U posljednje vrijeme raste popularnost usredotočene svjesnosti i virtualne
realnosti u kontekstu nošenja sa stresom. Usprkos tomu nema dovoljno
istraživanja koja su uspoređivala te tehnike i uzimala ...u obzir osobine
ličnosti. Cilj je ovoga istraživanja bio ispitati učinkovitost tehnike
usredotočene svjesnosti i virtualne realnosti u neposrednome ublažavanju stresa
te ispitati učinkovitost tehnika ovisno o individualnim razlikama u osobinama
anksioznosti i usredotočene svjesnosti. Istraživanje je provedeno na 122
sudionika. Za izazivanje uznemirenosti korištena je oprema virtualne realnosti
i animacija visine. U svrhu opuštanja korištena je tehnologija virtualne
realnosti i animacija prirode te snimka usredotočene svjesnosti, a pratile su
se subjektivne i fiziološke mjere uznemirenosti (elektrodermalna aktivnost). Za
prikupljanje podataka o osobini usredotočene svjesnosti korišten je
Petfaktorski skraćeni upitnik usredotočene svjesnosti, dok je za anksioznost
korištena skala anksioznosti u Upitniku tendencija izbjegavanja i
približavanja. Dobiveni rezultati pokazali su kako su sudionici procjenjivali
nižu uznemirenost nakon izlaganja animaciji prirode i snimci usredotočene
svjesnosti u odnosu na kontrolnu skupinu, dok fiziološke mjere nisu pratile
takve rezultate. Nadalje, uz primjenu snimke najviše su se opustili visoko
anksiozni i nisko usredotočeno svjesni pojedinci, dok u primjeni animacije
prirode te osobine nisu igrale značajnu ulogu. Provedeno istraživanje ukazuje
na mogućnost korištenja kratkih tehnika usredotočene svjesnosti i virtualne
realnosti pri nošenju sa stresom te na važnost osobina ličnosti pri odabiru
tehnike.
Mindfulness and virtual reality (VR) have recently been growing popular as stress–coping strategies. Despite that, there is not enough research that compared these
techniques or has taken personality traits into account. This study aimed to
examine the effectiveness of mindfulness and virtual reality techniques for
immediate stress–relief and to examine the efficacy of techniques depending on
individual differences in trait anxiety and dispositional mindfulness. The
study was conducted on 122 participants. One VR animation was used to induce
fear of height in participants, while VR nature animation and mindfulness
audiotape were used to relax participants. Subjective and physiological indices
of anxiety were measured through electrodermal activity. Five–Facet Mindfulness
Questionnaire and Questionnaire of Approach and Avoidance Motivation were used
to collect information about dispositional mindfulness and trait anxiety.
Results suggest that the participants estimated that they were significantly
more relaxed after the nature animation and the mindfulness audiotape compared
to the control group, although the physiological measures did not follow these
results. Furthermore, mindfulness audiotape was most effective in highly
anxious and low mindfulness individuals, while in the case of nature animation
these dispositions did not play a significant role. This study indicates the
possibility to use short mindfulness and virtual reality techniques in
stress–reduction as well as the importance of personality traits in their
effectiveness.
U organizmu čovjeka odvijaju se ritmički procesi različitih frekvencija odnosno perioda. Među njima za funkcionalno stanje čovjeka najvažniju ulogu imaju ritmovi čiji je period oko 24 sata (tzv. ...cirkadijurni ritmovi). Oni su utvrđeni na svim funkcionalnim razinama: od supcelularnog i staničnog nivoa preko organa i organskih sistema pa do organizma kao cjeline.
U svakodnevnim prilikama ove su cikličke promjene u organizmu pod utjecajem ritmičkih promjena u okolini. Vanjski ritmički utjecaji potpomažu da se ritmičke promjene u organizmu bolje sinkroniziraju i da se organizam kao cjelina bolje prilagodi na svoju sredinu. Kod noćnog rada dolazi do inverzije ritma budnost/spavanje u toku dana; radnik mora raditi u ono vrijeme tijekom 24 sata kad je organizam u stanju deaktivacije, a spavati u ono vrijeme kad je obično budan i aktivan. Ove promjene u aktivnosti čovjeka predstavljaju dodatno opterećenje na koje se radnik mora prilagoditi da bi mogao dulje vrijeme raditi u smjenama. Tolerancija prema smjenskom (noćnom) radu povezana je s nekim karakteristikama radnika. Mjerenje tih karakteristika može poslužiti u utvrđivanju interindividualnih razlika u toleranciji prema smjenskom radu.
PDF
