Područje Nacionalnog parka Sjeverni Velebit odlikuje visoka raznolikost gljiva. Do
danas je u Parku zabilježeno oko 750 vrsta gljiva, od kojih je 20 strogo zaštićeno. Novija
istraživanja rezultirala ...su opisivanjem jednog roda te čak pet novih vrsta gljiva za znanost.
U ovome radu posebno se obrađuju gljivlje vrste visokih bioindikatorskih vrijednosti za
kvalitetu sustava zaštite prirode, predstavljene u tri skupine: (1) vrste biotrofno vezane za
endemske vrste – endemobionti/endemofili, (2) ekološki stenovalentne vrste vezane na
izmete životinja te (3) ekološki stenovalentne vrste vezane za stare šume i prašume. Sve
su tri grupe pod snažnim utjecajem lokalno-specifičnih klimatskih karakteristika. Prema
analiziranim podacima može se reći da je NP Sjeverni Velebit vrlo uspješno dizajniran s
obzirom na zaštitu gljiva. Zbog svoje raznolikosti i specifičnosti, NP Sjeverni Velebit može
se označiti kao Područje važno za gljive - Important Fungus Area (IFA).
Kreiranje standarda podrazumijeva kombinaciju pokuÅ¡aja pasivnog (opisnog, iskustvenog) definiranja stanja i aktivnog normiranja odnosno zadavanja smjernica (programa rada). Kada se bavi ...biomedicinskim pitanjima, bioetika je bliža kodifikaciji od etike, pa je za oÄekivati da sliÄan potencijal može imati i u okvirima svoje ekoloÅ¡ke orijentacije. PretoÄiti teoriju u praksu, meÄ‘utim, nije lako i Äesto zavrÅ¡ava na naÄelima odveć općenitim za djelovanje (Jahrov „BioetiÄki imperativ“; naÄela duboke ekologije A. Naessa; Potterova „Deklaracija o geoterapiji i globalnoj bioetici“, „Pet faza razvitka okoliÅ¡ne bioetike“ ili „BioetiÄki kredo u Å¡est toÄaka“ i sliÄno). Neusporedivo originalnije i znaÄajnije su, stoga, Potterove „ToÄke o kvaliteti okoliÅ¡a“ i Äetiri upute „eko-općinama“ osnivaÄa „Prirodnog koraka“, Karla-Henrika Robèrta. U analizu i raspravu o uÄinkovitosti navedenih pokuÅ¡aja optimizacije Äovjekova odnosa prema okoliÅ¡u ovo će izlaganje uvrstiti osnovnu ideju projekta „Europske bioetike na djelu“ – da se uÄenje F. Jahra i V. R. Pottera pretoÄi u direktive liderima jedinica lokalne samouprave, koje bi, popisane i prodiskutirane u ekspertnom krugu, a potom verificirane meÄ‘u lokalnim stanovniÅ¡tvom, prerasle u „bioetiÄke standarde“, onoliko konkretne i uporabljive koliko to plemenita utopijska ideja bioetike uopće može biti.
Kršćanska teologija stvaranja pridonosi rješavanju ekološke krize, kao potvrda temeljne istine da je vidljivo stvorenje božanski dar samo po sebi, „iskonski dar” koji stvara „prostor” za osobno ...zajedništvo. Zapravo, ispravna kršćanska ekološka teologija jest u primjeni teologije stvaranja. Pojam „ekologija” objedinjuje dvije grčke riječi, oikos (kuća) i logos (riječ): fizički okoliš ljudskog postojanja može se sagledati kao svojevrsno „prebivalište” za ljudski život. Imajući u vidu da nutarnji život Presvetoga Trojstva podrazumijeva zajedništvo, božanski čin stvaranja posve je slobodan od nužde za stvaranjem sudionika koji bi sudjelovali u tom zajedništvu. Stoga je moguće ustvrditi da je božanska zajednica pronašla svoje „prebivalište” u stvorenom kozmosu te je moguće govoriti o svemiru kao mjestu susreta u svrhu osobnog zajedništva. Ovaj članak pruža uvid u doprinos istočnoga kršćanstva teologiji okoliša.
Nakana nam je prikazati problem ekologije u novoj religioznosti u razmišljanju sociologa religije Željka Mardešića. Polazeći od fenomenološke i antropološke analize svetoga u postmodernitetu, ...Mardešić analizira pojavu nove religioznosti i njezine društvene učinke. U
tom kontekstu panoramski i sintetički obrađuje pojavu ekoloških tema u novim religijskim pokretima: od adventista i apokaliptičkih zajednica, preko skupina Eko života, Bhagwan Shree Rajneesha, Hare Krišna, Sai Babe do francuskih aumista Mandaron i velike duhovne struje New Agea. Mardešić zaključuje kako svako bavljenje društvenim učincima religije mora uključiti i religijsko otkriće ekologije u posmodernitetu. I nova religioznost i ekologija nastupaju kao kritika i ispravak pogubnih učinaka moderniteta te se zalažu za holističku antropologiju i panteistički svjetonazor.
Urbanizam početkom 21. stoljeća, u teoriji i praksi, pokušava naći nove modalitete djelovanja, a karakterizira ga heterogenost i divergentnost pristupa. U svrhu razumijevanja urbanističkih rješavanja ...suvremenih transformacija grada kompariraju se različiti pristupi s ciljem sistematiziranja i pojmovne jednoznačnosti. Analizom urbanističkih praksi, u prvih se dvadeset godina 21. stoljeća induktivnom metodom definiraju šest tema bavljenja suvremenim gradom, koje se metodološki rješavaju kroz šest različitih pristupa.
Early 21st century urbanism strives for new ways of action, in theory and practice, and is characterized by heterogeneity and divergence in approach. In order to understand the urban solutions of modern transformations of the city, different approaches are compared aiming for systematization and conceptual unambiguity. By analyzing urban practices, in the first twenty years of the 21st century, the inductive method defines six topics tackling the modern city that are methodologically addressed through six different approaches.
U ovom tekstu izložit će se pitanje jednog novog oblika konstitucionalizma: zelenog ili ekološkog konstitucionalizma, koji je postao svojevrsno „pitanje dana“ suvremene ustavne politike, kao i ...osnovne konture njegove problematike s kojom se susreće moderni ustavotvorac i ona demokratska politika koji su voljni realizirati mjere „ekološki protektivne politike“. Posebna pozornost će se, dakle, pokloniti izvorima, oblicima i svrsi afirmacije recentnog zelenog konstitucionalizma. Temeljno je polazište da konstitucionalizaciju zaštite okoliša ne treba promatrati kao panaceu koju bi trebalo izbjegavati ili uklanjati iz amplituda ordinarnog političkog odlučivanja. Naprotiv, inzistiranjem na njegovoj konstruktivnoj ulozi moguće je zagovarati i ostvarivati demokratsku političku kontrolu nad „raspojasanim“ snagama tržišta koje preko okoliša i drugih pitanja koja se tiču javnog dobra već dugo žele do kraja ostvariti politiku deregulacije i korporativne vladavine.
This text presents the issue of a new form of constitutionalism: green or ecological constitutionalism, which has become its own kind of „today's issue “of contemporary constitutional politics. This also includes the basic contour of this problem area with which the modern constitution maker is faced Also introduced will be democratic politics with which they are willing to achieve measures of „ecological protective policy“. Particular attention will be given to the sources, forms and aims of affirming recent green constitutionalism. The fundamental starting point is that constitutionalising environmental protection should not be viewed as a panacea which should be avoided or removed from the amplitudes of ordinary political decision making. On the contrary, by insisting on its constructive role, one could also discuss and achieve democratic political control over „licentious“ market forces which through environmental and other issues regarding the public good, for a long time have wanted to completely achieve deregulation and corporative rule policy.
Bijela loboda (Chenopodium album L.) jednogodišnji je širokolisni korov iz porodice lobodnjača (Chenopodiaceae). Podnosi vrlo različite klimatske uvjete i različite tipove tala zbog čega se ubraja ...među pet najrasprostranjenijih korovnih biljaka u svijetu. U Hrvatskoj je treći najučestaliji korov okopavinskih usjeva. Loboda je kozmopolitska vrsta s arealom rasprostranjenosti od 70° sjeverne do 50° južne geografske širine. Sposobna je prilagoditi se različitim klimatskim uvjetima pa biološki temperaturni minimum (Tb), ovisno o klimatu, varira od 2,0 do 6,0°C. Za područje kontinentalne Hrvatske Tb iznosi 3,4°C.
Može nicati u uvjetima visokog vodnog stresa kao i u širokom rasponu pH tla vrijednosti od jako kiselih do alkalnih. Svojom prisutnošću u usjevu,ovisno o vremenu nicanja, gustoći i razvojnom stadiju kulture, znatno utječe na prinos okopavinskih kao i povrtlarskih kultura. Važan je korov u oko 40 poljoprivrednih kultura, a najčešće u šećernoj repi, krumpiru, soji, kukuruzu, suncokretu i jarim žitaricama. Glavna štetnost lobode, ogleda se u direktnim štetama. Važne su i indirektne štete kao npr. otežana žetva, kontaminacija uroda i tla sjemenjem, prenošenje virusnih bolesti na kultivirano bilje i dr. Pelud bijele lobode kod osjetljivih ljudi uzrokuje jake alergijske reakcije.
Na području Nacionalnog parka Paklenica kao i na velikom broju ostalih zaštićenih područja ljudska aktivnost u obliku poljoprivredne proizvodnje je ograničena i mora se odvijati sukladno uvjetima ...zaštite prirode. Budući da je upravo poljoprivreda jedna od osnovnih djelatnosti vezanih za opstanak stanovništva na takvim je područjima trebalo pronaći model između proizvodnje i očuvanja prirode i okoliša. Tradicionalna, ekološki prihvatljiva poljoprivreda omogućuje proizvodnju namirnica po ekološkim načelima, pridonosi očuvanju biološke raznolikosti, te očuvanju autohtonih kultura i pasmina. U radu su opisane osnovne značajke NP Paklenica (smještaj, geografski položaj, te geološke klimatske i hidrološke značajke). Tijekom ovog istraživanja zabilježen je sveukupno 41 vrt koji se nekada koristio ili se još uvijek koristi za proizvodnju osnovnih poljoprivrednih kultura. Prikazani su najznačajnije biljne i životinjske vrste, te tradicionalan načini proizvodnje. Prikazana je organizacija plodoreda, agrotehnika (obrada, gnojidba i navodnjavanje), te metode njege biljaka. Ovakav način proizvodnje temelji se na ekološki prihvatljivim mjerama čija je svrha smanjiti onečišćenje okoliša i očuvati biološku raznolikost. Premda okarakterizirano kao tradicionalni, neki od navedenih načina proizvodnje predstavljaju okosnicu suvremene ekološke poljoprivrede. Osim toga takva proizvodnja ima izuzetnu vrijednost u etnološkom smislu ali i u obogaćivanju turističke ponude podvelebitskog dijela Zadarske županije.
Straipsnyje aptariami kai kurie natūros ir kultūros sąveikos aspektai pasisavinamojo ir paprasto (ankstyvojo ir dabartinio) gamybinio ūkio sąlygomis. Ši analizė traktuojama kaip priemonė konkrečiau ...suprasti visuomenės raidą, jos priežastis, praeities ir dabarties kultūrų įvairovę. Aptariamos kultūros raidos teorijos, konstatuojama, kad visos iki šiol sukurtos bendrosios socialinės teorijos paprastai konstruojamos remiantis Vakarų kultūros evoliucijos modeliu, europocentriška ir teleologinė ir pati evoliucijos samprata. Kultūros klasifikuojamos pagal pragyvenimo priemonių, pirmiausia maisto, įgijimo būdą, naudojamą technologiją. Teigiama, kad technikos sudėtingumas be išlygų nelaikytinas vieninteliu aplinkos kontrolės matu. Kritikuojama pažiūra, kad gamybinio ūkio atsiradimas yra neginčijama visuomenės raidos pažanga. Pristatoma J. H. Stewardo suformuluota daugialinijinės kultūros evoliucijos koncepcija arba kultūros ekologijos metodas, kuriuo remiantis kultūros kitimas interpretuojamas kaip technologijos ir gamtinės aplinkos sąveikos procesas. Pateikiamos ūkio-kultūros tipų tipologinės grupės, kurios skiriasi didėjančiu darbo našumu ir augančiu pridedamojo produkto kiekiu.
Straipsnyje analizuojama krikščionybės ir ekologijos santykio problema. Teigiama, kad santykiai su gamta nulemti to, kaip žmogus traktuoja savo paskirtį, t. y. susiję su religija. Aptariamas ...amerikiečių istoriko L. White‘o požiūris, teigiantis, kad krikščioniškasis (ir šiuolaikinis, t. y. pokrikščioniškasis) mąstymas pripažįsta žmogaus ir gamtos dualizmą ir pirmojo teisę valdyti gamtą, naudoti ją savo tikslams nuolat siekiant nenutrūkstamos pažangos. Šiuolaikinė ekologinė krizė yra nulemta gamtotyros ir technikos, kurios abi kilusios iš krikščioniško santykio su gamta. Straipsnio autorius teigia, kad ekologinės deformacijos priežasčių neįmanoma redukuoti į vieną abstraktų principą – monoteizmą ar ateizmą. Krikščionybė yra sudėtinga religija, todėl jos turinio negalima vienareikšmiškai ekologiškai interpretuoti. Biblija leidžia žmogui naudoti gamtos gėrybes, bet kartu reikalauja atsakomybės už elgesio padarinius. Aptariamos krikščioniškos sąmonės ir ūkinės veikos sąsajos – kai kurių vienuolynų ūkinė veikla. Nagrinėjami santykiai su gamta senojoje baltų pasaulėžiūroje. Pabrėžiamas senovės baltų tikėjimo ir krikščionybės religinių bei dorovinių idealų tam tikras artumas.