološku) politiku utemeljenu na odgovornosti svih donosilaca političkih odluka za sadašnje ali i buduće generacije, konsenzus kao princip djelovanja i temelj multikulturalnog društva, informisanje, obrazovanje i motivisanje građana da postanu istinski subjekti u izgradnji demokratije u Bosni i Hercegovini.
Značaj ovog rada je višestruk, odražavajući širok spektar potencijalnih utjecaja
koje besplatni javni prijevoz može imati na društvo, okoliš i urbanu strukturu. Kroz
istraživanje ove teme, cilj je ...razjasniti potencijalnu transformativnu moć besplatnog
javnog prijevoza, nudeći jasno razumijevanje koje može informirati politiku, planiranje i
društvene perspektive. S društvenog stajališta, rad je ključan u istraživanju kako
besplatni javni prijevoz može poboljšati dostupnost i mobilnost za sve segmente društva,
osobito koristi onima u nižim socio-ekonomskim slojevima. Naglašava potencijal takve
politike da djeluje kao izjednačivač u urbanim društvima, smanjujući razlike u pristupu
mobilnosti i, šire gledano, društvenim i ekonomskim prilikama. Omogućavajući
inkluzivniju urbanu mobilnost, besplatni javni prijevoz mogao bi igrati ključnu ulogu u
promicanju društvene kohezije i jednakosti. S ekološkog stajališta, istraživanje
besplatnog javnog prijevoza nalazi se u središtu suvremenih rasprava o održivom
urbanom razvoju i ekološkim pitanjima. Ovaj rad nastoji rasvijetliti ekološke prednosti
povećane upotrebe javnog prijevoza, poput smanjenja emisija stakleničkih plinova,
zagađenja zraka i prometnih gužvi. Nudeći sustavnu analizu ovih aspekata, istraživanje
doprinosi dubljem razumijevanju kako inovacije u urbanoj mobilnosti mogu biti
usklađene s ciljevima ekološke održivosti, u skladu s globalnim naporima za ublažavanje
utjecaja klimatskih promjena. U urbanom kontekstu, značaj rada ukorijenjen je u
njegovom potencijalu da informira urbano planiranje i politiku. Istražuje implikacije
besplatnog javnog prijevoza na urbanu infrastrukturu, korištenje zemljišta i opću
kvalitetu života u urbanim sredinama. Rad istražuje kako bi takva politika mogla utjecati
na urbanu formu, potencijalno vodeći ka kompaktnijim, učinkovitijim gradovima
pogodnim za život. Nadalje, bavi se operativnim i strateškim dimenzijama implementacije
besplatnog javnog prijevoza, pružajući uvid u njegovu izvedivost i integraciju u šire
strategije urbane mobilnosti. Konačno, rad ima za cilj ponuditi sveobuhvatnu i empirijski
utemeljenu analizu koja pojašnjava potencijalne prednosti i izazove besplatnog javnog
prijevoza. Cilj je doprinijeti vrijednim znanjem akademskom polju, podržati informirano
donošenje politika i potaknuti javnu raspravu o održivim rješenjima za urbanu mobilnost u Hrvatskoj i šire. Kao temelj za rad korišteni su sekundarni podaci, odnosno pregled
literature postojećih istraživanja.
tu sreću da je njime okružena te ima mogućnost njegovog korištenja. U današnje vrijeme more je opterećeno sve većim i većim prometom pomorskih brodova. Pomorski brodovi vrlo su bitni za razvoj ...svjetskog gospodarstva i prometnog povezivanja zemalja, a uz to imaju i brojne druge prednosti. U današnje vrijeme, kada je ekologija i zaštita okoliša vrlo aktualna tema, brod je stavljen u središte zanimanja jer je označen kao izvor mnogih onečišćenja i predstavlja veliku prijetnju onečišćenju mora. Posebno velike opasnosti prijete od brodova za prijevoz kemikalija, nafte i naftnih derivata. Činjenica je da bi, ukoliko bi došlo do nezgode takvih brodova, nastale pogubne posljedice za more i morski okoliš. Stoga je potrebno razvijati mjere i aktivnosti kako bi se što više afirmirala ekološka politika u pomorskom brodarstvu te poticati brodare na pridržavanje zakona i konvencija kojima je cilj zaštita mora.
S procesom globalizacije in mednarodnega povezovanja je prepletena tudi Slovenija, oziroma Luka Koper. Obstoječe in načrtovane povezave s srednjo in vzhodnoevropskimi državami preko pristanišča v ...Kopru predstavljajo pomembno priložnost za celotno slovensko gospodarstvo. Tako ima Luka Koper, kot največje vozlišče pomorskega, železniškega in cestnega prevoza v Sloveniji, pomembno vlogo v prevozni verigi blaga. Leži na najkrajši prevozni poti, ki povezuje srednjo in vzhodno Evropo z državami Sredozemlja in državami Bližnjega, Srednjega in Daljnega vzhoda.
Pri tem pa članek podaja možnosti razvoja Luke Koper iz predpostavk poslovne politike. Na težnji nadaljnjega trajnostnega razvoja ob učinkoviti normativni ureditvi dejavnikov uspešnosti proizvodne politike, kadrovske politike in viziji tržne politike, kot sodobne luke za srednjo in vzhodno Evropo. Pri tem pa ob zavisti ekološke politike podjetja in regije ter ob profitabilni finančni politiki vzpostaviti razvojno politiko Luke Koper v celostni logistično distribucijski center širše regije.
tu sreću da je njime okružena te ima mogućnost njegovog korištenja. U današnje vrijeme more je opterećeno sve većim i većim prometom pomorskih brodova. Pomorski brodovi vrlo su bitni za razvoj ...svjetskog gospodarstva i prometnog povezivanja zemalja, a uz to imaju i brojne druge prednosti. U današnje vrijeme, kada je ekologija i zaštita okoliša vrlo aktualna tema, brod je stavljen u središte zanimanja jer je označen kao izvor mnogih onečišćenja i predstavlja veliku prijetnju onečišćenju mora. Posebno velike opasnosti prijete od brodova za prijevoz kemikalija, nafte i naftnih derivata. Činjenica je da bi, ukoliko bi došlo do nezgode takvih brodova, nastale pogubne posljedice za more i morski okoliš. Stoga je potrebno razvijati mjere i aktivnosti kako bi se što više afirmirala ekološka politika u pomorskom brodarstvu te poticati brodare na pridržavanje zakona i konvencija kojima je cilj zaštita mora.
S procesom globalizacije in mednarodnega povezovanja je prepletena tudi Slovenija, oziroma Luka Koper. Obstoječe in načrtovane povezave s srednjo in vzhodnoevropskimi državami preko pristanišča v ...Kopru predstavljajo pomembno priložnost za celotno slovensko gospodarstvo. Tako ima Luka Koper, kot največje vozlišče pomorskega, železniškega in cestnega prevoza v Sloveniji, pomembno vlogo v prevozni verigi blaga. Leži na najkrajši prevozni poti, ki povezuje srednjo in vzhodno Evropo z državami Sredozemlja in državami Bližnjega, Srednjega in Daljnega vzhoda.Pri tem pa članek podaja možnosti razvoja Luke Koper iz predpostavk poslovne politike. Na težnji nadaljnjega trajnostnega razvoja ob učinkoviti normativni ureditvi dejavnikov uspešnosti proizvodne politike, kadrovske politike in viziji tržne politike, kot sodobne luke za srednjo in vzhodno Evropo. Pri tem pa ob zavisti ekološke politike podjetja in regije ter ob profitabilni finančni politiki vzpostaviti razvojno politiko Luke Koper v celostni logistično distribucijski center širše regije.
Pomorski brodari obavljaju pomorske prijevoze po najprostranijemu pomorskom putu – moru, a pri tome se koriste kapitalno jako skupim prijevoznim sredstvima – brodovima. Na razne načine prevoze ...različite vrste tereta, skuplje ili jeftinije, pakirane ili nepakirane, a gledano s aspekta kopna, taj se teret prevozi na dugim relacijama. Na brodovima su više ili manje iskusni pomorci raznih nacionalnosti, koji više ili manje dobro tim brodovima upravljaju. Ako bi se sve prepuštalo slučaju, onda danas svjetskim morima vjerojatno ne bi plovilo 50-ak tisuća trgovačkih brodova, s više od milijun pomoraca, i ne bi se godišnje prevezlo više od 7 milijarda tona tereta. Razlog je za to jednostavan; ako pomorski brodari ne bi na tržištu nastupali planski, u budućnost usmjereni i globalno orijentirani, teško bi povezali sve čimbenike koji istodobno pridonose svjetskom gospodarstvu, a njima osiguravaju rast i razvoj. Ili bi se možda prevozilo još više tereta ako bi pomorski sektor i, unutar njega, pomorski brodari bili još bolje organizirani? Dobro organiziran i zato relativno jeftin pomorski promet pokretač je svjetske trgovine i svjetskoga gospodarstva, a uloga brodarskih poduzeća u tomu je golema, i nimalo laka. Problemi s kojima se susreću brodari brojni su i raznoliki, a proizlaze iz tehničkih, tehnoloških, organizacijskih, pravnih i tržišnih promjena na globalnoj razini. Rješavanje tih problema i zadovoljavanje svih standarda, a istodobno dostizanje postavljenih ciljeva, može biti učinkovito jedino ako se svemu tome pristupa planski i sustavno. Planski i sustavni pristup odražava se u kreiranju i izvršavanju konkretizirane i dobro usklađene poslovne politike u svim njezinim elementima, to jest u proizvodnoj, kadrovskoj, tržišnoj, financijskoj, ekološkoj i razvojnoj potpolitici, i posljedično brodarovoj spremnosti da se suprotstavi nestabilnosti pomorskoga tržišta kako bi preživio, rastao i poslovao uspješnije od konkurenata.
Globalizacijski procesi uvjetuju nacionalne ekološke politike kao sastavnice održivog razvoja. To je posebno važno za tranzicijske zemlje kao što je Hrvatska. Jedan od temeljnih dokumenata nacionalne ...ekološke politike je Strategija zaštite okoliša.
Članak govori o pretpostavkama izrade Strategije zaštite okoliša, aktivnostima u nacionalnom planiranju razvoja i zaštite okoliša te nekim pitanjima za raspravu. Postoje vanjske i unutarnje pretpostavke s kojima se mora računati (primjerice, povezanost Hrvatske sa svijetom, međunarodni ekološki režimi, nacionalna Strategija održivog razvoja, model strateškog planiranja itd.).
Planiranju okoliša treba planski pristupiti: odrediti ključne probleme, prioritete i aktere. Strategiju zaštite okoliša i Nacionalni provedbeni plan kao političke dokumene treba prihvatiti konsenzusom (parlamentarnih stranaka, privatnog sektora i civilnog društva).
Koncept od kojega treba poći je odnos između tri strukture: zaštite ekosfere, stabilnog gospodarskog razvoja i pravedne raspodjele životnih šansi. Svaku je potrebno konkretizirati. U primjeni načela održivosti autor se zalaže za kombinaciju jake (strong) i slabe (weak) održivosti.
Članak je posvećen analizi problema povezanih sa zaštitom okoliša te pravnih problema koje je izazvao rat u Ukrajini. Ova tematika zahtijeva sveobuhvatno razmatranje jer se problemi zaštite okoliša ...lako mogu pretvoriti u društvene ugroze. U članku se dokazuje da zagađenje izazvano ratom ima značajan negativni učinak koji prelazi granice ugroženih područja, tj. da ruska invazija nije rezultirala samo onečišćenjem okoliša u Ukrajini, već je zaprijetila ostvarenju ciljeva povezanih s usporavanjem klimatskih promjena, kao i sposobnosti svijeta da se prilagodi tim promjenama. Svrha ove studije jest provedba sveobuhvatne analize legislative u sferama zaštite okoliša te humanitarnog i kaznenog prava na nacionalnoj i međunarodnoj razini kroz prizmu izazova i ugroza koji se pojavljuju u području zaštite okoliša. Metodologija provedbe analize osniva se na skupu općih filozofskih i znanstvenih metoda, kao i specifičnih metoda iz područja znanosti i prava. Analiziran je i utjecaj suvremenih ugroza u području zaštite okoliša na opće stanje nacionalne sigurnosti, kao i trenutno stanje u primjeni mjera zaštite okoliša. Na temelju zaključaka provedene analize predložene su preporuke za poboljšanje trenutno važeće nacionalne legislative te za ozelenjavanje sektorskih komponenata nacionalne politike.