Background: Identification, quantification and typing of MProteins (MP) play an important role in the diagnosis, classification and monitoring of monoclonal gammopathies both of malignant origin (eg. ...Multiple Myeloma) and of unknown origin. Previous evidence attests that MGUS (Monoclonal Gammopathy of Undetermined Significance) detected by agarose gel electrophoresis has a prevalence of 3.2% in the general population. Therefore, our study aimed to verify this data by means of capillary zone electrophoresis (CZE).
Methods: CZE was performed to evaluate the prevalence of M-Protein (MP) in 44.474 consecutive outpatients of all ages with a prescription for serum protein electrophoresis over a 2-year period (2008 and 2009). All MPs that were identified were then typed by immunofixation electro pho - resis on agarose gel (IFE).
Results: In subjects aged over 50 (23.408, i.e., 52.6% of the whole cohort) MP ≤30 g/L (MGUS) was identified in 6.0% of cases, with a frequency nearly double than that previously reported. The population was then divided into ten-year age groups: the 71-80 age group had the highest percentage of MP (29%), followed by 61-70 (27%), 51-60 (18%), 81-90 (12%), 41-50 (8%), 31-40 (3%), >90 (2%) and <30 (1%). The frequency of MP types (IFE) was the same in each age group, with IgG Kappa being the most represented class.
Conclusions: According to the high MGUS prevalence observed in this study, these results may be useful especially for general practitioners, because the identification even of small MP (analytical sensitivity: 0.5 g/L) may help optimize clinical management.
Uvod: Identifikacija, kvantifikacija i tipizacija M-proteina (MP) imaju važnu ulogu u dijagnostikovanju, klasifikovanju i praćenju monoklonskih gamapatija kako malignog (npr. multipli mijelom) tako i nepoznatog porekla. Prethodni dokazi pokazuju da monoklonska gamapatija neodređenog značaja (MGNZ) koja se otkriva elektroforezom na agaroznom gelu ima prevalenciju od 3,2% u opštoj (populaciji. Stoga je cilj ove studije bio da verifikuje navedene podatke putem elektroforeze kapilarne zone.
Metode: Kapilarna elektroforeza je izvršena da bi se utvrdi- la prevalencija M-proteina (MP) kod 44.474 uzastopnih kliničkih pacijenata svih uzrasta kod kojih je u toku dve godine (2008. i 2009) prepisana elektroforeza proteina u serumu. Identifikovani su svi MP a zatim tipizirani imunofiksacionom elektroforezom na agaroznom gelu.
Rezultati: Kod ispitanika sfarijih od 50 godina (23.408, tj. 52,6% ukupnog broja) MP <30 g/L (MGNZ) idenfifikovan je u 6,0% slučajeva, sa gotovo dva puta većom učestalošću nego što je prethodno procenjeno. Populacija je zatim podeljena na starosne grupe raspona po deset godina: grupa 71-80 imala je najved procenat MP (29%), a slede grupe 61-70 (27%), 51-60 (18%), 81-90 (12%), 41-50 (8%), 31-40 (3%), > 90 (2%) i < 30 (1%). Učestalost tipova MP (imunofiksaciona elektroforeza na agaroznom gelu) bila je isfa u svim starosnim grupama, dok je najzastupljenija klasa bila IgG Kappa.
Zakljiučak: Na osnovu velike uo~ene prevalencije MGNZ, zaključujemo da ovi rezultati mogu biti naročito korisni za lekare op{te prakse, po{to identifikacija čak i malih MP (analitička osetljivost: 0,5 g/L) može doprineti optimizaciji kliničkog menad`menta.
Proteomics of heavy metal toxicity in plants Cvjetko, Petra; Zovko, Mira; Balen, Biljana
Arhiv za higijenu rada i toksikologiju,
03/2014, Letnik:
65, Številka:
1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Plants endure a variety of abiotic and biotic stresses, all of which cause major limitations to production. Among abiotic stressors, heavy metal contamination represents a global environmental ...problem endangering humans, animals, and plants. Exposure to heavy metals has been documented to induce changes in the expression of plant proteins. Proteins are macromolecules directly responsible for most biological processes in a living cell, while protein function is directly influenced by posttranslational modifications, which cannot be identified through genome studies. Therefore, it is necessary to conduct proteomic studies, which enable the elucidation of the presence and role of proteins under specific environmental conditions. This review attempts to present current knowledge on proteomic techniques developed with an aim to detect the response of plant to heavy metal stress. Significant contributions to a better understanding of the complex mechanisms of plant acclimation to metal stress are also discussed.
Biljke su neprestano izložene različitim čimbenicima abiotičkog i biotičkog stresa koji nepovoljno utječu na njihovu produktivnost. Teški metali kao česti zagađivači okoliša vrlo nepovoljno djeluju na sva živa bića, uključujući biljke, životinje i ljude. Poznato je da teški metali mogu mijenjati ekspresiju biljnih proteina. Proteine ubrajamo u biološki vrlo važne makromolekule čija je aktivnost u stanici izravno ovisna o posttranslacijskim modifikacijama, koje nije moguće pratiti na razini genoma. Stoga je nužno provoditi proteomska istraživanja kako bi se razotkrila prisutnost i uloga proteina u različitim vrstama okolišnog stresa. U ovom radu sažete su različite tehnike i metode istraživanja učinaka teških metala na biljni proteom, uključujući i sažet osvrt na složene mehanizme odgovora biljke na stres izazvan teškim metalima.
Cilj: Vankomicin je antibiotik koji se koristi za liječenje infekcija uzrokovanih Gram- -pozitivnim bakterijama, no kod nekih pacijenata uzrokuje ozljedu bubrega. Budući da standardni biomarkeri ...ozljede bubrega ne pokazuju dovoljnu osjetljivost i specifičnost, potrebno je pronaći nove biomarkere kako bismo mogli ranije detektirati poremećaje bubrežne funkcije te pravovremenim prekidom ili promjenom terapije spriječiti daljnje ozljede bubrega. Cilj je rada bio usporediti proteomske profile urina dviju pacijentica oboljelih od upale pluća koje su primale terapiju vankomicinom sa i bez kliničkih znakova ozljede bubrega uzrokovanih navedenim antibiotikom, kako bismo identificirali nove potencijalne proteinske biomarkere akutne ozljede bubrega uzrokovanog vankomicinom. Prikaz slučaja: Uzorci urina prikupljeni su treći i sedmi dan terapije vankomicinom od pacijentice sa i pacijentice bez kliničkih znakova bubrežne disfunkcije te su analizirani dvodimenzionalnom gel elektroforezom kombiniranom s MALDI-TOF/TOF masenom spektrometrijom. Vidljive razlike u proteomskim profilima urina između dviju pacijentica javljaju se treći, a naročito su izražene sedmi dan terapije. Dvodimenzionalna gel elektroforeza kombinirana s masenom spektrometrijom potvrdila je već ranije dokazanu ulogu proteina neutrofilnog lipokalina povezanog s gelatinazom (NGAL, engl. neutrophil gelatinase-associated lipocalin) kao biomarkera akutne ozljede bubrega, te otkrila ekspresiju citoskeletnog keratina 1 tipa II i retinol-vezujućeg proteina 4 (RBP4, engl. retinol-binding protein 4) samo u urinu pacijentice kod koje je terapija vankomicinom uzrokovala poremećaj bubrežne funkcije. Zaključci: Citoskeletni keratin 1 tipa II i retinol-vezujući protein 4 mogli bi predstavljati nove potencijalne biomarkere ozljede bubrega uzrokovane vankomicinom. Potrebne su daljnje studije na većem broju pacijenata kako bi se validirali dobiveni rezultati i utvrdio njihov potencijalni dijagnostički i klinički značaj.
Background: In October 2010 an outbreak of staphylococcal food poisoning occurred in an elementary school with a kindergarten in Gorenjska. Methods: Using a questionnaire we performed a retrospective ...cohortanalytical epidemiological study. We calculated attack rate (AR) and relative risk for each food item. In patients we cultivated stools and vomit. We performed an onsite audit where the food samples, environmental samples, and swabs of the hands of the cooks were taken. We performed medical examination of those employed in the kitchen where specimens were taken for microbiological examination. Staphylococcal enterotoxins were detected with agglutination test SET RPLA (Oxoid) and genotypes determined by the pulsed-field gel electrophoresis (PFGE). Results: Out of 374 exposed 73 subjects got ill. Attack rate in the outbreak was 19,5 %. The most frequent symptoms were vomiting (87,7 %), stomach ache (75,3 %), diarrhea (64,2 %) and nausea ( 59,3 %). The highest relative risk (RR) were found for the meatloaf (RR= 24,2 (95 % CI 12,1-48,5; p<0,001)) and potato salad (RR= 19,4 (95 % CI 10,7 - 35,2; p<0,001)). Enterotoxin A producing S. aureus was isolated from hand of a cook, from potato salad and meatlof, from vomit and stools of patients. These strains had the same antibiotic sensitivity and were genetically closely related (96,3 %). Conclusions: In the article an optimal team approaches of a community epidemiologist and microbiologist in the occasion of outbreak are described. We confirmed epidemiologically related isolates and determined the importance of individual methods.
U ovom se radu raspravlja o nekim ograničenjima i pitanjima vezanim uz trenutačno popularnu proteomičku analizu, te o prednostima uporabe jednodimenzionalne elektroforetske analize proteoma u ...agronomiji. Jednodimenzionalna elektroforeza prednjači nad dvodimenzionalnom, jer je statistički točnija i ekonomičnija. Uzimanjem većeg broja uzoraka može se smanjiti pogreška u rezultatima, koja je posljedica prirodne varijabilnosti u agrosustavima.