Poljska ljubica (Viola arvensis Murr.) jednogodišnja je vrsta koja zakorovljuje usjeve gustog sklopa te nasade bobičastog voća i povrćarskih kultura. Potječe s prostora Euroazije, a zbog svojstva ...adaptibilnosti proširila se i na ostale kontinente. Često je moguća zamjena s vrstom V. tricolor L. (maćuhica) od koje se razlikuje po boji cvjetova i obliku gornjih listova. Razmnožavanje V. arvensis generativno je. U laboratorijskim uvjetima najveća klijavost ostvaruje se pri temperaturi od 15 °C u trajanju od 8 sati te pri temperaturi od 5 °C u trajanju od 16 sati. Preferira pjeskovita tla reakcije od blago kisele do lužnate. Tolerantna je na zasjenjivanje i sušu. Prezimljuje u formi rozete, a visinom biljka može dosegnuti prosječno 30 cm. Zbog niskog habitusa izravne štete uzrokovane korovnom vrstom V. arvensis nisu toliko značajne koliko neizravne koje se javljaju nakon žetve usjeva kada biljno tkivo zahvaćeno pri žetvi usjeva može utjecati na povećanje vlage sjemena usjeva. V. arvensis vrsta je koja se prilagodila utjecaju čovjeka te se uspješno razvija na obrađivanim tlima. Forma rozete smatra se tolerantnom prema primjeni herbicida te je zbog toga otporna na primjenu kemijskih mjera suzbijanja.
Ektomikorizne simbioze između gljiva i višegodišnjih biljka prirodno su prisutne u gotovo svim kopnenim ekosustavima. Ektomikoriznom zajednicom biljke osiguravaju organske tvari za ishranu gljiva, a ...zauzvrat dobivaj povećanu apsorptivnu površinu korijenovog sustava te brojne druge dobrobiti kao što su poboljšana ishrana bilja, povećana tolerantnost na štetočinje, toksicitet teških metala te uvjete suše i zaslanjenosti, povećan rast i prinosi. Budući da se staništa gljiva u ovom slučaj tartufa u Hrvatskoj sve više iscrpljuju, kao alternativa nudi se plantažni uzgoj tartufa. U radu su prikazane mogućnosti proizvodnje presadnica za uzgoj tartufa. Ovaj rad dat će doprinos spoznajama o mogućnostima proizvodnje kvalitetnog sadnog materijala za uspješnu proizvodnju tartufa
Autor je članak podijelio na sljedeći
način: uz uvod i zaključak, rad se dijeli na sljedeća poglavlja: 1.
Kratka povijest ekološke problematike u
Crkvi
; 2.
Misao pape Franje
; 3.
Doprinos ...franjevačke tradicije
. Već je
na konferenciji Ujedinjenih naroda o okolišu u Rio de
Janeiru kardinal Martini uime pape Pavla VI. govorio o ekološkim problemima u
svijetu, a papa Ivan Pavao II. na svjetski Dan mira 1990. godine uputio je
poruku
Mir s Bogom Stvoriteljem – mir s
cjelokupnim stvorenjem
. Papa Franjo također se bavi ekološkom
problematikom, nadahnut sv. Franjom Asiškim. Franjevačka paradigma nadilazi
današnju fragmentarnu viziju svijeta koja vlada u znanosti i koja naglašava
sukob umjesto suradnje. Ekološka filozofija trebala bi shvatiti da različitost
ne onemogućuje relaciju, već je čini još autentičnijom jer smo, istina, svi
različiti, ali ovisni jedni o drugima.
The author divided the article as follows: with the
introduction and conclusion, the paper is divided into the following chapters:
1. A brief history of environmental issues in the Church; 2. Thought of Pope
Francis; 3. The contribution of the Franciscan tradition. Already at the United
Nations Conference on the Environment in Rio de Janeiro, Cardinal Martini on
behalf of Pope Paul VI spoke about environmental problems in the world, and Pope
John Paul II, on World Peace Day in 1990, sent the message: Peace with God the
Creator - peace with all creation. Pope Francis also deals with environmental
issues, inspired by St. Francis of Assisi. The Franciscan paradigm transcends
today’s fragmentary vision of the world that rules in science and that
emphasizes conflict instead of cooperation. Ecological philosophy should
understand that diversity does not make the relationship impossible, but makes
it even more authentic because we are, it is true, all different, but dependent
on each other.
U radu se dijakronijski i sinkronijski analiziraju povijesne i tehnološke mogućnosti eko-logije i transendentne komunikacije provedbenom multilateralnom metodologijom postignuća suvremene ekološke i
...komunikološke transcendentne misli. Opća je spoznaja da se svijet nalazi u velikoj globalnoj krizi, a ekologija i tehnologija u novom humanom izazovu koji postaje dominantna odrednica ljudskog promišljanja,
ponašanja i djelovanja u suvremenom komunikacijskom i tehnološkom svijetu. Suvremeni život postavlja humanu ekologiju u prvi plan, pozornošću kako se tehnologija razvija u okruženju tehnologije transcendentne komunikacije. Autor u radu ukazuje kako se tehnologija i ekologija ne smije prepustiti stihiji, nego se sve tehnologije moraju humano, komunikacijski i stvaralački primjenjivati, kako bi se maksimalno zadovoljili postojeći tehnološki uvjeti ko-munikativnog okruženja, prostora, kulture, tradicije i edukativne osposobljenosti svih građana.
In this paper author is giving diachrony and sinchrony analysis of historical and technological possibilities of ecology and transcendent communication. He is using multilateral methodolodgy of accomplishments of contemporary ecological and communication transcendent thought. It is
a general thesis that the world today is in a global crisis and ecology
and technology in a new human challenge which is becoming dominant mark
of human thinking, behaviour and acting in contemporary communicational
and technical world. Modern life is setting human ecology in the first plan. Author is empasising in his paper that ecology and technology shouldn´t be left on their own, but all technologies must be used in human communicational manner with the goal of reaching maximal technological terms of communicational sorroundings, space, culture, tradition and educative skills of all citizens.
straipsnis ir santrauka lietuvių kalba; santrauka anglų kalba
Šiame straipsnyje bandoma aiškintis, kaip balsas, garsas ir triukšmas tampa ugdymo objektu, instrumentu, aplinka ir kodėl jis svarbus ...dabarties ugdyme. Atsiribojus nuo grynai muzikinio ugdymo ir jo tikslų bei reikšmės meniniam ugdymui, straipsnyje diskutuojamos skirtingos teorijos ir jų prieigos, siekiama suprasti, kokią naudą gali teikti garso bendrajame ugdyme tyrimai ir ugdymas garsu. Analizei pasirinktos tradiciškai šiai tematikai taikomos kritine teorija paremtos kritinės pedagogikos prieigos. Šios, pabrėžiančios ugdytinio „balsą“, pratęsiamos postmodernistinės ir posthumanistinės ugdymo filosofijos prieigomis, kurioms rūpi garsas kaip aktualizuotas ir kaip potencialus bei triukšmo, kaip nepageidaujamo garso, percepcija. Galiausiai įvertinama, kad būdamos skirtingos daugeliu ugdymo tyrimų atvejų abi prieigos (kritinės pedagogikos ir postmodernistinės bei su ja siejamos posthumanistinės ugdymo filosofijos) yra viena kitą pastiprinančios ir atveriančios iki šiol nepakankamai suprastą ugdymo garsu reikšmę.
Već
u prošlom stoljeću, otkako je počelo zanimanje za ekološke probleme ili
probleme ambijentalne ekologije, započelo je zanimanje ambijentalista i ekologa
za sv. Franju Asiškoga i njegov spontani ...pristup prirodi. To je potvrdila i
Katolička Crkva kada ga je 29. studenog 1979. proglasila zaštitnikom djelatnika
ekologije. Sv. Franjo bio je kao svetac poznat po svojoj jedinstvenoj
duhovnosti, posebice po svome putu siromaštva i po svojoj ljubavi prema
siromasima, ali je u naše vrijeme postao poznat kao Franjo ekolog diljem
svijeta, pa i u znanstvenim krugovima bez obzira na religiju. U članku se
raspravlja o Franjinu bratstvu sa stvorenim, o bitnim oznakama franjevačke teologije
prisutnosti, o samoj pjesmi stvorenja koju i papa Franjo citira 12 puta, dok se
u zadnjem dijelu proučava Franjina Pjesma stvorenja, i aktualizira njezina
originalnost, i povijesna i aktualna.
Ever since the last century, when the interest in
ecological problems or the problems of ambient ecology began, the ambientalists
and ecologists’ interest in St. Francis of Assisi and his spontaneous approach
to nature also began. This was confirmed by the Catholic Church when on
November 29, 1979, it proclaimed him the patron saint of environmentalists. As
a saint St. Francis was known for his unique spirituality, especially for his
path of poverty and his love for the poor, but in our time he has become known
as
Francis the Ecologist
all over the
world, even in scientific circles regardless of religion. The paper discusses
Francis’
brotherhood with all creation, the
essential features of the Franciscan theology of presence, the Canticle of
Creation itself, which the Pope quotes 12 times, while in the last part it
studies St. Francis' Canticle of
Creation
,
and actualizes its originality, historical and current alike.
Koncept »zelene pravne kulture« postaje sve važniji pristup pri analizi i donošenju suvremenih normativnih akata kako na globalnoj tako i na nacionalnoj razini. U ovom radu osobitu pozornost ...posvećujemo, s jedne strane, odnosu između etičkih aspekata ekološke krize i izazovima koje ona donosi te, s druge strane, pozitivno pravnim normama kojima ljudsko društvo želi pružiti adekvatan etičko-vrijednosni odgovor na tu krizu. U središtu zanimanja rada nalazi se nužnost izgradnje etičkih ideja, stavova, vrijednosti i uvjerenja u okvirima pravnog sustava u cjelini, a osobito unutar koncepta pravne kulture koji bi pridonijeli izgradnji održivih politika u smjeru zaštite okoliša i razvijanja etičke svijesti da je zaštita okoliša zapravo temeljno pitanje čovjekova opstanka.
The concept of the »green legal culture« has become an increasingly important approach when analyzing and adopting modern normative acts both at the global and national levels. In this paper, particular attention is given to the relationship between the ethical aspects of the ecological crisis and the challenges it brings about, on the one hand, and the other hand, the positive legal norms as a means employed by the human society for providing an adequate ethical and value response. The article focuses on the necessity of building ethical ideas, attitudes, values, and beliefs within the framework of the legal system as a whole, and especially within the concept of legal culture, which would contribute to the construction of sustainable policies in environmental protection and the development of ethical awareness that the environmental protection is actually a fundamental human survival issue.
U uvodnim napomenama autor donosi razloge zbog kojih se Crkva, odnosno kršćanska duhovnost koju on u najširem smislu poistovjećuje s kršćanskom kulturom, mora trajno nalaziti u krizi, jer to ...proizlazi iz same naravi Crkve i njezina poslanja. Autor potom donosi kratak prikaz razvoja krize duhovnosti na Zapadu, zaključujući kako je nastupilo vrijeme neopoganstva u obliku kozmičkog panteizma, odnosno ekologije kao nove religije suvremenog zapadnog čovjeka. Neopoganstvo ulazi u zakonodavstvo te postaje prisutno u svim sferama zapadnoga društvenog života. Autor potom navodi i opisuje neke od značajki društva u kojem je iznova zavladalo poganstvo: individualizam, relativizam, ekologizam, moralna i duhovna dezorijentacija, strah od smrti, profit iznad svega itd. U zadnjem dijelu članka autor izlaže odgovore koje su na postojeću krizu ponudili neki teolozi (J. B. Metz i J. Ratzinger) te potom navodi kako u praksi postoje tri odgovora koje kršćanstvo nudi na aktualnu krizu: bijeg, borba, suradnja. Autor potom nudi i četvrti mogući odgovor: obraćenje i povratak Isusu Kristu i jasnoći njegove poruke, odnosno poziv da se u središte kršćanstva i poruke koju ono nudi svijetu iznova stavi Boga.
In the opening remarks, the author outlines the reasons why the Church, that is, Christian spirituality, which he identifies with Christian culture in the broadest sense, must be permanently in crisis, as it stems from the very nature of the Church and her mission. The author then provides a brief account of the development of the crisis of spirituality in the West, concluding that the time of neo-paganism in the form of cosmic pantheism, i.e., ecology as the new religion of modern Western man, has come. Neopaganism has entered legislation and has become present in all spheres of Western social life. The author proceeds to describe some of the features of a society in which paganism reigns again: individualism, relativism, environmentalism, moral and spiritual disorientation, fear of death, profit above all, etc. In the last part of the article, the author presents the answers offered by some theologians to the existing crisis (J. B. Metz and J. Ratzinger) and then argues that in practice there are three answers that Christianity offers to the current crisis: escape, fight, cooperation. The author offers a fourth possible answer: conversion and return to Jesus Christ and the clarity of his message, that is, a call to once again place God at the centre of Christianity and the message it offers to the world.
Danas su suvremene prometnice jedne od najvećih zagađivača čovjekova okoliša. Zagađenje bukom utječe i na zdravlje, što se manifestira fizičkim, fiziološkim i psihološkim učincima. Buka u gradskim ...sredinama nepovoljno utječe i na pojedine populacije gradskih životinja, prije svega ptica. U ovom radu se daje pregled stručne i znanstvene problematike koja je vezana za interakcije buke i gradskog zelenila s posebnim osvrtom na bioraznolikost. Veći naglasak je stavljen na problematiku primjene voćnih i ukrasnih vrsta na javnim gradskim zelenim površinama u cilju očuvanja ptičje raznolikosti. U cilju smanjenja buke od prometa najčešće se koriste različite zvučne barijere, a u zadnje vrijeme su u uporabi i zelene vertikalne zvučne barijere. One ujedno smanjuju buku i služe za smanjenje zagađenja zraka. Gradsko zelenilo ima niz pozitivnih učinaka na zdravlje i smanjenje buke. Vertikalni vrtovi također daju određeni nivo zvučne izolacije i akumulacije zvuka. Tako je npr. poznato da biljni pokrovi učinkovitije ublažuju zvukove viših frekvencija u odnosu na niže. Potom krovni vrtovi osim toplinske izolacije smanjuju intenzitet buke, a neke zemlje su ih zakonski uvjetovale. Postoje i određene specifičnosti biljnih vrsta na učinak smanjenja buke. Uz navedeno bitno je istaknuti da postoji niz načina sadnje odgovarajućeg bilja u cilju smanjenja buke, a još k tome ako je i autohtono utječemo i na očuvanje bioraznolikosti. Odabir prikladnih biljnih vrsta je jako važan za život ptica u gradu. U radu se prema primjeni bilja u prostoru navode specifične vrste prikladne za ptice. U provedbi očuvanja bioraznolikosti je vrlo važno informirati i educirati građane o predmetnoj problematici.
Knjiga Postanka ističe da je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku i povjerio mu brigu za svijet da nastavi njegovo djelo stvaranja. Međutim, grijehom je čovjek iznevjerio povjerenu mu zadaću i u svojoj ...oholosti narušio svoj odnos prema Bogu, bližnjemu i prirodi. Paradoksalno je da je čovjek tim činom zapravo ponajviše naštetio samom sebi jer grijeh u sebi uvijek ima razarajuću snagu i po naravi narušava cjelokupne čovjekove odnose. Polazeći od antropologije grijeha, a u svjetlu enciklike Laudato si', u ovom radu želimo pobliže prikazati konkretne grijehe i njihove razorne posljedice. One se očituju u grešnim postupcima prema Bogu, bližnjemu i prirodi, a očituju se, prije svega, kao ekocid, kulturocid, grijeh protiv pravednosti i međugeneracijske solidarnosti, odnosno, općenito kao grijeh protiv ljudske ekologije koji je izravno usmjeren protiv dostojanstva ljudske osobe. Grijesi protiv prirode nisu, naime, ništa manje teški od grijeha protiv Boga i čovjeka. Naprotiv, čine jednu nerazdvojnu cjelinu te se u zadnjem djelu rada posebno ističe važnost ekološkog obraćenja, budući da ga papa Franjo predlaže kao jedini put izlaska iz nastale krize i put kojim se čovjek može izliječiti od slijepe oholosti te na taj način ponovno preuzeti odgovornost za svijet koji mu je Bog povjerio na čuvanje.
The book of Genesis points out that God created man in his own image and entrusted him with the care of the world to continue his work of creation. However, through sin, man failed the task entrusted to him and in his haughtiness infringed his relationship with God, his neighbour and nature. It is paradoxical that by this act, man actually harmed himself the most, because sin always has a destructive force in it and by its very nature destroys all of man's relationships. Starting from the anthropology of sin, and in the light of the encyclical Laudato Si', in this paper we want to take a closer look at concrete sins and their devastating consequences. They are manifested in sinful actions towards God, neighbour and nature, and they are manifested, first of all, as ecocide, culturocide, a sin against justice and intergenerational solidarity, or, in general, as a sin against human ecology that is directly aimed at the dignity of the human person. Sins against nature are no less serious than sins against God and man. On the contrary, they form an inseparable entirety, and in the last part of the paper, the importance of ecological conversion is especially pointed out, since Pope Francis proposes it as the only way out of the present crisis and the way by which man can be cured of blind arrogance and in this way take responsibility for the world again which God entrusted to his care.
PDF
