Urbanizam početkom 21. stoljeća, u teoriji i praksi, pokušava naći nove modalitete djelovanja, a karakterizira ga heterogenost i divergentnost pristupa. U svrhu razumijevanja urbanističkih rješavanja ...suvremenih transformacija grada kompariraju se različiti pristupi s ciljem sistematiziranja i pojmovne jednoznačnosti. Analizom urbanističkih praksi, u prvih se dvadeset godina 21. stoljeća induktivnom metodom definiraju šest tema bavljenja suvremenim gradom, koje se metodološki rješavaju kroz šest različitih pristupa.
Early 21st century urbanism strives for new ways of action, in theory and practice, and is characterized by heterogeneity and divergence in approach. In order to understand the urban solutions of modern transformations of the city, different approaches are compared aiming for systematization and conceptual unambiguity. By analyzing urban practices, in the first twenty years of the 21st century, the inductive method defines six topics tackling the modern city that are methodologically addressed through six different approaches.
U ovom tekstu izložit će se pitanje jednog novog oblika konstitucionalizma: zelenog ili ekološkog konstitucionalizma, koji je postao svojevrsno „pitanje dana“ suvremene ustavne politike, kao i ...osnovne konture njegove problematike s kojom se susreće moderni ustavotvorac i ona demokratska politika koji su voljni realizirati mjere „ekološki protektivne politike“. Posebna pozornost će se, dakle, pokloniti izvorima, oblicima i svrsi afirmacije recentnog zelenog konstitucionalizma. Temeljno je polazište da konstitucionalizaciju zaštite okoliša ne treba promatrati kao panaceu koju bi trebalo izbjegavati ili uklanjati iz amplituda ordinarnog političkog odlučivanja. Naprotiv, inzistiranjem na njegovoj konstruktivnoj ulozi moguće je zagovarati i ostvarivati demokratsku političku kontrolu nad „raspojasanim“ snagama tržišta koje preko okoliša i drugih pitanja koja se tiču javnog dobra već dugo žele do kraja ostvariti politiku deregulacije i korporativne vladavine.
This text presents the issue of a new form of constitutionalism: green or ecological constitutionalism, which has become its own kind of „today's issue “of contemporary constitutional politics. This also includes the basic contour of this problem area with which the modern constitution maker is faced Also introduced will be democratic politics with which they are willing to achieve measures of „ecological protective policy“. Particular attention will be given to the sources, forms and aims of affirming recent green constitutionalism. The fundamental starting point is that constitutionalising environmental protection should not be viewed as a panacea which should be avoided or removed from the amplitudes of ordinary political decision making. On the contrary, by insisting on its constructive role, one could also discuss and achieve democratic political control over „licentious“ market forces which through environmental and other issues regarding the public good, for a long time have wanted to completely achieve deregulation and corporative rule policy.
Bijela loboda (Chenopodium album L.) jednogodišnji je širokolisni korov iz porodice lobodnjača (Chenopodiaceae). Podnosi vrlo različite klimatske uvjete i različite tipove tala zbog čega se ubraja ...među pet najrasprostranjenijih korovnih biljaka u svijetu. U Hrvatskoj je treći najučestaliji korov okopavinskih usjeva. Loboda je kozmopolitska vrsta s arealom rasprostranjenosti od 70° sjeverne do 50° južne geografske širine. Sposobna je prilagoditi se različitim klimatskim uvjetima pa biološki temperaturni minimum (Tb), ovisno o klimatu, varira od 2,0 do 6,0°C. Za područje kontinentalne Hrvatske Tb iznosi 3,4°C.
Može nicati u uvjetima visokog vodnog stresa kao i u širokom rasponu pH tla vrijednosti od jako kiselih do alkalnih. Svojom prisutnošću u usjevu,ovisno o vremenu nicanja, gustoći i razvojnom stadiju kulture, znatno utječe na prinos okopavinskih kao i povrtlarskih kultura. Važan je korov u oko 40 poljoprivrednih kultura, a najčešće u šećernoj repi, krumpiru, soji, kukuruzu, suncokretu i jarim žitaricama. Glavna štetnost lobode, ogleda se u direktnim štetama. Važne su i indirektne štete kao npr. otežana žetva, kontaminacija uroda i tla sjemenjem, prenošenje virusnih bolesti na kultivirano bilje i dr. Pelud bijele lobode kod osjetljivih ljudi uzrokuje jake alergijske reakcije.
Straipsnyje aptariami kai kurie natūros ir kultūros sąveikos aspektai pasisavinamojo ir paprasto (ankstyvojo ir dabartinio) gamybinio ūkio sąlygomis. Ši analizė traktuojama kaip priemonė konkrečiau ...suprasti visuomenės raidą, jos priežastis, praeities ir dabarties kultūrų įvairovę. Aptariamos kultūros raidos teorijos, konstatuojama, kad visos iki šiol sukurtos bendrosios socialinės teorijos paprastai konstruojamos remiantis Vakarų kultūros evoliucijos modeliu, europocentriška ir teleologinė ir pati evoliucijos samprata. Kultūros klasifikuojamos pagal pragyvenimo priemonių, pirmiausia maisto, įgijimo būdą, naudojamą technologiją. Teigiama, kad technikos sudėtingumas be išlygų nelaikytinas vieninteliu aplinkos kontrolės matu. Kritikuojama pažiūra, kad gamybinio ūkio atsiradimas yra neginčijama visuomenės raidos pažanga. Pristatoma J. H. Stewardo suformuluota daugialinijinės kultūros evoliucijos koncepcija arba kultūros ekologijos metodas, kuriuo remiantis kultūros kitimas interpretuojamas kaip technologijos ir gamtinės aplinkos sąveikos procesas. Pateikiamos ūkio-kultūros tipų tipologinės grupės, kurios skiriasi didėjančiu darbo našumu ir augančiu pridedamojo produkto kiekiu.
Gamtos valdymo idėjos atsiradimas Vakarų civilizacijoje susijęs su ekologinėmis-klimatinėmis ir socialinėmis sąlygomis, taip pat ir su žmogaus prigimties bei mąstymo ypatybėmis (pvz., su žmogaus ...smegenų funkcijų asimetrija). Vakaruose, skirtingai nei Rytuose, buvo intensyviai plėtojami racionalūs, analitiniai kultūros pradai, pabrėžiantys žmogaus proto autonomiją ir jo priešpriešą gamtai. Teigiama, kad R. Descartes, kaip jėzuitų auklėtinis, plėtojo tradicinį katalikiškąjį požiūrį į pasaulį kaip Kūrėjo kūrinį, pripažino žmogaus ribotumą, atsisakydamas tuometiniam gnosticizmui ir hermetizmui būdingų globalaus viešpatavimo gamtai idėjų. R. Descartes‘o racionalistinė ontologija, gamtą pavertusi matematine schema, funkcinių parametrų visuma, padarė didelę įtaką mechanistiniam pasaulėvaizdžiui. Mechanistinė pozicija skatino objektų fragmentacijos procesus ir valdymo veiksmus, suteikė filosofinę sankciją pertvarkomajam žmogaus santykiui su aplinka ir atvėrė kelią aktyviam žmogaus kišimuisi į gamtą.
Straipsnyje analizuojama krikščionybės ir ekologijos santykio problema. Teigiama, kad santykiai su gamta nulemti to, kaip žmogus traktuoja savo paskirtį, t. y. susiję su religija. Aptariamas ...amerikiečių istoriko L. White‘o požiūris, teigiantis, kad krikščioniškasis (ir šiuolaikinis, t. y. pokrikščioniškasis) mąstymas pripažįsta žmogaus ir gamtos dualizmą ir pirmojo teisę valdyti gamtą, naudoti ją savo tikslams nuolat siekiant nenutrūkstamos pažangos. Šiuolaikinė ekologinė krizė yra nulemta gamtotyros ir technikos, kurios abi kilusios iš krikščioniško santykio su gamta. Straipsnio autorius teigia, kad ekologinės deformacijos priežasčių neįmanoma redukuoti į vieną abstraktų principą – monoteizmą ar ateizmą. Krikščionybė yra sudėtinga religija, todėl jos turinio negalima vienareikšmiškai ekologiškai interpretuoti. Biblija leidžia žmogui naudoti gamtos gėrybes, bet kartu reikalauja atsakomybės už elgesio padarinius. Aptariamos krikščioniškos sąmonės ir ūkinės veikos sąsajos – kai kurių vienuolynų ūkinė veikla. Nagrinėjami santykiai su gamta senojoje baltų pasaulėžiūroje. Pabrėžiamas senovės baltų tikėjimo ir krikščionybės religinių bei dorovinių idealų tam tikras artumas.
Ovim radom želimo potaći istraživanja o ulozi drveća i cvijeća u religijama i religijskim tradicijama, te uloge životinja i ptica u religijskim tradicijama. U pripremi rada koristili smo se analizom ...sadržaja, ponajprije „svetih spisa“ (Bhagavad-gite, Biblije, Kur'ana i Talmuda). U uvodu ukazujemo na bavljenje prirodom religija davno prije nastanka ekoloških pokreta. Dovelo je to, u novije vrijeme, i do razvoja zasebne teološke discipline – ekološke teologije. Ni sociologija religije nije mogla izbjeći tematiku odnosa religije – priroda. Prvi dio rada odnosi se na temu koju ćemo rijetko naći u sociologiji religije ili u religiologiji – o drveću i cvijeću u religijama i religijskim tradicijama. Pokušali smo „proći“ kroz povijest religijskih tradicija i naučavanja (od „starih“ religija, hinduizma, šintoizma, budizma, taoizma do židovstva, kršćanstva i islama) kako bismo ukazali na značaj drveća i cvijeća u religijskom životu čovjeka (drvo kao totem, uloga planina u religijskim tradicijama, drvo u obrednoj praksi…). Rečeno je i ponešto pojedinačno o drveću koje se najčešće spominje u mitologijama i religijskim tradicijama (badem, bagrem, hrast, jabuka, lipa, loza, maslina, palma, nar, smokva…). Kakva je uloga cvijeća u religijama i religijskim tradicijama (osobito u obrednoj praksi)? Izdvojili smo ono cvijeće koje najčešće spominju i pismeno analiziraju religijski autoriteti (ciklama, iris, lotos, ljiljan, ruža). Jednako nam je zanimljivo bilo istraživati ulogu životinja i ptica u religijama i religijskim tradicijama. Još smo jednom analizirali kako se na njihovu ulogu gleda iz različitih religijskih perspektiva – od hinduizma, do židovstva, kršćanstva i islama. Osobito nas je zanimala uloga životinja u žrtvenim obredima unutar različitih religijskih tradicija; tradicija proricanja na osnovu dijela tijela neke životinje; izbjegavanje konzumiranja mesa zbog religijske tradicije, itd. Naveli smo i kratak osvrt na to kakvu simboliku pojedine životinje imaju u religijskim tradicijama (bik, deva, jarac, jelen, konj, kornjača, koza, krava, lav, lisica, mačka, magarac, ovca…). I ptice igraju određenu ulogu u religijskim tradicijama. Zanimalo nas je kakva je simbolika ptica u pojedinim religijskim tradicijama (feniks, golub, grlica, labud, orao, pijetao, roda, sova…). Zaključak je da drveće, cvijeće, životinje i ptice imaju svoju ulogu u religijama i religijskim tradicijama. Osobito njihova uloga dolazi do izražaja u religijskim obredima, najčešće kao obredno sredstvo.
Enciklika pape Franje Laudato sì, objavljena 2015. godine, orijentir je suvremenoga doktrinarnog učenja o stvaranju. U radu se sažimlju osnovni pojmovi teksta u sedam koraka. Polazište je pregled ...hitnih izazova koji kršćanska teologija o stvaranju lica doživljava u osvit 21. stoljeća. U tom kontekstu, drugi korak opisuje teološki i pastoralni cilj enciklike. Stoga sljedeći korak razjašnjava odnos između suvremenih “znakova vremena” i doktrinarnog učenja u enciklici. Četvrti korak opisuje Papin koncept sveobuhvatnog pristupa izazovima u gospodarstvu, politici i okolišu. U tom smislu, peti korak skicira Papinu kritiku tzv. „tehnokratske paradigme“. Dok šesti korak opisuje njegovu koncepciju temeljne veze i univerzalne solidarnosti svih stvorenja, posljednji korak razotkriva pojam Božje “nježnosti”, koja je ključna za Papino teološko rasuđivanje o stvaranju i njegovoj duhovnosti.
Konstantnim razvojem suvremenoga društva čovjek se sve više brine oko napretka i usavršavanja raznih tehničkih, tehnoloških i drugih disciplina, pritom ne mareći što iscrpljuje prirodne resurse, ...uništava prirodu i zagađuje okoliš. Katolička Crkva svojom ekopedagogijom već desetljećima, na razne načine, pokušava razvijati ekološku svijest svih svojih vjernika, posebno srednjoškolaca, kako bismo vjerskim odgojem i obrazovanjem postali svjesni opasnosti koja bi nas jednog dana mogla zadesiti zbog neodgovornog ponašanja prema prirodi, koja je osnovno i jedino stanište ljudskog roda. Autor u radu prikazuje mogućnosti ekološkog osvješćivanja srednjoškolaca preko teološkoga i pedagoškog vida vjeronaučne nastave. Referirajući se na društveno-humanistički pristup odgoja i obrazovanja, prema dokumentu Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje, autor proučava sadržaj katoličkog vjerskog odgoja u dokumentu Plan i program katoličkog vjeronauka za četverogodišnje srednje škole, te razmatra mogućnosti i utjecaj vjeronaučne nastave pri razvijanju senzibilnosti srednjoškolaca za ekološke teme i odgovoran odnos prema očuvanju prirode, njezinih resursa i čistoće okoliša. Autor predlaže nove pedagoške principe u tumačenju uloge katoličke ekopedagogije i izbora njezinih sadržaja, ciljeva i metoda odgoja u vjeronaučnoj nastavi.
Rad uz uvod i nekoliko zaključnih misli ima dva poglavlja. U prvom poglavlju pod naslovom Ukratko o nastanku i radu Ekumenskog vijeća crkava u nekoliko poteza donosimo nastanak ovog važnog Vijeća na ...globalnoj razini te donosimo i popis svih deset svjetskih konferencija koje su održavane od 1948. do 2013. godine. Drugo poglavlje rada ima naslov Tematika odnosa prema stvorenome na svjetskim konferencijama Ekumenskog vijeća crkava. U njemu se govori o glavnim ekološkim temama, naglascima, poticajima i upozorenjima na pojedinim svjetskim konferencijama Ekumenskog vijeća crkava. Svjetska ekumenska asembleja u Seulu 1990. godine dala je odlučujući poticaj za bavljenje ekološkom tematikom, a prvi put Ekumensko vijeće crkava izravno o stvorenom svijetu i ekologiji govori na Sedmoj svjetskoj skupštini u Canberri 1991. godine. Naravno, i Osma svjetska skupština u Harareu 1998. godine, Deveta u Porto Alegreu 2006. te, naposljetku, Deseta svjetska skupština u Busanu 2013. godine bave se u jednom dijelu više ili manje istom tematikom. Pri kraju rada donijeli smo i Izjavu o klimatskoj pravdi Izvršnog odbora Ekumenskog vijeća crkava iz 2016. godine.
PDF
