Poljska ljubica (Viola arvensis Murr.) jednogodišnja je vrsta koja zakorovljuje usjeve gustog sklopa te nasade bobičastog voća i povrćarskih kultura. Potječe s prostora Euroazije, a zbog svojstva ...adaptibilnosti proširila se i na ostale kontinente. Često je moguća zamjena s vrstom V. tricolor L. (maćuhica) od koje se razlikuje po boji cvjetova i obliku gornjih listova. Razmnožavanje V. arvensis generativno je. U laboratorijskim uvjetima najveća klijavost ostvaruje se pri temperaturi od 15 °C u trajanju od 8 sati te pri temperaturi od 5 °C u trajanju od 16 sati. Preferira pjeskovita tla reakcije od blago kisele do lužnate. Tolerantna je na zasjenjivanje i sušu. Prezimljuje u formi rozete, a visinom biljka može dosegnuti prosječno 30 cm. Zbog niskog habitusa izravne štete uzrokovane korovnom vrstom V. arvensis nisu toliko značajne koliko neizravne koje se javljaju nakon žetve usjeva kada biljno tkivo zahvaćeno pri žetvi usjeva može utjecati na povećanje vlage sjemena usjeva. V. arvensis vrsta je koja se prilagodila utjecaju čovjeka te se uspješno razvija na obrađivanim tlima. Forma rozete smatra se tolerantnom prema primjeni herbicida te je zbog toga otporna na primjenu kemijskih mjera suzbijanja.
Kulinarinis turizmas pastaruoju metu pasauliniu mastu auga taip stipriai ir greitai, kad pradėjęs gyvavimą kaip nišinė turizmo verslo šaka, pastaruoju laikotarpiu pereina į atskirą turizmo šaką, kuri ...šaliai neša ne tik jos išskirtinumą, žinomumą, ekonominę naudą, bet ir ekologinių problemų. Tyrimo problema formuluojama klausimu: koks maitinimo verslo atstovų požiūris ir kaip jis pasireiškia ekologiškumo klausimu? Tyrimo tikslas – išanalizuoti maitinimo verslo atstovų požiūrį į ekologiškumą. Tyrimo uždaviniai: išanalizuoti kulinarinio turizmo atsiradimo veiksnius ir raidą; išanalizuoti kulinarinio turizmo ekologiškumo aspektą ir pateikti ekologiškumo apibrėžimą; atlikti Šiaulių apskrities kulinarinio turizmo atstovų požiūrio į ekologiškumą kokybinį tyrimą. Tyrimo metodai: mokslinės literatūros analizė ir sintezė; anketinė apklausa, stebėjimas, turinio analizė. Išvados: kulinarinio turizmo iškilimo kaip atskiros turizmo šakos pradžia buvo siejama su turistų maitinimu naudojant vietinių ūkių teikiamą produkciją, kaip būdą ne tik įtraukti vietinius gamintojus, bet ir tausoti gamtą, mažiau transportuojant maisto produktų, tačiau kulinarinio turizmo raidos apžvalga rodo, kad ši turizmo šaka labiau vystoma šalies kultūrinio identiteto, autentiškumo, ekonominės naudos bet ne ekologiškumo aspektu. Atsižvelgiant į ekologiškumo aspektą sudarančias dedamąsias, darbe formuluojamas ekologiškumo apibrėžimas, kuris apima vietinės produkcijos naudojimą maisto gamybai, energijos taupymą, aplinkos taršos mažinimą, siūlant didesnį nemėsiškų patiekalų asortimentą, mažinant metano dujų kiekio emisiją, taip pat šviečiant žmones ekologiškumo klausimu. Tyrimo rezultatai parodė, kad nors didžiausia maitinimo įmonių dalis bendrais bruožais domisi ekologija, tačiau ne visos įmonės tinkamai rūšiuoja maisto gamybos atliekas, iš dalies taupoma energija, ne visose įmonėse maistas išsinešti pakuojamas į gamtą tausojančias pakuotes, siūlomas siauras nemėsiškų patiekalų asortimentas. Tai rodo nepakankamą dėmesį šiai sričiai.
Stvaranje planeta Zemlje zajedno s biljnim i životinjskim svijetom svoj je vrhunac imao u procesu stvaranja čovjeka na Božju sliku, a koju je čovjek kasnije uprljao grijehom. Rezultiralo je to ...udaljavanjem stvorenja od Stvoritelja i stvaranjem raznih kriza, pa tako i ekološke krize. Sukladno tomu, tema ekologije sve je aktualnija u našem vremenu, a mnogi predstavnici protestantskih i evanđeoskih kršćanskih crkava tijekom povijesti govorili su o važnosti ekologije. U našem vremenu ta se tematika dotakla na Trećem Lausannskom kongresu za evangelizaciju svijeta koji se održao u Capetownu 2010. Kako je skupu prisustvovao velik broj predstavnika evanđeoskih crkava diljem svijeta, izneseni stav u obliku dokumenta ujedno je i pogled na ekologiju iz prizme evanđeoskog kršćanstva. Budući da se ljubav prema Bogu, među ostalim, izražava u ljubavi prema Božjem stvorenju, u ovome članku prvo se analizira odnos teologije i ekologije. Nakon toga razmatra se na koje bi načine biblijski zapis stvaranja trebao informirati i formirati odnos evanđeoskih kršćana prema Zemlji. Treći dio članka bavi se pitanjem „ekološkog otiska“ na razini svijeta te sagledava gdje se u svemu tome nalazi Hrvatska. Četvrti dio članka donosi pogled na ekologiju iz prizme protestantskih i evanđeoskih crkva, dok se u petom dijelu razmatraju izazovi današnjeg vremena i nude se dva smjera djelovanja: jedan je materijalističko-humanistički, a drugi je protestantsko-evanđeoski. U članku se zaključuje kako su kršćani, kao djeca Božja, pozvani vršiti volju Nebeskog Oca te biti primjerom i svjetlom u egocentričnom svijetu današnjice. Ekološke su krize u neposrednoj korelaciji s krizom morala, ali, jednako tako, sve aktivnosti koje se provode u svrhu očuvanja okoliša, a bez promjene
čovjekove biti, k tomu posljedično i njegovih navika, ostvaruju samo kratkoročne rezultate bez temeljitih promjena. Jedino promjenom samoga čovjeka i njegovim pokajanjem, on može postati odgovoran u svome etičkom pristupu prema okolišu koji ga okružuje.
Ektomikorizne simbioze između gljiva i višegodišnjih biljka prirodno su prisutne u gotovo svim kopnenim ekosustavima. Ektomikoriznom zajednicom biljke osiguravaju organske tvari za ishranu gljiva, a ...zauzvrat dobivaj povećanu apsorptivnu površinu korijenovog sustava te brojne druge dobrobiti kao što su poboljšana ishrana bilja, povećana tolerantnost na štetočinje, toksicitet teških metala te uvjete suše i zaslanjenosti, povećan rast i prinosi. Budući da se staništa gljiva u ovom slučaj tartufa u Hrvatskoj sve više iscrpljuju, kao alternativa nudi se plantažni uzgoj tartufa. U radu su prikazane mogućnosti proizvodnje presadnica za uzgoj tartufa. Ovaj rad dat će doprinos spoznajama o mogućnostima proizvodnje kvalitetnog sadnog materijala za uspješnu proizvodnju tartufa
Autor je članak podijelio na sljedeći
način: uz uvod i zaključak, rad se dijeli na sljedeća poglavlja: 1.
Kratka povijest ekološke problematike u
Crkvi
; 2.
Misao pape Franje
; 3.
Doprinos ...franjevačke tradicije
. Već je
na konferenciji Ujedinjenih naroda o okolišu u Rio de
Janeiru kardinal Martini uime pape Pavla VI. govorio o ekološkim problemima u
svijetu, a papa Ivan Pavao II. na svjetski Dan mira 1990. godine uputio je
poruku
Mir s Bogom Stvoriteljem – mir s
cjelokupnim stvorenjem
. Papa Franjo također se bavi ekološkom
problematikom, nadahnut sv. Franjom Asiškim. Franjevačka paradigma nadilazi
današnju fragmentarnu viziju svijeta koja vlada u znanosti i koja naglašava
sukob umjesto suradnje. Ekološka filozofija trebala bi shvatiti da različitost
ne onemogućuje relaciju, već je čini još autentičnijom jer smo, istina, svi
različiti, ali ovisni jedni o drugima.
The author divided the article as follows: with the
introduction and conclusion, the paper is divided into the following chapters:
1. A brief history of environmental issues in the Church; 2. Thought of Pope
Francis; 3. The contribution of the Franciscan tradition. Already at the United
Nations Conference on the Environment in Rio de Janeiro, Cardinal Martini on
behalf of Pope Paul VI spoke about environmental problems in the world, and Pope
John Paul II, on World Peace Day in 1990, sent the message: Peace with God the
Creator - peace with all creation. Pope Francis also deals with environmental
issues, inspired by St. Francis of Assisi. The Franciscan paradigm transcends
today’s fragmentary vision of the world that rules in science and that
emphasizes conflict instead of cooperation. Ecological philosophy should
understand that diversity does not make the relationship impossible, but makes
it even more authentic because we are, it is true, all different, but dependent
on each other.
U radu se dijakronijski i sinkronijski analiziraju povijesne i tehnološke mogućnosti eko-logije i transendentne komunikacije provedbenom multilateralnom metodologijom postignuća suvremene ekološke i
...komunikološke transcendentne misli. Opća je spoznaja da se svijet nalazi u velikoj globalnoj krizi, a ekologija i tehnologija u novom humanom izazovu koji postaje dominantna odrednica ljudskog promišljanja,
ponašanja i djelovanja u suvremenom komunikacijskom i tehnološkom svijetu. Suvremeni život postavlja humanu ekologiju u prvi plan, pozornošću kako se tehnologija razvija u okruženju tehnologije transcendentne komunikacije. Autor u radu ukazuje kako se tehnologija i ekologija ne smije prepustiti stihiji, nego se sve tehnologije moraju humano, komunikacijski i stvaralački primjenjivati, kako bi se maksimalno zadovoljili postojeći tehnološki uvjeti ko-munikativnog okruženja, prostora, kulture, tradicije i edukativne osposobljenosti svih građana.
In this paper author is giving diachrony and sinchrony analysis of historical and technological possibilities of ecology and transcendent communication. He is using multilateral methodolodgy of accomplishments of contemporary ecological and communication transcendent thought. It is
a general thesis that the world today is in a global crisis and ecology
and technology in a new human challenge which is becoming dominant mark
of human thinking, behaviour and acting in contemporary communicational
and technical world. Modern life is setting human ecology in the first plan. Author is empasising in his paper that ecology and technology shouldn´t be left on their own, but all technologies must be used in human communicational manner with the goal of reaching maximal technological terms of communicational sorroundings, space, culture, tradition and educative skills of all citizens.
straipsnis ir santrauka lietuvių kalba; santrauka anglų kalba
Šiame straipsnyje bandoma aiškintis, kaip balsas, garsas ir triukšmas tampa ugdymo objektu, instrumentu, aplinka ir kodėl jis svarbus ...dabarties ugdyme. Atsiribojus nuo grynai muzikinio ugdymo ir jo tikslų bei reikšmės meniniam ugdymui, straipsnyje diskutuojamos skirtingos teorijos ir jų prieigos, siekiama suprasti, kokią naudą gali teikti garso bendrajame ugdyme tyrimai ir ugdymas garsu. Analizei pasirinktos tradiciškai šiai tematikai taikomos kritine teorija paremtos kritinės pedagogikos prieigos. Šios, pabrėžiančios ugdytinio „balsą“, pratęsiamos postmodernistinės ir posthumanistinės ugdymo filosofijos prieigomis, kurioms rūpi garsas kaip aktualizuotas ir kaip potencialus bei triukšmo, kaip nepageidaujamo garso, percepcija. Galiausiai įvertinama, kad būdamos skirtingos daugeliu ugdymo tyrimų atvejų abi prieigos (kritinės pedagogikos ir postmodernistinės bei su ja siejamos posthumanistinės ugdymo filosofijos) yra viena kitą pastiprinančios ir atveriančios iki šiol nepakankamai suprastą ugdymo garsu reikšmę.
Već
u prošlom stoljeću, otkako je počelo zanimanje za ekološke probleme ili
probleme ambijentalne ekologije, započelo je zanimanje ambijentalista i ekologa
za sv. Franju Asiškoga i njegov spontani ...pristup prirodi. To je potvrdila i
Katolička Crkva kada ga je 29. studenog 1979. proglasila zaštitnikom djelatnika
ekologije. Sv. Franjo bio je kao svetac poznat po svojoj jedinstvenoj
duhovnosti, posebice po svome putu siromaštva i po svojoj ljubavi prema
siromasima, ali je u naše vrijeme postao poznat kao Franjo ekolog diljem
svijeta, pa i u znanstvenim krugovima bez obzira na religiju. U članku se
raspravlja o Franjinu bratstvu sa stvorenim, o bitnim oznakama franjevačke teologije
prisutnosti, o samoj pjesmi stvorenja koju i papa Franjo citira 12 puta, dok se
u zadnjem dijelu proučava Franjina Pjesma stvorenja, i aktualizira njezina
originalnost, i povijesna i aktualna.
Ever since the last century, when the interest in
ecological problems or the problems of ambient ecology began, the ambientalists
and ecologists’ interest in St. Francis of Assisi and his spontaneous approach
to nature also began. This was confirmed by the Catholic Church when on
November 29, 1979, it proclaimed him the patron saint of environmentalists. As
a saint St. Francis was known for his unique spirituality, especially for his
path of poverty and his love for the poor, but in our time he has become known
as
Francis the Ecologist
all over the
world, even in scientific circles regardless of religion. The paper discusses
Francis’
brotherhood with all creation, the
essential features of the Franciscan theology of presence, the Canticle of
Creation itself, which the Pope quotes 12 times, while in the last part it
studies St. Francis' Canticle of
Creation
,
and actualizes its originality, historical and current alike.
U uvodnim napomenama autor donosi razloge zbog kojih se Crkva, odnosno kršćanska duhovnost koju on u najširem smislu poistovjećuje s kršćanskom kulturom, mora trajno nalaziti u krizi, jer to ...proizlazi iz same naravi Crkve i njezina poslanja. Autor potom donosi kratak prikaz razvoja krize duhovnosti na Zapadu, zaključujući kako je nastupilo vrijeme neopoganstva u obliku kozmičkog panteizma, odnosno ekologije kao nove religije suvremenog zapadnog čovjeka. Neopoganstvo ulazi u zakonodavstvo te postaje prisutno u svim sferama zapadnoga društvenog života. Autor potom navodi i opisuje neke od značajki društva u kojem je iznova zavladalo poganstvo: individualizam, relativizam, ekologizam, moralna i duhovna dezorijentacija, strah od smrti, profit iznad svega itd. U zadnjem dijelu članka autor izlaže odgovore koje su na postojeću krizu ponudili neki teolozi (J. B. Metz i J. Ratzinger) te potom navodi kako u praksi postoje tri odgovora koje kršćanstvo nudi na aktualnu krizu: bijeg, borba, suradnja. Autor potom nudi i četvrti mogući odgovor: obraćenje i povratak Isusu Kristu i jasnoći njegove poruke, odnosno poziv da se u središte kršćanstva i poruke koju ono nudi svijetu iznova stavi Boga.
In the opening remarks, the author outlines the reasons why the Church, that is, Christian spirituality, which he identifies with Christian culture in the broadest sense, must be permanently in crisis, as it stems from the very nature of the Church and her mission. The author then provides a brief account of the development of the crisis of spirituality in the West, concluding that the time of neo-paganism in the form of cosmic pantheism, i.e., ecology as the new religion of modern Western man, has come. Neopaganism has entered legislation and has become present in all spheres of Western social life. The author proceeds to describe some of the features of a society in which paganism reigns again: individualism, relativism, environmentalism, moral and spiritual disorientation, fear of death, profit above all, etc. In the last part of the article, the author presents the answers offered by some theologians to the existing crisis (J. B. Metz and J. Ratzinger) and then argues that in practice there are three answers that Christianity offers to the current crisis: escape, fight, cooperation. The author offers a fourth possible answer: conversion and return to Jesus Christ and the clarity of his message, that is, a call to once again place God at the centre of Christianity and the message it offers to the world.
Koncept »zelene pravne kulture« postaje sve važniji pristup pri analizi i donošenju suvremenih normativnih akata kako na globalnoj tako i na nacionalnoj razini. U ovom radu osobitu pozornost ...posvećujemo, s jedne strane, odnosu između etičkih aspekata ekološke krize i izazovima koje ona donosi te, s druge strane, pozitivno pravnim normama kojima ljudsko društvo želi pružiti adekvatan etičko-vrijednosni odgovor na tu krizu. U središtu zanimanja rada nalazi se nužnost izgradnje etičkih ideja, stavova, vrijednosti i uvjerenja u okvirima pravnog sustava u cjelini, a osobito unutar koncepta pravne kulture koji bi pridonijeli izgradnji održivih politika u smjeru zaštite okoliša i razvijanja etičke svijesti da je zaštita okoliša zapravo temeljno pitanje čovjekova opstanka.
The concept of the »green legal culture« has become an increasingly important approach when analyzing and adopting modern normative acts both at the global and national levels. In this paper, particular attention is given to the relationship between the ethical aspects of the ecological crisis and the challenges it brings about, on the one hand, and the other hand, the positive legal norms as a means employed by the human society for providing an adequate ethical and value response. The article focuses on the necessity of building ethical ideas, attitudes, values, and beliefs within the framework of the legal system as a whole, and especially within the concept of legal culture, which would contribute to the construction of sustainable policies in environmental protection and the development of ethical awareness that the environmental protection is actually a fundamental human survival issue.
PDF
